Najčešće rabimo GPS koji moja supruga ima na svom mobilnom telefonu. Ona jednostavno svom telefonu kaže kamo želimo stići i on za nas planira put, kaže nam koliko nam otprilike treba vremena, upozorava nas na svako skretanje, a kaže nam i da smo stigli na odredište. Ako skrenemo s puta koji nam je predložio, uređaj odmah reagira prilagođujući svoje upute tako da nas dovede do cilja unatoč skretanjima s pravog puta koja su nam se dogodila.

Ne bi li bilo divno kada bismo imali takvo što da nas vodi u životu? Pa, kao što pretpostavljate, vjerujem da imamo. Proročanstva su jedan od Božjih darova, a njihova je prvenstvena svrha da nas u ovom životu vode k vječnosti.

Najvažniji posao proroka bio je prenošenje poruke koju im je Bog dao za ljude kojima ju je namijenio. Ove su poruke uglavnom govorile ljudima što Bog želi da čine, na koji način Bog želi da žive, ili su ljude koji su griješili, koji su odbacivali Njegovo vodstvo, upozoravale na neizbježne posljedice.

Naravno, mnogi ljudi su ove stvari razumjeli, no nisu postali prorocima. Pravi proroci bili su oni koje je Bog pozvao na izvršenje neke osobite zadaće ili da budu Njegovi glasnogovornici. On im je rekao što trebaju reći i kome. U stvari, „rekao“ i nije najbolja riječ. Bog je nekim prorocima prenio svoju poruku tako što im se obratio riječima, no rabio je i druge načine prenošenja poruke. Koristio je najmanje šest različitih načina.

Anđeli

Bog proroku nije uvijek davao poruku izravno, već mu je poruku umjesto Njega uputio anđeo. Primjer ovog načina nalazimo u prva dva retka knjige Otkrivenje: „Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim što se ima uskoro dogoditi. I on [Isus, ili Bog] to pokaza znacima po svom anđelu kojega posla svome sluzi Ivanu. Ovaj svjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista – za sve što je vidio“ (Otkrivenje 1,1-2).

Iako je Bog ponekad slao anđele kao svoje vjesnike, uglavnom je svoje poruke osobno prenosio proroku. Činio je to na sljedeće načine:

Snovi

To je nešto poput božanskog videa koji seže u prorokov um i stavlja u njega slike. Te slike prenose poruku koju Bog želi da prorok prenese dalje. Ovaj način prenošenja poruke, te sljedeći koji ćemo navesti nakon ovoga, razlikuju se uglavnom po dobu dana u kojemu se javljaju. Biblijska knjiga Daniel sadrži oba primjera.

Prvo veliko proročanstvo u Danielovoj knjizi dano je u snu. Nabukodonozor, babilonski kralj, usnuo je san koji je smatrao vrlo važnim. San je bio simboličan i Nabukodonozor nije znao što simboli znače, pa je pozvao svoje poganske savjetnike da mu pomognu.

Bog je nakon njihova neuspjeha, djelujući iza kulisa, povezao Nabukodonozora s Danielom koji je učio za savjetnika, a koji je obožavao Boga. Daniel je molio Boga za pomoć, pa mu je te noći Bog dao isti san koji je prije dao Nabukodonozoru, no ovaj put je uključio i njegovo tumačenje. Daniel je to prenio Nabukodonozoru, a i nama danas. Sve to nalazimo u drugom poglavlju Danielove knjige u Bibliji.

Viđenja

Kako bi svoje poruke prenio svojim prorocima Bog je rabio i viđenja. Viđenja su poput snova koje Bog ljudima šalje danju, umjesto noću. Prorok prima viđenje dok je budan, a ne za vrijeme spavanja. (U Danielu 7,1 prorok izjednačuje snove i viđenja). I u Novom zavjetu pisac knjige Djela apostolskih piše kako je đakon Stjepan, dok je njegova vjera bila na kušnji, imao viđenje „Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane“ (Djela 7,56).

Glas (bez tijela)

Bog ponekad govori proroku samo svojim glasom. Samuel je bio još dijete kada je prvi put čuo Božji glas koji mu govori. Jedne večeri, tek što je legao u krevet, začuo je kako ga netko doziva, pa je pošao svećeniku Eliju, kod kojega je živio, te ga upitao što želi. Eli mu je rekao da ga nije zvao i neka se vrati u svoj krevet.

Ovo se ponovilo nekoliko puta i konačno je Eli rekao Samuelu neka sljedeći put kad začuje glas kaže: „Govori, sluga tvoj sluša“ (1. Samuelova 3,9). Kada je Samuel ponovo začuo Glas, odgovorio je onako kako mu je Eli savjetovao i Bog mu je dao poruku koju je trebao reći Eliju i njegovoj obitelji.

