Betlehem. Mjesecima ranije pastire je na istim ovim brežuljcima iznenadilo „mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: ‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’“ (Luka 2,13.14). Obećanje mira bilo je jako dobrodošlo. No, ove noći, dok su Herodovi vojnici izvršavali svoju groznu dužnost – sustavno ubijanje svih dječaka od dvije godine i mlađih, a moguće je da su među njima bili i sinovi tih istih pastira – anđeoska poruka o „miru na Zemlji“ tugujućim obiteljima u Betlehemu vjerojatno je izgledala poput neumjesne šale.

Ovo se dogodilo tijekom poznatog razdoblja Pax Romana, „Rimskog mira“, u razdoblju od 27. prije Krista do 180. po Kristu. Mir je u ovom slučaju relativan pojam, budući da su u to vrijeme mnogi vladari ubijeni ili su počinili samoubojstvo. Doista, od prvih jedanaest rimskih vladara za samo dvojicu možemo sa sigurnošću tvrditi da su umrla prirodnom smrću.

Herod Veliki, koji je naredio „ubijanje nevine dječice“ u Betlehemu i okolici, ubio je nekoliko osoba u svojoj vlastitoj obitelj za koje je mislio da bi mogle ugroziti njegovu vladavinu, uključujući tu i svoju drugu ženu Mariamnu I. Njegov sin, Herod Antipa, pogubio je Ivana Krstitelja zbog obećanja jednoj djevojci. Rimska vojska bila je uključena u više od 30 velikih bitaka tijekom ovog razdoblja „mira“, uključujući četverogodišnji rat koji je svoj vrhunac imao u razaranju Hrama u Jeruzalemu. Takav je bio „Rimski mir“. Istražujući povijest uzalud ćemo tragati za dužim razdobljima u kojima su ljudi živjeli u miru.

Mir danas?
Mir je još uvijek teško naći. Dok Rusija silom pokušava postupno progutati Ukrajinu poput pitona koji guta svoj plijen; dok ISIS/ISIL proglašuje novi kalifat, u kojemu je obezglavljivanje javni događaj; dok Boko Haram otima oko 300 djevojčica; dok je Kina sve ratobornija na Pacifiku, mir je rijetka pojava. Predsjednik Barack Obama obećao da će povući američku vojsku iz Iraka, no nakon užasne snimke obezglavljivanja dvojice američkih novinara, našao se, kako je to nazvao CNN, „u zapanjujućem zaokretu od svoje ranije politike“, pojašnjavajući zašto je sada tamo želio uposliti vojne snage.

Čak i kada pogledamo narode koji službeno nisu u ratu, vidimo prosvjede u Fergusonu, u Missouriju; izvješća o više od 1.400 silovanja u Ratherhamu, u Engleskoj; narko-kartele u Meksiku; trgovinu ljudima posvuda, te piratstvo uz obalu Somalije. Osvrćući se na prošlost, uzaludno tražimo razdoblja stvarnog mira.

Možemo razumjeti zašto je Longfellow, usred Američkog građanskog rata napisao: „I u očaju pognuo sam glavu; ‘Nema mira na Zemlji,’ rekoh; ‘Jer mržnja je jaka, ruga se pjesmi mira na Zemlji i dobroj volji među ljudima!’“

Mogli bismo anđelovu objavu mira shvatiti tako da će oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja živjeti u miru. Na žalost, potvrdu za to ne možemo naći u životima apostola. Znamo da je Herod obezglavio Jakova (Djela 12,2). Desetorica od njih, prema tradiciji, izbodeni su, razapeti, probodeni kopljima, nasmrt pretučeni, spaljeni ili su doživjeli nasilan kraj. Jedino je Ivan umro prirodnom smrću, no, ponovno prema tradiciji, bilo je to nakon što je preživio bacanje u kotao kipućeg ulja.

