Zatim zamislite kako taj trenutak traje onoliko koliko vi želite da traje – možda zauvijek – i dobit ćete samo blijedu, nesavršenu sliku onoga što je Bog spremio onima koji ga vole.

Bog je ovu zemlju učinio lijepom kako bi nam pokazao koliko nas voli. Kršćanska spisateljica Ellen G. White je napisala: “‘Bog je ljubav’ piše na svakom pupoljku što se rascvjetava, na svakoj vlati mlade trave. Ljupke ptice što ispunjavaju prostor veselim pjesmama, cvjetovi nježnih boja što mirišu u svojemu savršenstvu, bogato razlistano veličanstveno šumsko drveće – sve nam svjedoči o Božjoj očinskoj brižnosti i pažljivosti i o Njegovoj želji da usreći svoju djecu”. Na ovoj staroj zemlji ima dovoljno prave ljepote, prave ljubavi i duboke radosti da nam da predukus naročito lijepog života koji nam Bog priprema kada ovaj život završi.

Naš ne baš nebeski svijet
No, ja sam prilično siguran kako ni vi, kao ni ja, niste imali život ispunjen samo savršenim trenucima. Kao i svi ostali ljudi na našem planetu, iskusili smo gubitak, razočaranje, neuspjeh i tjelesnu i emotivnu bol. Veoma rano u životu bili smo prisiljeni shvatiti da ne možemo uvijek dobiti ono što želimo, a čak i kada dobijemo, to nas ne mora nužno učiniti sretnima.

Henry Wadsworth Longfellow je napisao, “Tvoja sudbina je jednaka sudbini sviju, u svakom životu mora pasti malo kiše.” Iako očekujemo razočaranje, nikada ga ne prihvaćamo, pogotovo kada se dotiče samog života – kada se ja, ili netko koga volim, suočava s grobom. Ukratko, lako je zamisliti svijet koji je mnogo bolji od ovoga.

Upravo takvo besprijekorno postojanje Bog je imao na umu kada je prvotno opremio i napučio Zemlju. Priča vam je poznata: Božji tek stvoreni svijet bio je zaražen grijehom te su od tada naši trenuci radosti prekinuti posljedicama grijeha. Ono što je zmija (koja je bila prerušeni zli anđeo Lucifer) obećala Evi da će se zbiti ako jede od zabranjenog drveta, to se i ispunilo: Adam i Eva, i svi mi koji smo potekli od njih, stekli smo spoznaju dobra i zla (Postanak 3,22). Tek nakon što je zavladalo zlo naši su praroditelji shvatili koliko im je prije bilo dobro.

Otada žalimo zbog pogrešnog izbora. Sada znamo za potrese, rak, ratove, glad, bankrot, ubojstva, rastave i mnoštvo drugih žalosti – no više bismo voljeli da za njih ne znamo.

Od svega samo najbolje
Kako će izgledati nebo? Možda imate svoju vlastitu mentalnu predodžbu koja potječe od slika ili crteža koje ste vidjeli. Jedan popularan scenarij (nerijetko pozadina za šale) prikazuje osobu koju kod bisernih vrata čeka Sveti Petar. Petar toj osobi daje bijelu haljinu, krila i krunu, te on ili ona provode vječnost na mekanom bijelom oblaku svirajući harfu.

Iako su ti elementi – krune, haljine, biserna vrata i ostalo – prisutni u Svetom pismu, oni nigdje ne prikazuju ovakvu sliku neba. Pretpostavljam da bi većini od nas cijela vječnost sviranja harfe vjerojatno bila prilično jednolična!

Ruralno nebo
Ono što je Bog zamislio bit će mnogo zanimljivije i vrjednije od toga. Prorok Izaija je, primjerice, zamišljao idiličan život nakon smrti, u kojem ljudi žive mirno, grade kuće i uzgajaju vlastitu hranu (Izaija 65,21). Čak i priroda će biti ukroćena. Izaija kaže da će nebo biti “miroljubivo kraljevstvo” (najdraži umjetnički motiv) u kojem će “vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit… Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.” (Izaija 11,6.8).

Urbano nebo
Dok je Izaijin opis neba ruralan, Ivanov je izrazito urban. On opisuje grad velikih razmjera sagrađen od dragocjenih materijala – poput zlata, jaspisa i safira – koje je danas nemoguće koristiti u graditeljstvu. Znajući kakvu vrstu gradova njegovi čitatelji poznaju, Ivan prikazuje Sveti Grad okružen visokim, ukrašenim zidovima, iako naglašava da njegovi stanovnici ne trebaju zaštitu gradskih zidova. ‘Njegova se vrata nikada neće zatvarati danju’, kaže Ivan, ‘jer tu, naime, neće biti noći’ (Otkrivenje 21,25).

Uz veličanstvene građevine Ivan vidi i osobit gradski park: ‘Potom mi anđeo pokaza rijeku života, bistru kao kristal, koja istječe iz Božjeg i Janjetova prijestolja. Svuda između gradskog trga i rijeke rastu stabla života koja rađaju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod’ (Otkrivenje 22,1.2).

