Betlehem. Mjesecima ranije pastire je na istim ovim brežuljcima iznenadilo „mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: ‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’“ (Luka 2,13.14). Obećanje mira bilo je jako dobrodošlo. No, ove noći, dok su Herodovi vojnici izvršavali svoju groznu dužnost – sustavno ubijanje svih dječaka od dvije godine i mlađih, a moguće je da su među njima bili i sinovi tih istih pastira – anđeoska poruka o „miru na Zemlji“ tugujućim obiteljima u Betlehemu vjerojatno je izgledala poput neumjesne šale.

Ovo se dogodilo tijekom poznatog razdoblja Pax Romana, „Rimskog mira“, u razdoblju od 27. prije Krista do 180. po Kristu. Mir je u ovom slučaju relativan pojam, budući da su u to vrijeme mnogi vladari ubijeni ili su počinili samoubojstvo. Doista, od prvih jedanaest rimskih vladara za samo dvojicu možemo sa sigurnošću tvrditi da su umrla prirodnom smrću.

Herod Veliki, koji je naredio „ubijanje nevine dječice“ u Betlehemu i okolici, ubio je nekoliko osoba u svojoj vlastitoj obitelj za koje je mislio da bi mogle ugroziti njegovu vladavinu, uključujući tu i svoju drugu ženu Mariamnu I. Njegov sin, Herod Antipa, pogubio je Ivana Krstitelja zbog obećanja jednoj djevojci. Rimska vojska bila je uključena u više od 30 velikih bitaka tijekom ovog razdoblja „mira“, uključujući četverogodišnji rat koji je svoj vrhunac imao u razaranju Hrama u Jeruzalemu. Takav je bio „Rimski mir“. Istražujući povijest uzalud ćemo tragati za dužim razdobljima u kojima su ljudi živjeli u miru.

Mir danas?
Mir je još uvijek teško naći. Dok Rusija silom pokušava postupno progutati Ukrajinu poput pitona koji guta svoj plijen; dok ISIS/ISIL proglašuje novi kalifat, u kojemu je obezglavljivanje javni događaj; dok Boko Haram otima oko 300 djevojčica; dok je Kina sve ratobornija na Pacifiku, mir je rijetka pojava. Predsjednik Barack Obama obećao da će povući američku vojsku iz Iraka, no nakon užasne snimke obezglavljivanja dvojice američkih novinara, našao se, kako je to nazvao CNN, „u zapanjujućem zaokretu od svoje ranije politike“, pojašnjavajući zašto je sada tamo želio uposliti vojne snage.

Čak i kada pogledamo narode koji službeno nisu u ratu, vidimo prosvjede u Fergusonu, u Missouriju; izvješća o više od 1.400 silovanja u Ratherhamu, u Engleskoj; narko-kartele u Meksiku; trgovinu ljudima posvuda, te piratstvo uz obalu Somalije. Osvrćući se na prošlost, uzaludno tražimo razdoblja stvarnog mira.

Možemo razumjeti zašto je Longfellow, usred Američkog građanskog rata napisao: „I u očaju pognuo sam glavu; ‘Nema mira na Zemlji,’ rekoh; ‘Jer mržnja je jaka, ruga se pjesmi mira na Zemlji i dobroj volji među ljudima!’“

Mogli bismo anđelovu objavu mira shvatiti tako da će oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja živjeti u miru. Na žalost, potvrdu za to ne možemo naći u životima apostola. Znamo da je Herod obezglavio Jakova (Djela 12,2). Desetorica od njih, prema tradiciji, izbodeni su, razapeti, probodeni kopljima, nasmrt pretučeni, spaljeni ili su doživjeli nasilan kraj. Jedino je Ivan umro prirodnom smrću, no, ponovno prema tradiciji, bilo je to nakon što je preživio bacanje u kotao kipućeg ulja.

Sve ovo je samo opis načina na koji su završili svoje živote. Pavao opisuje svoje iskustvo: „Od Židova sam primio pet puta po trideset i devet udaraca. Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru. Bio sam na čestim putovanjima u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće, u trudu i žeđi, u zimi i golotinji“ (2. Korinćanima 11,24-27). A njegova se cijela služba događala unutar zaštitničkog zagrljaja mirnog Rimskog Carstva! Mnogi drugi apostoli bili su izloženi opasnosti daleko izvan rimskog područja, na teritoriju današnje Rusije, Indije i Kine.

