Reklamna kampanja se, unatoč tomu, nije smatrala promašajem stoga što je Lexus imao dugoročnu strategiju. Njihove reklame nisu nastojale samo potaknuti bogate, sredovječne kupce na što bržu kupnju, već su planirane tako da u mlađe gledatelje usade zamisao kako je Lexus poželjan statusni simbol, prigodni trofej, kruna budućeg uspjeha. I tako je, nakon 25 godina, Lexus postao japanski proizvođač prvorazrednih automobila s najvećom prodajom, te je određivao cijene kojima su dugo vremena vladali suparnički Europljani. Lexusovi reklamni planovi su uspjeli!

Što još mediji prodaju

Gotovo sva dostupna istraživanja navode kako mediji prodaju nasilje, i druge oblike destruktivnog ponašanja, na isti način na koji prodaju automobile. Ponavljana izloženost medijskim slikama mijenja pogled pojedinca na društvo u kojem živimo i postupno oblikuje ono što ćemo smatrati prihvatljivim i očekivanim.To ne znači kako će svatko tko gleda nasilje postati sljedeća osoba koja će u alkoholiziranom stanju nenadano nekoga udariti šakom u glavu.

No, jasno je da ponavljana izloženost treba utjecati tek na mali dio gledatelja kako bi se stvari promijenile, kao i u slučaju automobilskih reklama. Čak i zanemariv porast broja nasilnih prekršitelja zakona može svima narušiti kakvoću života.

Proučavanja procjenjuju kako će u dobi između pet i petnaest godina prosječno dijete svjedočiti nasilnom ubijanju (iako fikcijskom) oko 13.400 ljudi. Djeca će, gledajući televiziju i igrajući video igre, vidjeti više nasilja no što je većina odraslih vidjela tijekom cijelog života. Ovoj djeci je ubijanje jednako uobičajeno kao odlazak u šetnju.

Djeca školske dobi provest će godišnje više vremena pred televizorom nego pred učiteljem. U stvari, istraživanja pokazuju kako će tijekom života više vremena provesti u gledanju televizije nego u bilo kojoj drugoj aktivnosti u budnom stanju. Dakle, logično pitanje bi bilo: koje vrijednosti ova djeca mogu naučiti tijekom gledanja televizije ili igranja video igara?

Koje vrijednosti uče?

Analiza sadržaja programa koji djeca gledaju nagovješćuje kako je glavna poruka koju primaju to da je nasilje način na koji dobivate ono što želite. Druga, često ponavljana tema je prihvatljivost nasilja, ako žrtva to „zaslužuje“. Problem je u tome što svi smatraju kako su baš oni u pravu. Takva misao u stvari opravdava svako nasilničko ponašanje protiv bilo koga tko je u nasilnikovu umu „kriv“ ili „loš“.

Utjecaj medija na društvo je podmukao i postupan. To je skupni utjecaj, a ne samo pojedinačna video igra ili televizijska emisija. To su stotine i tisuće ponovljenih poruka koje stalno iznova gledamo tijekom dugih vremenskih razdoblja koje provodimo pred treptajućim televizijskim prijamnikom.

Proučavanja su pokazala kako mediji – televizija, video igre, tiskani materijali, pa čak i reklame u novinama i časopisima – pune naš um maštarijama i slikama koje snažno utječu na naša vjerovanja, osjećaje, vrijednosti, a u konačnici i na naše ponašanje. A to može biti na dobro ili na zlo.

Mnogi stručnjaci za ponašanje proučavaju načine na koje je medije moguće uporabiti za učenje dobrih vrijednosti. Oni pokazuju kako putem filmova i televizije djeca mogu biti poučena pozitivnim vrijednostima poput samokontrole, dijeljenja, spremnosti za pomaganje drugima te skrbi za vlastito zdravlje. Televizija isto tako može proširiti njihov rječnik i poučiti ih matematičkim konceptima.

Na žalost, tako dobrih emisija ima vrlo malo i samo povremeno. Mediji vrlo često prikazuju način života i patološke vrijednosne sustave, gdje se nepoštenje predstavlja na herojski način i opravdava se okolnostima, gdje se zločinačka djela isplate i predstavljaju uzbudljivu zabavu s malo loših posljedica.

