Galilejsko jezero se nalazi 209 metara ispod nivoa mora, a duboko je 46 metara, okruženo brdima. Ovaj fizički ambijent može uzrokovati iznenadne oluje, zbog kojih nastaju ogromni valovi, uprkos relativno malim dimenzijama jezera.

Isus ovdje čini istu vrstu čuda kakva je činio Bog u vrijeme Izlaska. Bog Staroga zavjeta opisan je, u knjizi o Jobu 9,8, kao netko tko “korača po valovima morskim” (Job 19,8 – Šarić). Prema tome, ljudima koji su bili školovani u vrijeme Staroga zavjeta, Isusova sposobnost hodanja po vodi i vladanja vjetrovima i valovima bila je moćna potvrda Njegovog božanstva.

U drevnoj mitologiji nemirno more je bilo kraljevstvo kaosa i zla, ispunjeno morskim zmijama i drugim zastrašujućim stvorenjima. Isus dokazuje da ima potpunu kontrolu nad elementima nemira na ovoj Zemlji.

Mali brod u kojem se nalaze Isusovi učenici na nemirnom jezeru simbolički predstavlja crkvu u svijetu, bacanu tamo-amo, koja se osjeća napuštenom, često očajnom; crkvu koja pokušava uzeti stvar u svoje ruke. Ovaj izvještaj pokreće kršćane da vide kako Isus ima u svojoj vlasti sile ove Zemlje. Iako nisu svjesni Njegove prisutnosti u svakoj prilici, On dolazi kad je Njegov narod u nevolji.

U mnogim prilikama nam se čini da su nam životi potpuno izvan kontrole, kao brod koji nemirno more baca tamo-amo. Dobro je znati da Isus kontrolira situaciju i onda kada se čini da su stvari izmakle kontroli. On može donijeti nabolje rješenje u svakoj situaciji, čak i onda kad su za probleme krivi naši propusti. On može donijeti najbolje rješenje i kada drugi ljudi učine propuste koji se tiču naših života.

Kad smo uradili sve što možemo, veoma je zdravo mirno i spokojno se prepustiti Božjoj kontroli nad stvarima koje su izvan naše vlasti. S druge strane, nezdravo ljudsko razmišljanje i rezoniranje vidi jednog udaljenog Boga, iako je blizu; Boga straha – iako nam je dao povoda za radost!

Jon Paulien

Tornado opisan kao „gigantski crni razorni zid“ pogodio je 20. svibnja 2013. Moore u Oklahomi. Pod oznakom EF5 tornado, ovaj je vjetar dostigao brzinu od gotovo 340 kilometara na sat. Spustio se i ostao na tlu oko 39 minuta, putujući oko 30 kilometara i prolazeći kroz gusto naseljeni dio grada. Vrtlog širine dva kilometra usmrtio je dvadeset i troje ljudi. Pogođene su dvije škole, a u jednoj od njih je sedmero djece izgubilo život. Jedan je roditelj rekao: „Zvučalo je kao da teretni vlak izlazi iz lavljih ralja“.

Čini se kao da se broj besmislenih nesreća svakodnevno povećava. Mnogi ispadi uključuju i bombe i metke. Ljudi su psihički zlostavljani, unesrećeni bolestima ili opustošeni prirodnim nepogodama koje im uništavaju domove. Milijuni izbjeglica pokušavaju pobjeći od ratova koji njihova sela sravnjuju sa zemljom, te tisuće osoba ostavljaju bez krova nad glavom. Pucnjave po školama nastavljaju puniti naslovnice, a roditelji i učenici se boje da će još jedno smrtonosno divljanje za sobom ostaviti mrtvu djecu.

Pokušajte barem za trenutak razumjeti sve nevolje na našem planetu. Jednostavno će vas preplaviti, poput tsunamija. Većina ljudi upitat će se u jednom trenutku: „Zašto se događaju tolike tragedije? Ako smo evoluirali iz sluzi, vraćamo li se natrag? Ili, ako ima Boga koji je svemoćan, kako onda tumačiti nepotrebne nesreće?“ Mnogi zaključuju kako nema Stvoritelja, a ako postoji, čini se da je tvrdog srca i ravnodušan prema bolnim krikovima koji dopiru iz ruševina što nastaju posvuda na krajoliku čovječanstva.

Je li uopće moguće razumjeti nesreću? Većina bi brzo odgovorila: „Nije. Samo isključite vijesti i otiđite nekamo.“ No, što nam je nesreća bliža, to ustrajnije ovo pitanje odzvanja u našim ušima.

Za kršćanina koji vjeruje da nam Biblija daje jasnu sliku istine, postoje odgovori. Sažaljivi Otac na nebu suosjeća s patnjom koja teče iz svih vijesti. Božja riječ je, poput postojane stijene, temelj na kojemu nalazimo čvrstu nadu usprkos zbunjujućim nedaćama. Razmotrimo zajedno tri biblijske istine koje će nam pomoći u razumijevanju besmislenih tragedija o kojima svakodnevno slušamo.

Prva istina: uskrsnuće
Biblija naučava da postoji nada nakon smrti. Postoji buduće uskrsnuće, a s njime i obećanje beskrajnog, besmrtnog života. Isus je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život… Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će“ (Ivan 11,25). Isus je svojim učenicima obećao: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ (Ivan 14,1-2.) Kada nesreća uznemiri naša srca, Isus nam daje nadu koja nosi naše misli u svijetlu budućnost.

Isus je pokazao istinitost uskrsnuća uskrisivši nekoliko ljudi iz mrtvih: sina udovice iz Naina (Luka 7,11-15), Jairovu kćer (Marko 5,21-42), i Lazara (Ivan 11,38-44). A kada je Krist uskrsnuo od mrtvih, s njime su uskrsnuli i još neki kao prvine onoga što će se dogoditi jednoga dana (Matej 27,51-53).

Uvid u ovo biblijsko učenje možemo dobiti kada pogledamo prekrasni šafran, jednu od prvih biljaka koje u proljeće nakon topljenja snijega niču iz zemlje. Tako tragedija čini da se osjećamo hladno i usamljeno. Poput duge, tamne zime, čeznemo za proljetnom i ljetnom toplinom. I prije no što proljeće dođe, mali šafran objavljuje da dolazi promjena. Sposobnost cvjetanja ovog podsjetnika na novo doba potiče nas da gledamo iza hladnih dana. Tako je i s obećanjem o uskrsnuću.

Druga istina: nalazimo se u ratu
Biblija nam isto tako kaže da samo privremeno živimo na svijetu koji je pun grijeha i kojim vlada neprijatelj. Oko nas se vodi nevidljivi rat. Biblija kaže: „Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv vlasti, protiv vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima“ (Efežanima 6,12).