Nije moguće reći jesu li Izaija i Ivan doista mislili do u pojedinosti opisati kako će nebo izgledati. Možda vam vječno uzgajanje voćnjaka ne bi bilo privlačno, a dvojim i to da je zlato baš najbolji opločni materijal! No jedno je sigurno: ono što nebo čini nebom neće biti hortikultura niti arhitektura već potpuna promjena u samoj naravi postojanja. Evo nekih promjena koje Bog obećava: Nema tuge ni žalosti: ‘On će otrti svaku suzu s njihovih očiju’ (Otkrivenje 21,4) i ‘u njemu više neće čuti ni plača ni vapaja’ (Izaija 65,19). Besmrtnost: ‘smrti više neće biti’ (Otkrivenje 21,4), i ‘tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom’ (Prva Solunjanima 4,17).

Potpuno ostvarenje svih naših nastojanja: ‘Izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih. Neće se zalud mučiti’ (Izaija 65,22.23). Sveopći mir: ‘Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj’ (Izaija 11,9).

Nema zločina niti zlih ljudi: ‘Ništa nečisto nikada neće u nju ući; nijedan koji čini što je odurno i lažno’ (Otkrivenje 21,27).

Savršena sreća: ‘Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram’ (Izaija 65,17.18). Ponovno ujedinjenje s voljenima: ‘I najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu’ (Prva Solunjanima 4,16.17)

Bog će obitavati s nama: ‘Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima’ (Otkrivenje 21,3). Naš slavni novi dom bit će sve ono što je Bog prvotno namjeravao s nama kada je stvorio ovaj svijet!

Ponovno učinjeno dobrim
Nedavno sam pročitao u novinskom izvješću jednu od mnogih tužnih priča sa Srednjeg istoka. Pogrešno usmjerena bomba pala je na kuću i ubila ženu i svu djecu. Patnja ovog oca bila je tako snažna, a ono što se dogodilo bilo je tako nepravedno da sam počeo shvaćati zašto se neki ljudi pitaju postoji li Bog u tako strašno zlom svijetu.

No, mi koji vjerujemo u Božju dobrotu nalazimo nadu u obećanjima iz Pisma. Bog će nam sve nadoknaditi! On će ublažiti našu tugu, vratiti izgubljeno i dati nam tako savršen život da se nećemo zadržavati na tragedijama koje smo ovdje doživjeli. Među blagoslovima koji su nam obećani nalazi se i prednost da ćemo vječnost provesti sa svojim Spasiteljem. Isus je rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja’ (Ivan 14,2.3). Nebo nije mitološko mjesto već blažena nada i vječni dom onima koji su svoje duše povjerili Bogu. Postoji stara pjesma koja kaže: ‘Taj svijet moj nije dom, ja prolaznik sam tu, a blago moje sve na nebu čeka me’. Bog je stvorio svijet na kojemu mi sada živimo i unatoč zagađenosti grijehom njegova preostala ljupkost potiče nas na očekivanje neba.

Mogu li se onda ovdje osjećati kao kod kuće kada znam da je sve što mi On priprema tako savršeno i tako bogato duhovnim vrijednostima, pa mi sve što ovdje vidim izgleda poput daleke tamne sjene?

Ja želim biti tamo. Nadam se da to želiš i ti!

Loren Seibold

Neki su mislili ako u letećem tanjuru dođu neki sa svojom superiornijom inteligencijom, da to može biti opasno za našu planetu, jer oni bi možda htjeli počiniti velika razaranja na njoj.

Sigurno ste slušali ili čitali što se dogodilo kada je Orson Welles emitirao preko radija emisiju “Rat svjetova” i kako su mnogi tada počinili samoubojstvo. Kasnije su došli suvremeniji filmovi o tome. U tim filmovima se promijenio stav prema vanzemaljcima. Oni su postali ljupki prijatelji, koji su spremni i pomoći.

Biblija kaže da će biti posjeta iz svemira. Bit će to Isusov povratak. Neki misle da nije bitno kako On dolazi i stoga ne trebamo to ni znati. Kad dođe, dođe. Predlažem vam da učinimo sve da bismo dobro razumjeli ne samo da će doći, već i neku blizinu vremena kao i način Njegovog dolaska. U Novom zavjetu spominje se 300 puta Njegov dolazak. Kada to Bog toliko naglašava, zar ne bismo i mi trebali staviti naglasak na to? To je naša nada, blažena nada. Isus je dosta toga imao reći o svom povratku. “Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.“ (Ivan 14,1-3).

To je Isusovo direktno obećanje da će ponovno doći. Ovo se u Bibliji spominje kao blažena nada i slavno obećanje. Naš Gospod Isus ponovno dolazi na našu zemlju. Kada su ga učenici gledali kako odlazi na nebo, to ih je nadahnjivalo blaženom nadom. U trenucima kada se Pavao spremao umrijeti, to mu je davalo hrabrosti. Vjerovao je da će Isus ponovno doći i uskrsnuti svoje svete. „Jer ja se već žrtvujem, i vrijeme moje smrti blizu je. Dobar sam boj vojevao, trku svršio, vjeru očuvao. Uostalom, meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudac; a ne samo meni, nego i svima, koji su ljubili dolazak njegov.“ (2. Timoteju 4,6-8).

Nedugo nakon ovih riječi Neron je dao pogubiti Pavla, ali se on nije bojao. On je imao tu nadu da se Gospod vraća i da će uspostaviti svoje kraljevstvo koje će vječno trajati. To je nada i današnjih kršćana. Bog je rekao: “Doći ću ponovo!” Ovo obećanje važi za sve ljude.

