Vjerske vođe Isusovog vremena su dosta istraživale Pismo, pa ipak su odbacili Isusa i odbili doći k Njemu. Život imamo kad dođemo Isusu; Pismo je samo sredstvo koje nas osposobljava da dođemo k Njemu.

Postojao je čovjek farizej, po imenu Nikodem, koji je došao k Isusu noću. On je u suštini rekao Isusu: “Ti si veliki učitelj, a ni ja nisam tako loš. Član sam Sinedrija, znaš! Hajdemo malo prodiskutirati!”

Isus mu je neposredno rekao: “Ono što ti je potrebno jeste novorođenje.”

O tome možete čitati u 3. poglavlju Evanđelja po Ivanu. Nikodem nije mogao razumjeti stvari koje su se ticale Božjeg kraljevstva zato što još uvijek nije bio obraćen. 1. Korinćanima 2,14. kaže: “Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.” Razumijevanje Pisma ne ovisi toliko od jačine intelekta s kojim se istražuje, koliko od iskrene želje za pravednošću. Tjelesan čovjek je u neprijateljstvu s Bogom. Ako još nismo novorođeni, mi ćemo redovito iz Božje riječi dobivati samo puka obavještenja. A kada smo novorođeni, osposobljeni smo po prvi put iskusiti druženje s Kristom kroz Pismo.

Prvenstveni cilj proučavanja Biblije nije dobivanje obavještenja, već održavanje veze. Biblija u prvom redu nije dana da nas pouči poukama iz povijesti. Dok čitate, ubacite i zamislite sebe u slici. Ako čitate o ženi na studencu, vi ste ta žena na studencu. Vi ste osoba koja teži zadovoljiti želju svoga srca stvarima ovoga svijeta. Vi ste osoba koja traži nešto bolje. I vi ste onaj koji se konačno, licem u lice, sreće sa samim Kristom. Vi ste izgubljena ovca koju je Pastir pošao tražiti. Vas On nosi na svom ramenu nazad u siguran tor. Dok čitate o razbojniku na križu, vi ste taj razbojnik na križu. Vi izgovarate riječi “Sjeti me se, Gospode!” (Luka 23,42) I vi ste onaj kome je dan odgovor: “Bit ćeš sa mnom u raju.” (stih 43)

Ponekad ljudi pitaju: “Što da radim ako mi misli lutaju?” Pa, dopustite mi da vam postavim jedno pitanje. Kad ste bili u školi i učili za najdosadniji predmet koji ste morali svladati, što ste radili dok su vam misli lutale? Jeste li bacili udžbenik u korpu za smeće i napustili školu? Ili ste se ponovno vraćali i ponovno čitali sve dok niste zapamtili ono što ste trebali razumjeti? Ako su pouke u školi povezane samo sa sedamdesetak godina ovozemaljskog života, a Pismo povezano s vječnosti, zar ne biste prema Bibliji mogli postupiti bar jednako kao prema školskim udžbenicima?

Prvenstvena namjera proučavanja Biblije jeste stupanje u zajednicu i druženje s Isusom. Dok tražite Njegovu prisutnost i otvarate Njegovu Riječ, trudeći se sebe zamisliti u pojedinim događajima, da biste razumjeli što vam On govori iz dana u dan, sve ćete Ga bolje upoznavati i sve ćete Mu više vjerovati.

Moris Venden

Nakon kratkog vremena uočio sam da njegov problem oslikava jednu duboku istinu. Kada je riječ o našem unutarnjem životu, vanjsko uljepšavanje ne bi bilo od koristi. Ako želite biti strpljivija majka, ili bolji suprug, površno čišćenje ne bi pomoglo. Trebamo biti potpuno nove osobe koje su preoblikovane iznutra. Ovu promjenu Biblija naziva „novim rođenjem“. Isus je rekao: „… tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega“ (Ivan 3,3).

Što to znači?

Poput električne struje, duhovno novorođenje nije lako definirati. Učenici osnovne škole uče da je električna struja „tijek elektrona“. Svakodnevna definicija električne struje je: „energija elektromagnetskog polja iz baterija i generatora“. Općenita definicija je: „znanstveno područje“. Iako je savršena definicija nedostižna, nitko zbog toga nije rekao da električna struja ne postoji. Njezini su učinci jasno vidljivi u blistavoj svjetlosti, internetu, klima-uređajima i ostaloj tehnološkoj i električnoj opremi.

Novorođenje je slično tomu. To je unutarnja, nevidljiva promjena s vidljivim rezultatima. Isus ju je usporedio sa zračnim strujanjima koja ne možemo vidjeti. „Vjetar puše gdje god hoće“, rekao je, „Čuješ mu šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha“ (redak 8). Čudo novog rođenja naziva se još i „obraćenjem“, i izvan je našeg razumijevanja. Unatoč tomu, vidimo njegove rezultate u promijenjenom životu, od pobune do odanosti, od mržnje do ljubavi, i od obeshrabrenja do nade i smisla.

