I to proročko vrijeme počelo je otkucavati čim su Eva i Adam okusili zabranjeno voće i otvorili vrata svijeta nepojmljive tame. Upravo tu, u oskvrnjenom Edenskom vrtu, Gospodin je Evi obećao da će njezini potomci uništiti neprijatelja – Sotonu (Postanak 3,15). Kada je Eva zatrudnjela, ponadala se da je došao čas i da će se u Kajinu ispuniti to obećanje. A Bog je čuvao ovu nadu živom i nastavio ispunjavati nevjerojatna obećanja o Djetetu koje će spasiti svijet, obećanja o Bogu koji će živjeti među ljudima i obećanja o Božjem kraljevstvu koje će na koncu biti uspostavljeno! Obećanja o miru i izobilju, izlječenju i životu koji nikada ne prolazi.

Čas nije stigao ni u Abrahamovo vrijeme. Čas nije stigao ni u Mojsijevo vrijeme. Čas nije stigao ni u Davidovo vrijeme. Čas nije stigao ni u Izaijino vrijeme. Čas nije stigao ni u Danielovo vrijeme. Čas nije stigao ni u Malahijino vrijeme.

Ali taj čas je u jednom trenutku ipak došao. Djevojka je zatrudnjela, Dijete se rodilo, bilo je siromašno, skromno i savršeno, naraslo je, postalo Čovjek, i taj Čovjek Isus je izgovorio: “Ispunilo se vrijeme!” Čas je došao. Vjekovna nada, želja naroda, čežnja svakog ljudskog srca od Eve, preko Marije, pa do vas – došla je. Emanuel, “Bog s nama”. Isus, “Spasenje”. Čas je stigao! Mudrost mudraca i riječi proroka ispunile su se. Čas je došao!

Bog u Isusu ispunjava svako obećanje koje je dao čovječanstvu da će biti s njim, da će djelovati, da će kraljevati. Raskošna ljepota Božjeg kraljevstva do ovog trenutka bila je samo obećanje. Ali sada je došao čas! Bog je u Isusu s obećanja prešao na ispunjenje. Božje kraljevstvo se približilo. Da, Božje kraljevstvo je blizu. Djelić Neba obasjao je Zemlju, nebeska stvarnost je ušla u našu zemaljsku. Božje kraljevstvo se približilo u Isusu.

Kessia Reyne Bennet

Dok slušamo kako Isus govori o nečemu tako značajnom kao što je Božje kraljevstvo, mi želimo znati neke činjenice o njemu. Što je Božje kraljevstvo? Kako ono izgleda? Marko nam ne govori o sadržaju tog kraljevstva. On nam ne daje recept sa svim potrebnim sastojcima. Umjesto da nam jednostavno kaže što je Božje kraljevstvo, Marko nam ga na genijalan način opisuje u svojem Evanđelju.

Pogledajmo što Isus čini i vidjet ćemo kakvo je to kraljevstvo. U prvom poglavlju Isus poziva Šimuna i Andriju, Jakova i Ivana. Na samom početku počinje okupljati društvo i usredotočen je na dosezanje ljudi. “Isus im reče: ‘Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.” (Marko 1,17.18) Isus poučava one koji su se okupili u sinagogi (redak 20).

Isus istjeruje nečistog duha (redci 21-26). Isus ozdravlja Petrovu punicu od strašne groznice (redci 29-31). Isus ozdravlja sve bolesnike i opsjednute (redci 32-34).

Isus se budi u zoru i razgovara s Bogom u molitvi. Zatim nastavlja sa svojim životom, putuje, poučava, propovijeda i ozdravlja. U drugom poglavlju Isus javno oprašta grijehe oduzetom i ozdravlja njegove udove. Pronalazi prezrenog židovskog carinika i večera s grešnicima iz grada. Zatim ističe da je subota “stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote”.

