Još kao mala slušala je o proroku i čudesima koja je dobri Bog izvodio po njemu. Djed i baka su joj pričali o velikom proroku koji je zatvorio nebo zbog grijeha naroda, a zatim donio kišu kada su se pokajali. O proroku koji je donio i vatru s neba. O proroku koji se nije bojao ni kraljeva ni kraljica koji su proganjali svete ljude. Proroku koji je razgovarao s Bogom i kojeg je Bog u vatrenim kolima uzeo k sebi. O kad bi ona mogla razgovarati s Bogom, mislila je, Kad bi nju Bog uzeo k sebi. Ali, ona je samo mala djevojčica…

A tada je jednog dana vidjela drugog proroka. Ne onog prvog, već drugog, mlađeg, učenika onog prvog. Vidjela je proroka koji je liječio ljude. Liječio je i njihove duše i pričao im o Bogu. Čak su ga i sjekire slušale i čudom plivale na njegovu riječ. A čula je i da može vratiti život mrtvima. O kad bi ona mogla biti poput tog proroka i vratiti život. Ali, ona je samo mala djevojčica u Izraelu…

A tada su došli zli ljudi i odveli je. Biblija bilježi događaj: “Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: ‘Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!’ Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: ‘Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske.'” Slike iz djetinjstva su se vratile. O kad bi ona mogla razgovarati s Bogom i pomoliti se za svog gospodara. O kad bi ona mogla vratiti život i zdravlje svom gospodaru. Ali tu je Božji prorok Elizej, a njena je vjera u Božjega čovjeka dovoljno jaka.

Drevni zapis ide dalje: “I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej poruči dolazniku: ‘Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto.’ I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se!”

Veliki je vojskovođa imao mnogo zahvaliti savjetu jedne djevojčice i njezinoj vjeri. Iako nije bila veliki prorok kojega je Bog živoga u vatrenim kočijama odveo k sebi na nebo. Iako nije bila učenik velikoga proroka, Božji čovjek Elizej koji je podizao mrtve. Ona je bila samo dijete Božje koje je vjerovalo u Božju silu. Koja je dopustila da je Bog upotrijebi gdje On želi i kako On želi. I ona je postala veliki primjer vjere svom gospodaru i vjeru u svog Boga prenijela je na ovog velikog čovjeka kojemu su tisuće služile. Bila je ona samo mala djevojčica iz Izraela koja je voljela svog Boga i ljude oko sebe.

Niste crkveni poglavar? Mislite da niste ni malo bliže Bogu od svojega svećenika? Niste nikada hodočastili u neko svetište? Mislite da vaše molitve jedva da čuju vaši zidovi, a kamoli Bog? Ne zaboravite ovaj događaj iz davne prošlosti zapisan u Svetome pismu. Tu je važna poruka. Bog ima mjesto za svakoga na ovome svijetu. Za svakoga tko ima djetinju vjeru u njega. Budite vjerni poput bezimene djevojčice iz drevnoga Izraela. Budite kamenčić koji pada u vodu. I Bog će zbog vaše vjernosti učiniti da se krugovi utjecaja šire po površini vode. Tada će se on radovati u vama i vaša će radost biti neizmjerna.

Mladen Kuzminski i Željko Bošnjak