Opsjednutost grijehom, razočaranjima ili neuspjesima je kao da dodirujete vrata svježe obojana crvenom bojom. Prisjećajući se svojih padova, mi ostavljamo mrlje na sadašnjosti. Tako pojačavamo svoj osjećaj krivnje zbog grijeha ili nečega čega se sramimo. Kako se, dakle, izboriti za dobar zaborav?

Kao prvo, učinite sve da stvar iz prošlosti popravite što je više moguće. Priznajte si prijestup, suočite se s njime i odlučite okrenuti se suprotno. Rekli bismo, pokajte se. Teško je zaboraviti greške dok se ne pokušaju ispraviti.

Neki je čovjek jednom pisao vlasniku trgovine u kojoj je krao: “Ne mogu spavati. Muči me grizodušje. Evo, šaljem vam ček na 300 kuna. Ako i dalje ne budem mogao zaspati, poslat ću vam ostatak onoga što sam uzeo.” Žalosno je što taj čovjek nije bio svjestan težine svoje greške. Pravo bi ga pokajanje potaklo da pošalje odmah cijeli iznos.

Čitajte i pokušajte moliti Davidov psalam 51. “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom… Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” Davidov život nije bio bez grijeha, a ipak je u Bibliji poznat kao čovjek po Božjem srcu zato što se znao pokajati cijelim srcem. Nakon što povjerujete u Božji oproštaj, spremni ste zaboraviti prošlost. Pokajani i obraćeni Pavao piše: “Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem.”

Preusmjerite proces pamćenja. Kako? Pamćenje se ojačava ponavljanjem. Onako kako ste patili zbog grijeha koji su vas progonili u sjećanju svaki put kada ste se vraćali u prošlost, isto tako sada ne morate patiti. Kada ste iskreno sebi i Bogu priznali, te se pokajali, stekli ste novo iskustvo pobjede. Sada slobodno možete posjetiti prošlost i prisjetiti se greške, jer je to prirodan proces i ne treba se boriti protiv prirode, ali ovoga puta ne morate ići nizbrdo, propadati i patiti. Počnite od toga trenutka iz prošlosti i podignite glavu. Pa nije li vam Bog pokazao da je uz vas kada vam je oprostio i pozvao na promjenu? Tako se pri sljedećem porazu možete ohrabriti na tim starim padovima, znajući da vam je s desne strane nebeski pomoćnik.

U skladu s time, pokušajte misli o sramnoj prošlosti zamijeniti uzvišenijim mislima. Mnogi vam iskusni kršćani mogu potvrditi da u dubokom razmišljanju o Isusu i njegovoj žrtvi na križu postoji velika moć za grešnika koji pati. Čitajte evanđelje po Mateju, 27. poglavlje.

Božja je ljubav veća od bilo čega što ste učinili ili propustili da učinite. U Bibliji pišu ove riječi ohrabrenja ljudima: “Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje… Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.” Sveto pismo jamči da kada Bog oprašta, on i zaboravlja: “Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.” Razmislite – kada Bog tvrdi da oprašta i zaboravlja, tko ste vi da se toga sjećate?

Željko Bošnjak

Kad bismo mi pisali knjigu koja bi trebala biti temelj za vjerovanje i vjeru, napisali bismo samo ono što oduševljava, ohrabruje i iznosi najbolje poruke. Ali Bog je bio pametniji. Dao je zapisati loše, pa i zle ljudske strane zajedno s dobrima. Kad čitate o ljudima koji su činili zlo i onda im je Bog ukazao svoju milost, to je najveće moguće ohrabrenje.