U trećem poglavlju liječi u subotu obnavljajući iscjeljujuću svrhu subote. Zatim poziva dvanaestoricu apostola, šalje ih da propovijedaju Evanđelje i daje im silu da izgone zle duhove.

U četvrtom poglavlju iznova i iznova priča o tajni kraljevstva. Ističe da ono nije kao ovozemaljska kraljevstva, da u njemu nema prisile i nasilja. Govori kako bi ga trebalo naviještati, kako raste i njime upravlja Božja sila, kako počinje kao malo kraljevstvo koje prerasta u veliko.

Zatim Marko počinje pokazivati silu tog kraljevstva na dojmljive načine. Prvo, u četvrtom poglavlju Isus stišava oluju. Sa samo nekoliko riječi On stišava vjetar i gospodari olujom. Isus je Gospodar prirode. Marko zatim u petom poglavlju govori kako je Isus spasio čovjeka koji je bio opsjednut legijom nečistih duhova. Silom svoje riječi oslobodio je bijesnog i uništio uporište demonske sile. Isus je Gospodar duhovnog svijeta. Onda ozdravlja ženu koja je više od dvanaest godina bolovala od neizlječive bolesti. Isus je Gospodar nad bolestima. A zatim – zatim! – podiže iz mrtvih dvanaestogodišnju djevojčicu, vraća joj život i obnavlja radost kod njezinih roditelja. Isus je Gospodar nad smrću.

I tako se priča o Isusovom uspostavljanju Božjeg kraljevstva nastavlja. I kakvo je to kraljevstvo? To je zajednica, dosezanje ljudi, to je sloboda od demonskih sila, to je fizičko ozdravljenje, to je opraštanje grijeha, to je pravi nauk, to je iskustvo svetkovanja subote, to je sloboda od straha i nada koja je jača od bolesti i smrti, to je zajednica s Bogom i večera s grešnicima. Zahvaljujući Isusu, Božje kraljevstvo nam je postalo bliže. Mali tračak Neba je obasjao Zemlju, nebeska stvarnost ušla je u našu zemaljsku. Nebo se spustilo. “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje!” Kada bismo mogli već sada početi živjeti na Nebu… I možemo, jer je ono u Isusu već tu.

Kessia Reyne Bennet

Nešto bolje dolazi – a to će uskoro i stići! Isus uskoro dolazi da načini sve novo. U veliki dan Isusovog povratka nikakva sila neće moći zaustaviti Božje djelo obnovljenja. Potpuni nered će utihnuti i svi sukobi prestati. Napokon Nebo! Aleluja!

Ali u međuvremenu mi živimo u “međuvremenu”. Živimo u međuvremenu između savršenog Edena nastalog u vrijeme stvaranja i obnovljenog Edena. U ovom međuvremenu, iako naša srca čeznu za Nebom, naša stopala su čvrsto prilijepljena za tlo ovog ludog i nemirnog svijeta. Kada bi se Nebo moglo već sada pojaviti…

A bi li moglo? Bi li Bog mogao samo malo prije roka spustiti Nebo na Zemlju i bismo li mi već sada mogli uživati u tom kraljevstvu? Zamislite da se Nebo pojavi sada. To je ono što želimo, zar ne? Zato se mi, slijede ći primjer našega Gospodina, ne molimo: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.” Kada bismo samo mogli već sada živjeti na Nebu!

Radosna je vijest…! Pa, ne bih vam je željela pokvariti. Prepustit ću Isusu da vam to On sam kaže. Otvorite sa mnom Evanđelje po Marku 1,14.15. Poslušajte Radosnu vijest od Boga! “Pošto je Ivan bio zatvoren, dođe Isus u Galileju. Tu je propovijedao Radosnu vijest Božju. Govorio je: ‘Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!'” Isus je objavljivao, propovijedao, objelodanjivao Božju Radosnu vijest. A koja je to bila Radosna vijest? “Ispunilo se vrijeme” i “blizu je kraljevstvo Božje”. Božja Radosna vijest koju je Isus objavljivao, i danas je Radosna vijest! “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje.”

