Zapravo je Biblija objava o Bogu, Njegov pokušaj da nam otkrije tko je On i kakav bi trebao biti naš odnos prema Njemu. Istina, Biblija ne pruža sliku Boga koju bismo mogli prikazati na platnu, na kamenu ili metalu, budući da bi to potaknulo čovjeka na idolopoklonstvo koje Bog mrzi. I najskupocjenija slsvemoć,ika što bi je čovjek naslikao bila bi neukusna karikatura slavnog Gospodara svemira.

Prorok Jeremija opisao je razliku između idola i Boga: “Tankolisno srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sve djela umješna, ogrnuta ljubičastim i crvenim grimizom. A Jahve je pravi Bog. Živi je On Bog, i Kralj vječni.” (Jeremija 10,9.10)

Evo dakle prve velike objave o Bogu:

Bog je živa Osoba. On nije samo ideja, mit, plod mašte. On je živo Biće: “On je Bog živi, On ostaje dovijeka!” (Daniel 6,27)
On ima svoje prebivalište: “Ti čuj s Neba, s mjesta gdje prebivaš.” (1. O kraljevima 8,39)
On vidi i čuje: “Gospodin ima oči nad pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim.” (1. Petrova 3,12)
On razmišlja i pamti: “Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” (Psalam 103,14)
On je velikodušan: “Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti.” (Psalam 84,12)
On nam želi pomoći: “Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići.” (Izaija 48,17)

Njemu se može pristupiti: “Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć.” (Hebrejima 4,16)

Druga objava je:
Bog je vječan. On postoji. On ne postoji samo danas a sutra Ga nema. On je “isti jučer, danas i zauvijek”. (Hebrejima 13,8)
Nije bilo vremena u kome Bog ne bi postojao: “Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, Ti jesi.” (Psalam 90,2)
Neće biti vremena u kome Bog ne bi postojao: “Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vječito…” (Ponovljeni zakon 32,40)
Njegovo je kraljevstvo vječno: “Kraljevstvo Tvoje, kraljevstvo je vječno.” (Psalam 145,13)
On je besmrtan: “Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova!” (1. Timoteju 1,17)

Treća je objava:
Bog je svemoćan. U Njegovoj je ruci sva moć: “Od Tebe je bogatstvo i slava, Ti vladaš nad svim, u Tvojoj je ruci sila i moć, u Tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve.” (1. Ljetopisa 29,12)
Ne postoji ništa što On ne bi mogao učiniti: “Ja znadem, moć je Tvoja bezgranična; što god naumiš, to izvesti možeš.” (Job 42,2)
On čini sve što Mu se svidi: “Naš je Bog na nebesima, sve što Mu se svidi, to i učini.” (Psalam 115,3)
Njemu ništa nije nemoguće: “Ljudima je nemoguće, alije Bogu sve moguće.”(Matej 19,26)

“Jer se domognu kraljevstva Gospodin, naš Bog, Svemogući.” (Otkrivenje 19,6)

Četvrta objava je:
Bog je sveznajući. On sve zna. Pred Njime ništa nije skriveno:
“Jer, On nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.” (Job 34,21)
Ne postoji ništa što On ne bi razumio: “Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti Njegovoj.” (Psalam 147,5)
Nema riječi koju On ne bi čuo: “Riječ mi još nije na jezik došla, a Ti, Jahve, sve već znadeš.” (Psalam 139,4)
Ne postoji ništa što On ne bi vidio: “Kamo da idem od Duha Tvojega, i kamo da od Tvoga lica pobjegnem? Ako se
na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka Tvoja vodila, desnica bi me Tvoja držala.” (Psalam 139,7-10)

Pred Njim tama ne može ništa sakriti: “Niti tmina Tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.” (12. redak)
On je izvor sve mudrosti i znanja: “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive Njegove odluke, i kako neistraživi Njegovi putovi!” (Rimljanima 11,33)
Budućnost Mu je podjednako jasna kao i prošlost: “Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i
prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.” (Izaija 42,9)
On od početka vidi kraj: “Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo…” (Izaija 46,10)
Nema tajne koju On ne bi znao: “On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u Njega.” (Daniel 2,22)

Peta objava je:
Bog je beskonačan. Za Njega nema ograničenja. Ne samo u moći, mudrosti i znanju, već i u pravednosti: “Pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno.” (Izaija 51,8. DK)
On je savršeno svet u svakoj misli, riječi i djelu: “Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.” (Psalam 145,17)
On vlada čestito beskonačnim prostorom: “Pravda i pravo temelj su prijestolja Njegova.” (Psalam 97,2)
Njegovoj ljubavi nema kraja: “Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav moja neće odmaći od Tebe.” (Izaija 54,10)
I Njegova sućut je bezgranična: “Ljubav Jahvina vječna je nad onima što Ga se boje.” (Psalam 103,17)
Njegova nježnost nadmašuje nježnost roditelja: “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što Ga se boje.” (13. redak) “Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti.” (Izaija 66,13)

Takav je Bog što Ga otkriva Vaša Biblija. On je beskrajno moćan ali i beskrajno milostiv; beskrajno mudar ali i beskrajno dobar;

beskrajno pravedan ali i beskrajno milosrdan.
Budući da je svemoguć, mogao je biti tiranin.
Budući da je sveznajući, mogao je biti nesnošljiv.