Iako Sotona posvuda širi smrt i uništenje, Bog mu postavlja granice (Job 1). Zlo neće vladati zauvijek. Budući da ovaj pali anđeo optužuje Boga za nepravednost, Bog mu dopušta da jedno vrijeme pokazuje svoju pravu narav. No, bliži se trenutak njegova uništenja. Zli djeluje sve većom snagom stoga što je „svjestan da ima samo još malo vremena“ (Otkrivenje 12,12).

Biblija popunjava dijelove koji nedostaju u zbrkanoj slici zla i patnje na našem svijetu. Stoga što vidimo samo dio ovog svemirskog rata između dobra i zla, lako je donijeti zaključke koji se temelje na našoj suženoj slici cjeline. Sagledavamo nekoliko činjenica, a još uvijek ne vidimo sve što se doista događa. Dopustite mi da to prikažem tako što ću vam dati samo jedan dio male priče.

Jednoga dana Sam je imao naporan dan u uredu. Tom i Jill su također bili tu. U podne, Sam ostavlja Toma i Jill u uredu i odlazi nakratko na ručak. Kad se vratio, nalazi Jill kako leži u mlaki vode na podu, bez svijesti, okružena razbijenim staklom. Zatim vidi Toma kako sasvim bezbrižno sjedi na stolcu. Kako je to moguće?

Mogli biste pretpostaviti kako vam dajem kratku sliku sljedeće epizode sapunice ili kratki uvid u posljednju dramsku seriju. Što bi se dogodilo da sam vam pokazao fotografiju Sama (čovjeka) kako stoji na vratima svoga ureda i gleda u pod gdje se nalazi Jill (zlatna ribica) koja leži pokraj razbijene staklene posude-akvarija? Tom (mačak) sjedi na stolcu, sunča se i bezbrižno liže svoje šape. Možda biste rekli: „O, sada je sve drugačije. A pomislio sam…“

Biblija sve čini drugačijim. Ona rasvjetljuje naše razumijevanje bitke između dobra i zla. Pomaže nam razumjeti kako je đavao, a ne Bog, začetnik sveg zla, boli i smrti na našem svijetu. Stoga što Bog cijeni našu slobodu u odlučivanju kome ćemo služiti, Sotona je dobio ograničeno vrijeme i slobodu kako bi svijet pridobio na svoju stranu. Srećom, njegovo vrijeme istječe i Bog će uskoro grijehu i patnjama zauvijek učiniti kraj. Ovo nas vodi k još jednom biblijskom učenju koje nam pomaže u razumijevanju postojanja nesreće.

Treća istina: Isusov drugi dolazak
Gledajući u skori Isusov dolazak možemo početi rasplitati pitanje postojanja zla. Bog nas upozorava kako ćemo prije Isusova drugog dolaska „čuti za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak“ (Matej 24,6). Zatim su pred nas stavljeni drugi znaci vremena kako bismo o njima razmišljali. Bit će prirodnih katastrofa (redak 7), lažnih učitelja (redak 11), porasta zločina i nasilja (redak 12) i porasta moralne pokvarenosti (redak 37).

Naš je svijet zbog grijeha potamnio od nesreća i patnji. Biblija je svjetlo koje sja preko tamnih sjena. „Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći niti tami“ (1. Solunjanima 5,4-5). Pavao kaže kako, bez obzira hoćemo li biti živi ili ćemo umrijeti prije Kristova povratka, imamo nadu koja će nas voditi sve do kraja (redci 9,10).

Jednoga sunčanog dana neki se čovjek vozio svojim čamcem mirnom rijekom punom velikog kamenja. Na žalost, nije mogao vidjeti kamene gromade ispod površine koje su vrlo lako mogle oštetiti čamac. No, srećom, s njime se vozio njegov prijatelj koji je poznavao rijeku. On mu je govorio: „Skreni lijevo… nastavi ravno… sada idi više nadesno.“ Vlasnik čamca se nasmijao i rekao: „Jesi li ti zapamtio svaki kamen u ovoj rijeci? Ja još ni jedan nisam vidio.“ Prijatelj mu je odgovorio: „Izvoli, uzmi ovo.“ Dodao mu je polarizirane naočale. Iznenada se sve promijenilo. Vlasnik čamca je sada mogao vidjeti kroz vodu. Umjesto odbljeska na površini, sada je mogao gledati ispod površine vode.

Bog nam je dao Bibliju kako bismo jasnije vidjeli da prolazimo kroz nemirne vode. Nismo sami. Imamo Vodiča koji nam pomaže razumjeti postojanje patnje.

Curtis Rittenour

Prije šezdeset pet godina Elie Wiesel bio je zatočenik nacističkog logora u Buni. U logoru je otkriveno tajno skrovište oružja koje je pripadalo jednom Nizozemcu. Čovjeka su odmah prebacili u Auschwitz. On je imao slugu, dječaka profinjena i lijepa lica da mu sličnog nije bilo u cijelom logoru. Dječak je imao lice tužnog anđela. Malog su slugu zajedno s gospodarom okrutno mučili, ali on nije odao tajnu. Tako su SS-ovci osudili na smrt dječaka i još dvojicu zatvorenika koji su imali oružje. Wiesel priča:

“Jednoga dana, kad smo se vratili s rada, vidjeli smo kako na zbornom mjestu podižu troja vješala, tri crne vrane. Prozivka. SS-jedinice svuda oko nas. Strojnice zapete: uobičajen postupak. Tri žrtve u lancima, a jedna od njih bila je mali sluga, anđeo tužnih očiju. SS-ovci su bili užurbaniji i uznemireniji nego obično. Objesiti dječaka pred tisućama promatrača nije bila mala stvar. Zapovjednik logora pročitao je presudu. Sve oči bile su uprte u dječaka koji je bio pepeljasto blijed, gotovo miran, osim što je grizao usnicu. Vješala su na njega bacila svoju sjenu. Ovaj put je zapovjednik logora odbio biti izvršitelj smaknuća. Zamijenili su ga SS-ovci. Tri su se žrtve istodobno uspele na stolce. Na tri vrata istodobno su namaknute omče. ‘Živjela sloboda!’ povikala su dvojica odraslih. Dijete je šutjelo. ‘Gdje je Bog? Gdje je?’ – zapitao se netko iza mene. U cijelom logoru mrtva tišina. Na obzoru je zalazilo sunce. ‘Skini kapu!’ viknuo je zapovjednik logora. Glas mu je bio hrapav. Plakali smo. ‘Pokrijte glave!’ Onda je počeo mimohod. Dvojica odraslih muškaraca više nisu bila živa. Jezici su im visjeli, modri i otečeni. Ali treće uže se micalo; dijete je bilo prelagano, bilo je još živo… Više od pola sata ostalo je tamo, između života i smrti, umirući u polaganoj agoniji pred našim očima. A mi smo ga morali gledati u lice. Bilo je živo dok sam prolazio pokraj njega. Jezik mu je bio crven, a oči još nisu postale staklaste. Iza mene je isti glas pitao: ‘Gdje je sada Bog?’ Začuo sam glas u sebi koji mu odgovara: ‘Gdje je Bog? Ovdje – visi na ovim vješalima.’ Te večeri juha je imala okus smrti.”¹

Što je zlo? Odakle potječe? Odakle potječe sukob između dobra i zla? Zašto dobri Bog dopušta postojanje zla?