Kessia Reyne Bennet

Mi ne možemo živjeti bez nade. “Ono što je kisik za pluća”, rekao je teolog Emil Brunner, “to je nada za ljudsko postojanje. Ako čovjeku oduzmete kisik, doći će do gušenja i smrti. Ako mu uklonite nadu, čovjek će se ugušiti u očaju, zbog paralize mentalnih i duhovnih snaga, od osjećaja ispraznosti.”

Biblija u Starom Zavjetu oko sto i pedeset puta, a oko pedeset puta u Novom Zavjetu govori o nadi. Ali to je posebna vrsta nade, jer ovisi o Bogu. Nada koja ovisi o ljudima je nesigurna. Mnogo je onih koji obećavaju i ne drže svoja obećanja. Međutim, Bog svoja obećanja ispunjava. On je to dokazao nebrojeno puta, ostvarujući ono što je prorekao u Svetim spisima. On će svoju pouzdanost ponovno potvrditi u budućnosti kakvoj se nadaju vjerni kršćani. A kakva je to budućnost?

Ima još uvijek onih koji i dalje s optimizmom gledaju u budućnost, nadajući se utopiji. Njihovo poimanje utopije podrazumijeva nekakvo nedovršeno stanje koje se stalno poboljšava. Uzdajući se u napredak tehnologije, medicine i biologije, oni još uvijek govore o svjetskom napretku, raju i budućem životu u svemiru ili negdje u gradovima pod morem.

Ali sve je više onih koji ističu drugačiju sliku budućnosti. Oni ukazuju na prenapučenost, glad svjetskih razmjera, zagađenje, ograničenost sirovina, mogućnost svjetskog rata. Odjednom su, čak i u znanstvenim i političkim krugovima, kršćanske tvrdnje zadobile novo značenje. Pojavljuju se stručnjaci koji prigovaraju o izgubljenoj vezi s Božanstvom i o smrtnim grijesima naše civilizacije. Nada u budućnost je potamnjela, jer je bila utemeljena na ljudima.

Nasuprot utopiji o boljem svijetu, Biblija nam daje obećanje o Božjem kraljevstvu. Od samog početka svoje službe, Isus je najavljivao njegov dolazak. To kraljevstvo nije samo zemljopisna cjelina koju će jednoga dana osnovati Bog. Božje kraljevstvo počinje s unutarnjom izgradnjom ljudi kao njegovih stanovnika. Ono znači temeljitu promjenu grešnika, prevladavanje naše otuđenosti od Boga, od prirode i jednih od drugih. Ono znači uklanjanje sebičnosti koja je uzrok svim problemima, i uspostavljanje nesebične ljubavi među ljudima. To je početak pravog života već danas, a kraj bolesti, patnji i smrti sutra, kada se sve u potpunosti ostvari. Tako promijenjeni, ljudi mogu bolje živjeti, jer udišu nadu kao kisik svoje duše.

Vijest o Božjem kraljevstvu ne služi da obnovi svijet koji propada, već da ukaže na novi svijet. Kršćani imaju nadu koja ih oslobađa od utopijskog tereta usavršavanja sadašnjeg stanja svijeta. Oni ne zatvaraju oči pred patnjama ljudi i ne ponašaju se kao da one ne postoje. Kršćani, kao stanovnici nebeskog kraljevstva, vide svijet onakav kakav jest, i zato ih Kristova ljubav i njegov primjer nagone da ublaže patnje ljudi i pruže im nadu u budućnost. Isus je pokazao što Bog namjerava učiniti za boljitak svijeta. On nije zavaravao ljude učeći ih da snagu i promjenu potraže u sebi i na svojim izvorima. Nije ih učio da vlastitom tehnologijom i filozofijom poboljšaju svoje stanje i ostvare bolju budućnost. Krist je liječio bolesne, oslobađao opsjednute i podizao mrtve. Učio je ljude da prepoznaju svoje ropstvo grijehu i pokaju se tražeći Božju pomoć. To je isto ono djelo koje kršćani čine i danas, a završit će ga Bog na kraju. Tada će čitav svijet ponovno biti zdrav, oslobođen od zla i prijetnje smrti.