Budući da je vječan, mogao je biti ravnodušan prema potrebama kratkovjekih stvorenja na ovom malom i beznačajnom planetu.

Ali – a to je čudo nad čudima! – sva Njegova beskrajna moć, mudrost i znanje toliko su povezani s beskrajnom dobrotom, milosrđem i istinom da je On jedinstveno Biće, savršen u svim svojim značajkama i jedino Biće dostojno sveopćeg štovanja!

Arthur Maxwell

Kada je napisao: “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše” (Iv 1,11), apostol Ivan nije mislio samo na mnoštvo oko križa ili čak na Izrael, već isključivo na generaciju koja je u to vrijeme živjela. Osim šačice ljudi, cijelo čovječanstvo, kao i ta promukla svjetina na Golgoti, nije u Isusu prepoznala svoga Boga i Spasitelja. Ovaj propust, najveći i najtragičniji propust ljudskog roda, pokazuje da je znanje čovječanstva o Bogu vrlo oskudno.

Mnoge teorije u svom pokušaju da objasne Boga i mnogi dokazi za i protiv Njegova postojanja, pokazuju da ljudska mudrost ne može prodrijeti u ono što je božansko.

Oslanjanje samo na ljudsku mudrost u želji da se dokuči Bog, slično je porabi lupe u proučavanju sazviježđa. Otuda je za mnoge Božja mudrost”tajanstvena i sakrivena” (1 Kor 2,7). Za njih je Bog tajna. Apostol Pavao piše: “… onu (mudrost Božju) koju nije upoznao ni jedan od knezova ovoga svijeta – da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.” (1 Kor 2,8)

Jedna je od temeljnih zapovijedi Svetoga pisma: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom.” (Mt 22,37; usporedi Pnz 6,5) Mi ne možemo voljeti nekoga o komu ništa ne znamo, a ipak istraživanjem ne možemo dokučiti tajne Božje (Job 11,7). Kako onda možemo ostvariti poznavanje Tvorca i ljubavi prema Njemu?

Razumijevajući ljudski položaj, Bog nas je – u svojoj ljubavi i milosti – dosegao preko Biblije. To otkriva da kršćanstvo nije svjedočanstvo o čovjekovu traganju za Bogom; ono je rezultat Božje objave samoga Sebe i svojih ciljeva čovjeku. Ova samoobjava premošćuje provaliju između buntovnog svijeta i Boga ljubavi.

Izricanje najveće Božje ljubavi došlo je kroz Njegovu najuzvišeniju objavu, kroz Isusa Krista, Njegovog Sina. Preko Isusa možemo upoznati Oca. Evo kako to apostol Ivan kazuje: “Znamo, također, da je Sin Božji došao i da nam je dao razum, da upoznamo Istinoga. Mi smo u Istinitome, u njegovu Sinu Isusu Kristu. On je Istinit, Bog i vječni život.” (1 Iv 5,20)

Isus je rekao: “A ovo je vječni život spoznati tebe, jedino pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Iv 17,3)

To je dobra vijest. Premda je nemoguće potpuno spoznati Boga, Sveto pismo pruža praktično znanje o Njemu, dostatno da ostvarimo spasonosni odnos s Njim.

Kao i druge spoznaje, spoznaja o Bogu je potreba srca koliko i uma. Ona obuhvaća cjelovitu čovjekovu ličnost, a ne samo um. U tome se mora vidjeti postoji li otvaranje prema Svetome Duhu i spremnost da se izvrši Božja volja (Iv 7,17. usporedi: Mt 11,27). Isus je rekao: “Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati.” (Mt 5,8)

Oni koji ne vjeruju, ne mogu pojmiti Boga. Pavao je uzviknuo: “Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje li je istraživač ovoga svijeta? Zar nije Bog učinio ludom mudrost svijeta? Budući da svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga u Božjoj mudrosti, odluči Bog one koji vjeruju spasiti ludošću propovijedanja.” (1 Kor 1,20.21)

Način na koji učimo spoznavati Boga iz Biblije razlikuje se od svih ostalih metoda u stjecanju znanja. Ne možemo se postaviti iznad Boga i ponašati se prema Njemu kao prema nekom predmetu koji treba ispitati ili okarakterizirati. U našem traganju za spoznajom o Bogu moramo se potčiniti autoritetu Njegove samoobjave – Bibliji. Budući da Biblija sama sebe tumači, moramo se potčiniti njezinim načelima i metodama. Bez ovih biblijskih smjernica ne možemo upoznati Boga.

Zašto toliko mnogo ljudi iz Isusova vremena nije bilo kadro vidjeti Božju samoobjavu u Isusu? Zato što se nisu htjeli potčiniti vodstvu Svetoga Duha preko Svetoga pisma, pogrešno su tumačili Božju vijest i raspeli svog Spasitelja. Njihov problem nije bio problem uma. Bio je to problem zatvorena srca i potamnjela uma koji je vodio u vječnu propast.