Sve ovo je samo opis načina na koji su završili svoje živote. Pavao opisuje svoje iskustvo: „Od Židova sam primio pet puta po trideset i devet udaraca. Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru. Bio sam na čestim putovanjima u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće, u trudu i žeđi, u zimi i golotinji“ (2. Korinćanima 11,24-27). A njegova se cijela služba događala unutar zaštitničkog zagrljaja mirnog Rimskog Carstva! Mnogi drugi apostoli bili su izloženi opasnosti daleko izvan rimskog područja, na teritoriju današnje Rusije, Indije i Kine.

Ovo nas ne treba čuditi. Isus je upozorio svoje učenike: „Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač“ (Matej 10,34). Večer prije raspeća rekao im je: „Sjetite se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali, i vašu će držati.“ (Ivan 15,20), i „U svijetu ćete imati patnju“ (Ivan 16,33).

Što je „mir na Zemlji“?
Što znači, ako uopće išta znači, anđelova objava „mira na Zemlji“? Očito, ne znači mir među narodima, ili Isus ne bi pretkazao stalne „ratove i glasine o ratovima“ (Matej 24,6). Prema onome što znamo iz Isusova učenja te iz životnih primjera apostola, ne znači ni to da će oni koji slijede Isusa živjeti u miru sa svima oko sebe. Kakva li je to onda vrsta mira? Koja mu je svrha?

Iste one noći kada je Isus upozorio svoje učenike da će se suočiti s progonom i nevoljama, rekao im je i ovo: „Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!“ (Ivan 14,27). Biblija nam pokazuje kakvu vrstu mira je Isus iskusio. Ovaj izvještaj nalazimo u četvrtom poglavlju Evanđelja po Marku.

„Uto nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali. On bijaše na krmi i spavaše na jastuku. Tada ga probudiše i reknu mu: ‘Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?’ On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina.“ (Marko 4,37-39).

Vidite li to? Oluja je šibala valovima dok se nisu počeli prelijevati preko rubova i puniti lađicu. I tijekom svega toga – zavijanja vjetra i udaranja valova – Isus je spavao. Kada je rekao „mir svoj dajem vam“, mislio je na ovu vrstu mira. To je mir koji su anđeli objavili pastirima. I na kraju, to je jedina vrsta mira koju možemo doživjeti na ovoj Zemlji. Ako naš mir ovisi o miru među narodima, plemenima i klanovima oko nas, tada je to mir koji nam može oduzeti bilo tko od njih, u bilo kojem trenutku.

Ako naš mir ovisi o tome da nas nitko s kime dolazimo u dodir ne proganja, onda nam ga može oduzeti bilo koja sebična ili ljutita osoba. No, ako naš mir dolazi iznutra od Krista, onda nam ga nitko ne može oduzeti. Ovaj mir može posjedovati svatko. Sve što je potrebno učiniti jest osloniti se na Isusa kao našega Spasitelja. Nema drugog načina na koji bismo ga mogli iskusiti. Kao što je to rekla Ellen White: „Kristov mir – novac ga ne može kupiti, sjajan talent ga ne može zapovjediti, razum ga ne može osigurati; on je dar od Boga.“

Istodobno je Isus svoje učenike upozorio da će imati nevolje: „Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33).

Bit će mir na Zemlji
Evo i zadnjeg dijela. Dokle god grijeh i smrt postoje na ovome svijetu, bit će nevolje. No, dolazi vrijeme kada će ovaj svijet, sa svim svojim sukobima i patnjama, biti zamijenjen novim. Isus je apostolu Ivanu pokazao viđenje: „novo nebo i novu zemlju, jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja“ (Otkrivenje 21,1). U ovom novom svijetu „smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe“ (redak 4). To je svijet u kojem „vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu kao govedo… nitko neće činiti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj – govori Jahve“ (Izaija 65,25).
Mir na Zemlji? Da, jednoga dana uistinu će biti mir na Zemlji.