Ovo nas ne treba čuditi. Isus je upozorio svoje učenike: „Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač“ (Matej 10,34). Večer prije raspeća rekao im je: „Sjetite se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali, i vašu će držati.“ (Ivan 15,20), i „U svijetu ćete imati patnju“ (Ivan 16,33).

Što je „mir na Zemlji“?
Što znači, ako uopće išta znači, anđelova objava „mira na Zemlji“? Očito, ne znači mir među narodima, ili Isus ne bi pretkazao stalne „ratove i glasine o ratovima“ (Matej 24,6). Prema onome što znamo iz Isusova učenja te iz životnih primjera apostola, ne znači ni to da će oni koji slijede Isusa živjeti u miru sa svima oko sebe. Kakva li je to onda vrsta mira? Koja mu je svrha?

Iste one noći kada je Isus upozorio svoje učenike da će se suočiti s progonom i nevoljama, rekao im je i ovo: „Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!“ (Ivan 14,27). Biblija nam pokazuje kakvu vrstu mira je Isus iskusio. Ovaj izvještaj nalazimo u četvrtom poglavlju Evanđelja po Marku.

„Uto nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali. On bijaše na krmi i spavaše na jastuku. Tada ga probudiše i reknu mu: ‘Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?’ On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina.“ (Marko 4,37-39).

Vidite li to? Oluja je šibala valovima dok se nisu počeli prelijevati preko rubova i puniti lađicu. I tijekom svega toga – zavijanja vjetra i udaranja valova – Isus je spavao. Kada je rekao „mir svoj dajem vam“, mislio je na ovu vrstu mira. To je mir koji su anđeli objavili pastirima. I na kraju, to je jedina vrsta mira koju možemo doživjeti na ovoj Zemlji. Ako naš mir ovisi o miru među narodima, plemenima i klanovima oko nas, tada je to mir koji nam može oduzeti bilo tko od njih, u bilo kojem trenutku.

Ako naš mir ovisi o tome da nas nitko s kime dolazimo u dodir ne proganja, onda nam ga može oduzeti bilo koja sebična ili ljutita osoba. No, ako naš mir dolazi iznutra od Krista, onda nam ga nitko ne može oduzeti. Ovaj mir može posjedovati svatko. Sve što je potrebno učiniti jest osloniti se na Isusa kao našega Spasitelja. Nema drugog načina na koji bismo ga mogli iskusiti. Kao što je to rekla Ellen White: „Kristov mir – novac ga ne može kupiti, sjajan talent ga ne može zapovjediti, razum ga ne može osigurati; on je dar od Boga.“

Istodobno je Isus svoje učenike upozorio da će imati nevolje: „Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33).

Bit će mir na Zemlji
Evo i zadnjeg dijela. Dokle god grijeh i smrt postoje na ovome svijetu, bit će nevolje. No, dolazi vrijeme kada će ovaj svijet, sa svim svojim sukobima i patnjama, biti zamijenjen novim. Isus je apostolu Ivanu pokazao viđenje: „novo nebo i novu zemlju, jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja“ (Otkrivenje 21,1). U ovom novom svijetu „smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe“ (redak 4). To je svijet u kojem „vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu kao govedo… nitko neće činiti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj – govori Jahve“ (Izaija 65,25).
Mir na Zemlji? Da, jednoga dana uistinu će biti mir na Zemlji.

Ed Dickerson

Današnja slika Isusa jednako je tako značajna koliko je i lijepa. Apostol Pavao izjavljuje da je Krist “mir naš”.

U Bibliji postoji čitav niz naziva koji povezuju Isusa sa mirom. Mir se uvijek povezuje sa Mesijom. On je opisan kao Bog mira (1. Solunjanima 5,23), Knez mira (Izaija 9,6), Davatelj mira (Ivan 14,27), itd. Svako od tih imena slika poseban vid Kristove uloge mira u planu spasenja. Ali današnje ime u određenom smislu natkriljuje sva druga imena povezana sa mirom koja su dana Isusu. Pavao kaže da je On više nego Davatelj mira, više nego Mirotvorac, pa čak i više nego Knez mira. Za njega je On “mir naš”. Mir nam daje ono što je Krist učinio i ono što nam On daje. Krist je mir u jednoj osobi, samo utjelovljenje mira. Pošto je On naš Mir, oni koji imaju Njega, imaju mir i, prema tome, pomireni su jedan s drugim. Zato među onima koji su u Njemu ne može biti nikakvog neprijateljstva ni nesuglasica.