Gospod kaže da moramo znati kako će On doći da ne budemo prevareni. On je rekao da će ustati lažni kristi i lažni proroci koji će pokazati velike znakove i čudesa da bi prevarili ako bude moguće i odabrane. Da li đavo može činiti čuda? O, da. Učinit će čak i takvo čudo u kojem će učiniti da i vatra pada s neba. A sve u namjeri da vrati ljude u stanje kada više neće moći razlikovati pravi Kristov dolazak od falsifikata. Zato Biblija mnogo govori o Kristovom drugom dolasku i mnogo o lažnim kristima. Što bi se dogodilo da jednog dana upalite vaš TV i reporter govori o veličanstvenom biću koje se upravo pojavilo u nekom kraju naše zemlje i čini čuda, liječi bolesne, ima bradu i kestenjavu kožu? Veličanstveno biće, koje tvrdi da je Isus. Možda biste to pročitali u novinama ili na internetu. Možda bi netko odmah pojurio u to mjesto. Ili biste odmah otvorili vašu prašnjavu Bibliju, koja stoji na vašoj polici i tražili da čujete što ona želi reći. Zbog toga je potrebno da znamo što Biblija kaže jer će prijevara biti veoma jaka. Toliko jaka da ne bi i najsigurniji smjeli biti sigurni. Naša vjera treba da bude sagrađena na kamenu, a ne na našim osjećajima.

Sjećam se moje supruge kada me je molećivim očima gledala i malo preplašeno rekla: “Trudovi se pojačavaju, vozi me u rodilište”. Ja sam mislio da to nije tako, ali bijega i odlaganja nije bilo. Došlo je vrijeme da se rodi i rodila se beba. To se moralo dogoditi i dogodilo se.

Isus će doći. To se mora dogoditi. Da, mi želimo imati posjetu iz svemira. Na nebu se vrše posljednje pripreme da bi se došlo na ovu zemlju. Velika procesija je na svom putu.

Ja hoću biti spreman, a vi? Kakva je to čast koja nam je data da licem k licu vidimo Isusa jednog dana kada dođe.

Doug Batchelor

Ovdje su pet razloga po kojima možeš znati da priču o bogatašu i Lazaru ne treba uzimati doslovno.

1. Ona se nalazi u popisu usporedbi. The Merriam-Webster’s Collegiate Dictionary definira “usporedbu” kao “obično kratku izmišljena priča koja ilustrira moralni stav ili religijski princip.” Priča o bogatašu i Lazaru se nalazi na kraju liste parabola ispunjenih simbolima i nedoslovnim ilustracijama (vidi Luka 15). Na primjer, u usporedbi o izgubljenoj ovci Isus sigurno ne uči da Njegovi sljedbenici imaju četiri noge i da jedu travu; to je sve metafora za veću duhovnu točku.

2. Ona sadrži nemogući razgovor. Parabola oslikava bogataša u “Podzemlju” kako direktno razgovara sa Lazarom koji se nalazi u “Abrahamovom krilu”. Mogu li ljudi na Nebu razgovarati sa ljudima u paklu? Mogu li ljudi sa Neba gledati ljude kako gore u paklu? Ne, prema Isusu koji opisuje veliki jaz između spašenih i izgubljenih (Luka 16,26)

3. Ona koristi jasne simbolične slike. Bogataš moli Abrahama da pošalje lazara da umoči svoj prst u vodu i da mu rashladi jezik (24. stih). ovo mora biti simbolično, jer je fizički nemoguće. Koliko mnogo vode treba proći kroz plamen kako bi pomoglo nekome tko pati u paklu?

4. Ona koristi slikovite izraze. Da li ljudi koji umiru vjerom u Krista nalaze svoj odmor u doslovnom Abrahamovom krilu? Koliko je veliko to Abrahamovo krilo? Ovo je simbolični izraz, jer znamo da će anđeli sakupiti svete prilikom Isusovog drugog dolaska (vidi Matej 24,30.31)

5. Ona bi se, inače suprotila ostatku Pisma. Ako je ova priča doslovna, onda bi bilo teško objasniti zašto Biblija kaže da među mrtvima nema sjećanja (Psalam 6,5). Umjesto toga, oni koji umiru spavaju u grobovima čekajući uskrsnuće (1. Solunjanima 4,15.16). Biblija više od 50 puta uspoređuje smrt sa spavanjem. Pogledaj što je Isus rekao u Ivanu 11,11-14.

Nažalost, prava poruka ove usporedbe se često gubi iz vida jer je ljudi koriste pokušavajući dokazati nešto o čemu Isus nije ni govorio.

(preuzeto sa Amazingfacts.org)

Mi ne možemo živjeti bez nade. “Ono što je kisik za pluća”, rekao je teolog Emil Brunner, “to je nada za ljudsko postojanje. Ako čovjeku oduzmete kisik, doći će do gušenja i smrti. Ako mu uklonite nadu, čovjek će se ugušiti u očaju, zbog paralize mentalnih i duhovnih snaga, od osjećaja ispraznosti.”