Izvještaj o tome kako je Bat-Šeba privukla Davida pun je spletki, laži i ubojstava. David nije otišao u rat zajedno sa svojim ljudima. Premda je imao sav mogući luksuz doma i društvenog života, njegov je pogled lutao ulicom, a nedaleko od njega kupala se Bat-Šeba, uvjerena da je nitko ne promatra. Njezino ime znači “kći subote”, odnosno “kći zakletve”. David je poželio ovu “kćer” jer je bila vrlo privlačna. U njegovim mislima prvo mjesto je imala želja za spolnim odnosom pa je, bez obzira na to što je ona već bila udana za Uriju, on legao s njom. Kad je zatrudnjela, obavijestila je Davida o svojem stanju. Davidov grijeh sada se pretvorio u veliko zlo. Odmah je pozvao Uriju da napusti bitku i dođe kući. Zatim ga je nastojao navesti da spava sa svojom ženom kako bi pomislio da je dijete, kad se rodi, njegovo. Kakva podlost! Urija je suosjećao sa svojim ljudima u ratu i njegova osobna etika nije mu dopuštala luksuz da spava sa svojom ženom dok je to uskraćeno njegovim ljudima.

Kad ovaj trik nije uspio, David je dao upute svojem vojskovođi da Uriju stavi na najopasnije mjesto u borbi kako bi tijekom opsade Rabe poginuo. Plan je uspio i jadna Bat-Šeba sada je morala žalovati i pokopati svojeg muža. Međutim, kad je prošlo vrijeme tugovanja za mužem, David se njome oženio i uzeo je na svoj dvor. Dijete se rodilo, ali se razboljelo i umrlo. Kralj je bio shrvan zbog njegove smrti.

Meni se dopada način na koji je Bog postupio s Davidovim velikim zlom. On šalje proroka Natana da s njim razgovara. Prorok počinje razgovor o Davidovom grijehu alegorijom. Neki je čovjek imao samo jedno janje koje je jako volio. Ali došao je bogataš i uzeo mu ga, a jadnika ostavio bez ičega. Kad je to David čuo, strašno se razgnjevio zbog okrutnosti bogataša i izjavio da ga treba osuditi na smrt. Na to je Natan priču usmjerio na zlo koje je David učinio Uriji: “Ti si taj čovjek!” rekao je. “Uzeo si Bat-Šebu, ubio si Uriju u bitci i uzeo je za svoju ženu.” (2. Samuelova 12,9 — parafrazirani tekst) David je u svojem grijehu poželio, učinio preljub, lagao i ubio. U Psalmu 51 nalazimo njegovo priznanje. U službi u Svetištu nije bilo žrtve za grijeh s predumišljajem. David je učinio jedino što mu je preostalo. Pokajao se pred Bogom, priznao svoj grijeh i učinio sve da popravi učinjeno zlo.

Ovo je jedan od mnogih izvještaja u kojima jasno vidimo Božju milost. David je dobio oprost i mogao je ovim psalmom drugima otkriti Božje preveliko sažaljenje. Čudesna je činjenica da je Bog pokazao svoju milost i više nego što se moglo zamisliti. Bat-Šebin drugi sin bio je Salomon, jedan od predaka našega Gospodina. Međutim, zanimljivo je da je u Matejevom rodoslovlju Krista Bat-Šeba naznačena kao “žena Urijina” (Matej 1,6).

Koliko god mi daleko otišli putem grijeha ili što god učinili, pokajanje, priznanje i žaljenje zbog grijeha donosi Božju čudesnu milost u oprostu i obnovi. Možemo iznova ili po prvi put živjeti s Bogom i, bez obzira na našu prošlost, imati Njegovo jamstvo slavne budućnosti. Nije li to radosna vijest?