Licem u lice

Kada je Bog pozvao Mojsija da napusti svoj siguran, miran život i povede Izrael iz Egipta, Mojsije se složio s time, iako bi radije ostao tamo gdje se nalazio (Izlazak, 3 i 4). Jasno je da je Mojsije bio jedan od Božjih proroka te da je imao tako blizak odnos s Bogom da je osoba koja je pisala njegov posmrtni govor rekla: „Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice!“ (Ponovljeni zakon 34,10).

Isus

I na kraju, Isus je dao najtočniju sliku života kojim Bog želi da živimo, živeći osobno takvim životom. Učenici koji su bili apostoli, a kasnije i proroci, saznali su Božju volju promatrajući Isusov život, te su o tome posvjedočili propovijedanjem i pisanjem u Bibliji.

Zašto je Bog svoje poruke prorocima davao na različite načine? Možda stoga što su proroci imali različite osobnosti. Ili je Bog želio da poruke budu oblikovane na način koji će sigurno privući pozornost onih koji su ih trebali primiti.

No još je važnije pitanje: Zašto je Bog preko proroka poslao poruke koje želi da i mi primimo? Zašto jednostavno ne govori svakome od nas izravno?

Bog je ljudima uvijek govorio izravno, kako prorocima, tako to čini i dalje. On nam govori u prirodi, u odnosima s drugim ljudima, preko Svetog Duha i putem Biblije. A na osobit način nam je govorio preko Isusa, i u Starom i u Novom zavjetu. No mi baš ne slušamo, pa stoga ponekad pomiješamo stvari. (U stvari, uspijevamo pomiješati stvari čak i onda kada slušamo!)

Preko proroka – Božji GPS – primamo pouzdanu verziju Božjeg vodstva koja će nas voditi u životu do konačnog cilja – Božjeg doma u kojemu, kako On kaže, ima mjesta za nas za cijelu vječnost. I kao što je to kralj Jošafat rekao: „Pouzdajte se u Jahvu, svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!“ (2. Ljetopisa 20,20).

David Jarnes

Svake godine mnogi traže stručni savjet o stanju dionica na burzi. Pa ipak, stručnjaci im mogu reći sve osim onoga što bi htjeli znati: kako će se vrijednost dionica kretati u budućnosti. Međutim, Bog zna budućnost. On nam je to višeput pokazao preko nekih izvanrednih proročanstava u Bibliji. Mnoga od njih napisana su daleko prije pretkazanih događaja. A činjenica je da su se ovi događaji odigrali upravo onako kako je Bog rekao u proročanstvu. To danas znamo zato što, kad se osvrnemo unatrag u povijest, vidimo kako su se ispunila biblijska proročanstva. “Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.” (Amos 3,7)

Nakon što se uvjerimo da su proročanstva u prošlosti bila točna, mi se možemo uzdati u Boga i za buduća proročanstva od kojih je najveće prorečeni Isusov drugi dolazak.

PROROČKA PUNOMOĆ

Hebrejska riječ naba znači “proricati”. Ona sadrži misao da netko iznosi riječi sa žarom ili nadahnućem. Imenica izvedena iz ovoga glagola označava glasnogovornika, proroka, osobu koja ima pravo govoriti za drugoga (vidi Izlazak 6,28-30; 7,1). Druga riječ u Bibliji za nekoga s proročkim darom jest “vidjelac”; ona je prijevod dviju različitih hebrejskih riječi koje imaju značenje “vidjeti”. Prema tome, proroci imaju sposobnost proricati o onome što obični ljudi ne mogu vidjeti. A proroci ne samo što vide ono što drugi možda ne vide, već ih je Bog pozvao da o tome govore, često s posebnom gorljivošću i silom.

Isusovo upozorenje o lažnim prorocima (Matej 24,24) podrazumijeva da moraju postojati i pravi proroci. Jer kad bismo odbacili sve proroke — ako bismo potpuno odbacili ovaj dar — onda ne bi bilo potrebe upozoravati na lažne proroke.

“A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!”Matej 24,32.33
“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam.” Ivan 13,19

U ovim redcima Isus nam je pokazao da cilj proroštva nije samo objavljivanje budućnosti. Umjesto toga proroštvo je dano da učvrsti našu vjeru u Boga i Njegovu Riječ nakon što se događaji ispune. Što više vidimo ispunjenih proročanstava, to više ćemo vjerovati da Biblija stvarno potječe od Boga.

Postoje razne vrste proročanstava. Jedna tvore skupinu proročanstava o Mesiji, Gospodinu Isusu Kristu. Druga su povezana s budućnošću Izraela i različitih naroda; treća opet govore o svršetku svijeta i onome što će se poslije zbiti.