Biblija u Starom Zavjetu oko sto i pedeset puta, a oko pedeset puta u Novom Zavjetu govori o nadi. Ali to je posebna vrsta nade, jer ovisi o Bogu. Nada koja ovisi o ljudima je nesigurna. Mnogo je onih koji obećavaju i ne drže svoja obećanja. Međutim, Bog svoja obećanja ispunjava. On je to dokazao nebrojeno puta, ostvarujući ono što je prorekao u Svetim spisima. On će svoju pouzdanost ponovno potvrditi u budućnosti kakvoj se nadaju vjerni kršćani. A kakva je to budućnost?

Ima još uvijek onih koji i dalje s optimizmom gledaju u budućnost, nadajući se utopiji. Njihovo poimanje utopije podrazumijeva nekakvo nedovršeno stanje koje se stalno poboljšava. Uzdajući se u napredak tehnologije, medicine i biologije, oni još uvijek govore o svjetskom napretku, raju i budućem životu u svemiru ili negdje u gradovima pod morem.

Ali sve je više onih koji ističu drugačiju sliku budućnosti. Oni ukazuju na prenapučenost, glad svjetskih razmjera, zagađenje, ograničenost sirovina, mogućnost svjetskog rata. Odjednom su, čak i u znanstvenim i političkim krugovima, kršćanske tvrdnje zadobile novo značenje. Pojavljuju se stručnjaci koji prigovaraju o izgubljenoj vezi s Božanstvom i o smrtnim grijesima naše civilizacije. Nada u budućnost je potamnjela, jer je bila utemeljena na ljudima.

Nasuprot utopiji o boljem svijetu, Biblija nam daje obećanje o Božjem kraljevstvu. Od samog početka svoje službe, Isus je najavljivao njegov dolazak. To kraljevstvo nije samo zemljopisna cjelina koju će jednoga dana osnovati Bog. Božje kraljevstvo počinje s unutarnjom izgradnjom ljudi kao njegovih stanovnika. Ono znači temeljitu promjenu grešnika, prevladavanje naše otuđenosti od Boga, od prirode i jednih od drugih. Ono znači uklanjanje sebičnosti koja je uzrok svim problemima, i uspostavljanje nesebične ljubavi među ljudima. To je početak pravog života već danas, a kraj bolesti, patnji i smrti sutra, kada se sve u potpunosti ostvari. Tako promijenjeni, ljudi mogu bolje živjeti, jer udišu nadu kao kisik svoje duše.

Vijest o Božjem kraljevstvu ne služi da obnovi svijet koji propada, već da ukaže na novi svijet. Kršćani imaju nadu koja ih oslobađa od utopijskog tereta usavršavanja sadašnjeg stanja svijeta. Oni ne zatvaraju oči pred patnjama ljudi i ne ponašaju se kao da one ne postoje. Kršćani, kao stanovnici nebeskog kraljevstva, vide svijet onakav kakav jest, i zato ih Kristova ljubav i njegov primjer nagone da ublaže patnje ljudi i pruže im nadu u budućnost. Isus je pokazao što Bog namjerava učiniti za boljitak svijeta. On nije zavaravao ljude učeći ih da snagu i promjenu potraže u sebi i na svojim izvorima. Nije ih učio da vlastitom tehnologijom i filozofijom poboljšaju svoje stanje i ostvare bolju budućnost. Krist je liječio bolesne, oslobađao opsjednute i podizao mrtve. Učio je ljude da prepoznaju svoje ropstvo grijehu i pokaju se tražeći Božju pomoć. To je isto ono djelo koje kršćani čine i danas, a završit će ga Bog na kraju. Tada će čitav svijet ponovno biti zdrav, oslobođen od zla i prijetnje smrti.

Kada je govorio o kraju starog svijeta i o uspostavljanju Božjeg kraljevstva, Isus je opisao i karakter onih koji će nastavati to kraljevstvo. U Matejevom evanđelju, 25. poglavlju čitamo: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan i dadoste mi jesti; bijah žedan i napojiste me; bijah putnik i primiste me; bijah go i obukoste me; bijah bolestan i pohodiste me; bijah u tamnici i dođoste k meni.” To su oni koji već danas dišu nadom i ljubavlju, takvi su stanovnici nebeskog kraljevstva. Oni neumorno rade na ublažavanju patnji svojih bližnjih i stalno suosjećaju s ljudima. Takav je karakter potreban i nama danas. Pozovimo Krista da nam pomogne. Nebesko pučanstvo svakim je danom sve brojnije. Svaki dan je sve više onih koji se nadaju pravom nadom. Stoga i mi podignimo svoja srca Bogu. Isus Krist dolazi, a s njim i novi svijet. Poduzmimo sve da bismo i mi mogli čuti njegove riječi: “Dođi, blagoslovljeni Oca mog, i primi u posjed kraljevstvo!”

Johann Heinz

Ali sačekajte malo. Moljci nemaju zube, zar ne? Kako onda mogu načiniti rupe bilo gdje? Moljci, zapravo, polažu jaja u tkanje tople odjeće. Kada dođe vrijeme iz tih jaja izađu male gusjenice koje svojim specifičnim raljama grickaju sve oko sebe. To može biti upravo vaš pulover. I kada na jesen on ugleda svjetlo dana na njemu osvanu i mnoge rupe, koje se obično ne mogu popraviti.