Ed Dickerson

Psihologija i sociologija ovog proročanstva je i očigledna i otrežnjavajuća:

Ratovi, glad i kuga (širenje zaraznih bolesti) predstavljaju prijetnju i ugrožavaju osjećaj osobne sigurnosti i preživljavanja svake osobe. Kad se ljudska bića suoče s povećanom prijetnjom za njihovu osobnu sigurnost i preživljavanje, automatski se događa ovo: sve što se nalazi duboko u karakteru neke osobe postaje vidljivo. Sva religiozna pretvaranja propadaju kada se ljudi  otkriju takvima kakvi stvarno jesu u svom postupanju prema drugima. Suočen s vlastitom ugroženošću može se dogoditi sljedeće:

• dijeljenje nasuprot sebičnosti
• pomaganje nasuprot izbjegavanju
• uzmicanje nasuprot istupanju
• kritiziranje nasuprot preuzimanju zajedničke odgovornosti
• vrijeđanje i nasilništvo nasuprot traženju načina da se što više zaštite ranjive i rizične skupine ljudi

Ovo je svačiji trenutak, htjeli mi to ili ne, za bolje ili za gore.

Neka razotkrivanje započne!

Ty Gibson

To je zapravo središnja tema Isusova odgovora te istodobno i najistaknutiji znak što upućuje na Njegov dolazak. Isus kao da želi reći kako se prave i najveće dragocjenosti nastoje krivotvoriti. Stoga su učestala zavođenja i krivotvorine pokazatelji da postoji i dolazi ono što je izvorno, istinito i po božanskoj promisli — u cijelosti ostvareno kraljevstvo Božje. Uočimo niz motiva koji podupiru ovu misao:

Pravi proroci najavljuju mesijansko doba pravednosti i milosti, dok “lažni proroci mnoge zavode” (24,10), nakon čega slijedi sračunata pobožnost u kojoj se bezakonje razmahuje a ljubav hladi. (24,1 1). “Grozota pustoši”, koja si prisvaja “sveto mjesto” (24,15) što pripada samo Bogu, starozavjetni je opis iz Knjige proroka Daniela, prema kojem lažni mesije (kristi ili pomazanici) koji su, tijekom povijesti, ukidali pravu žrtvu i silom nametali svoju žrtvu — svoje spasenje.

Pojavljuju se “lažni kristi i lažni proroci” (24,24) koji čine brojne čudesne znakove da bi zaveli i one koji su upozoreni. Opasnosti od zavođenja čak i onih kojima je to kazano unaprijed snažno opisuje varljivost ovih duhovnih vođa. Na drugom mjestu Isus opisuje narav tog zavođenja: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.” (Mt 7,15) Ovi se lažljive! javljaju na različitim mjestima (24,26), zato im ne vjerujte, upozorava Isus, “jer će dolazak Sina Čovječjega biti sličan munji što sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada”. (24,27) Nakon ove usporedbe nalazimo najznačajniji dio Isusova odgovora učenicima — opis Njegova slavnog dolaska. Taj će jedinstveni događaj biti, sam po sebi, jasan znak (24,30/a) Njegova dolaska i posljetka svijeta, na što se i odnosilo postavljeno pitanje na Maslinskoj gori. Tada će svi “ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom”. (24,30/c) Veliko je okupljanje svih spašenih (izabranika) završni prizor ovog nadasve osobitog i konačnog događaja. (24,31)

Učenici su bili zadivljeni hramskom građevinom. Za njih je ona bila simbol veličanstvenosti i trajnosti. Sada Isus slika drugi, neusporedivo sjajniji prizor nebeskih stvarnosti koje ponovno postaju i ostaju vječnim domom spašenih.

Ovo je glavni sadržaj Isusova odgovora učenicima. Međutim, u Isusovu se odgovoru nalaze i brojne pojedinosti koje su također znaci Kristova dolaska, samo imaju određenu prateću ulogu i opisuju vrijeme kad “nije još svršetak”. (24,6.8) Sam se Kristov dolazak događa usred “poljuljanih nebeskih sila” (24,2 i Lk 21,26), što se očituje znacima “na suncu, mjesecu i zvijezdama”. (24, 29; Lk 21,25) Taj stravični nebeski vatromet opisuje i apostol Ivan u Otkrivenju: “I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.” (Otk 6,12-13) Smrtonosni je strah još jedan znak posljetka (24,30/b; Lk 21,26). Ali tu je odmah i ohrabrenje: “… uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.” (Lk 21,28) Popis znakova se nastavlja.