NAJRANIJA PROROČANSTVA

Na samom početku Biblije, u Postanku, primjećujemo da proroštvo ima vaanu ulogu u povijesti Boajeg djelovanja prema palom ljudskom rodu.

Nama je danas lako osvrnuti se u prošlost i vidjeti kako su se ova proročanstva točno ispunila. Ali stavimo se, recimo, u položaj Noe kojemu je Bog rekao da će voda s neba uništiti zemlju, premda do tog vremena možda nikad nije padala kiša. Ili, stavimo se u položaj Abrahama i Sare kad su dobili proročanstvo da će ona jednog dana biti majka njihovom djetetu premda je odavno prošla dob za rađanje. Nema sumnje da je to bio veliki ispit njihove vjere koji je zahtijevao da se pouzdaju u Boga da će se zbiti ono što je rekao (Hebrejima 11,7-11).

PROROČANSTVO IZ DANIELA 2

Svjetska povijest podupire točnost ovog zapanjujućeg proročanstva. Zlatno babilonsko kraljevstvo vladalo je svijetom od 605. do 539. pr. Kr. Kako se širio utjecaj Babilona, tako je postajao dominantna sila na starom Bliskom istoku. Danas se ruševine grada Babilona nalaze u Iraku, 110 km južno od Bagdada. Biblija je ne samo prorekla pad Babilona, već je jasno rekla tko će vojevati protiv njega (Jeremija 51,49.53; Izaija 45,1-4). Kir je sa svojom vojskom došao pred vrata Babilona oko stotinu sedamdeset i pet godina nakon objave ovog proročanstva.

Medijci i Perzijanci vladali su svijetom od 539. do 331. pr. Kr. Ali Bog je Danielu u 2,39 rekao da će doći “treće [kraljevstvo], od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom”. U Danielu 8,21 nalazimo da je to bila Grčka. Grčka vojska, predvođena Aleksandrom Velikim, brzo je osvojila svijet. Bila je opremljena mjedenim oklopima i kacigama i naoružana mjedenim štitovima i mačevima. Izvanredno prikladan simbol Grčke.

Grčko carstvo bilo je pobijeđeno od željeznog Rimskog Carstva 168. pr. Kr., i to je još jedno dramatično ispunjenje proročanstva. Rim je vladao duže od ijedne druge svjetske sile; vladao je više od pet stotina godina od Britanskog otočja do Arapskog mora, od Sjevernog mora do Sahare i od Atlantika do Eufrata. Rim je bio moćan.

Ali Daniel je prorekao da će kraljevstvo biti “podijeljeno” (Daniel 2,41). Rimsko Carstvo podijelilo se na nezavisna kraljevstva koja su kasnije prerasla u suvremene europske draave, u narode koji “se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom” (redak 43). Danas živimo u vrijeme ovih stopala i prstiju.

MESIJA U PROROČANSTVU

Od svih starozavjetnih proročanstava najsilnija su ona koja se odnose na Isusov prvi dolazak. U Starom zavjetu nalazimo šezdesetak proročanstava o Mesijinom dolasku.

Jedno od najsnažnijih nalazimo u knjizi proroka Izaije u Izaiji 52,13—53,12.

Ovo je jedan od najsnažnijih primjera proročanstava u Bibliji. Ono je prepuno podataka koji se nisu mogli unaprijed posložiti da bi se predvidjelo njihovo ispunjenje.

Ono je bilo i još je uvijek snažan dokaz u prilog kršćanskoj vjeri. Navodimo nekoliko starozavjetnih proročanstava o Isusu i njihovo ispunjenje u Novom zavjetu. Što iz njih moćemo naučiti o vjerodostojnosti Božje Riječi?

Posebno je zanimljivo da i Isus nakon svojeg uskrsnuća spominje ova proročanstva o sebi i njihovo ispunjenje. Dvojici učenika na putu u Emaus govorio je: ‘”Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?’ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.” (Luka 24,26.27)

Proročanstva o Njemu obuhvaćala su Njegovo rođenje, službu, odbacivanje, probijanje ruku i nogu, izrugivanje i vrijeđanje, razapinjanje za grešnike i uskrsnuće (Izaija 7,14; 9,1.2; 53,3; Psalam 22,17.7-9; Izaija 53,12; Psalam 16,10).

Budući da je Isus ispunio sva ova proročanstva, mi možemo stajati pred Bogom kao grešnici kojima je oprošteno, bez obzira na našu prošlost, jednostavno pozivajući se na Njegovo djelo za nas.