Biblijski pogled

Opisujući vrijeme neposredno pred Isusov povratak apostol Pavao je upozorio kako će „u posljednje doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga“ (2.Timoteju 3,1-4).

Mediji, u svim svojim oblicima, zasigurno imaju određenu ulogu utjecanja na vrijednosti današnjeg društva. Čini se kako s odmicanjem vremena jačaju pokazatelji koje je Pavao spomenuo.

Pisac, komičar i domaćin noćnog talk-showa, Steve Allen, u svojoj knjizi Vulgarians at the Gate: Trash TV and Raunch Radio: Raising Standards of Popular Culture (Vulgarianci na vratima: vulgarna televizija i nepristojni radio: podizanje mjerila popularne kulture) napisao je sljedeće: posljedice odgajanja milijuna nedužne dječice u društvenom okruženju s obilježjima vulgarnosti, nasilja, brutalnih postupaka, raspada obitelji i općeg nepoštovanja tradicionalnih pravila ponašanja, sledit će krv u žilama čak i najtolerantnijih promatrača.“

Ne čudi stoga što nas je Bog pozvao na drugačija mjerila: „Sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli“ (Filipljanima 4,8).

Slike koje gledamo, osobito one vješto izrađene i kojima smo stalno izloženi, mogu imati vrlo dubok utjecaj na naše misli, vrijednosti i stavove.

Što vaša obitelj danas gleda?

Geoff Youlden

Što da je Isus, za parabole o Božjem kraljevstvu, koristio priče popularne u ono vrijeme, čak ako su, u teološkom smislu, bile donekle problematične? Zapravo, On je to i činio, a ja smatram da bi mi trebali proučiti metode koje je Isus koristio u prvom stoljeću, da bismo ispunili svoju misiju i uspješno predstavili to isto kraljevstvo u dvadeset prvom.

Isusovi učenici i ostali Hebreji tog vremena vjerovali su da će bogati ljudi sigurno dospjeti na nebo, dok oni koji su bili siromašni vjerojatno neće. Isus je u svojim propovijedima pokušao ispraviti to pogrešno shvaćanje, ali ljudi još uvijek nisu razumjeli (Matej 19,23-26). Zato je uzeo jednu dobro poznatu priču i jednostavno preokrenuo njen završetak. To je ostavilo tako snažan utisak na Njegove slušatelje da su je, vjerojatno, zapamtili do kraja života. Bila je to parabola o bogatašu i bolesnom Lazaru (Luka 16,19-31).

Biblija uči da mrtvi spavaju i ne mogu razgovarati s drugima (Propovjednik 9,5.6; Psalam 115,17.18; Psalam 6,5). Ona također uči da „pakao“ nije vječno goruća kaznionica. Pa ipak, Isus je, da bi poučio ljude, upotrijebio tu popularnu priču usprkos zabludama koje ona sadrži. On je iskoristio tu priču zato što su je Njegovi slušatelji znali. Na taj način, upotrijebivši je da bi dočarao Božje kraljevstvo, Spasitelj ju je zauvijek utisnuo u njihov um. I svaki put nakon toga, kad bi se sjetili te teme, tumačili bi je na sasvim drugačiji način.

Današnji mediji stvorili su mnoge priče poznate većini svjetske populacije. Filmove kao što je Titanik ili neke popularne televizijske serije gledale su milijarde ljudi širom planete. Što ako bismo odlučili slijediti Isusov primjer i upotrijebili te dobro poznate priče kao parabole o Božjem kraljevstvu? Kako bi to izgledalo? Kako bismo, na primjer, priču o Titaniku, pretočenu u film iz 1997. godine, pretvorili u parabolu o Božjem kraljevstvu? Na osnovu glavne teme tog filma – o čovjeku koji je žrtvovao svoj život da bi spasio ženu koju voli, mogli bismo reći: „Zamislite da vas je netko volio toliko da je dragovoljno dao svoj život da biste vi mogli živjeti i biti spašeni. To je ono što je Bog za vas učinio preko Isusa.“

Zatim, tu su TV programi i filmovi koji stavljaju akcent na čvrste prijateljske veze. Aludirajući na takve programe, možda bismo mogli postaviti neka pitanja koja navode na razmišljanje, kao na primjer: „Što ako bi postojala zajednica ljudi koja bi vas prihvatila upravo takve kakvi ste i voljela vas dovoljno da vam pomogne da se popravite? Tako izgleda moja crkva i mi se zaista trudimo postati što sličniji Isusu.“

Nama danas na raspolaganju stoje mnogi medijski formati, kao što su internet, film, fotografija, podcasting, da bismo pomogli ljudima da podijele svoju priču ne samo s onima iz vlastite zajednice već i sa svakim „plemenom i koljenom i jezikom i narodom“ (Otkrivenje 14,6).