Gene Roddenberry, tvorac znanstvenofantastične serije Zvjezdane staze, čvrsto je izrazio svoj stav: “Moramo preispitati logičnost priče da postoji sveznajući i svemogući Bog koji stvara ljude s greškom, a onda za vlastite pogreške okrivljuje njih.” Kao scenarij za cijeli svemir, postojanje zla svjedoči protiv Božje dobrote, kao što su mnogi opazili. Postojanje zla najveći je prigovor Bogu. Primjerice:

• “Ako je Bog savršeno dobar, onda nije svemoćan. Ako je svemoćan, onda nije savršeno dobar.” (Norman Mailer)
• “Svijet u kojem živimo možemo shvatiti kao posljedicu nereda i slučajnosti, no ako je posljedica hotimične namjere, onda je ta namjera morala poteći od zle sile. Što se mene tiče, smatram da je slučajnost manje bolna, a uvjerljivija hipoteza.” (Bertrand Russell)
• “Nije da ja ne prihvaćam Boga, nego ne prihvaćam i ne mogu prihvatiti svijet koji je On stvorio.” (Dostojevski)
• “Postojanje patnje nedvojbeno je najveći izazov kršćanskoj vjeri.” (John Stott)
• “Jedino opravdanje za Boga jest da On uopće ne postoji.” (Friedrich Nietzsche)
• “Problem zla… Zašto ga Bog dopušta? Ili, ako je Bog svemoćan, a u tom je slučaju dopuštenje i stvaranje ista stvar, zašto ga je Bog stvorio, zašto ga je onda Bog stvorio?” (Sir William Temple)
• ”Bogovi ili mogu ukloniti zlo sa svijeta a ne žele; ili žele a ne mogu; ili ni ne mogu ni ne žele; ili, na koncu, i mogu i žele. Ako imaju volju ukloniti zlo a ne mogu, onda nisu svemogući. Ako mogu a neće, onda nisu dobrostivi. Ako ne mogu ni ne žele, onda nisu ni svemogući ni dobrostivi. I konačno, ako mogu i žele uništiti zlo, kako to da ono postoji?” (Epikur)

Dakle, Bog ili nije svemoćan – jer ne uklanja zlo iako bi mogao, ili nije sveznajuć – jer ne zna ili ne priznaje da zlo postoji. Ili Bog nije savršeno dobar stoga što je stvorio zlo ili mu dopušta da postoji. “Ako Boga ima, odakle dolazi zlo? Ako Ga nema, odakle dolazi dobro?” (Boecije, VI. st.) Bog ili može ukloniti zlo a ne uklanja ga, ili nije moćan i ne može ga ukloniti, zar ne?

Ali što ako je Bog doista dobar, a zlo ipak postoji? Mora postojati neki drugi odgovor koji uključuje dublje razloge osim samo ili-ili. Zamislite ovakvu situaciju: Sukobili ste se s nekim tko vas naziva svim mogućim pogrdnim imenima pod suncem. Naziva vas lažljivcem, varalicom, otimačem, ucjenjivačem, napadačem, kradljivcem, silovateljem, pa čak i ubojicom. Kako ćete uzvratiti?

Branit ćete se. Odbacit ćete sve optužbe. Žalit ćete se da su sve optužbe potpuno i sasvim neutemeljene. No vaš tužitelj ostaje pri svojim optužbama za “zločine”. Nastavljate braniti svoju nevinost. I tako sve počinje nalikovati na dječju igru: “Jesi!” “Nisam!”

Početak ove situacije opisan je u posljednjoj biblijskoj knjizi – Otkrivenju. Ona nam otkriva da je nastao “rat na nebu” (Otkrivenje 12,7) Zanimljivo! Većina ljudi Nebo zamišlja kao mjesto savršenog mira i tišine. Pa kako može biti rata tamo gdje je savršenstvo? Što je pošlo po zlu? Oko čega se vodi rat i kako će završiti?

Što je uzrok sukoba? Lucifer i njegove odluke. Kao najuzvišenije stvoreno biće u Božjem svemiru (Lucifer znači “Svjetlonoša”), on je mogao birati što god je želio. Lucifer je želio moć, vlast i položaj. Konačno je doveo u pitanje i Božji karakter i pravednost božanske vladavine. Događaj nam je ukratko ispričan u Ezekielu i slikovito prikazan opisom tirskog kralja: “Tvoje se srce uzoholi, ti reče: ‘Ja sam Bog!’ … Ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše. … Bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina… Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga!” (Ezekiel 28,2.13-15.17)

Drugim riječima, Lucifer je odlučio biti veći i uspješniji od Boga! Izaija dodaje još neke pojedinosti koje pojašnjavaju sebične pobude ove pobune protiv Boga: “Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.” (Izaija 14,12–14)

Bog lažno optužen

Sotonina je najveća želja bila da bude kao Bog, ali sredstvima koja Bog nikada ne bi upotrijebio! Kleveta je njegovo najveće oružje u pobuni protiv Boga. Čak se osmjelio zahtijevati da ga sam Bog obožava, kada je Bog kao Krist došao na ovaj svijet: “Ponovo ga [Isusa] odvede đavao na goru vrlo visoku te mu pokaza sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu raskoš, pa mu reče: ‘Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice te mi se pokloniš.'” (Matej 4,8.9)

Đavao optužuje Boga za narav kakvu zapravo ima on sam – zlu, sebičnu, osvetoljubivu, okrutnu i grubu. On tvrdi kako se u Boga ne može imati povjerenja i vodi stalan duhovni rat lažima i prijevarama, ocrnjujući i pogrešno prikazujući istinu o Bogu. Đavao tvrdi kako sve najbolje zna, a Boga naziva lašcem.

Lucifer je skončao ne samo varajući druge, već zavaravajući i samoga sebe. Od samog početka Sotona (drugo ime za đavla) iznosi laži o Bogu.