Isus spominje ratove između naroda i kraljevstava, gladi i pošasti, potrese zemlje (24,6.7; Lk 21,11), stradanja Krista radi i izdaje u obitelji (24,9; Lk 21,16), posrtanje u vjeri i međusobnu mržnju (24,10), propovijedanje Radosne vijesti o Kraljevstvu po cijelom svijetu (24,14), samoživost i raskalašenost kao u Noino vrijeme (24,37). Sve su to znaci, najave ili podsjetnici koji u vremenu upućuju na neizbježnost Kristova dolaska u slavi.

Jedno od ključnih pitanja u vezi sa znakovima vremena jest: kada se oni događaju? Biblijski komentatori nisu uvijek suglasni o tome. Neki ih previše smještaju u prošlost i tamo im nalaze ispunjenje. Drugi pak očekuju njihovo ispunjenje u budućnosti. Ima i onih koji smatraju da su to znaci opomene i ohrabrenja za sve naraštaje kroz svu povijest, a osobito nakon što se čovječanstvu “dogodio” Krist. Konačni, eshatološki kraj razlikuje se od drugih vremena znakom Sina Čovječjega (24,30/a) i intenzitetom događanja, ali svi ostali znaci imaju svoje mjesto u povijesti kao upozorenja i usmjerenja u vremenu. Poznavanje vremena i te kako je važno jer vrijeme lako postaje dezorijentirano, zbunjujuće i uspavljujuće. Zasigurno su se Isusovi učenici pitali kakve veze ima Kristov odgovor s njihovim vremenom. I Isus im je ukazao na neposredne nevolje i kušnje kojima će biti izloženi. Još u 23. poglavlju Evanđelja po Mateju Isus kori, opominje i najavljuje događaje koji će snaći Jeruzalem i njegove stanovnike: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća.” (Mt 23,37-38)

Prema Tacitu, između 31. i 70. godine razorni su potresi bili učestali: Na Kreti 46., u Rimu 51., u Frigiji 60. i Kampaniji 63.’ Glad u Judeji 44. godine opisana je i u Djelima apostolskim 11. poglavlju, a za Klaudija, od 41.—54. bile su četiri gladi. I napokon, opsada i zauzeće Jeruzalema 70. godine od strane Vespazijana i njegova sina Tita, kad su uistinu rimski vojnici pomicali svaki kamen Hrama tražeći u pukotinama zlato rastopljeno od požara, značilo je ispunjenje Isusovih riječi što ih je izgovorio prije četrdesetak godina. U svemu tome zlu svi koji su vjerovali Isusovim upozorenjima prepoznali su svoje vrijeme i, ohrabreni, izbjegli ili istrpjeli nevolju želeći što prije ugledati znak Sina Čovječjega koji donosi trajno izbavljenje.

Slično su doživljavali svi naraštaji vjernih. Za sve njih je Isusova poruka bila ohrabrenje. Kad su tijekom kasnijih stoljeća kršćani stradavali u progonstvima, ta ih je nevolja podsjećala da je ovaj svijet suzna dolina i da upravo te suze bistre pogled prema trajnom rješenju: dolasku Sina Čovječjega kojim počinje vječno Božje Kraljevstvo milosti i ljubavi. Kako izgleda naše doba? Obilježavaju li naše vrijeme znaci Kristova dolaska i svršetka svijeta? Ima li danas lažnih krista? Tko bi danas sve bio lažni prorok? Jesu li to samo utjecajne ličnosti koje oblikuju naš svijet? Je li se ikad toliko i tako najavljivala Radosna vijest? Kakvi su danas naši ratovi? Kako je s prirodnim nepogodama — jesmo li ih ukrotili? Ima li gladi? Bojimo li se bolesti i raznih pošasti? Što danas najviše zanima suvremenoga čovjeka? Da li iste stvari kao u doba Noino?