Svaka dobro poznata priča mogla bi se upotrijebiti i kreativno preraditi kako bi poslužila kao parabola o Božjem kraljevstvu. To može zvučati revolucionarno – čak i kontradiktorno – ali u tome zapravo nema ničeg novog. Stoljećima su evanđelisti vodili ljude od poznatog ka nepoznatom da bi ih doveli Isusu – od priča s kojima su bili upoznati do istine koju još uvijek nisu spoznali ni razumjeli.

Samuel Neves

Današnje stanje svijeta odraz je ovog Kristovog predviđanja. Bilo u novinama, časopisima, na radiju, televizijskim vijestima, ne prođe dan bez izvješća o društvenim problemima. Upravo su u velikoj mjeri ti isti medijski izvori, ne samo sredstva koja izvješćuju već globalni uzročnici pokvarenosti o kojima izvješćuju.

Jedna od osobina pretpotopnog svijeta bila je veoma izražena sposobnost komuniciranja. Mogućnost govora istim jezikom i prenošenje maštovitih ljudskih izuma bilo je uzrokom Božjeg uplitanja kod gradnje Babilonske kule. Ovakvo ubrzano razvijanje vještina sa ciljem izbjegavanja Boga i Njegova plana za čovječanstvo može se vidjeti i danas u medijskoj i komunikacijskoj industriji. Iako ih je moguće rabiti u dobre svrhe, računala, mobiteli, video, DVD -i, te satelitska i kabelska televizija nalaze se među suvremenim modernim visoko usavršenim komunikacijskim sredstvima koja su odvela današnje društvo u širenje nemoralnosti.

Bog nas poziva da pobjegnemo od pokvarenosti, što je osobina svijeta. U našim domovima i osobnom životu trebamo postaviti granice onome što hoćemo gledati i čitati. Svaka obitelj treba svim svojim članovima pojasniti vrijednosti koje kao kršćani žele očuvati. Moramo postaviti kontrolu za internet i kabelsku televiziju, jer preko ovih medija moralna pokvarenost dolazi do svetih područja u našim domovima. U ovakvim vremenima treba nam svakodnevno posvećivanje Kristu i stalno hodanje s Njim.

Brak

Jedan od očitih znakova Isusova dolaska je raspad obitelji i braka. U posljednjih 30 godina postalo je neuobičajeno vidjeti brak koji traje 25 godina. Možemo pomisliti da će kršćani biti imuni na moralno propadanje svijeta, ali to nije slučaj. Iako mnoge kršćanske crkve pokušavaju odvratiti svoje vjernike od razvoda, George Barna provodi istraživanje koje pokazuje kako u Americi novorođeni kršćani imaju istu vjerojatnost za razvod braka kao i nekršćani. Trideset i pet posto jednih i drugih iskusili su razvod. Iako se kao zakonski razlozi za razvod ne navode zaokupljenost samim sobom, samodovoljnost, nezrelost, grubost, neotesanost, nepopustljivost, okrutnost i ovisnost o požudi, moguće je da bismo ove osobine mogli naći navedene među razlozima za raspad braka.

Zašto se ovo događa u kršćanskim brakovima? Pogledajmo samo neke probleme, počevši od novca. Većina kršćana bila bi prva u dokazivanju da ne žude za novcem. Ipak, današnje je društvo vrlo prepredeno u pritiscima na brak. Bez obzira koliko dobronamjeran bračni par u početku bio, stalno je prisutan izazov pokazivanja uspješnosti braka time gdje se živi, kako vam je opremljena kuća, gdje odlazite na godišnji odmor, koji automobil posjedujete, kada ste dobili djecu i u koju školu idu. Sve to zahtijeva puno novca. Ako bračni par ne vodi o tome dovoljno računa, naći će se usredotočeni samo na to kako doći do novca za postizanje ovih ciljeva, zaboravljajući da trajan brak uključuje troje: Boga, muža i ženu. Tada supružnici neće zaboraviti otvoriti svoj dom kršćanskom gostoprimstvu i pomaganju drugima, upravo onako kako je to Bog i predvidio.