A kako je Bog odgovorio na taj izazov? Zahtijevanjem poslušnosti? Osiguravanjem svojih prava uporabom božanske sile? Uklanjanjem izvora ove izopačenosti? Ubijanjem Lucifera? Ne.

Nakon što je dobio priliku da pokaže svoj karakter i djela, Lucifer je konačno bio zbačen s Neba. Isus se sjeća te slike: “Gledao sam sotonu gdje pade kao munja s neba!” (Luka 10,18) Pa ipak Sotona, nazvan još i Tužitelj, nastavlja svoj napad na Boga i Njegovu istinu, a u to smo i mi uključeni. Zbog toga smo postali “prizorom svijetu, anđelima i ljudima” (1. Korinćanima 4,9), i dokaz Božjeg odgovora na ovu optužbu.

Zašto postoji zlo i patnja? Zato što se đavao odlučio suprotstaviti Bogu i lukavo vlada svojim područjem. A ljudi su mu povjerovali. Svatko od nas iskusio je gorke posljedice, ali ne zbog Božjeg osvetničkog neprijateljstva, već zato što donosimo pogrešne odluke.

Obnavljanje povjerenja zahtijeva vrijeme. Stalna bitka s lažima, prijevarom, pretvaranjem, ogovaranjem i pogrešnim tumačenjem zahtijeva puno vremena za opovrgavanje. Optužbe protiv svojeg karaktera Bog ne može odbaciti samo riječima: “Hej, ljudi, to nije istina!” Kako bi dokazao neistinitost optužbi, Bog mora svoju pravu narav pokazati s vremenom te tako svima otkriti da su Sotonine optužbe neistinite.

Dok Bog želi imati prijatelje koji Mu vjeruju, đavao zarobljava one koji se pokoravaju njegovim zahtjevima. “Bog traži prijatelje i očekuje ljubav, đavao traži robove i očekuje poslušnost”, napisao je Rabindranath Tagore.

Zamislite da ste kupili neki novi uređaj. Sve dijelove za sastavljanje stavili ste na pod. Onda uzimate upute koje kažu: “Stavite nazubljeni kotač (5) preko zupčanika (b) dok ne zahvati uski klin s provučenom niti (f2) i vodilica (vidi sl. 31) ne dostigne vitičastu spiralu.” Zbunjeno odmahujete glavom dok čitate ovu besmislenu uputu.

Preostaje vam samo da pozovete prijatelja stručnjaka. “O, da, to je jednostavno!” kaže on. Onda uzme dijelove i pred vašim očima brojne djeliće spaja dok sve ne dovrši. “Pogledaj kako ovo radi”, kaže on. To je prava pomoć, jer kad ste jedanput vidjeli, možete reći: “Pa, naravno!” Upravo to je razlog što smo još na ovom zlom svijetu – ne zbog toga što ga Bog ne može ili ne želi okončati, već zbog višeg cilja dokazivanja. Optužbe protiv Boga nikada ne bi dobile odgovor kad ne bi bilo ovakvog dokaza. Riječi nisu dovoljne; svi mi moramo vidjeti neizbježne posljedice.

Postavlja se pitanje: Kome možemo vjerovati? Tko govori istinu? Tko je u pravu? Između Krista i Sotone vodi se velika borba, a okolnosti u kojima se nalazimo nude nam dokaze na osnovi kojih moramo donijeti svoju odluku. Je li Bog hladnokrvni mučitelj i diktator kakvim Ga đavao prikazuje? Ili je istina na Božjoj strani, a ova sadašnja borba otkriva đavolje laži?

Ja vjerujem da Božje srce želi izliječiti ovaj svijet od zla i obrisati suze sa svakog oka, biti sa svojim narodom licem u lice kao njegov Bog (Otkrivenje 21 i 22). A stoga što je Bog i što želi da Ga svatko razumije i voli bez prisile, On čeka. On “vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju” (2. Petrova 3,9). To je nešto zbog čega trebamo biti sretni! Zašto postoje patnja i zlo? Zato što se đavao odlučio suprotstaviti Bogu. Kako možemo reći da je Bog ravnodušan i da hotimično dopušta grijeh i patnje? Zlo često uzrokujemo mi sami, ili đavao, a onda za to okrivljujemo Boga!

Razmislite na trenutak. Koja je druga mogućnost? Može li se Bog miješati u svaku situaciju: zaustaviti prometnu nesreću, spriječiti potres ili deaktivirati terorističku bombu? U tom slučaju svijet nikada ne bi vidio zlo onakvim kakvo jest jer se đavolje posljedice nikada ne bi pokazale.

Tek kada u sukobu spadne maska sa stvarnog lica zla, tek kada se pokaže da je Bog – kao što sam kaže – suosjećajno Biće, tek kada shvatimo da je Bog sve vrijeme bio u pravu, tada će On ovu pobunu privesti kraju.

Zašto je došao Isus? Da bismo mi mogli spoznati i razumjeti istinu. Laži su nas učinile slijepima za Božji plan koji ne možemo jasno vidjeti. A mi, čini se, više volimo laži. Nije li istinita izreka da “laž već putuje svijetom dok istina još obuva cipele”? Bog nije mogao ostaviti svijet u ovom stanju zbunjenosti. On želi biti siguran da shvaćamo razliku i ne miješamo istinu i zabludu, kako bismo mogli donijeti izbor na temelju dobre obaviještenosti. Biblija nas poziva da hodimo u istini, da ostanemo u istini i kaže da će nas istina osloboditi (Ivan 8,32) U tom smislu vidjeti znači vjerovati – u otkrivenu istinu. Upravo stoga Bog kaže: “Kušajte i vidite kako dobar je Jahve.” (Psalam 34,8) Provjerite i otkrijte sami kako ova istina djeluje u stvarnosti. Isprobajte i ispitajte što Bog govori i što čini.

Jonathan Gallagher

__________________

Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila svakoga trenutka raširiti, zablistati šarama i da će kukac poletjeti. Čak ga je podigao i odnio u svoje dvorište da ga tamo iz dana u dan promatra. Međutim, ništa se osobito nije događalo. Zapravo, leptir je ostatak svojega života proveo puzeći okolo, mršavoga tijela i zakržljalih krila. Nikada nije postao sposoban letjeti.

Ono što taj čovjek u svojoj dobroti i sažaljenju nije znao, jeste da je leptir morao bez ičije pomoći izaći iz čahure. Sama čahura, zatim tijesan otvor na njoj i, naravno, sva ona iscrpljujuća borba da se oslobodi, bio je prirodni način na koji je leptir trebao tekućine iz svojega tijela natjerati da napune njegova krila. Samo nakon takvoga truda kukac bi bio sposoban raširiti krila i poletjeti zrakom u slobodu.