Vjerujem da ovi pokazatelji vremena u kojem živimo mogu pomoći i nama da se hrabrije nosimo s teškoćama života i još usrdnije poželimo doslovni susret s našim Gospodinom.

Dragutin Matak

Kada se liberijski tanker Strijela nasukao blizu obale Nove Škotske 1970., prepolovio se i potonuo. Kao posljedica izlila se nafta koju je prevozio i onečistila gotovo sto dvadeset i pet milja morske obale. Kapetan je priznao da je na radaru vidio upozorenje, ali ga je zanemario smatrajući da nema stvarne opasnosti. Poslije je priznao: “To je bila moja pogreška.” Problem je u tome što je šteta bila učinjena i više se nije mogla popraviti.

Opasno je kada se zanemari upozorenje na zaslonu radara, ali kada je u pitanju duhovnost, zanemarivanje može biti smrtonosno. Suočimo se s tim. Isus dolazi vjerovali mi to ili ne.

Znaci su posvuda! To nam ne kaže samo Božja riječ: dovoljno je promatrati naš svijet da bismo zaključili da Isus uskoro dolazi.

Poslušajte ovo: Isus je svojim čenicima rekao da će ponovno doći. Želeći biti sigurni, oni su Ga pitali koje znake trebaju očekivati i kada će se to dogoditi. U Mateju 24 nalazimo Isusov odgovor. Sada neću čitati cijelo poglavlje, ali postoje dva retka u kojima je On naveo nekoliko događaja koji su se već dogodili u naše vrijeme i dokazuju da je ono što je rekao bilo istina.

Biblija kaže: “Jer će mnogi doći pod mojim imenom i reći: ‘Ja sam Mesija’, i mnoge će zavesti.” (Matej 24,5) Navest ću samo jedan primjer kako se to proročanstvo ostvarilo. U ožujku 2000. više od osam stotina članova apokaliptičke sljedbe Pokret obnove Božjih deset zapovijedi u jugozapadnoj Ugandi bilo je ubijeno u jednom od najvećih masakra u novijoj povijesti. Vođe ove sljedbe Joseph Kibwetere, Credonia Mwerinde i drugi naučavali su da će svijet nestati 31. prosinca 1999. Kada se to nije dogodilo, članovi kulta koji su prijevarom bili navedeni da to povjeruju zatražili su povrat svoje imovine koju su dali kada su se pridružili ovom kultu. Ali kao odgovor na zahtjev članova kulta, vođe su jednostavno pobili “pobunjenike”. Kako je žalosno što su stotine članova kulta bili zadavljeni, unakaženi, spaljeni ili živi zakopani samo zato što su vjerovali u laž.

Rat je drugi znak upozorenja. Isus je u Mateju 24,6 rekao: “Čut ćete za ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” Razmišljajući o svemu što se danas događa u svijetu, u Afganistanu, Iraku i drugim zemljama, vjerojatno vas ne moram uvjeravati da je rat svakidašnja stvarnost. Nuklearni rat stalna je prijetnja koja sve čini nervoznima kao što to pokazuje i nedavni sukob Pakistana i Indije. “Bili smo vrlo blizu”, rekao je predsjednik Pakistana general Pervez Musharaf u lipnju 2002. kada je skoro izbio nuklearni rat između ove dvije zemlje. “Ratna prijetnja nestala je kad je nestala namjera,” rekao je Musharaf, “ali mogućnost postoji, a stanje je i dalje eksplozivno.” Eksplozivno! Bolje ga nije mogao opisati.