ISUSOV DRUGI DOLAZAK

Kao što smo dosad vidjeli, mnoga su se proročanstva već ostvarila onako kako su prorečena i to često na čudesan način. Ali sva su se ta proročanstva ispunila u prošlosti. Međutim, u Bibliji se nalaze proročanstva koja se tek trebaju ispuniti. Među njima su, naravno, najvažnija proročanstva o Kristovom drugom dolasku.

Prije nego što će napustiti svoje učenike, Isus im je obećao da će se sigurno vratiti: “Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3) Petar, Isusov veoma blizak učenik, pisao je: “Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.”

(2. Petrova 3,13) Biblija ne opisuje samo način i karakteristike Kristovog drugog dolaska, već i znakove koji će ukazivati na njegovu blizinu.

01. Lažni mesije — Matej 24,4.5
02. Ratovi i glasine o ratovima — Matej 24,6.7
03. Glad — Matej 24,7
04. Kuga (epidemije) — Luka 21,11
05. Potresi — Matej 24,7
06. Društveni problemi — 2. Timoteju 3,1-5
07. Ljudi žive u strahu — Luka 21,26
08. Povećanje znanja — Daniel 12,4
09. Znakovi i čudesa — Luka 21,11
10. Povećanje sumnjičavosti — 2. Petrova 3,3.4
11. Propovijedanje Evanđelja — Matej 24,14

Zar ovo nije vjeran opis svijeta u kojem živimo? Pogotovo ako uzmemo u obzir da su ovi tekstovi napisani prije mnogo stoljeća. To su novi dokazi da se možemo pouzdati u Bibliju.

Jonathan i Kathleen Kiem Hoa Oey Kuntaraf

To je zapravo središnja tema Isusova odgovora te istodobno i najistaknutiji znak što upućuje na Njegov dolazak. Isus kao da želi reći kako se prave i najveće dragocjenosti nastoje krivotvoriti. Stoga su učestala zavođenja i krivotvorine pokazatelji da postoji i dolazi ono što je izvorno, istinito i po božanskoj promisli — u cijelosti ostvareno kraljevstvo Božje. Uočimo niz motiva koji podupiru ovu misao:

Pravi proroci najavljuju mesijansko doba pravednosti i milosti, dok “lažni proroci mnoge zavode” (24,10), nakon čega slijedi sračunata pobožnost u kojoj se bezakonje razmahuje a ljubav hladi. (24,1 1). “Grozota pustoši”, koja si prisvaja “sveto mjesto” (24,15) što pripada samo Bogu, starozavjetni je opis iz Knjige proroka Daniela, prema kojem lažni mesije (kristi ili pomazanici) koji su, tijekom povijesti, ukidali pravu žrtvu i silom nametali svoju žrtvu — svoje spasenje.

Pojavljuju se “lažni kristi i lažni proroci” (24,24) koji čine brojne čudesne znakove da bi zaveli i one koji su upozoreni. Opasnosti od zavođenja čak i onih kojima je to kazano unaprijed snažno opisuje varljivost ovih duhovnih vođa. Na drugom mjestu Isus opisuje narav tog zavođenja: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.” (Mt 7,15) Ovi se lažljive! javljaju na različitim mjestima (24,26), zato im ne vjerujte, upozorava Isus, “jer će dolazak Sina Čovječjega biti sličan munji što sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada”. (24,27) Nakon ove usporedbe nalazimo najznačajniji dio Isusova odgovora učenicima — opis Njegova slavnog dolaska. Taj će jedinstveni događaj biti, sam po sebi, jasan znak (24,30/a) Njegova dolaska i posljetka svijeta, na što se i odnosilo postavljeno pitanje na Maslinskoj gori. Tada će svi “ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom”. (24,30/c) Veliko je okupljanje svih spašenih (izabranika) završni prizor ovog nadasve osobitog i konačnog događaja. (24,31)

Učenici su bili zadivljeni hramskom građevinom. Za njih je ona bila simbol veličanstvenosti i trajnosti. Sada Isus slika drugi, neusporedivo sjajniji prizor nebeskih stvarnosti koje ponovno postaju i ostaju vječnim domom spašenih.

Ovo je glavni sadržaj Isusova odgovora učenicima. Međutim, u Isusovu se odgovoru nalaze i brojne pojedinosti koje su također znaci Kristova dolaska, samo imaju određenu prateću ulogu i opisuju vrijeme kad “nije još svršetak”. (24,6.8) Sam se Kristov dolazak događa usred “poljuljanih nebeskih sila” (24,2 i Lk 21,26), što se očituje znacima “na suncu, mjesecu i zvijezdama”. (24, 29; Lk 21,25) Taj stravični nebeski vatromet opisuje i apostol Ivan u Otkrivenju: “I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.” (Otk 6,12-13) Smrtonosni je strah još jedan znak posljetka (24,30/b; Lk 21,26). Ali tu je odmah i ohrabrenje: “… uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.” (Lk 21,28) Popis znakova se nastavlja.