Ovaj je mir izražen kao osoba i utjelovljen. Isus je naš Mir. Ovo daje miru koji imamo sa našim predivnim Spasiteljem pečat nečeg osobnog. Pošto je Isus naš Mir pred Bogom, On je uveo mir i među one koji su u zajednici s Njim. Imati Njega, naš Mir, stvarno znači imati mir koji nadilazi svako poimanje.

George W. Brown

Zato postavite sebi ovo pitanje – da li pokušavate učiniti bilo što, da biste zaradili, ili stekli, ili dokazali Bogu da zaslužujete spasenje? Zapitajte se to upravo sada. Razmislite malo o svom životu – svom životnom stilu. Jer ako pokušavate na bilo koji način zaraditi ili zaslužiti spasenje, poslanica Rimljanima će vam se smjelo suprotstaviti. Da li činite bilo što iz želje da zadobijete Božju ljubav, Njegovu milost, Njegovo odobravanje, ili da na Njega ostavite utisak koliko ste uzrasli, kako vam dobro ide, ili kako ste dostojni spasenja? Bilo što?

Ako to činite, spotaknuli ste se o stoljećima staru filozofiju, koja je pretežno vladala umovima žitelja ove planete kroz gotovo cijelu ljudsku povijest. Pa, ako vam se već to i dogodilo, apostol Pavao želi vam u Rimljanima 5,1 postaviti izazov. Iako će vam svijet reći da se unutarnji mir pronalazi na nekom od seminara na kojima vas uče kako da pogledate u sebe, ili možda da kontaktirate neke od svojih pokojnih predaka, ili da možda promijenite nešto u svojim međuljudskim odnosima – ipak mir s Bogom dolazi samo kroz našeg Gospodina Isusa Krista.

Dakle, ako vam upravo sada u životu nedostaje mir, to je stoga što Isus nije centar vašeg života. Želim da vam ove riječi odzvanjaju u ušima: „Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu.“ (Rimljanima 5,1)

Neki od vas znaju da se termin „opravdanje“ (na engleskom „justification“) koristi pri radu u tiskari. Kada su i lijeva i desna strana stupca savršeno poravnate, kaže se da su „opravdane“ – dovedene su pod savršenu vertikalu. A osnovno teološko značenje ove riječi na grčkom – originalnom jeziku Novog Zavjeta, je „opravdati“ ili „proglasiti“. Znači ne „učiniti pravednim“, nego „proglasiti pravednim“. I ako se sjetimo prethodnog primjera sa papirom u tiskari, možemo reći i „pravilno postaviti“.

Nevjerojatno radosna vijest je – zapazite vrijeme „opravdani dakle“ – da je opravdanje ostvarena činjenica. Da, pošto smo opravdani „…dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu.“ Dakle, vjera je povezana s Isusom! Ona je kroz Isusa! Bog je učinio nešto u Isusu, što Mu je omogućilo da vas pravilno postavi. Vi ste stupci složenih slova u tiskari. Kada se tako složene riječi prislone uz ravnu ivicu – koja predstavlja standard Božje pravednosti – one dolaze u savršeno poravnanje. One su „opravdane“! A tako ste i vi! I želim vam reći da nikada, ali nikada, nećete moći nešto dodati ili poboljšati taj standard. U Božjim očima ste sveti kao što je i sam Isus svet. U Isusu Kristu vi ste potpuno usklađeni s cijelim Božjim zakonom. Tako vas Bog vidi. I to je naš izvor mira po apostolu Pavlu.

Imati dovoljno novca u banci? To nije izvor pravog mira. Znam ljude koji imaju puno novca u banci, ali nemaju mir. Imati sve stvari koje ovaj svijet može ponuditi? Ni to uopće nije izvor mira. Mir znači znati i vjerovati, da je ono što je Bog učinio kroz Isusa, Njemu omogućilo da uzme vaš stupac riječi i prisloni ga uz svoje savršeno ravnalo – svoj standard pravednosti – i proglasi vas savršenim kao što je i On savršen.

