(1) Vjerovanjem u čuda priznajemo nadnaravnu prirodu Božjeg djelovanja među ljudima. Time priznajemo da Bog može i hoće učiniti više nego što čovjek zna i može i da nam je Bog potreban.

(2) Osim što je donosio oslobođenje od patnje i grijeha Isus je čudima oslikavao budućnost bez grijeha – kraljevstvo Božje, koje će uspostaviti prilikom svog drugog dolaska.

(3) Čuda su dokaz da Bog može ispuniti obećanja zapisana u Svetom Pismu.

(4) Čuda su Božja konkretna poruka čovjeku da samo nadnaravna Božja intervencija može otkloniti posljedice grijeha. Čuda su uvijek Isusov odgovor na posljedice grijeha.

(5) Čuda su Božja konkretna objava koja su uvijek u skladu s Božjom pisanom objavom. Isus je često dokazivao židovskim vjerskim vođama da su njegova čuda u skladu s Očevim karakterom i Pismom. Dobar primjer je Isusovo izlječenje zgrčene žene u sinagogi u subotu (Luka 13, 10-17).

Vjera u Boga je ključna za razumijevanje čuda. Kad je Isus jednom prigodom iz nijemog čovjeka istjerao zlog duha izazvao je dvostruku reakciju: divljenje naroda i osudu farizeja (Matej 9, 32-34). Ako ne vjerujemo u izvor čuda, Isusa, ne možemo vjerovati ni u njegova djela. Vjerojatno je to razlog zašto oni koji ne vjeruju u Boga čovjekovo postojanje, uspjeh u životu, zdravlje, ne doživljavaju kao čuda već prirodni tijek događaja.

Zanimljivo je i to da je Isus odbijao činiti čuda kako bi farizejima dokazao tko je on. Prvenstvena svrha čuda nije dokazivanje Isusovog božanskog porijekla već objava Božjeg karaktera. Sva čuda koja ne svjedoče o Božjem karakteru lažna su i svrha im je zavođenje, ako je moguće, i odabranih. Da bismo prepoznali istinska čuda potrebno je poznavati njihov izvor, Boga.

Darko Pirija