Isus spominje ratove između naroda i kraljevstava, gladi i pošasti, potrese zemlje (24,6.7; Lk 21,11), stradanja Krista radi i izdaje u obitelji (24,9; Lk 21,16), posrtanje u vjeri i međusobnu mržnju (24,10), propovijedanje Radosne vijesti o Kraljevstvu po cijelom svijetu (24,14), samoživost i raskalašenost kao u Noino vrijeme (24,37). Sve su to znaci, najave ili podsjetnici koji u vremenu upućuju na neizbježnost Kristova dolaska u slavi.

Jedno od ključnih pitanja u vezi sa znakovima vremena jest: kada se oni događaju? Biblijski komentatori nisu uvijek suglasni o tome. Neki ih previše smještaju u prošlost i tamo im nalaze ispunjenje. Drugi pak očekuju njihovo ispunjenje u budućnosti. Ima i onih koji smatraju da su to znaci opomene i ohrabrenja za sve naraštaje kroz svu povijest, a osobito nakon što se čovječanstvu “dogodio” Krist. Konačni, eshatološki kraj razlikuje se od drugih vremena znakom Sina Čovječjega (24,30/a) i intenzitetom događanja, ali svi ostali znaci imaju svoje mjesto u povijesti kao upozorenja i usmjerenja u vremenu. Poznavanje vremena i te kako je važno jer vrijeme lako postaje dezorijentirano, zbunjujuće i uspavljujuće. Zasigurno su se Isusovi učenici pitali kakve veze ima Kristov odgovor s njihovim vremenom. I Isus im je ukazao na neposredne nevolje i kušnje kojima će biti izloženi. Još u 23. poglavlju Evanđelja po Mateju Isus kori, opominje i najavljuje događaje koji će snaći Jeruzalem i njegove stanovnike: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća.” (Mt 23,37-38)

Prema Tacitu, između 31. i 70. godine razorni su potresi bili učestali: Na Kreti 46., u Rimu 51., u Frigiji 60. i Kampaniji 63.’ Glad u Judeji 44. godine opisana je i u Djelima apostolskim 11. poglavlju, a za Klaudija, od 41.—54. bile su četiri gladi. I napokon, opsada i zauzeće Jeruzalema 70. godine od strane Vespazijana i njegova sina Tita, kad su uistinu rimski vojnici pomicali svaki kamen Hrama tražeći u pukotinama zlato rastopljeno od požara, značilo je ispunjenje Isusovih riječi što ih je izgovorio prije četrdesetak godina. U svemu tome zlu svi koji su vjerovali Isusovim upozorenjima prepoznali su svoje vrijeme i, ohrabreni, izbjegli ili istrpjeli nevolju želeći što prije ugledati znak Sina Čovječjega koji donosi trajno izbavljenje.

Slično su doživljavali svi naraštaji vjernih. Za sve njih je Isusova poruka bila ohrabrenje. Kad su tijekom kasnijih stoljeća kršćani stradavali u progonstvima, ta ih je nevolja podsjećala da je ovaj svijet suzna dolina i da upravo te suze bistre pogled prema trajnom rješenju: dolasku Sina Čovječjega kojim počinje vječno Božje Kraljevstvo milosti i ljubavi. Kako izgleda naše doba? Obilježavaju li naše vrijeme znaci Kristova dolaska i svršetka svijeta? Ima li danas lažnih krista? Tko bi danas sve bio lažni prorok? Jesu li to samo utjecajne ličnosti koje oblikuju naš svijet? Je li se ikad toliko i tako najavljivala Radosna vijest? Kakvi su danas naši ratovi? Kako je s prirodnim nepogodama — jesmo li ih ukrotili? Ima li gladi? Bojimo li se bolesti i raznih pošasti? Što danas najviše zanima suvremenoga čovjeka? Da li iste stvari kao u doba Noino?

Vjerujem da ovi pokazatelji vremena u kojem živimo mogu pomoći i nama da se hrabrije nosimo s teškoćama života i još usrdnije poželimo doslovni susret s našim Gospodinom.

Dragutin Matak

Prije pojave grijeha Adam i Eva izravno su komunicirali s Bogom; nakon dolaska grijeha ova je komunikacija bila prekinuta. Sa svojim Stvoriteljem više nisu mogli razgovarati licem u lice. Razlog tome nije bio da se Bog promijenio, već se promijenio odnos Adama i Eve prema Njemu.