Ali to je samo jedan pulover. Što kada loše krene s ostalim stvarima koje posjedujemo? Kruh se može upljesniviti, dolazi vrijeme kada se na automobilu pojavi rđa, na kući se mrvi fasada, drvena građa trune. Stvari prolaze, na neugodan način postaju neupotrebljive. I mi prolazimo zajedno sa stvarima. Isus je zato poručio: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga. Nego, sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.”

Koliko vrijedi vaše osiguranje koje ste platili ili koliko su sigurni lokoti koje ste postavili na svome imanju? Koliko vrijedi jamstvo koje stre dobili za automobil, protiv rđe ili koliko vam poznato ime proizvođača može jamčiti za odjeću, protiv moljaca? Što mislite, tko ste vi? Mislite li da vam prolaznost neće ništa? Obratite pozornost na Isusove riječi o čuvanju svojih dragocjenosti: “Sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu!” Kako možemo svoje najdragocjenije sačuvati na nebu? I što je to što se gore čuva?

Ono što se bilježi tamo gore jesu djela koja činimo, ono što otkriva naš karakter. Djela koja činimo kad smo sami, koja činimo kad se odnosimo prema drugim ljudima, djela koja su neposredni odraz našega srca. Vaš je karakter dragocjenost koju vam nitko ne može uzeti. I to je jedina stvar koja se procjenjuje u nebeskim dvorovima i tamo čuva. Bog je dobro znao što je imao na umu kada nam je otkrio tu istinu. Zašto je to baš tako?

Isus je rekao: “Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.” Bog, naš dobri Tvorac, s jedne strane i sotona, naš duhovni neprijatelj s druge strane, neumoljivo se bore za naš um, naše srce. Ako volimo odjeću, automobile i novac više od svih duhovnih vrijednosti, tada imamo posla s moljcima, rđom, inflacijom i vječitim nezadovoljstvom. To je pravi pakao već sada. Kada volimo materijalno više od duhovnoga naše srce se nagriza svim mogućim negativnim emocijama i žudnjama kojima nema kraja. Moral opada, karakter propada.

Ali kada je naše srce na nebu, kada svoj karakter izgrađujemo prema Božjim svetim načelima, tada slažemo bogatstvo koje ima neprolaznu vrijednost. Razmislimo o tome i sjetite se pravih vrijednosti dok je vrijeme, a ne onda kada naiđete na rupe od moljaca, na rđu, trulež ili kada vas okradu.

Željko Bošnjak

Kada se liberijski tanker Strijela nasukao blizu obale Nove Škotske 1970., prepolovio se i potonuo. Kao posljedica izlila se nafta koju je prevozio i onečistila gotovo sto dvadeset i pet milja morske obale. Kapetan je priznao da je na radaru vidio upozorenje, ali ga je zanemario smatrajući da nema stvarne opasnosti. Poslije je priznao: “To je bila moja pogreška.” Problem je u tome što je šteta bila učinjena i više se nije mogla popraviti.

Opasno je kada se zanemari upozorenje na zaslonu radara, ali kada je u pitanju duhovnost, zanemarivanje može biti smrtonosno. Suočimo se s tim. Isus dolazi vjerovali mi to ili ne.

Znaci su posvuda! To nam ne kaže samo Božja riječ: dovoljno je promatrati naš svijet da bismo zaključili da Isus uskoro dolazi.

Poslušajte ovo: Isus je svojim čenicima rekao da će ponovno doći. Želeći biti sigurni, oni su Ga pitali koje znake trebaju očekivati i kada će se to dogoditi. U Mateju 24 nalazimo Isusov odgovor. Sada neću čitati cijelo poglavlje, ali postoje dva retka u kojima je On naveo nekoliko događaja koji su se već dogodili u naše vrijeme i dokazuju da je ono što je rekao bilo istina.

Biblija kaže: “Jer će mnogi doći pod mojim imenom i reći: ‘Ja sam Mesija’, i mnoge će zavesti.” (Matej 24,5) Navest ću samo jedan primjer kako se to proročanstvo ostvarilo. U ožujku 2000. više od osam stotina članova apokaliptičke sljedbe Pokret obnove Božjih deset zapovijedi u jugozapadnoj Ugandi bilo je ubijeno u jednom od najvećih masakra u novijoj povijesti. Vođe ove sljedbe Joseph Kibwetere, Credonia Mwerinde i drugi naučavali su da će svijet nestati 31. prosinca 1999. Kada se to nije dogodilo, članovi kulta koji su prijevarom bili navedeni da to povjeruju zatražili su povrat svoje imovine koju su dali kada su se pridružili ovom kultu. Ali kao odgovor na zahtjev članova kulta, vođe su jednostavno pobili “pobunjenike”. Kako je žalosno što su stotine članova kulta bili zadavljeni, unakaženi, spaljeni ili živi zakopani samo zato što su vjerovali u laž.

Rat je drugi znak upozorenja. Isus je u Mateju 24,6 rekao: “Čut ćete za ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” Razmišljajući o svemu što se danas događa u svijetu, u Afganistanu, Iraku i drugim zemljama, vjerojatno vas ne moram uvjeravati da je rat svakidašnja stvarnost. Nuklearni rat stalna je prijetnja koja sve čini nervoznima kao što to pokazuje i nedavni sukob Pakistana i Indije. “Bili smo vrlo blizu”, rekao je predsjednik Pakistana general Pervez Musharaf u lipnju 2002. kada je skoro izbio nuklearni rat između ove dvije zemlje. “Ratna prijetnja nestala je kad je nestala namjera,” rekao je Musharaf, “ali mogućnost postoji, a stanje je i dalje eksplozivno.” Eksplozivno! Bolje ga nije mogao opisati.