Kada vidite taj standard, vi počnete očajavati kako niste u mogućnosti poravnati se tj. opravdati se. Ali Bog vam kaže: „U Isusu vi ste već opravdani!“ A kad saznate i povjerujete da ste u Isusu već opravdani, doživjet ćete Njegov duboki osjećaj mira, u kakvim god okolnostima da se nalazite. Božja ljubav prema nama je nevjerojatna! Zaista nevjerojatna!

Bill Liversidge

U svojoj oporuci Krist je svim svojim sljedbenicima ostavio najskupocjeniji dar na svijetu. To nije bio dar u srebru ili zlatu, nekretninama ili osobnom vlasništvu. Bio je to dragocjeni dar savršenog mira. Davatelj mira dirljivo je izjavio: “Mir svoj dajem vam.”

Mir koji Isus daje više je od puke odsutnosti rata. To je unutarnji, trajni mir i sigurnost usprkos ratu. To je proizvod Kristove moći koja opravdava i pomiruje (Rimljanima 5,1). Mir koji Isus daje odstranjuje osjećaj krivnje koja nas nagriza. On donosi unutarnju sigurnost. U naše srce stavlja dugu nade, a naš strah od budućnosti obraća u potpuno povjerenje u dobrog i svemogućeg nebeskog Oca.

Mir koji Isus daje dar je koji dobivamo od Njega. Pravi mir, onaj “koji nadilazi svaki um” (Filipljanima 4,7), Krist naziva “moj mir”, a ne “kakav svijet daje”. Ovu vrstu mira ne može podariti nikakva znanost. Droge koje čine čuda ne mogu ga proizvesti; bogatstvo ga ne može kupiti; političari ga ne mogu propisati zakonom; obrazovanje ga ne može izazvati; psihologija ga ne može potaknuti; slava ga ne može osigurati. Mir koji Isus daje nema zamjene. Snagu ima samo mir sa zaštitnim znakom Neba.

George W. Brown

I tako nas je zora zatekla gdje se smrzavamo na vrhu gore, svatko na svome kamenu, i mrmljamo sebi u bradu. Čekali smo i čekali, ali sunca nije bilo. Djeca su postala razdražljiva. Međutim, gusti oblaci nisu pokazivali namjeru da se uklone. Naš napor da dođemo do vrha trebao je biti avantura, ali se pretvorio u veliko razočaranje.

Možda vam je poznat taj osjećaj? Drevni kralj Izraela, Salomon, dobro je znao kako to izgleda. I on se popeo na sam vrh da bi doživio razočaranje. Bio je najbogatiji čovjek na svijetu u svoje vrijeme. U svojim je spisima otkrio kako je isprobao svako zadovoljstvo, proveo svakovrsna istraživanja i svašta iskusio. I evo kako je u Bibliji opisao svoj pogled s vrha planine: “Tada mi omrznu život, jer mi se čini nevrijednim djelo, što biva pod suncem; jer je sve taština i trka za vjetrom.” (Propovjednik 2:17)

Postoji mnogo suvremenih Salomona. Svi oni postižu ono o čemu su nekada sanjali – ostvaruju savršenu vezu, položaj, šire svoj posjed i uživaju – samo da bi se razočarali. Zašto? Iz razloga koji je Salomon otkrio: “Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim… čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.” (Propovjednik 3:11). Ništa na ovome planetu nije dovoljno veliko da ispuni vječnu prazninu u vašemu srcu. Zato je Isus pitao: “Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a sam sebe izgubi ili se upropasti?” (Luka 9:25).

Temeljno gledajući na taj naš problem, postoje dvije skupine ljudi – oni koji nisu na vrhu brda i misle da zato nemaju mir, kao i oni koji imaju sve što žele na svome vrhu brda, a ipak i dalje nemaju mir. Postoji i treća strana u svemu tome, a prvi je na njoj onaj koga Biblija naziva Knez mironosni – Isus Krist, onaj koji je prije svoje smrti rekao ljudima: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam.” (Ivan 14:27).