Kada je govorio o kraju starog svijeta i o uspostavljanju Božjeg kraljevstva, Isus je opisao i karakter onih koji će nastavati to kraljevstvo. U Matejevom evanđelju, 25. poglavlju čitamo: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan i dadoste mi jesti; bijah žedan i napojiste me; bijah putnik i primiste me; bijah go i obukoste me; bijah bolestan i pohodiste me; bijah u tamnici i dođoste k meni.” To su oni koji već danas dišu nadom i ljubavlju, takvi su stanovnici nebeskog kraljevstva. Oni neumorno rade na ublažavanju patnji svojih bližnjih i stalno suosjećaju s ljudima. Takav je karakter potreban i nama danas. Pozovimo Krista da nam pomogne. Nebesko pučanstvo svakim je danom sve brojnije. Svaki dan je sve više onih koji se nadaju pravom nadom. Stoga i mi podignimo svoja srca Bogu. Isus Krist dolazi, a s njim i novi svijet. Poduzmimo sve da bismo i mi mogli čuti njegove riječi: “Dođi, blagoslovljeni Oca mog, i primi u posjed kraljevstvo!”

Johann Heinz

Ova mi se izjava baš ne čini pogodnom za početak propovijedi. Mislim da ni s političkog gledišta nije umjesna. Kao da joj nedostaje profinjenosti i umijeća stručnjaka za odnose s javnošću.

Pa, koga još zanima siromaštvo duha? Ovaj se govornik očito nije uklopio u svijet oko sebe. Da biste postigli uspjeh, morate pružiti ljudima ono što očekuju od vas; trebate ih obasuti riječima i idejama koje žele čuti! I svi koji imaju uši da čuju znaju kako su ljudi radosni kad slušaju poruke u stilu: “Blago bogatima!” ili “Blago bogatima duhom!”

Ako Isus doista želi privući mnoštvo, treba naučiti svjetovne metode. S porukom kao što je “Blago siromasima u duhu!” neće dospjeti dalje od prvog kontakta, bar ne kod većine ljudi. Nikada neće postići uspjeh koji će mu donijeti poštovanje onih koji nešto znače.

Međutim, upravo na tom mjestu i dolazi do sudara između ustaljenih vrijednosti i Isusa. On uopće i ne želi izazvati divljenje svijeta oko sebe. Jedino želi biti u skladu s Bogom! Posljedica je da se Njegova poruka razlikuje od poruke pretežnog dijela kulture Njegovog vremena. To je poruka koja se suproti svjetovnoj mudrosti. U očima svijeta, Isus propovijeda antikulturalnu ideju. U stvari, ovim prvim blaženstvom preokreće cjelokupni svjetovni sustav vrijednosti naglavce!

Isusovo je kraljevstvo u odnosu na ovaj svijet posve naopako, pa i njegovi stanovnici moraju izgledati u očima svjetovnih ljudi posve naopako i preokrenuto. To je zaprepašćujuća poruka Blaženstava, Propovijedi na Gori, pa i cjelokupnog Novog zavjeta. “Blago siromasima u duhu!” To je najradikalnija izjava koju je svijet ikada čuo. A ipak, ona čini temelj poruke Isusa Krista. I ta je poruka upućena meni osobno. I tebi. Mi se moramo opredijeliti između Isusa i svijeta – između svjetovnog i Kristovog sustava vrijednosti. U Blaženstvima Isus objavljuje osnovna načela svog preokrenutog kraljevstva.