Zbog grijeha Adam i Eva nisu mogli opstati pred Gospodinom (vidi Postanak 3,8). Bojali su se Boga. Grijeh ih je otjerao od Stvoritelja. Štoviše, grijeh koji je odvojio ljudski rod od Stvoritelja odvojio je i narode, kraljevstva, plemena, društvene zajednice, crkve i obitelji. To je žalosna činjenica koju smo svi doživjeli na ovaj ili onaj način.

Kako je smiješna misao koji ponekad čujemo da je “čovjek u potrazi za Bogom”. Točno je upravo suprotno: Bog je u potrazi za nama. On nas traži na razne načine i raznim sredstvima da nas dovede k spasenju. Od Postanka do Otkrivenja, od Mojsija do Ivana, Biblija otkriva Boga koji je u potrazi za ljudskim rodom; ona pokazuje Njegovu želju da nas dotakne, da nam dade do znanja da je ovdje i da nas ljubi unatoč našim grijesima (Izaija 5,1-5; Matej 23,37).

BOG I PROROCI

Od najranijih dana — zapravo od trenutka kad je prekinuta izravna komunikacija — Bog se služio prorocima da s nama stupi u vezu. Rad proroka uključivao je mnogo toga: oni su naviještali oba Isusova dolaska; pokazali su da Bog toliko cijeni ljudska bića da je između njih izabrao proroke koji će Ga predstavljati; bili su oruđa preko kojih je Gospodin otkrivao svoju ljubav i karakter svojem narodu; slali su upozorenja na neposredno predstojeće sudove. Proroci su također otkrivali plan spasenja. I Gospodin je uporabio proroke da napiše Bibliju.

Usporedimo 2. Ljetopisa 20,20 s Lukom 16,31. Ovdje su prikazana dva stajališta prema prorocima. U određenom smislu mi se nalazimo na jednoj od opisanih strana. Ili vjerujemo što nam Bog govori (često preko svojih proroka) ili ne vjerujemo. Naše stajalište prema prorocima u biti samo odražava naše stajalište prema Bogu.

Kako možemo znati vjerujemo li stvarno prorocima? Može li se dogoditi da mislimo kako vjerujemo, a u biti ne vjerujemo, kao i mnogi izraelski vođe tijekom povijesti tog naroda?

Odgovor nije težak. Isus ga je dao bezbroj puta: “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.” (Ivan 14,15) “Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite što zapovijedam?” (Luka 6,46).

OTKRIVENJE PO ISUSU KRISTU

Iako je Božja najuobičajenija metoda bila da se otkriva preko svojih proroka, dolazak Isusa Krista na ovaj svijet najveće je i najpotpunije Božje otkrivenje uopće. Uostalom, Isus je bio Bog u tijelu. Kakvo bismo još otkrivenje mogli tražiti?

Premda je Isus došao u drukčijem obliku nego što su ljudi očekivali, Njegov život i nauk bili su zoran primjer Božje volje za čovječanstvo. Narod koji je živio u Kristovo vrijeme očekivao je veličinu koja će zadovoljiti njihova fizička očekivanja. Očekivali su silu umjesto poniznosti, veličanstvenost umjesto krotkosti. Međutim, Isusov je dolazak vjerno otkrio pravi karakter Boga Oca.

Na osnovi Ivana 14,8-12 znamo da su oni koji su vidjeli Isusa vidjeli Oca jer su Isus i Otac jedno. Ovaj prisan odnos više je od odnosa učitelja i učenika. Riječi koje Isus izgovara više su nego samo riječi ljudskog bića: one su objava djelovanja samog Boga. Zbog toga upoznavanjem Isusa upoznajemo i Boga. Najbolji način da upoznamo Božju ljubav i Njegovu dobrotu jest osobno upoznati Isusa Krista.

BOG GOVORI DANAS

Govorili smo o božanskoj objavi preko proroka i Isusa Krista. Međutim, ona nije bila ograničena samo na biblijsko doba. Bog je uvijek želio da znamo koja je svrha života. On se pobrinuo za to da upoznamo istinu i sredstva spasenja. Bog se otkrio putem prirode, znanosti, Biblije, Isusa, božanske providnosti u našem životu, ljudskih odnosa i Svetoga Duha. On se također otkriva u Božjem liku koji se odražava u onima koji su Mu posvetili svoj život.