Temeljni uvjet za ispunjen život izrečen je u samo nekoliko biblijskih riječi: “Jer u njemu je sve stvoreno – sva na nebu i na zemlji;… sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega i sve se u njemu drži u redu.” (Kološanima 1:16, 17) Ovdje govori o Sinu Božjem, o Isusu. Onda kada se nalazimo razočarani na nekom našem vrhuncu to je zato što se tamo nismo popeli s njim i zbog njega. Sve od puberteta pa kroz zrelu dob mi nastojimo popeti se na vrh sljedećeg brda, pa na vrh još jednog, očekujući odgovor, zadovoljenje, ispunjenje. Ali bez obzira koliko uspješni bili, koliko vrhunaca dosegnuli, tamo niste našli pravi mir i smisao, zar ne? Zato usmjerite svoja nastojanja na samo još jedno brdo – ono na čijem je vrhu grubi i masivni drveni križ na kome Isus biva odbačen da biste vi konačno iskusili vezu s Bogom za koju ste stvoreni.

Ako ste umorni od penjanja na vrhove s kojih vidite samo guste oblake umjesto sunca, dođite do križa. Svako drugo odredište ostavit će vašu prazninu u srcu neispunjenom. Kažite Isusu da želite biti njegovi. I sunce će vas obasjati. Shvatit ćete smisao i iskusiti njegov mir.

Ron Hutchcraft

U poslanici Rimljanima, 5. poglavlju, Pavao kaže da te tri riječi predstavljaju temeljne blagoslove koje je Bog dao onima koji vjeruju u Isusa Krista. Razmislimo malo o njima. Najprije MIR.

“Dakle: opravdani vjerom u MIRU smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu.” Mir s Bogom. Pavao kaže da ga možemo naći kada nas Bog opravda. Uistinu, mir je riječ koja savršeno opisuje stanje onoga kome je Bog oprostio grijehe. Nakon borbe i pokajanja dolazi mir.

Jedan je dječak nepažnjom pao u rijeku. Budući da nije znao plivati, njegova je mama panično zvala pomoć. Na njen poziv dotrčao je neki čovjek. Prišao je rijeci i mirno stao. Dječak se divlje borio da se ne utopi, mlatarajući i rukama i nogama. Za to vrijeme, čovjek ga je samo promatrao sa obale.

Dječakovi su pokreti konačno bili sve sporiji. Izgledalo je da se utapa. Čovjek je tada skočio u rijeku i izvukao ga na suho.

“Zašto ga niste spasili ranije?” upitala je dječakova mama. “Na smrt ste me uplašili.”
“Zato što se otimao”, objasnio je čovjek. “Mogao sam ga spasiti tek onda kada se opustio.”

Kada pokušavamo zaslužiti Božju naklonost svojim pobožnim djelima, mi se otimamo. Ali kada prihvatimo da su naši grijesi pokriveni Isusovom žrtvom, rezultat je mir. Tada nas Bog može mijenjati, spašavati nas od zla koje je u nama.

Drugi blagoslov koji primamo kroz vjeru u Krista je radost. Piše: “RADUJEMO se u nadi u slavu Božju.” Bog nas blagosilja radošću, kaže Pavao. Radost i mir su u bliskom odnosu. Jedan je stari škotski svećenik znao reći: “Mir je radost koja počiva. Radost je mir koji pleše.”

Pavao dalje nastavlja da radost možemo naći čak i u nevoljama. “Ali ne samo to, nego se radujemo i u nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu.” Kako nevolja može biti praćena radošću? To nam najbolje može objasniti upravo Pavao. On je bio zatočenik, prognanik, bio je ismijan. Njegovo je propovjedanje izazivalo neprijateljstvo među Židovima i ruganje kod Grka. Više puta je pretrpio šibanje po leđima, brodolom, glad, studen i žeđ. Pavao je znao značenje riječi patnja. Ali nam upravo on kaže da i u stradanju možemo imati radost.

Tajna je u sljedećem. Ako vjerujemo da će nas jednoga dana Bog uvesti u svoje divno vječno kraljevstvo, teret ovog jadnog života postaje lakši. Osim toga, i neko dobro može nastati iz bolnog iskustva. Kako piše iskusni apostol, nevolja nas uči strpljivosti, stvara jači karakter, kroz koji imamo nadu. Lagan život stvara površne ljude. Nevolje nas čine dubljima i jačima. Naše nas patnje približavaju Isusu koji je patio zbog nas.