George R. Knight

Nažalost, ja nisam pogledao u taj broj tjednika, a prenošenje glasina o proslavi nisam smatrao legalnim pozivom. Iako sam imao želju biti nazočan, nisam imao namjeru kvariti zabavu. Kasnije, kada sam sreo slavljenički par, bio sam upitan zašto nisam došao na njihovu svečanost. Bili su ozbiljno zabrinuti zbog toga. Napravio sam nevin izraz lica i rekao da nisam primio nikakav poziv te nisam ni znao da sam pozvan. Oboje su se zaprepastili!

Taj će nesporazum vjerojatno iščeznuti iz njihovog lijepog sjećanja na zlatnu obljetnicu. Ali ja sam se osjećao loše što sam ih razočarao svojim odsustvom i što sam propustio tu priliku za zajedničku radost.

Od tada, kada god se sjetim toga događaja, moje misli odlutaju na jedno osobito vjenčanje. U Bibliji stoji zapisano: “Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!” Janje je u biblijskom proročanstvu simboličan naziv za Isusa Krista, kao što je za njega rekao Ivan Krstitelj: “Evo Jaganjaca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” Proročanstvo, dalje, njegovom zaručnicom simbolično naziva njegov vjerni narod, njegovu crkvu, zajednicu vjernih. Tako je pojam “Janjetova svadba” simboličan prikaz događaja na kraju povijesti, kada će Isus Krist doći ponovno na Zemlju i u sveopćoj radosti uzeti k sebi sve one koji su mu bili vjerni. To će biti događaj koji nitko ne bi trebao propustiti. To nije samo naša nazočnost na velikom veselju kada Bog bude uspostavio svoje kraljevstvo, to je trenutak kada će svi oni koji su čekali postati stanovnici toga kraljevstva. Zato za susret vjernih ljudi i Isusa Krista, Biblija koristi simbol svadbenog slavlja koje je jedan od najveselijih događaja u ljudskom životu.

Bog je SVAKOGA pozvao da primi spasenje od grijeha i bude nazočan na nebeskom svadbenom veselju. Ali još uvijek među nama ima mnoštvo onih koji ne znaju da su pozvani. Neki misle da im je život toliko propao da ih Bog više ne želi. Neki ne osjećaju potrebu da žive vječno. Njihova je jedina želja da prisvoje i sebično uživaju to malo života što imaju sada. Mnogima, opet, očajnički treba pomoć, utjeha i nada u budućnost. Svi bi oni trebali znati da su pozvani. Ali kao što sam i ja propustio proslavu, oni ne shvaćaju da su POZVANI na svadbenu gozbu koju organizira naš nebeski Otac. I upravo kao što ni ja nisam čitao oglas u tjednom listu koji je dostupan svakome, tako mnogi ne čitaju otvoreni Božji poziv svakome, koji se nalazi u Bibliji. I tako, ne znajući da su pozvani, oni lutaju, zbunjeni kao i ja, pitajući se misli li Bog i na njih.

Isus je jednom prilikom ispričao priču koja se tiče tih posljednjih događaja u povijesti svijeta. Priča govori upravo o svadbenoj gozbi koja predstavlja susret Boga i vjernih ljudi. Ona ima svoju poentu, ali za nas je sada zanimljiv jedan divan detalj – poziv na gozbu. “Isus im ponovo poče govoriti u usporedbama i reče: ‘Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji priredi svadbu svome sinu te posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu…- Kažite uzvanicima: Pripravio sam gozbu… i sve je gotovo. Dođite na svadbu!'” Ako ste dirnuti porukama Biblije; ako vodite unutarnju borbu sa svojim grešnim sklonostima; ako se ne osjećate dostojnima da budete pravi kršćani, nemojte se predati! Bog je i vama pripremio mjesto za stolom na svojoj gozbi. On želi da i vi budete dio naroda koji Biblija naziva Kristovom zaručnicom. Bog vam se raduje još iskrenije nego zaručnik svojoj nevjesti. Njegov je dom danas pust bez vas. Zato će njegov susret s vama biti propraćen velikim veseljem.