Zatim je tu i problem moralnog opadanja. Isus je u Mateju 24,12 rekao: “Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti.” Kad je bila obznanjena vijest o katoličkim svećenicima koji su spolno zlostavljali djecu, jedan američki propovjednik iz Bostona rekao je: “Ovo je nezamislivo. Otkrića su tako zapanjujuća i  šokantna da ih se ne može uklopiti u neki smislen niz događaja!”

Još niste uvjereni? Promotrimo naš svijet. Isus je prorekao da će u posljednje dane potresi i glad biti sve učestaliji. Matej 24,7 kaže: “Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.”

Prema američkom časopisu Geological Survey, zemlja se svake godine trese nekoliko milijuna puta. A Ujedinjeni narodi izvještavaju da je oko deset milijuna ljudi u četiri južnoafričke zemlje na rubu gladi.

Ali Evanđelje po Mateju nije jedina biblijska knjiga koja govori o Zemlji u posljednje dane.

Izaija 51,6 kaže: “Zemlja će se ko haljina istrošit.” Zanimljivo je da su i znanstvenici, bez obzira na to vjeruju li u Boga ili ne, otkrili da je to istina. Nedavno istraživanje koje je provela istraživačka skupina u Kaliforniji kaže da je planet Zemlja na rubu ekološke propasti. U svojem izvještaju kažu da se šume, energija i zemlja troše brže nego što se mogu obnoviti. Glavni autor ovog istraživanja rekao je da su Zemljina prirodna bogatstva “poput gomile novca s koje svatko uzima dok svi žmire, ali će ona na kraju nestati.”

To je istina. Zemlja stari. Okoliš je zagađen, prirodna bogatstva se smanjuju a ljudi gladuju zbog nedostatka hrane i vode. Ali tjelesna glad nije naša jedina briga. Biblija govori o drugoj vrsti gladovanja koje će biti široko rasprostranjeno u posljednje dane. “Jer će ljudi biti samoživi, nepokorni roditeljima, nezahvalni,  bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobara, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga.” (2. Timoteju 3,2-4)

Ja ovo nazivam duhovnom glađu. Žalosna je slika ljudi koji gladuju za Bogom, koji ne poznaju Isusa i silu Božje riječi koja im pokazuje bolji put. Ne samo da je svijet ispunjen grijehom, već svi mi moramo podnositi žalosne i bolne posljedice našega grešnog i opasnog svijeta čak ako i odlučimo živjeti za Boga. To nije lijepa slika, zar ne? Je li to svijet u kojem želite živjeti? Ja sigurno ne želim. Ali postoji i dobra vijest. Takvu sliku nećemo još dugo gledati. Isus dolazi po tebe i mene.

Zar ne vidite? Isus se mora vratiti ili će ovaj svijet uništiti sam sebe. A mi na temelju Božje riječi znamo da se tako neće završiti. Sjećate li se kapetana koji je vidio upozorenje na radaru ali mu nije povjerovao? On nije jedini. On je samo jedan primjer ljudskog načina razmišljanja. Autor reportaže o rijeci Mississippi koja je bila objavljena u časopisu Smithsonian ispričao je što je naučio dok je putovao rijekom u gumenom čamcu iz grada Memphisa do Meksičkog zaljeva. Opisao je goleme nasipe koji su bili izgrađeni da spriječe izlijevanje rijeke u okolne gradove i polja. Više od osam milijuna ljudi koji su živjeli u delti ove rijeke vjerovali su da ih nasipi štite misleći da su trajno zaštićeni od riječne poplave. “Ljudi u ovoj dolini uvjereni su da je sve pod kontrolom”, rekao je jedan inženjer ovom autoru.“Ali to je lažni osjećaj sigurnosti. Mi u ovoj dolini još nismo vidjeli što ova rijeka može učiniti. Mi ništa ne kontroliramo.” U članku koji je objavljen u veljači 1993. Michel Parfit je predvidio da će jednog dana, uskoro, naići poplava. Kako je samo bio u pravu. Svega nekoliko mjeseci poslije, u ljeto 1993., jedna od najgorih poplava u povijesti rijeke Mississippi zahvatila je cijelo područje. Autor sigurno nije znao da će se njegove riječi tako brzo ispuniti.

Kada je u pitanju spasenje, nema nikakvog nepoznatog odredišta. Isus vam danas nudi “kartu” za Nebo i ona ne stoji tisuće dolara, čak ni 59 dolara. Ona je besplatna!

Božje riječ je istinita. Isus se vraća. I to ubrzo. Isus je rekao da postoji bolje mjesto od ovog starog svijeta. Mjesto gdje nema zločina, bolesti, boli ni smrti. To mjesto je Nebo i Isus nas želi tamo povesti. Iako tamo nikada nismo bili, na temelju onoga što smo čuli to je prekrasno mjesto…

Drugi Kristov dolazak stvarni je događaj koji će se uskoro zbiti. Za neke ljude, one koji su spremni, ovaj događaj će donijeti veliku radost. Ali drugima će ovaj događaj biti vrijeme straha, suza i dubokog žaljenja.