Zatim je tu i problem moralnog opadanja. Isus je u Mateju 24,12 rekao: “Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti.” Kad je bila obznanjena vijest o katoličkim svećenicima koji su spolno zlostavljali djecu, jedan američki propovjednik iz Bostona rekao je: “Ovo je nezamislivo. Otkrića su tako zapanjujuća i  šokantna da ih se ne može uklopiti u neki smislen niz događaja!”

Još niste uvjereni? Promotrimo naš svijet. Isus je prorekao da će u posljednje dane potresi i glad biti sve učestaliji. Matej 24,7 kaže: “Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.”

Prema američkom časopisu Geological Survey, zemlja se svake godine trese nekoliko milijuna puta. A Ujedinjeni narodi izvještavaju da je oko deset milijuna ljudi u četiri južnoafričke zemlje na rubu gladi.

Ali Evanđelje po Mateju nije jedina biblijska knjiga koja govori o Zemlji u posljednje dane.

Izaija 51,6 kaže: “Zemlja će se ko haljina istrošit.” Zanimljivo je da su i znanstvenici, bez obzira na to vjeruju li u Boga ili ne, otkrili da je to istina. Nedavno istraživanje koje je provela istraživačka skupina u Kaliforniji kaže da je planet Zemlja na rubu ekološke propasti. U svojem izvještaju kažu da se šume, energija i zemlja troše brže nego što se mogu obnoviti. Glavni autor ovog istraživanja rekao je da su Zemljina prirodna bogatstva “poput gomile novca s koje svatko uzima dok svi žmire, ali će ona na kraju nestati.”

To je istina. Zemlja stari. Okoliš je zagađen, prirodna bogatstva se smanjuju a ljudi gladuju zbog nedostatka hrane i vode. Ali tjelesna glad nije naša jedina briga. Biblija govori o drugoj vrsti gladovanja koje će biti široko rasprostranjeno u posljednje dane. “Jer će ljudi biti samoživi, nepokorni roditeljima, nezahvalni,  bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobara, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga.” (2. Timoteju 3,2-4)

Ja ovo nazivam duhovnom glađu. Žalosna je slika ljudi koji gladuju za Bogom, koji ne poznaju Isusa i silu Božje riječi koja im pokazuje bolji put. Ne samo da je svijet ispunjen grijehom, već svi mi moramo podnositi žalosne i bolne posljedice našega grešnog i opasnog svijeta čak ako i odlučimo živjeti za Boga. To nije lijepa slika, zar ne? Je li to svijet u kojem želite živjeti? Ja sigurno ne želim. Ali postoji i dobra vijest. Takvu sliku nećemo još dugo gledati. Isus dolazi po tebe i mene.

Zar ne vidite? Isus se mora vratiti ili će ovaj svijet uništiti sam sebe. A mi na temelju Božje riječi znamo da se tako neće završiti. Sjećate li se kapetana koji je vidio upozorenje na radaru ali mu nije povjerovao? On nije jedini. On je samo jedan primjer ljudskog načina razmišljanja. Autor reportaže o rijeci Mississippi koja je bila objavljena u časopisu Smithsonian ispričao je što je naučio dok je putovao rijekom u gumenom čamcu iz grada Memphisa do Meksičkog zaljeva. Opisao je goleme nasipe koji su bili izgrađeni da spriječe izlijevanje rijeke u okolne gradove i polja. Više od osam milijuna ljudi koji su živjeli u delti ove rijeke vjerovali su da ih nasipi štite misleći da su trajno zaštićeni od riječne poplave. “Ljudi u ovoj dolini uvjereni su da je sve pod kontrolom”, rekao je jedan inženjer ovom autoru.“Ali to je lažni osjećaj sigurnosti. Mi u ovoj dolini još nismo vidjeli što ova rijeka može učiniti. Mi ništa ne kontroliramo.” U članku koji je objavljen u veljači 1993. Michel Parfit je predvidio da će jednog dana, uskoro, naići poplava. Kako je samo bio u pravu. Svega nekoliko mjeseci poslije, u ljeto 1993., jedna od najgorih poplava u povijesti rijeke Mississippi zahvatila je cijelo područje. Autor sigurno nije znao da će se njegove riječi tako brzo ispuniti.