Ali mi nismo sami. Ako smo našli utjehu u Božjem pozivu, raširimo vijest i drugima. Neka svi znaju da su pozvani. Dok je još vrijeme, neka Božji poziv dođe do onih koji sada ne znaju da su pozvani, ali koji će se vjerno odazvati. Među posljednjim riječima Biblije, na zadnjoj stranici te svete knjige, nalaze se i ove: “Duh i zaručnica vele: ‘DOĐI!’ Tko čuje neka rekne: ‘DOĐI!'” Dozvolimo da Božji Sveti Duh izvrši promjenu u nama te i mi postanemo pronositelji poziva na Božje svadbeno slavlje. Neka zajedno s nama i drugi ljudi i žene ne propuste priliku i prednost da budu nazočni Janjetovoj svadbenoj gozbi.

Arnold Wallenkampf

Matejeva ukupna slika Ivanove odjeće i onoga čime se hranio odiše jednostavnošću. Njegov način života je u velikoj suglasnosti s njegovim propovijedanjem i porukom o pokajanju.

Iako je Krstiteljev način života vjerojatno bio jednostavan, njegova vijest je istovremeno i složena i duboka. Na prvom mjestu i prije svega Ivanova vijest je poziv na pokajanje (Matej 3,2). Baš taj poziv ponovo postavlja Ivana u liniju s prorokom Ilijom, čija se služba koncentrirala oko njegovog sukoba s Ahabom, Izabelom i otpalim svećenstvom, kada je pozivao i Izrael i njegove vođe da se pokaju od onoga što rade.

Grčka riječ za pokajanje može se prevesti u smislu “predomisliti se” ili “promijeniti svoj način razmišljanja”. Međutim, u Ivanovim mislima, kao i u cijelom Novom zavjetu generalno, pokajanje podrazumijeva ne samo promjenu misli nego i promjenu života. Zahvaljujući tome, Ivan od svojih slušalaca traži da “rode rod dostojan pokajanja” (Matej 3,8). Mentalna osvjedočenja o tome što je pravo nisu dovoljna. Ivan poziva na promjenu u usmjerenju cjelokupnih života svojih slušatelja, usmjerenju koje se odražava u životima koji će se živjeti u skladu s Božjim načelima.

Drugi element u Krstiteljevom propovijedanju je izjava da “se približi kraljevstvo nebesko” (Matej 3,2). Ta najava podrazumijeva da je ispunjenje proročanstva na pragu, da će se Bog još jednom otkriti kao Kralj Izraela, kako su to pretkazali proroci. U tom trenutku je došao kraj jedne ere, jednog doba, a druga će uskoro početi. Nebesko kraljevstvo će uskoro probiti zemaljske sfere; Narodi na Zemlji uskoro će biti suočeni s Božjim spasenjem i sudom.

Nažalost, kako Ivan vidi — Hebreji i njihove vođe ne razumiju ni dubinu traženog pokajanja niti značenje traženog roda. Oni su pogrešno shvatili uvjete spasenja. Ubrajati se u djecu Abrahamovu neće biti dovoljno za prolazak kroz predstojeći sud (Matej 3,9). Za mnoge Hebreje je bilo nezamislivo da potomci velikog patrijarha budu izuzeti od Božjih blagoslova.

Hebreji nisu jedini koji su primili tu misao. Mnogi kršćani u svojim različitim denominacijama bavili su se sličnim mislima. Međutim, svako takvo razmišljanje je varljivo. Bog nije zavisio od Abrahamovih potomaka po pitanju ostvarenja svojih namjera u Ivanovo vrijeme, niti On u danas zavisi od bilo koje određene grupe. Ono što je pred Bogom vrijedno, je, po Ivanovim riječima, srce koje se kaje i život obilježen rađanjem zdravog roda.

George Knight