David i Gaya Currie

1. “Jer Bog nije poslao Sina svojega na svijet zato, da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,17). Božja namjera nije da te osudi, Njegova je namjera da te oslobodi od grijeha, da te čuva od grijeha i da te spasi kroz Isusa Krista.
2. “Njega, koji nije poznao grijeha, učini za nas grijehom, da mi postanemo pravda Božja u njemu.” (2 Korinćanima 5,21). Isus nije samo umro zbog tvojih grijeha, On ih je uzeo na sebe tako da ti može dati svoju pravednost.
3. “U kojemu imamo otkupljenje krvlju njegovom, oproštenje grijeha po bogatstvu milosti njegove-” (Efežanima 1,7). Kroz Kristovu smrt, dobio si oproštenje i spasenje kao besplatne darove.
4. “Dođite i razgovarajmo, reče GOSPOD. Ako su vaši grijesi kao grimiz, oni će postati bijeli kao snijeg. Ako su crveni kao rumenilo, postat će kao vuna.” (Izaija 1,18 – Dretar). Bog te poziva da razgovaraš s Njim i obećava da će konačni ishod biti veliko olakšanje za tebe.
5. “Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.” (1 Ivanova 1,9). Sve što trebaš učiniti jeste reći Bogu da si učinio grijeh, reći da ti je žao, a On će se pobrinuti za sve ostalo, oprati te i promijeniti u novo stvorenje.
6. “Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim, i grijeha njihovih neću više spominjati!” (Hebrejima 8,12). U svojoj velikoj milosti, Bog briše tvoje grijehe iz svog sjećanja.
7. “Koliko je istok daleko od zapada, toliko on udaljuje od nas grijehe naše.” (Psalm 103:12). To će ti dati osjećaj slobode i odvojenosti od tvojih grijeha, kao i približiti te Bogu.
8. “Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!” (Rimljanima 8,1). Ako slijediš Isusa i ostaješ uz Njega, ne moraš brinuti o sudu; tvoja krivnja je stvar prošlosti.
9. “Ako je dakle tko u Kristu, to je on novo stvorenje, to je staro prošlo, gle, sve je novo postalo.” (2 Korinćanima 5,17). Osim što čisti sve tvoje grijehe svojom krvlju, Bog ti daje potpuno novi život – novo srce koje će te čuvati da dalje ne griješiš.

Zašto ne krenuti ka Bogu upravo sada i prihvatiti Njegov predivni dar oproštenja kroz Isusa Krista? Nemaš što izgubiti, a dobivaš vječnost!

Ima nekoliko razloga zbog kojih Bog želi da Mu priznamo svoje grijehe. Prvo, to je učtivo. Naši grijesi su usmjereni protiv Boga. Kada uvrijedimo neku osobu onda joj moramo reći da nam je žao što smo je uvrijedili. Svaki put kada pogriješimo, mi vrijeđamo sebe, druge i Boga. Zbog toga kažemo da nam je žao. Iako On zna da smo Ga uvrijedili i mi znamo da On zna da smo to učinili, učtivo je da Mu se izvinimo.

Sljedeći razlog se ogleda u činjenici da je to način ili metoda koji Bog preporučuje za otklanjanje krivice. To nam pomaže da se osjećamo i vjerujemo da nam je oprošteno. Mislim da neki ljudi nikada nisu osjetili slobodu i mir koji Bog želi da mi kao kršćani imamo, samo zato što je njihovo priznanje isprazno i kratko. U mnogo slučajeva provedemo dvadeset, trideset ili četrdeset godina griješeći svakoga dana i svakoga sata protiv našeg nebeskog Oca, a onda u jednom trenutku kažemo: “Gospode, oprosti mi grijehe.” Poslije tog praznog i otrcanog priznanja očekujemo utjehu i olakšanje.

Nisam rekao da trebamo napraviti specifikaciju za svaki učinjeni grijeh. Nitko se ne može sjetiti svega što je pogrešno učinio. Ipak, morali bismo biti određeniji. Potrebno je imenovati grijeh koji smo učinili. Ako se plašite da ćete nešto zaboraviti, ne brinite, Sveti Duh će vam osvježiti sjećanje.

Jedna od prednosti ovakvog načina priznavanja grijeha sastoji se u priznanju da je grijeh grijeh. Drugim riječima, lako je reći: “Ja sam grešnik.” Međutim, kada konačno kažete: “Ja ogovaram”, to može biti da ste po prvi put priznali da je ogovaranje grijeh. To će omogućiti Svetom Duhu da vas na tom području mijenja. Ovo može biti vrlo bolno, ali je veoma značajno.

Imamo divno obećanje o Bogu: “Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde.” (1 Ivanova 1,9). To znači slobodu ne samo od kazne za grijeh, nego i slobodu od sile grijeha. Kada ovo učinite Bog će vam dati snagu da učinite dobro i da se popravite na ovim posebnim područjima.

Najbolji način da osvjedočite svijet da vam je Isus oprostio grijehe i dao vam novo srce, nije pričanje nego življenje!