BOG GOVORI PREKO BIBLIJE

U više slučajeva Gospodin je od proroka tražio da zapišu Njegove poruke; mnoge od njih su sačuvane. Nalazimo ih u Bibliji. Na primjer: “Mojsije popiše sve riječi Jahvine.” (Izlazak 24,4; vidi i 34,27; Levitski zakonik 26,46) I Jošua je trebao zapisati ono što je Bog rekao (Jošua 24,26). Gospodin je od Jeremije tražio da napiše knjigu u kojoj će biti sve riječi koje je uputio ljudima. Godinama poslije prorok Daniel (Daniel 9,2) piše kako je čitao Jeremijinu poruku u kojoj je Gospodin obećao da će Božji narod osloboditi nakon sedamdeset godina robovanja. Sam Daniel je trebao napisati knjigu posebno za one koji žive u “vrijeme svršetka” (Daniel 12,4). Tako se Bog otkriva u Bibliji. Njezina pisana poruka izraz je Božje volje.

Činjenica je da u Svetom pismu ne nalazimo riječ Biblija. Ona potječe od latinske riječi biblia koja znači “knjige”, odnosno “svete knjige”, a dolazi od grčke riječi biblos koja znači “knjiga”. Biblija je sastavljena od niza knjiga, trideset devet u Starom i dvadeset sedam u Novom zavjetu.

Usprkos velikoj raznolikosti stilova i oblika, od prve do posljednje knjige Biblija govori o Bogu punom ljubavi, Stvoritelju svemira, kojemu je stalo do Njegovih grešnih stvorenja. Glavna je tema Biblije Božja ljubav koja se posebno očitovala u Kristu koji je došao na ovaj svijet, živio kao čovjek i umro na Golgoti. To je najveća istina u svemiru. Zbog toga sve glavne biblijske istine treba proučavati iz te perspektive.

Jonathan Oey Kuntaraf i Kathleen Kiem Hoa Oey Kuntaraf

Jedno drugo mjesto, vremenom i prostorom daleko udaljeno od St. Mere Eglisea, bilo je stoljećima nezamijećeno – dok nije došlo do invazije. Te povijesne noći nikakva zvona nisu uzbunila mjesto prepuno posjetitelja i okupacijske vojske.

Ali iznad okolnih brežuljaka na nebu se pojavio sjajan oblak. Strani dostojanstvenici u više kilometara udaljenoj prijestolnici primijetili su nebeski krijes. A onda je jedan vjesnik objavio njegovu svrhu zbunjenim pastirima koji su u tom času gotovo jedini bili budni. “Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.” ¹

Počela je Božja invazija na ovaj grijehom okupirani planet: Bog je počeo ispunjavati obećanje da će osloboditi Zemlju od grijeha.

Mesijanska proročanstva: općenita ili posebna?

Gledajući u prošlost, novozavjetni su pisci uočili mnoge biblijske tekstove koji proriču Isusov dolazak. Nije ih uvijek bilo lako razumjeti. Na primjer, Mihej posebno proriče da će se u Betlehemu roditi moćni vladar. ²

Ovo je dosta jasno. Ali ako ste slični meni, zbunjeni ste nekim takozvanim “pretkazanjima” – tekstovima i čak događajima koji su navodno “ukazivali” na Kristov dolazak. Međutim, jesu li ova starozavjetna proročanstva i pretkazanja ukazivala posebno na Isusa iz Nazareta ili na nekog općenitog izbavitelja?

Uzmimo tekst koji Matej navodi iz Izaije 7 o djevici koja će roditi sina. “Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel.” ³

Ali rođenje tog djeteta zapisano je u osmom poglavlju. Kako onda ono može proricati i dolazak Isusa, rođenog stoljećima poslije? A što reći o Mateju kad citira proroka Hošeu: “Iz Egipta pozvah sina svoga”? ⁴

U tom je tekstu Bog rekao Hošei da je toliko volio Izraela da ga je izbavio iz egipatskog ropstva. Kako to onda može biti proročanstvo o Isusovom životu, kad se On pojavio mnogo godina nakon toga?

Pogledajmo to ovako. U Drugom svjetskom ratu snage Osovine okupirale su Europu i Sjevernu Afriku, a civilna populacija nije imala snage da se sama oslobodi. Zato je vojna nužnost zahtijevala da savezničke snage napadnu ove zemlje s mora.

Pretpostavimo da je netko tko je 1942. živio u St. Mere Egliseu napisao: “Očekujem invaziju savezničkih snaga koje će oslobodi Europu.” Bi li time mislio posebno na Operaciju Overlord, invaziju u Normandiji? Ne bi. Operacija Overlord 1942. godine nije bila planirana niti tako imenovana. Pa ipak je taj isti mještanin mogao podići pogled i vidjeti kako se američki padobranci spuštaju na zemlju i s punim pravom reći: “To je trenutak koji sam čekao!” I gledajući unatrag, mogao je lako vidjeti da je saveznička invazija u Sjevernoj Africi i Italiji pretkazivala invaziju u Normandiji koja je učinila kraj nacističkoj vladavini u Europi.