Kako ga je Isus objasnio

Nikodem, židovski vođa, dobio je pouku o obraćenju kada je u kasno doba noći pristupio Isusu kako bi mu postavio neka pitanja. Bogati plemić je započeo razgovor komplimentima o Isusovim čudima. No Isus nije gubio vrijeme na izmjenjivanje komplimenata. Usmjerio je razgovor na srž stvari: Nikodemov duhovni život. „Tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega“ (Ivan 3,3).

Nikodem se uznemirio. Je li kraljevstvo previše čisto da bi ga on mogao vidjeti? Bio je poštovan starješina i učitelj hebrejskih Spisa. Bio je i član židovskog vladajućeg vijeća poznatog pod imenom Sanhedrin. Jako ga je iznenadila spoznaja da je čak i obrazovanom, kulturnom i odanom čovjeku, poput njega, bilo potrebno obraćenje jednako kao i Grku ili Rimljaninu koji ništa nisu znali o Božjim zakonima. Ponižen, nastavio je dalje ispitivati.

„Kako se može čovjek, kad je već star, roditi?“, upitao je (redak 4).

Odgovarajući, Isus mu je rekao da je novorođenje djelo Svetoga Duha: „Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko“ (redak 5).

To je još više zbunilo ovog čovjeka, pa je postavio još jedno pitanje: „Kako to može biti?“ (redak 9). To je praktično pitanje koje bismo svi trebali postaviti u nekom životnom trenutku.

Isus je upotrijebio primjer iz povijesti kako bi pojasnio ono što je htio reći. Nakon što su Izraelci napustili Egipat našli su se okruženi otrovnim zmijama i mnogi su umirali od zmijskih ugriza. Stoga je Bog rekao Mojsiju da izradi brončanu zmiju, postavi je na stup i podigne visoko kako bi ju svatko mogao vidjeti. Ljudima je rečeno da ako pogledaju u brončanu zmiju i vjeruju u Božju moć izlječenja, tada neće umrijeti. Tako je preživio svatko tko je vjerovao i pogledao (vidi Brojevi 21,4.9).

Isus je pojasnio da je ovaj događaj bio model plana spasenja. Rekao je: „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni“ (Ivan 3,14-15). Kao što su Hebreji trebali pogledati i živjeti, tako Bog želi da mi vjerujemo da Isus može oprostiti naše grijehe i izbaviti nas od smrtne kazne za grijeh.

Promijenjeni život

Kada se vjerom predamo Kristu počinjemo doživljavati promjene u svojim željama, odlukama i ciljevima. Apostol Pavao je to nazvao mentalnom promjenom: „Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu!“ rekao je, već, „naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma“ (Rimljanima 12,2). Nastavio je pojašnjavati da će oni koji iskuse ovu promjenu u načinu razmišljanja moći „uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!“ (redak 2).

Poput dobrog para dioptrijskih leća, novorođenje nas osposobljava za gledanje Boga na način na koji Ga prije nismo vidjeli. To je nova svjesnost kojom vi i ja počinjemo razumijevati snagu duhovnih stvarnosti. Naše se oči otvaraju za nove istine o Isusu, o sebi i o drugima. Biblija koja skuplja prašinu na našim policama iznenada postaje zanimljiva jer sada čujemo Božji glas koji nam govori iz njezinih stranica. Prosjak na ulici nije više samo smetnja već kandidat za Božje kraljevstvo i netko kome želimo pomoći. Crkve, koje su nekada bile nevažne, sada su zanimljive jer unutar njihovih vrata slušamo učenja koja objašnjavaju život i pomažu nam u sklapanju prijateljstva s onima koji su iskusili ovu promjenu u načinu razmišljanja i osjećaja.

Zašto je novorođenje važno

Zašto je Isus učinio novorođenje zahtjevom za ulazak u Božje kraljevstvo

Prvo, moramo razumjeti što je kraljevstvo. To je mjesto, no i puno više od toga. To je gdje god je Bog Kralj. Kada se podčinimo Njegovoj vladavini ljubavi, ulazimo u Njegovo područje već sada, stoga što On sjedi na prijestolju našega srca. U budućnosti, Njegovom milošću, dobit ćemo pristup nebu. No, bilo da se radi o prošlosti ili sadašnjosti, Božja prisutnost je duhovno okruženje koje može željeti samo duhovna osoba. Isus je to naglasio nakon što je govorio o zahtjevima za ulazak: „Što je rođeno od tijela, tijelo je; Što je rođeno od Duha, duh je“ (Ivan 3,6).

Odlazak u stranu zemlju po prvi put daje nam ključ za razumijevanje onoga što je Isus htio reći. Tko god je putovao u inozemstvo iskusio je kulturološki šok na nepoznatom mjestu s novim mirisima i nepoznatim jezikom. Ljudi koji odlaze u novu državu trebali bi unaprijed čitati o tome što trebaju i što ne trebaju činiti, o navikama i običajima ljudi koji tamo žive. Na taj način će izbjeći da nekoga uvrijede i lakše se prilagoditi novom okruženju.

Božja blizina je konačni novi cilj. Novorođeni vjernici proučavaju o Njegovu kraljevstvu. Vi i ja se počinjemo ugodno osjećati u duhovnom području dok nas Božja milost, preko iskustva novorođenja, priprema za ulazak u Božje kraljevstvo. Prihvatimo Njegov poziv na duhovnu promjenu!

Barry Kimbrough