Upravo kada sam mislio da stvari ne mogu biti gore, shvatio sam da ipak mogu. Moj bivši profesor i mentor je počeo širiti užasne laži o meni. Mata i tata su potpuno prestali komunicirati jedan s drugim. Tata je zatim dobio otkaz na poslu, i izgledalo je da ćemo morati iseliti iz kuće. Svaki dan sam upućivao očajničke molitve Bogu, ali nisam dobio nikakav izravan odgovor. Osjećao sam se kao da uzalud ostavljam poruku za porukom na njegovom telefonskom automatu. Usamljenost me je obuzela više nego ikada ranije. Bio sam emotivno izmučen. Sve me je boljelo.

Izletio sam s autom iz garaže i pojurio prema magistralnoj cesti. Tamo sam, pritiskajući papučicu dok je kazaljka prelazila 150 km/h½, vrištao na Boga: “Zašto? Zašto se sve to dogodilo? Zašto baš meni? Zašto mi ne odgovoriš, Bože, umjesto što sjediš tamo gore pritajen i šutljiv?”

Prošao sam zavoj i predamnom se stvorio novi krajolik. Od ceste kojom sam išao, odvajao se jedan brdski put, posut šljunkom. S jedne strane bilo je brdo, a s druge strane toga puta zjapila je strmina prekrivena šumom. Obuzela me je želja da skrenem sa ceste na taj put, pojurim i sletim u ponor, i tako okončam svoje patnje. Pomislio sam kako je lako samo jednim trzajem upravljača zaustaviti svu bol što me je mučila.

Skrenuo sam na brdski put bez mnogo premišljanja. A onda mi se počelo događati nešto čudno. Sve o čemu sam mogao misliti i sve što je ispunjavalo moj um bila je moja djevojka i njeno lice. Prizor za prizorom je poput brzih video-spotova blicao kroz moj um. Očaj je ustupio mjesto razumu i popustio je grč koji me je spremao na smrt u ponoru. Iako je bila nekoliko tisuća kilometara daleko od mene, ja nisam želio povrijediti onu koja me je voljela. Usporio sam i zaustavio auto.

Iako nikada nisam čuo Božji odgovor na moje molitve za pomoć, to ne znači da me je on ignorirao. Vjerojatno sam pravio takvu buku svojim zavijanjem i cviljenjem da nisam mogao čuti tihi glas njegove utjehe u svom srcu. Ali u presudnom trenutku Bog je iskoristio jedini pristup koji sam mu ostavio slobodan. Iako razočaran u ljude, još uvijek sam imao jednu osjetljivu točku, moju djevojku, i Bog je upotrijebio njezin lik kao svoj glas koji me je spasio.

Što sam naučio iz tog teškog razdoblja mog života? Zavolio sam život. Istina, ponekad je teško živjeti. Znam da će mi se ružne i surove stvari i dalje događati, ali isto tako i mnoštvo lijepih. Bol, za koju sam mislio da će me usmrtiti, sada je samo prošlost, i ja sam čvršći nego ranije.

Danas, također, bolje uživam jednostavne, svakodnevne stvari: razgovarajući s prijateljima, držeći svoju djevojku za ruku, promatrajući vesele pse dok se igraju, miris svježeg kruha. To, svakako, nisu velike stvari, ali su divne, i moj je život ispunjen njima. Vjerojatno je oduvijek bilo tako, ali ih ja tek sada primjećujem. Ulazeći na vrata tvtke gdje sada radim, ja zastanem, okrenem se i nekoliko trenutaka uživam u toplim sunčevim zrakama na svom licu, prije no što krenem na posao. Sada sam mogao biti mrtav, ali sam izabrao život. Sada vidim da je sve što imam jedan veliki dar, i sretan sam zbog toga.

Svi mi imamo mračne trenutke u svom životu. Nitko ih ne može izbjeći, jer one su dio življenja na planetu nastanjenom grešnim ljudima. Napaćeni Job je davno rekao da se čovjek rađa za nevolju. Ne postoji nikakva mogućnost da kroz život prođemo neozlijeđeni, ali ako postanemo Božja djeca imamo obećanu utjehu i pomoć kad doživimo bol. U 91. psalmu stoji da možemo računati na Boga kada naiđu teški dani: “Svojim će te krilima zaštititi… Vjernost je njegova štit i obrana!” On je nazočan u našem životu i onda kada to ne osjećamo. Kada nahrupi užas, mi se možemo osjećati kao da je Bog samo dobro smišljena priča i možemo doći u iskušenje da ne vjerujemo u njegovo postojanje. Toliko može biti velik problem pred našim očima. Teško nam je nadati se boljim vremenima i vjerovati njegovim obećanjima. Ali on je tu.