Vjerovali ili ne, ponekad su teške životne borbe upravo ono što nam je potrebno. Netko tko trenutno prolazi kroz takvo što mogao bi se sada naljutiti, jer njemu je potrebna utjeha. Ali pričekajte i razmislite s nama.

Što bi bilo s vama kada bi vam od djetinjstva, kroz cijeli život, netko uvijek svojim zahvatima pomagao da na lak način izlazite iz teških problema? Uzmimo pouku iz svijeta prirode i razmislimo o leptiru. Zar ne bismo kroz život išli deformiranoga karaktera, zakržljale ličnosti, nesposobni za nošenje odgovornosti? Bez životnih borbi, bez pronalaženja rješenja znojem mi ne bismo bili dovoljno jaki. Ne bismo bili slobodni letjeti, puzali bismo kroz život. Ta, vjerojatno imate takvih primjera i u svojoj blizini, pa takve ljude smatrate razmaženima i bezličnima. A upravo oni kojima se divite, koji znaju što hoće i koji hrabro donose važne odluke, mnogo bi vam imali reći o svojim teškim trenucima u kojima su učili kako živjeti. Na sličan način se divite i leptirima krasnih šarenih krila. A upravo je svaki od njih imao tešku borbu da izađe iz čahure prije nego što je stekao takva krila za slobodan let.

Biblija bilježi životnu priču Mojsija, velikoga Božjeg čovjeka. Tamo kaže da je prije nego je postao Božji prorok Mojsije bio egipatski velikodostojnik. Kao bebu posvojila ga je faraonova kći, princeza. Tako je njegov život od samoga početka bio dosta lak. Mojsije je imao sve uvjete za odličnu naobrazbu na kraljevskome dvoru, najukusniju hranu, najfiniju odjeću i mnoštvo slugu koji su rješavali mnoge njegove probleme. Za to je vrijeme izraelski narod patio u egipatskome ropstvu. Kao stasaloga, Bog je Mojsija mogao pozvati da u punoj muževnoj snazi jednoga velikaša profesionalno obavi oslobađanje Izraelaca. Mojsije je mogao reći: “Bože, izabrao si pavoga čovjeka! Ja sam školovani vojskovođa. Samo reci i ja ću povesti svoje sunarodnjake u obećanu zemlju!” Međutim, ratoborni Mojsije tada nije bio sposoban biti vođa po Božjoj volji. On nije imao dovoljno životne žilavosti za ljudske slabosti, za razumijevanje, za podnošenje svih tereta i pokazivanje milosti prema narodu kakvu ima nebeski Otac. Zato je jednim brzim životnim preokretom Bog Mojsija poslao u naporno progonstvo i omogućio da sljedećih 40 godina života čuva ovce po vrletima Sinajskoga poluotoka. Tamo se egipatski princ mogao godinama mučiti s pitanjem što on radi tu sa glupim ovcama. Godinama ih je hranio, čistio, liječio, spašavao od zvijeri, sklanjao od vrućine i hladnoće. Dok su mu ruke postajale grublje od rada, a mišići žilaviji, lice mu je bilo sve samilosnije, njegovo je srce postajalo mekše, a oči su se sve češće podizale prema nebu tražeći Boga. Konačno, Mojsije je postao Božji čovjek, iskusni pastir za ljudsko stado, krotak za izvršenje Božje volje i hrabar za životne borbe. Tek tada pod njegovim je vodstvom Izrael stigao u obećanu zemlju.

Možda vam je teško, možda ne vidite ni malo dalje od problema koji su vas sada opteretili. Za početak sjetite se leptira i njegove borbe da se oslobodi čahure, te prekrasnih krila koje naporno stekne. A onda potražite Bibliju. Vidjet ćete na iskustvu mnogih da vaš trud nije uzaludan i da vas Bog ohrabruje da izdržite, jer se isplati.

Željko Bošnjak

Možda mislimo da je jednostavno riječ o razdoblju razvitka koje će dijete prerasti, ali činjenica je da će njihova pitanja zašto trajati cijelog života. To će pitanje, zapravo, postavljati i kad budu odrasli. Kad netko od bliže rodbine pogine u prometnoj nesreći, kad se roditelj razboli od Alzheimerove bolesti, kad njihovu djecu snađu problemi, oni će postavljati to isto pitanje.

Očito je zašto bilo i Jobovo omiljeno pitanje. Njemački filozof Friedrich Nietzsche jednom je rekao: “Onaj tko zna odgovor na pitanje zašto, može se nositi sa svakim kako.” Čini se da je i Job tako mislio, a tako i mi često pogrešno mislimo.

Ali u svih četrdeset dva poglavlja knjige o Jobu Bog nikad ne odgovara na pitanje zašto.

Umjesto toga pokazuje Jobu da je mnogo važnije znati tko. Ako saznate tko, svako će zašto biti jasno. Kao roditelj koji više ne zna što da odgovori na djetetova zašto pa kaže: “Zato što sam ja tako rekao”, i Bog nama često mora reći: “Uzdaj se u mene čak i ako ne dobiješ odgovore. ” Moramo živjeti vjerom ne samo na prvom, već na svakom koraku svojeg puta.

Randy i William J. Petersen

Vani je bjesnilo nevrijeme pa je Guillaumet prva dva dana morao mirovati u pilotskoj kabini, prekriven poštanskim vrećama. Nakon nevremena, pilot je pošao potražiti pomoć. Hladnoća i snijeg djelovali su na njegovo tijelo i misli. U jednom je trenutku poželio odustati. Smrt mu se činila tako privlačnom u usporedbi s onim što je danima proživljavao. Zatim je pomislio na svoju ženu i djecu. Mora živjeti zbog njih. A onda opet pomisao na smrt. Njegova polica osiguranja mogla bi im materijalno pomoći. “Da, ali samo u slučaju da netko pronađe moje tijelo”, pomislio je. Njegovoj bi ženi trebalo četiri godine da dobije pravo na novac od osiguranja. I tako iz bitke u bitku, pilot se probijao kroz snijeg i izborio za život.

Kada je došao do prve kuće, pomislio je: “Siguran sam da ovo što sam poduzeo ne bi učinila ni jedna životinja.” A kada je bio na sigurnom, izrekao je riječi koje nude ključ mnogima koji nailaze na prepreke: “Ono što spašava jest jedan korak, pa zatim novi korak… I tako do konačnog cilja.”