Doug Batchelor

Iz Izaije 6,1-7 vidimo da je Bog poslao Izaiji očišćenje, čim je priznao svoje grijehe i pokajao se. Bog nas ne stavlja na probu za neko vrijeme da bi se uvjerio da smo iskreni. Bog od nas ne traži otplatu. Spasenje je dar. Naša je odgovornost da ga primimo.

Prorok Izaija u svojoj knjizi kaže: “Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.” (Izaija 1,18)

Ovaj odjeljak za mene ima posebno značenje. Iz djetinjstva u New Yorku sjećamo se užurbanosti, meteža i prljavštine jednoga od najvećih gradova svijeta. S prozora svoje sobe slušao sam škripanje kočnica, trubljenje automobila i treštanje sirena. Manhattan je posebno u to vrijeme imao reputaciju jednog od najprljavijih gradova na svijetu. U gradu je uvijek zaudaralo i sve je bilo prljavo. Dok sam hodao gradom osjećao sam zadah vina iz razbijenih vinskih boca i izduvnih gasova iz automobila. Na kraju sam se na to navikao.

Čudno je kako se ljudi, kada se dovoljno dugo “druže” s grijehom i prljavštinom, naviknu na njih toliko da ih čak i zavole. Sjećam se da sam se jednoga jutra probudio na zvuk budilnika. Kada sam otvorio oči i prekinuo zvonjavu sata, osjetio sam da se nešto čudno dogodilo tijekom noći. Nisam čuo zvuk koji dolazi od saobraćaja. Doteturao sam se do prozora i brišući san sa očiju vidio magičnu promjenu. Tijekom noći tiho je napadalo oko 60 centimetara snijega i dio grada je bio paraliziran ovom iskonskom ljepotom.

Saobraćaj je mirovao. Nije bilo zvukova. Zrak je bio čist. Sav smrad i prljavština bili su zatrpani čistim, bijelim pokrivačem.

Začuđujuće je bilo vidjeti da nešto tako jednostavno, kao što je snijeg, može očistiti užasno prljavi grad. Sve je bilo čisto i sjajno, tiho i mirno. I sve to zbog snijega.

Prorok Izaija kaže da kada Bog pošalje svoje očišćenje mi ćemo dobiti mir usprkos svojim grijesima prljavim poput ulica New Yorka. Bog može da nam pošalje svoje očišćenje i preobrazi nas, isto kao što snježni pokrivač prekrije prljavi i neuredni grad!

Sve što trebamo učiniti je da Mu se molimo i da Ga vjerujemo. Onda će nas Njegova milost nježno pokriti.

Doug Batchelor

Ima nekoliko razloga zbog kojih Bog želi da Mu priznamo svoje grijehe. Prvo, to je učtivo. Naši grijesi su usmjereni protiv Boga. Kada uvrijedimo neku osobu onda joj moramo reći da nam je žao što smo je uvrijedili. Svaki put kada pogriješimo, mi vrijeđamo sebe, druge i Boga. Zbog toga kažemo da nam je žao. Iako On zna da smo Ga uvrijedili i mi znamo da On zna da smo to učinili, učtivo je da Mu se izvinimo.

Sljedeći razlog se ogleda u činjenici da je to način ili metoda koji Bog preporučuje za otklanjanje krivice. To nam pomaže da se osjećamo i vjerujemo da nam je oprošteno. Mislim da neki ljudi nikada nisu osjetili slobodu i mir koji Bog želi da mi kao kršćani imamo, samo zato što je njihovo priznanje isprazno i kratko. U mnogo slučajeva provedemo dvadeset, trideset ili četrdeset godina griješeći svakoga dana i svakoga sata protiv našeg nebeskog Oca, a onda u jednom trenutku kažemo: “Gospode, oprosti mi grijehe.” Poslije tog praznog i otrcanog priznanja očekujemo utjehu i olakšanje.

Nisam rekao da trebamo napraviti specifikaciju za svaki učinjeni grijeh. Nitko se ne može sjetiti svega što je pogrešno učinio. Ipak, morali bismo biti određeniji.

Potrebno je imenovati grijeh koji smo učinili. Ako se plašite da ćete nešto zaboraviti, ne brinite, Sveti Duh će vam osvježiti sjećanje.