Kada je u pitanju spasenje, nema nikakvog nepoznatog odredišta. Isus vam danas nudi “kartu” za Nebo i ona ne stoji tisuće dolara, čak ni 59 dolara. Ona je besplatna!

Božje riječ je istinita. Isus se vraća. I to ubrzo. Isus je rekao da postoji bolje mjesto od ovog starog svijeta. Mjesto gdje nema zločina, bolesti, boli ni smrti. To mjesto je Nebo i Isus nas želi tamo povesti. Iako tamo nikada nismo bili, na temelju onoga što smo čuli to je prekrasno mjesto…

Drugi Kristov dolazak stvarni je događaj koji će se uskoro zbiti. Za neke ljude, one koji su spremni, ovaj događaj će donijeti veliku radost. Ali drugima će ovaj događaj biti vrijeme straha, suza i dubokog žaljenja.

U kojoj ćete skupiti biti vi?

Patricia Humprey

“Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’” (Izaija 14,12-14)

Kad su njujorške tornjeve blizance razorili zrakoplovi koji su bili uporabljeni kao bombe, poginulo je oko tri tisuće ljudi. Kad su bombe eksplodirale u vlaku u Madridu, bilo je mnogo poginulih. Kad su u londonskoj podzemnoj željeznici eksplodirale bombe i mnogi ljudi izgubili život, tko je na kraju za sve bio odgovoran? Da, svakako su donekle odgovorni bombaši samoubojice i njihova mreža Al-Qaeda. No vratimo se u prošlost.

Kad je Bog stvorio zemlju, u Postanku čitamo: “I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.” (Postanak 1,31) Ubrzo nakon toga čitamo kako je zmija kušala Evu i kako je u Edenskom vrtu sve završilo loše. Iza zmije se krio Sotona, arkanđeo koji je posijao sumnju u Božju ljubav. Pojava grijeha u savršenom svemiru bila je potpuno nelogična i neshvatljiva. Ali Bog nije stvorio robote, već bića koja su mogla voljeti ako su tako odlučila, razmišljati i postupati po Njegovoj volji ako su to željela. Dokle god je njihova pobuda bila ljubav prema Bogu, željeli su živjeti sukladno Njegovim planovima i ciljevima. Ali onda je Lucifer počeo izražavati sumnju u Božje namjere i planove. Tako je došlo do velikog sukoba.

Bog je planirao i stvorio svemir u kojem će vladati ljubav. Tu je ljubav pokazao i prema Luciferu i ostalom svemiru. Nije želio odmah uništiti Sotonu jer bi Mu u tom slučaju svemir služio iz straha. Ivan je u Otkrivenju 12,7-9 napisao: “Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara Zmija koja se zove đavao — sotona, zavodnik cijeloga svijeta — bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.”

Adam i Eva podlegli su Sotoninim kušnjama kad je on opet izrazio sumnju u božansku mudrost i silu. Bombaši samoubojice i njihovi nalogodavci slijedili su Sotonine lukave zamisli. “Okrivimo Boga za nasilje, patnju i smrt”, kaže Sotona. Veliki sukob između Krista i Sotone nastavlja se, ali hvala Bogu i Njegovu Sinu Isusu Kristu, on će uskoro završiti. Ovaj veliki sukob mnogi ljudi ne razumiju. Oni niječu postojanje Sotone. Drugi vjeruju da će zemlja postupno postati bolja i da će na njoj na kraju zavladati utopija jer će ljudi naučiti živjeti u miru i više neće međusobno ratovati. Veliki sukob pokazuje da zemlja i ljudi postaju sve gori; da ima sve više ratova, bolesti i epidemija. Ali Bog će se u svoje vrijeme umiješati i spasiti one koji Ga ljube. Njegovom krvlju otkupljena djeca radovat će se što će zavladati ljubav, a ne mržnja.

David i Gaya Currie