U kojoj ćete skupiti biti vi?

Patricia Humprey

Eterična vizija raja više je nadahnuta grčkim filozofskim dualizmom nego biblijskim cjelovitim realizmom. Grci su materijalne sastojke ovog svijeta smatrali zlima. Njihov je cilj bio dostići duhovno područje u kojem će njihove duše, oslobođene tamnice fizičkog tijela i materijalnog svijeta, moći uživati u vječnom blaženstvu.

Biblija, međutim, potvrđuje da je Božji fizički svijet stvoren dobar.¹ Svrha otkupljenja nije oslobađanje duhovnih duša od okova fizičkog tijela i materijalnog svijeta, već obnova cjelokupnog stvorenog svijeta u njegovo prvobitno savršenstvo. “Novo nebo” i “nova zemlja”² nisu neki udaljen i nevažan svijet negdje u svemiru. To su sadašnje nebo i zemlja obnovljeni u stanje izvornog savršenstva.

Tjelesno ili duhovno?
Hoće li ljudi u novom svijetu imati fizičko tijelo slično sadašnjem ili će to biti potpuno drukčije duhovno tijelo? Apostol Pavao je razmatrao upravo ovo pitanje: “Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? S kakvim li se tijelom pojavljuju? Bezumniče! Ono što ti siješ ne oživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik.”³

Drugim riječima, kao što Bog daje lik svakom sjemenu koje se sije, tako će dati tijelo svakome tko je pokopan.

Pavao je dalje razvio ovu analogiju o sjemenu tako što nam daje jasan opis kontinuiteta i diskontinuiteta između sadašnjeg i budućeg tijela.

“Tako je i s uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno.⁴

Ovdje se Pavao služi četirima suprotnostima da objasni razliku između našeg sadašnjeg tijela i budućeg uskrslog tijela. Ove se suprotnosti odnose i na tijela vjernih koji će se “preobraziti” prigodom Kristova povratka – preobraziti a da ne okuse smrt.

Prvo, naša su sadašnja tijela propadljiva, podložna bolesti i smrti. A naša će uskrsla tijela biti nepropadljiva, više neće biti podložna bolesti i smrti. Drugo, naša sadašnja tijela doživljavaju sramotu time što silaze u grob. No naša uskrsla tijela iskusit će slavu unutarnjeg i vanjskog preobražaja. Treće, naša sadašnja tijela su slaba, brzo se zamaraju. A naša će uskrsla tijela biti ispunjena neograničenom snagom. I četvrto, naša sadašnja tijela su fizička. Međutim, naša će uskrsla tijela biti duhovna.

Ova posljednja suprotnost navela je mnoge da povjeruju kako će naša uskrsla/preobražena tijela biti “duhovna” u smislu da će se sastojati od nefizičke, nematerijalne tvari, što god to bilo. Je li Pavao vjerovao – i naučava li Biblija – da će u budućem svijetu vjernici primiti tijela koja će biti potpuno lišena fizičke tvari?

“Duhovno” uskrslo tijelo
Činjenica je da mnogi kršćani danas smatraju da je jedino “duhovno tijelo” prikladno za novu “nebesku sredinu”. Ovo rasprostranjeno vjerovanje počiva na pretpostavci da će Bog ovu zemlju osuditi na vječnu pustoš i na njezino mjesto staviti novi “nebeski” svijet prikladan za nastavanje duhovnih svetaca.

Međutim, ova pretpostavka postavlja ozbiljne sumnje u Božju mudrost. Prema njoj On je stvorio ovaj planet da bi poslije otkrio kako nije idealno mjesto za vječnu nastambu spašenih. Da bi riješio problem, Bog sada mora stvoriti novi, nematerijalni “nebeski planet” i opremiti uskrsle vjernike “duhovnim tijelima” prikladnima za takvu sredinu.

Svatko tko vjeruje u Božje sveznanje i nepromjenjivost mora ovakvo razmišljanje smatrati smiješnim. Ljudska bića koja uče pomoću pokušaja i pogrešaka moraju mijenjati modele i strukture. Ali takve se metode ne uklapaju u spoznaju o beskonačnome Bogu koji od početka zna kraj. Biblija potvrđuje da je ovaj materijalni svijet pri stvaranju bio “veoma dobar”,⁵ i nema razloga da poslije bude proglašen “veoma lošim”.

Grčki filozofi smatrali su misao o uskrsnuću mrtvih apsurdnom i uvredljivom. Vjerovali su da su fizičko tijelo i materijalni svijet zli i zbog toga ih smrću treba odbaciti. Vjerovali su da samo bestjelesna duša preživljava smrt tijela.

Nema sumnje da je ovaj dualistički pogled na čovjekovu narav i sudbinu utjecao na neke kršćane u Korintu. Zbog toga je Pavao pitao: “S kojim pravom neki među vama tvrde da nema uskrsnuća mrtvih?”⁶ Ovu je zabludu pobio potvrđujući uskrsnuće tijela. Ovo naučavanje je najsnažniji dokaz u prilog kontinuiteta između sadašnjeg života i onog koji će doći.