Jedna od prednosti ovakvog načina priznavanja grijeha sastoji se u priznanju da je grijeh grijeh. Drugim riječima, lako je reći: “Ja sam grešnik.” Međutim, kada konačno kažete: “Ja ogovaram”, to može biti da ste po prvi put priznali da je ogovaranje grijeh. To će omogućiti Svetom Duhu da vas na tom području mijenja. Ovo može biti vrlo bolno, ali je veoma značajno.

Imamo divno obećanje o Bogu: “Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde.” (1 Ivanova 1,9). To znači slobodu ne samo od kazne za grijeh, nego i slobodu od sile grijeha. Kada ovo učinite Bog će vam dati snagu da učinite dobro i da se popravite na ovim posebnim područjima.

Najbolji način da osvjedočite svijet da vam je Isus oprostio grijehe i dao vam novo srce, nije pričanje nego življenje!

Doug Batchelor

Sam Tannyhill je, na kraju, uhvaćen u provali i osuđen na zatvor. Nakon pet godina bio je pušten, ali već nakon dva tjedna opljačkao je jedan mali restoran. Natjerao je poslužiteljicu da sjedne u njegov auto i pobjegao iz grada. Sljedećeg dana pronašli su njezino mrtvo tijelo. Sam je pobjegao u drugu državu i nakon još nekoliko provala bio je uhićen i osuđen na smrt.

U zatvoru ga je posjećivalo nekoliko prijatelja. Jedan od njih mu je donio Sveto Pismo na dar i rekao: “Moj devetogodišnji sin je odlučio da ti daruje ovu knjigu, ali samo uz jedan uvjet – moraš je čitati!”

Premda ga Biblija isprva nimalo nije zanimala, natjeran dosadom najposlije je otvorio njezine stranice. Ta ga je knjiga uskoro posvema zaokupila. On je svoje duhovno stanje najbolje opisao riječima: “Pronašao sam tekstove u kojima je čovjek po imenu Isus poslao neke pripadnike svoje družine da mu dovedu magarca. Po tome sam pomislio da se radi o konjokradici. A onda sam naišao na tekstove koji govore kako je pravio vino. To me je navelo da ga nazovem krijumčarem alkoholnih pića. Zatim sam pročitao kako je podigao čovjeka iz mrtvih, izliječio mnoge bolesnike od različitih bolesti i istjerao demone iz nekih. Počeo sam se pitati kakav je to čovjek.

Tako sam pročitao cijeli Novi Zavjet. Tek tada sam se upoznao s njime. Ne s konjokradicom ili krijumčarem, već s Božjim Sinom. Poznavao sam neke ljude koji su se molili, koji su služili tom Bogu, koji su držali njegov zakon, ali to nije bilo za mene. Ja sam bio osuđenik na smrt, u samici, ubojica, ali sam pročitao da su i mnogi drugi ljudi bili kriminalci. Zatim sam čitao o njihovoj promjeni. Pokušao sam moliti. Imao sam dojam da moje molitve nikada nisu uspjevale izići iz moje samice. Tražio sam pomoć odozgor, ali sam se još uvijek držao za svijet. Odlučio sam pokušati još jednom. Tri dana nije bilo jadnije duše na svijetu od mene. Molio sam, plakao, i što se to stanje sve više duljilo, osjećao sam se sve teže.

Potom sam učinio još jedan pokušaj da stupim u vezu s Bogom koji bi mogao donijeti mir mojoj duši. Pao sam na koljena, iskreno priznao svako svoje zlodjelo što sam ga se mogao sjetiti i zamolio Boga da mi pomogne… Nikada se u životu nisam osjećao tako prekrasno. Želio sam vikati o tome da me čuje cijeli svijet. Osjetio sam utjecaj Božjeg Duha i kako ljubav ispunjava moje srce. Legao sam u postelju tek nešto malo prije jutra. Spavao sam mirno, prvi put otkako znam za sebe. Sutradan sam o svojoj vjeri u Boga počeo govoriti i ostalim supatnicima u zatvoru.