I još jedna stvar donosi radost kršćaninu. Pavao piše: “Ali ne samo to, već se i radujemo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo sada postigli izmirenje.” Pomirenje između dvije zavađene strane uvijek donosi radost. U ovom slučaju mi smo, zbog grijeha, bili neprijatelji Bogu. On se nije promijenio. Ostao je istinit i dobar, Bog koji voli ljude. Ali mi smo buntovni. Sada, svatko tko se izmiri s Bogom može osjetiti radost. Tako je radost u nevoljama i radost u pomirenju, drugi blagoslov onome koji vjeruje.

U 5. poglavlju poslanice Rimljanima, Pavao završava svoj kratki niz od tri temeljna blagoslova koje možemo uživati vjerom u Isusa. “Krist je, naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike. Dakako, teško se umire za pravednika, a za dobročinitelja možda bi se tko i usudio umrijeti. Ali Bog pokaza svoju LJUBAV prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.”

Treći je blagoslov ljubav. Nju nam je Bog u potpunosti otkrio kada je Isus umro za nas. Kada čujemo “umrijeti” imamo pomiješane osjećaje, ali kada čujemo da je Isus dao život u našu korist, tada smo dirnuti njegovom ljubavlju. U ljudskom se iskustvu to ne događa tako često. Vrlo rijetko se dogodi da čujemo kako je netko žrtvovao svoj život za nekoga. Vojnik može poginuti na bojišnici braneći živote svojih prijatelja. Događa se i da majka umire dok donosi na svijet dijete koje je toliko željela. Netko strada i kada spašava prijatelja koji se utapa.

Mnogi misle kako je lakše umrijeti za uzoritog građanina nego za kriminalca. One koji su od društva priznati kao dobri lakše je spasiti nego one koji prave probleme. Ali Krist je umro za nas NE kada smo bili dobri, već dok smo još bili grešnici. Umro je umjesto nas dok smo gazili Božji zakon, a ne kada smo ga poštovali. To je ljubav. Kao što je i sam Isus rekao, ne može se pokazati veća ljubav nego biti voljan dati svoj život za prijatelje.

Mi možemo biti Božji prijatelji. On nas voli. Čak je i svoga Sina, Isusa, podijelio s nama. Za uzvrat samo traži ljubav. Oni koji to prihvate, naići će na blagoslove. Pavao ih navodi samo tri – mir, radost i ljubav. Toliko ih i mi navodimo kada tijekom blagdanskog raspoloženja suosjećamo s bližnjima. Ali za one koji mu vjeruju, Bog ima i mnogo toga što niti zamisliti ne mogu.

H.M.S. Richards, Jr.

Riječ “mir” se može pronaći oko 430 puta u Bibliji, što znači da nam Bog želi reći nešto o važnosti ove teme. Hebrejska riječ za mir je “shalom”, koja može biti korištena i kao pozdrav. U biti, shalom znači mir, sigurnost, blagostanje, sreću, naklonjenost, zdravlje i prosperitet. Cijeli plan spasenja se okreće oko ovih riječi. Isus, koji je Knez mira, dolazi da se pomiri s nama. Došao je da nas pomiri sa Ocem, jer su nas naši grijesi rastavili od Boga.

Gdje možemo naći mir koji će nam donijeti odmor bez obzira u kakvim se okolnostima našli? Netko je rekao: “Svi ljudi žele mir, ali samo neki ljudi žele ono što stvara mir.”

Zadivljujući je biblijski izvještaj o Petru koji spava kao beba dok čeka u redu za smrt. To je nevjerojatno. On je imao mir koji je iznad ljudskog razuma. Mir dolazi iz poznavanja Boga. Job 22,21 kaže: “Složi se s njim (Bogom) i pomiri se, tako će ti biti dobro.” Kako se možemo pomiriti s Bogom? Kroz zajednicu: Njegovu riječ. Dozvoljavajući Mu da nam govori, naći ćemo mir.

Zahvaljivanje Bogu također može biti izvor mira. Usmjerimo svoju pažnju na one stvari zbog kojih bi trebali biti zahvalni. Katkada postajemo uplašeni jer zaboravljamo blagoslove koje smo dobili, a mislimo o problemima koje imamo. Postajemo nezadovoljni usmjeravajući svoj pogled na ono što je loše, a zaboravljamo sve što je dobro. Apostol Pavao je rekao da iznesemo svoje potrebe Bogu u poniznoj molitvi, a onda da Mu zahvalimo. Nakon zahvalnosti Bogu, Bog mira će nam dati nevjerojatan mir (Filipljanima 4,6.7).