Božji ljudi o kojima čitamo u Bibliji, također su imali obilje teškoća na svome putu do cilja. Mojsije je, vodeći bivše robove u slobodu, susretao mnoge teškoće. Doživio je pobunu čitavoga naroda protiv sebe. Napadali su ga obeshrabrenje i sumnja. Imao je kušnju da sve napusti, ali je išao korak po korak, uvijek u pravome smjeru. Njegov je cilj bio ostati vjeran svojemu Bogu. Slično su doživjeli i Abraham, Jakov, Josip, Ilija, Daniel i ostali.

Naš Gospodin, Isus, također je proživljavao teške trenutke. Najteži su bili neposredno prije njegova uhićenja. Nakon mnogih godina provedenih među grešnim ljudima, Božji je Sin tada osobito osjećao teret ljudskog zla. Znao je da će ga to razdvojiti od Oca. Odustati i ostaviti čovjeka s njegovim grijesima ili ustrajati u čovjekovu korist. Zapisane su njegove riječi iz toga perioda: “Tužna je duša moja do smrti.” Zatim očajnička molitva: “Oče, ako je moguće da me ova čaša mimoiđe”. Na kraju je završio strpljivo se uzdajući u Božju mudrost: “Neka bude tvoja, a ne moja volja”. I u njegovom slučaju, ustrajnost je učinila razliku.

U svom nastojanju da budemo vjerni Božjoj volji, njegovom zakonu ljubavi, i mi se susrećemo s obiljem problema. Božjem se neprijatelju ne sviđa naša odluka da mu okrenemo leđa i slijedimo Isusa. Zato nam se događaju sumnje i padovi. Katkad pomislimo da nikada nećemo biti dobri kršćani. To nije točno, budimo ustrajni. To znači nastaviti unatoč teškoćama, ustati kad padnemo, biti strpljiv kada sve krene naopako, ostati na pravome putu.

Ostati na pravome putu u kršćanskom rječniku znači biti ustrajan u jačanju zajednice s Bogom. Naše prijateljstvo s Isusom Kristom se jača molitvom, proučavanjem Biblije i poslušnošću Božjoj volji.

U jednom sam gradu, nakon ugodnog koncerta, sreo pijanista koga sam poznavao od ranije i koji je svirao te večeri. Upitao sam ga od kada i koliko često svira klavir. Bez oklijevanja mi je odgovorio: “Od svoje šeste godine sviram šest sati dnevno.” Imao je oko trideset godina. Tada sam dodao smiješeći se: “Poželiš li katkad razbiti svoj klavir?” Ozbiljno mi je priznao da je nekoliko puta to doista poželio.

Slavni je boksač Mohammad Ali jednom prilikom izjavio: “Mrzim svaki trenutak treninga, ali sebi kažem: Nemoj sada odustati, izdrži do kraja i ostatak života ćeš provesti kao šampion!”

I nas ponekad vrlo teško život kuša i provlači kroz razne probe. Ali cilj nam je pobjeda Božjeg kraljevstva, njegove pravde i ljubavi. Cilj su nam i pobjedničke krune koje će Isus svima dati na kraju borbe. Kad smo ustrajni, istina je, već danas imamo koristi. Stječemo životnu zrelost, naša volja jača, postajemo sposobniji sučeliti se s novim i težim izazovima. Međutim, kršćanima koji nisu odustali u sadašnjem životu, Bog će po Isusovom dolasku podariti nešto još više – vječni život  i slavu pobjednika nad grijehom.

Zato, ako ste se do sada molili, nastavite održavati zajedništvo s Gospodinom, čak i ako vam se čini da vas Bog ne čuje. Nastavite voljeti i ako se ljudi oko vas ne mijenjaju. Nastavite vjerno ispunjavati svoje dužnosti i ako vam nitko nije za njih zahvalan. Budite ustrajni iz dana u dan, korak po korak, i stići ćete na kraj puta, ući ćete kroz vrata vječnosti. Tamo će vas dočekati nebeski Otac i vječno ćete biti s njim, jer je u Bibliji obećano: “Ako smo ustrajni, s njim ćemo i kraljevati.”

John Graz

Djevojčica je zastala za trenutak pred licem zbunjenoga čovjeka, a zatim završila riječima: “Gospodine, ako mislite da moj otac samo sanjari, molim vas nemojte ga probuditi.”Nalazite li se u situaciji kao spomenuti otac djevojčice? Siromaštvo je uzelo maha, alkohol vas drži svezanima, život vam je sve teži teret zbog nekih drugih problema? Ne podnosite sreću ljudi oko vas, njihove osmjehe i bezbrižnost? Vidite kako vaši ukućani pate zbog vas? Mislite li da je vaša situacija bezizlazna? Nikada nemojte pomisliti da je tu kraj. Čak ni onda kada mislite da okončate sa svojim životom. Govoreći biblijskim rječnikom, dokle je god dah u vašim nosnicama i srce vam kuca u grudima, znajte da postoji rješenje. Ni disanje vaših pluća ni pokreti vašega srca ne mogu biti bez utjecaja sile života koja izvire iz našega Boga. A kada znamo da on neposredno utječe na mehaniku našega življenja koliko smo više sigurni da njegov Duh ima spreman odgovor za naše probleme! Traži se samo vjera. Ono tiho unutarnje pouzdanje u Stvoritelja.

Okolnosti u kojima se nalazimo, ma kako loše bile, ne moraju nužno biti besmislene. Apostol Jakov poručuje kršćanskoj braći jednu neobičnu poruku: “Neka se brat niskoga položaja ponosi svojim uzvišenjem!”  Kako siromaštvo i težak život u problemima, koji jesu nizak položaj i nekome poniženje u životu, mogu biti uzvišenje, čast ili slično? To je moguće. Bog je jedini koji vam može pomoći da svoje teške okolnosti vidite onako kako ih on vidi – kao korisne trenutke. Težak je položaj čovjeka za Boga uzvišeni položaj jer vas on kroz tu situaciju nečemu važnom želi naučiti. On ne bi želio da ostanete to što jeste. To je samo stajalište u prolazu prema slavi koja vas čeka na kraju puta. Evo jednoga primjera.

C. Penney je u prvoj polovici stoljeća bio sinonim za trgovine. Na vrhuncu uspjeha njegovoga lanca trgovina umrla mu je prva žena. Posao je, zatim, počeo škripati. Nekoliko godina kasnije na porođaju mu je umrla i druga žena. Došla je i legendarna 1929. godina kada je zavladala svjetska ekonomska kriza. Penney je zatvarao trgovinu za trgovinom i izgubio milijune dolara. Nakon krize je morao prodavati svoj posjed da bi vratio dug kreditorima. To ga je gotovo slomilo. Teško narušenoga zdravlja, Penney je primljen u Adventističku bolnicu u Battle Creeku, u Michiganu. Jednoga je jutra čuo lijepu duhovnu pjesmu koju su prije početka rada pjevali okupljeni djelatnici te bolnice. Riječi su bile: “Ne budi potišten, ma što bilo, Bog će se pobrinuti za tebe…” Penney je ustao iz kreveta i slijedio zvuk pjesme. Pažljivo je slušao i u njemu se budila nada. Nedugo nakon toga napustio je bolnicu kao promijenjen čovjek, zdravoga tijela i obnovljenoga duha. U svojoj 56. godini je odlučio ponovno krenuti uzbrdo. Nekoliko godina kasnije u svakoj je državi Amerike bila postojala bar jedna Penney trgovina, a godišnji su prihodi dosegnuli tadašnje rekorde u poslovanju.