Nalazim se u samici osuđenika za smrt, ali se osjećam slobodnijim nego dok sam hodao ulicama. Nemam nikakvog straha od smrti. Doista mogu reći da nema grijeha koji je tako crn da ga krv Isus Krista ne bi mogla oprati.”
Kratko vrijeme prije svog pogubljenja u državnom zatvoru u Ohiu, Sam je izgovorio svoju posljednju molitvu: “Gospodine, nemoj zamjeriti ovim stražarima ono što će večeras učiniti. Moji su ih zločini natjerali da učine ono što slijedi. Ako im je to grijeh, Gospodine, stavi ga meni na račun i oprosti mi ga isto onako kao što si mi oprostio i sve ostale grijehe. Amen.”

Danas je Samov glas utihnuo, ali čudesna promjena koju je Božja riječ unijela u njegov život nastavlja djelovati dovodeći ljude i žene Isusu. Nikada nije bilo knjige koja bi kao ova mogla tako dramatično promijeniti živote ljudi i žena. Izazov koji se upućuje nama danas jest da se trgnemo iz svoje uspavanosti i umne obamrlosti i sučelimo se sa stvarnošću onoga što ta knjiga može učiniti u našem životu. Biblija je daleko više nego samo sveta knjiga kršćana, daleko više od knjige koja treba popunjavati mjesto na našoj polici, ona je daleko više od povijesnih informacija – ona je Božji glas koji se obraća našim srcima. To je njegovo pismo ljubavi upućeno nama, tajna vječnog života koji on nudi, to je njegovo obećanje mira danas i vječne sreće u budućnosti.

Znajući sve to, možemo li učiniti išta manje nego složiti se s apostolom koji je pohvalio kršćane koji su pomno proučavali Bibliju: “Vi dobro činite što upirete u nju pogled kao u svjetiljku koja svjetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima.” Knjiga koja je promijenila osuđenika na smrt, može promijeniti i naš život!

Mark Finley

”Prešutjet’ sam htio, al’ kosti mi klonuše od neprestana jecanja … snaga mi se trošila k’o za ljetnih žega. Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: ‘Priznat ću Jahvi prijestup svoj’, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.” (Psalam 32,3.5)

Mahatma Gandhi je jednom ispričao: ”Imao sam petnaest godina kad sam počinio krađu. Pošto sam imao dugova, ukrao sam ocu zlatni ručni sat da ih isplatim. Ali kad više nisam mogao podnositi teret krivnje otišao sam ocu. Kad sam stao pred njega, od stida nisam bio u stanju progovoriti riječ. Zato sam svoje priznanje napisao. Dok sam mu pružao listić drhtao sam čitavim tijelom. Otac je pročitao tekst, zatvorio oči i onda ga pokidao. ‘Dobro je’, rekao je samo i zagrlio me. Nikad više nije spomenuo ovaj slučaj.”

Je li i tebi teško priznati krivnju kao meni? Uvijek se želimo braniti: okolnosti su krive, drugi su krivi – mi ponajmanje. Pritom smo svjesni da se krivnje možemo osloboditi samo ako skupimo hrabrost da je priznamo.

Moliti Boga za oproštenje, to još ide. Pred njim ne gubimo obraz. ”Bože, oprosti mi sve moje grijehe!” brzo izgovaramo, ali to obično nije znak pokajanja. Zato Bog želi da svoje promašaje imenujemo i to ne samo kad se obraćamo njemu nego i da ih priznamo onome kome smo skrivili. Stari su Izraelci znali što to znači. Oprost su mogli dobiti samo ako su za svoj grijeh prinijeli žrtvu. Kakav bol i gubitak – i kako mučno! Morali su na životinju slikovito prenijeti grijeh time što su joj položili ruku na glavu i zatim je zaklali. To im je omogućilo da shvate koliko je grijeh strašan u Božjim očima.

Koliko je Boga moralo koštati kad je svog Sina žrtvovao za oproštenje naših grijeha! Čovjek ne može ravnodušno stalno griješiti i misliti: Bog će mi oprostiti. Tko tako misli, jednog će dana ostati praznih ruku. Prekasno će shvatiti: ”Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” (Izreke 28,13)

Kurt Selchow