Šest mojih prijatelja je pokušalo samoubojstvo. Petorica nisu uspjela i danas su sretni što je tako. Jedan je stavio točku na svoju priču. Nije dozvolio da Bog izvede sretan završetak.

Život je težak, ali je Bog dobar. Nemojte nikada odustati.

Kent Rathbun

Ako poželite na televiziji pogledati neku od vaših omiljenih popodnevnih emisija, vrlo je vjerojatno da će neka od tema biti životni stil bogatih, njihove raskošne kuće ili neki od vrlo uspješnih obrta. Suvremeno odijevanje, kućna tehnika, automobili, probrana hrana, sve to zahtijeva naše preispitivanje vlastitoga materijalnoga stanja. Čak iako mnogi među nama svojim prosječnim budžetom još uvijek bolje stoje od najmanje 60% svjetske populacije, mi smo skloni uspoređivati se s bogatijima i biti nezadovoljni. A nezadovoljstvo je opasno po naše duhovno biće.

Ponovno apelirajmo na naše kršćanstvo. Materijalno stanje ne smije biti mjerilo prema kome trebamo vidjeti imamo li Božji blagoslov ili nemamo. Materijalno nikako nije temelj prave sreće, jer je propadljivo. Netko s tri automobila može biti daleko nesretniji čovjek od onoga tko koristi javni prijevoz. Činjenica je da su Božje pogodnosti mnogo trajnije i bolje od onog osjećaja kada primite plaću. I za razliku od mnogih materijalnih stvari koje nam dolaze na um kada razmišljamo o bogatoj kupnji, Božji blagoslovi su besplatni za svakoga tko ima povjerenja u njega.

Kada ste god u kušnji da se smatrate prikraćenima zbog teške materijalne situacije, a osobito kada vam pričaju o financijskim transferima nogometaša ili o zaradi onih koji rade u inozemstvu, posegnite za Biblijom i pronađite 103. psalam i pročitajte čime vas to sve Bog blagoslivlje u potpunosti besplatno. Tamo piše: “On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje.” Ovo podsjeća na događaj s bolesnim čovjekom koga su prijatelji spustili kroz krov u prostoriju gdje je Isus propovijedao. Prije nego što je bolesnik imao priliku progovoriti Isus mu je rekao: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” Često, više od same tjelesne boli ili bolesti, veći je užas koji osjećamo kada tonemo u grijehe, u otuđenje od Boga i ljudi. Vjerom u Krista to prestaje biti problem. U istome psalmu kaže: “Kako je istok daleko od zapada tako udaljuje od nas bezakonja naša.”

Dalje, sljedeći redak 103. psalma otkriva još besplatnih Božjih blagoslova: “On ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju.” Gotovo svatko je danas prezaposlen, ali naša djeca znaju da nas mogu dozvati i prekinuti u svako doba dana ili noći i mi ćemo za njih učiniti sve što možemo da im pomognemo. Tako nas i kralj David u ovome psalmu podsjeća da je Božja ljubav prema nama jednaka, čak naslućujemo da je veća i dublja nego što je mi imamo za svoju djecu. Piše: “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.”

I još jedan naglasak na Božji blagoslov koji u današnje materijalističko vrijeme ne moramo platiti, a obećava nam ono što najviše trebamo: “Život ti ispunja dobrima.” Zapanjili biste se kada biste razmislili o tim dobrima koje spominje Biblija. Mogu li to biti duboka iskustva koja ste proživjeli i koja su vas nečemu naučila? A što kažete za prijateljstva koja imate? Spomenimo čak i materijalne stvari koje su vam od koristi. Tu su i duhovna otkrića koja su vas tijekom života prosvijetlila i oplemenila. Neki se, nadalje, mogu pohvaliti raznim darovima – glazba, gluma, neka majstorska vještina, bavljenje sportom, slikanje, govorništvo, itd. A Pavao još hvali Boga zbog toga “što može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti”.

I tako bismo mogli nabrajati mnoge blagoslove kojima smo obdareni, a koji ne ovise o našoj materijalnoj situaciji. Otkrijete ih sami svojom vjerom. Kada shvatite da ste stvarno bogati u Isusu Kristu i njegovoj ljubavi, nećete imati razloga za nezadovoljstvo. A kada se usporedite s drugima koji su možda manje sretni od vas, poželjet ćete i vi pokazati takvu ljubav. Tada ne oklijevajte.

Stephen Chavez