Kad su Sotona i grijeh okupirali ovaj planet, Bog se našao pred sličnim problemom. Oni koji su živjeli pod vladavinom grijeha nisu imali snage da se sami oslobode.

Duhovna potreba pokazala je da samo invazija božanske sile može poraziti grijeh i uništiti Sotonu. Odmah nakon što su Adam i Eva sagriješili, Bog je objavio rat Sotoni i grijehu. Rekao je zmiji: “Ti i ta žena međusobno ćete se mrziti; tvoji i njezini potomci uvijek će biti neprijatelji. Jedan od njezinih potomaka ranit će ti glavu, a ti ćeš njega ujesti u petu.” ⁵

Jedan od ženinih potomaka nanijet će smrtonosnu ranu Sotoni i grijehu.

Svi Božji postupci ukazivali su na Krista

No to ne znači da je Adamov i Evin grijeh iznenadio Boga. Bog nije poslao svojega jedinorođenog Sina na Zemlju kao posljednji pokušaj, nakon što je sve drugo propalo. Ne, Isus, to Janje “koje je žrtvovano od postanja svijeta”,⁶ bio je jedini Božji plan za rješenje problema grijeha.

Prema tomu, svi Božji postupci s Njegovim narodom, planirani i nastali iz potrebe, uvijek su vodili i ukazivali na Krista.

Jaganjac. Od svih starozavjetnih simbola žrtveno janje najjasnije je ukazivalo na Krista. Kad su Adam i Eva sagriješili, oni nisu umrli jer su umjesto njih umrle životinje. Da pokrije njihovu sramotu, Bog ih je obukao u životinjske kože. Ovo je bila sjena koja je ukazivala na Isusovu žrtvenu smrt koja pokriva naše grijehe. Krv janjeta na dovracima domova Izraelaca navela je Anđela zatornika da “prođe” pokraj njih za vrijeme strašnog desetog zla u Egiptu. ⁷

A kad je Izak na brdu Moriji upitao Abrahama: “Gdje je janje za žrtvu?” Ivan Krstitelj je dao konačni odgovor kad je pokazao na Isusa: “Evo Jaganjca Božjeg!” ⁸

Pomazanik. Budući da je Bog oduvijek namjeravao poslati Isusa, svaki čovjek kojeg je uporabio da oslobodi Izraela bio je slika Osloboditelja koji će doći. Kad je uporabio Mojsija da izbavi Izraela iz egipatskog ropstva – što je spomenuo Hošea – Mojsijevi postupci bili su slika Božjeg izbavljenja od ropstva grijehu svih koji vjeruju u Isusa. Kad je Izaija objavio: “Tješite moj narod”,⁹ ove su riječi ukazivale na Isusa, konačnu utjehu Božjeg naroda. Kad je prorok Hagaj objavio: “Tada će doći od svih naroda žuđeni”,¹⁰ mi prepoznajemo da je Isus ispunjenje žudnje svih naroda da ih izbavi od grijeha. A kad čujemo Jobove riječi: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi”,¹¹ znamo da se i on nadao izbavljenju koje samo Isus može ostvariti. A ono Izaijino proročanstvo? Pa ono je bilo slika čudotvornog rođenja Obećanoga – Isusa.

Bog je također upozorio da ovi prvaci neće proći neozlijeđeni; zmija će “vrebati petu”. Kad je kralja Davida prevario njegov bliski prijatelj, to je bila slika Judine izdaje. ¹²

A kad je Isus na križu povikao: “Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?”¹³ bio je to odjek riječi iz dvadeset drugog psalma koje je psalmist izgovorio stoljećima prije, a sada je Isus njima izrazio svoju bol i nadu.

Možda slično kao i ja sumnjate u neke starozavjetne tekstove koji se odnose na Isusa. Nije li najbolje vrijeme sada, pred Božić, da još jednom, možda u nekoliko minuta samoće, pročitate staru priču?

Izaberite suvremeni prijevod, drukčiji od onoga koji obično čitate. Inače bi poznate riječi i izrazi vaš um poveli utabanim stazama.

Pročitajte nadušak jedno poglavlje u evanđeljima. Ili ponovno pročitajte starozavjetne izvještaje. Neka Krist postane leća kroz koju ćete cijelo Sveto pismo vidjeti u novom svjetlu.

Buka bitke je utihnula i St. Mere Eglise je opet usnulo mjesto. Ali u Betlehemu pucnjava malokalibarskog oružja, vika gnjevne mladeži koja baca kamenje i povremene eksplozije bombi guše uspomenu na Kneza Mira. A to je razlog više da se sjetimo prelijepog izvještaja o Isusu i još jednom čujemo pjevanje anđela.

Ed Dickerson

————————–