Uspjeh J. C. Penneya ovisio je o samo jednome pažljivo iskorištenom trenutku u životu – o vremenu kada je bio ponižen teškom situacijom i kada je Božjom milošću od kršćana naučio lekciju o vjeri u Boga i nadi u bolje sutra.

“Neka se brat niskoga položaja ponosi svojim uzvišenjem!”  Vaše su okolnosti prilika. Kakva? Biblija ima odgovor – samo se uporno držite Boga i vjerujte mu za ishod vaše situacije, ma kakva bila.

Željko Bošnjak

Kada se liberijski tanker Strijela nasukao blizu obale Nove Škotske 1970., prepolovio se i potonuo. Kao posljedica izlila se nafta koju je prevozio i onečistila gotovo sto dvadeset i pet milja morske obale. Kapetan je priznao da je na radaru vidio upozorenje, ali ga je zanemario smatrajući da nema stvarne opasnosti. Poslije je priznao: “To je bila moja pogreška.” Problem je u tome što je šteta bila učinjena i više se nije mogla popraviti.

Opasno je kada se zanemari upozorenje na zaslonu radara, ali kada je u pitanju duhovnost, zanemarivanje može biti smrtonosno. Suočimo se s tim. Isus dolazi vjerovali mi to ili ne.

Znaci su posvuda! To nam ne kaže samo Božja riječ: dovoljno je promatrati naš svijet da bismo zaključili da Isus uskoro dolazi.

Poslušajte ovo: Isus je svojim čenicima rekao da će ponovno doći. Želeći biti sigurni, oni su Ga pitali koje znake trebaju očekivati i kada će se to dogoditi. U Mateju 24 nalazimo Isusov odgovor. Sada neću čitati cijelo poglavlje, ali postoje dva retka u kojima je On naveo nekoliko događaja koji su se već dogodili u naše vrijeme i dokazuju da je ono što je rekao bilo istina.

Biblija kaže: “Jer će mnogi doći pod mojim imenom i reći: ‘Ja sam Mesija’, i mnoge će zavesti.” (Matej 24,5) Navest ću samo jedan primjer kako se to proročanstvo ostvarilo. U ožujku 2000. više od osam stotina članova apokaliptičke sljedbe Pokret obnove Božjih deset zapovijedi u jugozapadnoj Ugandi bilo je ubijeno u jednom od najvećih masakra u novijoj povijesti. Vođe ove sljedbe Joseph Kibwetere, Credonia Mwerinde i drugi naučavali su da će svijet nestati 31. prosinca 1999. Kada se to nije dogodilo, članovi kulta koji su prijevarom bili navedeni da to povjeruju zatražili su povrat svoje imovine koju su dali kada su se pridružili ovom kultu. Ali kao odgovor na zahtjev članova kulta, vođe su jednostavno pobili “pobunjenike”. Kako je žalosno što su stotine članova kulta bili zadavljeni, unakaženi, spaljeni ili živi zakopani samo zato što su vjerovali u laž.

Rat je drugi znak upozorenja. Isus je u Mateju 24,6 rekao: “Čut ćete za ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” Razmišljajući o svemu što se danas događa u svijetu, u Afganistanu, Iraku i drugim zemljama, vjerojatno vas ne moram uvjeravati da je rat svakidašnja stvarnost. Nuklearni rat stalna je prijetnja koja sve čini nervoznima kao što to pokazuje i nedavni sukob Pakistana i Indije. “Bili smo vrlo blizu”, rekao je predsjednik Pakistana general Pervez Musharaf u lipnju 2002. kada je skoro izbio nuklearni rat između ove dvije zemlje. “Ratna prijetnja nestala je kad je nestala namjera,” rekao je Musharaf, “ali mogućnost postoji, a stanje je i dalje eksplozivno.” Eksplozivno! Bolje ga nije mogao opisati.

Zatim je tu i problem moralnog opadanja. Isus je u Mateju 24,12 rekao: “Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti.” Kad je bila obznanjena vijest o katoličkim svećenicima koji su spolno zlostavljali djecu, jedan američki propovjednik iz Bostona rekao je: “Ovo je nezamislivo. Otkrića su tako zapanjujuća i  šokantna da ih se ne može uklopiti u neki smislen niz događaja!”

Još niste uvjereni? Promotrimo naš svijet. Isus je prorekao da će u posljednje dane potresi i glad biti sve učestaliji. Matej 24,7 kaže: “Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.”

Prema američkom časopisu Geological Survey, zemlja se svake godine trese nekoliko milijuna puta. A Ujedinjeni narodi izvještavaju da je oko deset milijuna ljudi u četiri južnoafričke zemlje na rubu gladi.

Ali Evanđelje po Mateju nije jedina biblijska knjiga koja govori o Zemlji u posljednje dane.

Izaija 51,6 kaže: “Zemlja će se ko haljina istrošit.” Zanimljivo je da su i znanstvenici, bez obzira na to vjeruju li u Boga ili ne, otkrili da je to istina. Nedavno istraživanje koje je provela istraživačka skupina u Kaliforniji kaže da je planet Zemlja na rubu ekološke propasti. U svojem izvještaju kažu da se šume, energija i zemlja troše brže nego što se mogu obnoviti. Glavni autor ovog istraživanja rekao je da su Zemljina prirodna bogatstva “poput gomile novca s koje svatko uzima dok svi žmire, ali će ona na kraju nestati.”

To je istina. Zemlja stari. Okoliš je zagađen, prirodna bogatstva se smanjuju a ljudi gladuju zbog nedostatka hrane i vode. Ali tjelesna glad nije naša jedina briga. Biblija govori o drugoj vrsti gladovanja koje će biti široko rasprostranjeno u posljednje dane. “Jer će ljudi biti samoživi, nepokorni roditeljima, nezahvalni,  bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobara, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga.” (2. Timoteju 3,2-4)

Ja ovo nazivam duhovnom glađu. Žalosna je slika ljudi koji gladuju za Bogom, koji ne poznaju Isusa i silu Božje riječi koja im pokazuje bolji put. Ne samo da je svijet ispunjen grijehom, već svi mi moramo podnositi žalosne i bolne posljedice našega grešnog i opasnog svijeta čak ako i odlučimo živjeti za Boga. To nije lijepa slika, zar ne? Je li to svijet u kojem želite živjeti? Ja sigurno ne želim. Ali postoji i dobra vijest. Takvu sliku nećemo još dugo gledati. Isus dolazi po tebe i mene.