Vođeni Duhom
Neki se protive ideji kontinuiteta jer Pavao sadašnje “fizičko” (grčki: psychikos) tijelo suprotstavlja budućem “duhovnom” (pneumatikos) uskrslom/preobraženom tijelu. Za njih ova suprotnost pokazuje da se uskrslo tijelo više neće sastojati od mesa i krvi. Ali Pavao nije želio reći da “duhovno” znači “bestjelesno”. To se vidi iz njegove uporabe ovih dviju riječi u istoj poslanici – “fizičko” (psychikos) i “duhovno” (pneumatikos) – kad govori o sadašnjem životu:

“Zemaljski [‘naravan’ (psychikos)] čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. Naprotiv, čovjek duhovan [pneumatikos] prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu.”⁷

Očito je da u ovom ulomku “čovjek duhovan” ne znači bestjelesnu osobu. Umjesto toga označuje osobu kojom upravlja Sveti Duh nasuprot osobi kojom upravljaju prirodni nagoni. Pavao je uskrslo tijelo nazvao “duhovnim” jer njime vlada Sveti Duh a ne tjelesni nagoni. Ovdje nije riječ o antropološkom dualizmu između “fizičke” i “duhovne” naravi, već o moralnoj razlici između života kojim upravlja Sveti Duh i života koji upravljaju grešne želje.

Na drugom mjestu Pavao piše: “A vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama.”⁸ Očito nije želio da izraz “niste u tijelu” znači da su oni kojima je pisao odbacili svoje fizičko tijelo. Umjesto toga želio je reći da čak u ovom sadašnjem životu njima upravljaju duhovne, a ne svjetovne vrijednosti.⁹ Ova spoznaja pomaže nam da razumijemo Pavlovu tvrdnju da “tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje”.¹⁰ Ova tvrdnja jednostavno pokazuje odsutnost prirodnih grešnih sklonosti u sadašnjem životu jer onoga tko je otkupljen potpuno vodi Duh.

Uskrsnuće tijela
Prema tome, što znači “uskrsnuće tijela”? Biblijski pisci znaju kao i mi da to ne može značiti rehabilitaciju našega sadašnjeg fizičkog tijela – prvo, zato što su mnoga tijela bolesna i deformirana, i drugo, zato što se smrću raspadaju i vraćaju u prah.¹¹

Prema biblijskom holističkom shvaćanju ljudske naravi, izraz “tijelo” jednostavno je sinonim za “osobu”. Na primjer, kad Pavao poziva vjernike da svoja tijela prikažu “za žrtvu živu, svetu, Bogu milu”,¹² on nesumnjivo misli na cijelu osobu. Prema tome, vjerovati u uskrsnuće/preobraženje tijela znači vjerovati da ću čitav ja kao čovjek – ono što jesam – biti obnovljen u život. To ne znači da ću postati drukčiji nego što sam sada. Ukratko, to znači da se sâm Bog obvezao sačuvati moju osobnost i karakter.

Biblija nam jamči ovo očuvanje naše osobnosti sugestivnim slikama “knjiga” u kojima su zapisana naša imena, misli, stajališta i postupci.¹³ U Svetom pismu ime predstavlja osobu kao što je slučaj s različitim imenima kojima je prikazan Božji karakter. To pokazuje da Bog čuva točnu sliku karaktera svake osobe koja je ikad živjela na ovom planetu.

Svaki vjernik razvija svoj jedinstveni karakter kao posljedicu borbi, poraza, razočaranja, pobjeda i rastenja u milosti što ih doživljava. To znači da je nezamisliva mogućnost “repliciranja” ljudi prigodom uskrsnuća da svi izgledaju, postupaju i misle jednako. Kao što ne postoje dvije osobe s istom DNK, tako nema ni dva kršćana s istim karakterom.

Neki praktični zaključci
Prema tome, vjerovati u uskrsnuće/preobraženje tijela znači vjerovati da ćemo biti u stanju prepoznati svoje drage. Često svoje kolege i kolegice iz srednje škole, kad ih nakon trideset godina susretnemo, ne prepoznajemo dok ne progovore. A onda shvatimo tko su jer se njihova osobnost nije promijenila. Još uvijek su to ljudi koje smo poznavali prije mnogo godina. Isto načelo vrijedi za prepoznavanje naših uskrslih dragih. Prepoznat ćemo ih ne zato što će izgledati tako mladi ili stari kakvi su bili kad smo ih posljednji put vidjeli, već zato što je Bog sačuvao i uskrisio njihove jedinstvene osobine.

To također pokazuje da danas oblikujemo svoju osobnost i karakter koji ćemo imati kroz svu vječnost. Ova nas značajna istina potiče da njegujemo sve snage koje nam je Bog dao kako bismo osposobili karakter da služimo Bogu ne samo u ovom, već i u budućem svijetu.

Ukratko rečeno: Ljudi će u budućem svijetu imati fizička tijela kao ova danas, ali bez ograničenja grijeha, bolesti i smrti. Bog ne namjerava ukloniti nedostatke u svojem izvornom materijalnom stvaranju tako što bi načinio drukčiju, nefizičku, “duhovnu” tvar. Umjesto toga obnovit će sve stvoreno da bude savršeno kao u početku. Ono što je pri stvaranju bilo “veoma dobro” pokazat će se “veoma dobrim” i nakon konačne obnove.
Samuele Bacchiocchi

——————————————