Mir isto tako dolazi iz poslušnosti Bogu. Mnogi ljudi ne povezuju mir sa poslušnošću, ali Biblija je jasna: “Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.” (Psalam 119,165).

Isus, Knez mira, je mir koji nedostaje. Evanđelje započinje sa pjesmom anđela: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir.” Krist je došao na ovaj svijet sa objavom mira. I zaključio je svoju misiju na isti način. Prije nego se uznesao na nebo, pokazao se svojim učenicima u gornjoj sobi i rekao: “Mir vam.”

Isus je Stijena. Svijet je pun oluja i mi ćemo naći pravu zaštitu samo pod Njegovim krilima. Isus je rekao: “Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam.” (Ivan 14,27) Bog hoće da imamo mir. To nije politički, socijalni, fizički, obiteljski ili financijski mir. To je unutarnji mir koji Bog daje, ne kao što ga svijet daje. To je mir koji je “kao rijeka” (Izaija 48,18), mir koji je iznad ljudskog poimanja.

Biblija nam kaže da mir možemo imati u ovom nemirnom svijetu. Ali Biblija također kaže da će savršeni mir tek doći. Jednoga dana, neće biti ničega drugoga osim potpunog mira svugdje. Izaija 11,6 obećava: “I vuk će boraviti s janjetom i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biti će zajedno, i malo dijete vodiće ih.” Ovo podrazumijeva mir među stvorenjima, mir u našim odnosima, mir po cijelom svijetu.

Doug Batchelor

Svi mi s vremena na vrijeme doživljavamo obeshrabrenja koja nam se čine nesavladivima – kad neuspjeh postane začarani krug, kad osjećaji krivnje i nedostojnosti izazivaju nove probleme. Naravno, ako smo stvarno učinili neko zlo, rješenje je oprost, a Bog je savršeno voljan oprostiti nam. Kršćani se često i nakon što su se pomirili s Bogom osjećaju krivima, a ponekad se osjećamo krivi za ono što nema gotovo nikakvih moralnih posljedica. Način na koji ste sročili svoje pitanje nagovještava da vaš problem može biti takva, a ne prava krivnja.

Psalmi su odlično oruđe za odbacivanje potištenosti i prihvaćanje nove vizije o Božjoj snazi. Stoga, kad prijeti da vas savlada osjećaj poraza, obeshrabrenja ili samookrivljavanja, pođite k Davidu. Izaberite neki psalam. Čitajte ga naglas.

Dopustite da vas njegove riječi ponesu od vaše slabosti do Božje snage.

“U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješiti duša moja. Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje. Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek?”

“Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?”

Odgovor Svetog pisma na bol uvijek je isti. Biblijske ličnosti, opterećene kajanjem, rastrzane tugom, očajanjem, dizale su se iz svog bijednog stanja tako što su ponovno upravile pogled na Boga cijelog svemira. U nazočnosti takve veličine, ovozemaljsko je izgubilo na značenju.

Usred vašeg obeshrabrenja nudim vam jednostavan savjet. Odredite svakog dana mjesto i vrijeme kad idete Davidu. Pročitajte jedan psalam, uživljavajući se u ono što čitate. Tugujte zbog svojih nedostataka. Izrazite svoju tugu zbog načina na koji se život odnosi prema vama. Isplačite nepravdu koju donose prilike, slabost vaše volje. A onda krenite naprijed. Čitajte odluku na kraju psalama. Ostavite za sobom vašu tugu. Pogledajte oko sebe, prema gore, naprijed i natrag k Onome koji uvijek jest i uvijek će biti. Razmišljajte o Onome čije je “prijestolje Nebo, a zemlja podnožje Njegovim nogama”. Potrudite se svojim umom shvatiti djelić Njegove veličine.

Slično Davidu i Jobu potrudite se povezati ove bogoslužbene doživljaje sa sviješću o postojanju Božjeg svijeta u prirodi. Otvorite uvečer prozor i razmišljajte o Bogu koji “u pravo vrijeme” izvodi zviježđa. Promatrajte kišnu oluju svjesni Boga koji je “jaz iskopao povodnju… prokrčio pute grmljavini da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema.”

Na kraju ustanovit ćete da je jedino što vrijedi – Bog.