Zar ne vidite? Isus se mora vratiti ili će ovaj svijet uništiti sam sebe. A mi na temelju Božje riječi znamo da se tako neće završiti. Sjećate li se kapetana koji je vidio upozorenje na radaru ali mu nije povjerovao? On nije jedini. On je samo jedan primjer ljudskog načina razmišljanja. Autor reportaže o rijeci Mississippi koja je bila objavljena u časopisu Smithsonian ispričao je što je naučio dok je putovao rijekom u gumenom čamcu iz grada Memphisa do Meksičkog zaljeva. Opisao je goleme nasipe koji su bili izgrađeni da spriječe izlijevanje rijeke u okolne gradove i polja. Više od osam milijuna ljudi koji su živjeli u delti ove rijeke vjerovali su da ih nasipi štite misleći da su trajno zaštićeni od riječne poplave. “Ljudi u ovoj dolini uvjereni su da je sve pod kontrolom”, rekao je jedan inženjer ovom autoru.“Ali to je lažni osjećaj sigurnosti. Mi u ovoj dolini još nismo vidjeli što ova rijeka može učiniti. Mi ništa ne kontroliramo.” U članku koji je objavljen u veljači 1993. Michel Parfit je predvidio da će jednog dana, uskoro, naići poplava. Kako je samo bio u pravu. Svega nekoliko mjeseci poslije, u ljeto 1993., jedna od najgorih poplava u povijesti rijeke Mississippi zahvatila je cijelo područje. Autor sigurno nije znao da će se njegove riječi tako brzo ispuniti.

Kada je u pitanju spasenje, nema nikakvog nepoznatog odredišta. Isus vam danas nudi “kartu” za Nebo i ona ne stoji tisuće dolara, čak ni 59 dolara. Ona je besplatna!

Božje riječ je istinita. Isus se vraća. I to ubrzo. Isus je rekao da postoji bolje mjesto od ovog starog svijeta. Mjesto gdje nema zločina, bolesti, boli ni smrti. To mjesto je Nebo i Isus nas želi tamo povesti. Iako tamo nikada nismo bili, na temelju onoga što smo čuli to je prekrasno mjesto…

Drugi Kristov dolazak stvarni je događaj koji će se uskoro zbiti. Za neke ljude, one koji su spremni, ovaj događaj će donijeti veliku radost. Ali drugima će ovaj događaj biti vrijeme straha, suza i dubokog žaljenja.

U kojoj ćete skupiti biti vi?

Patricia Humprey

Nedugo nakon te kolovoške večeri su me stvarnost i Sveto pismo „control-alt-deleted“ iz tih pogrešnih zaključaka. Volim Isusa, On mi je dao bolji život nego što zaslužujem, i držim se svih Njegovih obećanja. Ali kako sam sám vidio i kod drugih koji također vole Isusa i žele biti poslušni Gospodinu, teško da je život slobodan od problema, uvijek sretan i ispunjen mirom. Ponekad samo činjenica što ste živi daje dojam kao da vam škripac istiskuje dušu, bilo da je pokrivena ili nepokrivena Kristovom pravednošću.

Zato je ovaj tekst tako snažan, tako dalekovidan. U Propovijedi na Gori Isus je koristio prirodu – ptice, travu, ljiljane – kao zorne pouke o Božjoj ljubavi i brizi. Čak i ako postanemo optimistični u onome što ovaj svijet sadrži, čak i s uvjeravanjem u Božju ljubav i brigu koju otkriva, Isus kaže: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6,34.)

Svaki dan ima dosta svojega zla. Isus nije rekao koji dan. I nije trebao – svaki je to dan mogao biti. Bilo prije ili poslije Krista, ponedjeljak ili nedjelja – uključujući i prijestupnu godinu – prema Isusu svaki dan ima dovoljno „zla“ za sebe. Zašto brinuti za sutra kad je danas dan pun zla? Sutra će ga opet biti dovoljno.

Grčka riječ prevedena sa „zlo“ (kakia) ima izrazito negativno značenje: malignost, zlovoljnost, zloba, pokvarenost, zlo. Ima ih mnoštvo u drugim grčkim spisima osim Novog zavjeta. Prema tome, nije čudo da se ne trebamo iznenaditi kad se pojavi malignost, zlovolja, zloba, pokvarenost i nevolja. Pošto svaki dan ima „dovoljno“ kakia, pitanje nije zašto nam se danas dogodilo zlo, već zašto se nije dogodilo. Kako smo izbjegli zlo, čak i za jedan dan, kad ga, prema našem Gospodinu, svaki dan ima dovoljno? Odgovor može biti samo zahvaljujući Božjoj dobroti i ničemu više.

Da, Bog hrani ptice; da, ljiljani „ne muče se niti predu“ (Mt 6,28); da, Bog zna da su nam potrebni hrana i odjeća. Ali Božje postojanje, i čak Njegova ljubav – kako su otkriveni u svemu od hranjenja ptica do umiranja na križu – ne jamči da će život biti udoban i lijep. Život nije takav. On može biti težak, gorak i nezasluženo mučan. A Biblija, s jednog kraja do drugoga, svjedoči kako je težak, gorak i mučan. Zato nam Isusov savjet pomaže da se sjetimo (to ne znači da smo zaboravljivi) da živimo u svijetu palom u grijeh, malignom, zlobnom, pokvarenom i izopačenom, čiji su dani, od zalaska do zalaska sunca, bez izuzetka ispunjeni s kakia.

I upravo zbog tog zla trebamo se uhvatiti biblijskih obećanja kao što su ova: „U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti.“ (Heb 13,5.) I ovo: „Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?“ (Rim 8,31.32.) A i ova: Rimljanima 8,38.39; Izaija 65,17; Rimljanima 8,1.2; Izaija 41,10; 2. Korinćanima 1,2-4; Ivan 14,27; Efežanima 3,16-19; 2. Korinćanima 4,16-18; Filipljanima 4,19; 1. Solunjanima 4,16.

Da, svaki dan ima dosta svoga zla. Ali Isus na križu – gdje je na sebe uzeo sve kakia od svakog dana – dokazuje da su Njegova ljubav i Njegova milost dovoljna da nas osposobe, usred zla, da pretrpimo, sve do kraja.

Cliff Goldstein