Brak koji izgubi usredotočenost na ovo troje: Boga, muža i ženu, često postaje surov, vlada zaokupljenost samim sobom, neotesanost, prijevara i ovisnost o pohotama. Sve su ovo osobine što vode k zlostavljanju. Zlostavljanje započinje na vrlo podmukao način: nazivanjem pogrdnim imenima, ponižavanjem i nepoštivanjem. Bračni partner nikada nije dovoljno dobar. Okruženje u kojem je jedan bračni partner stalno ciničan, grub, neotesan i samodovoljan počinje uništavati želju za kršćanskim bogoslužjem u domu, a zatim i u crkvi. Isto to zlostavljanje raste do tjelesnog, a često i spolnog zlostavljanja. Često se zlostavljanje opravdava biblijskim pozivom na pokornost. Međutim, to je poziv na život uzajamnog poštivanja i sklada. Ne odobravajmo niti sudjelujmo ni u kojem obliku zlostavljanja: ni tjelesnom, ni duhovnom, ni osjećajnom, ni spolnom. Zlostavljanje je suprotno onome što Bog govori preko svojeg proroka: «Jer ja mrzim sakaćenje (komadanje) «jednog tijela» braka.» (Malahija 2,16; prijevod Biblije «The Message»). Bog ovdje vrlo oštro progovara. «Sakaćenje, komadanje» je vrlo snažna riječ kada govorimo o nasilju.

Ponekad mislimo da zlostavljanje nije tako ozbiljno, no Bog ga vrlo ozbiljno shvaća. S obzirom da su muškarac i žena stvoreni na Božju sliku, onda bilo koji oblik zlostavljanja izaziva Božju srdžbu! Za zlostavljanje nema biblijske osnove. U svijetu u kojem je odbačen kršćanski brak, trebamo pokazati da je Božji plan za naše obitelji još uvijek smislen i značajan.

Sučeljavamo se s izazovima koji otežavaju preživljavanje kršćanskog braka, no uz Božju pomoć brak može biti onakav kakvim ga je Bog predvidio. Moramo ponovno uspostaviti obiteljsko bogoslužje, staviti ga na dnevni raspored i provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi jedni za druge. Zašto ne zamoliti Boga da naša srca održava ispunjenim ljubavlju prema supružniku? Trebamo njegovati naviku izgovaranja ljubaznih riječi punih ljubavi svakom članu obitelji i provođenja vremena u zajedništvu. Neka se svaki bračni par zavjetuje da, uz pomoć Božje snage, neće dopustiti da im se brak raspadne, i da će, ako to bude potrebno, potražiti pomoć kako bi njihov brak bio kršćanski istinski uspješan.

Odsutnost poštenja

Pavao ističe da grijeh ne čine samo oni koji su izvan zakona. Grijeh se može pojaviti i u osobnim i poslovnim odnosima. On govori o «nepravednosti»: svim oblicima nepoštenja prema susjedu, roditeljima, državi i slično. Tu su uključena i sva zlodjela koja su počinila velika trgovačka (dionička) društva.

Božja se srdžba, kaže Pavao, pokazuje prema svoj ljudskoj zloći i nepoštenju.«… koji su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen… I kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti su zavišću, ubojstvom, svađom, lukavštinom, podmuklošću, ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa.» (Rimljanima 1,25-31).

Ne smijemo bježati u zaklon i skrivati se u strahu od onoga što je znak Kristova dolaska. Krist nam kaže da je zbog sve veće zloće, sve teže naći ljubav. (Matej 24,12) Među nama, kao Božjem narodu, nada treba biti snažna zraka Božje ljubavi u tami ove postmodernističke grješnosti svijeta. Mi moramo živjeti Božju ljubav u međusobnim odnosima punim milosrđa. Sveti Duh može usmjeravati život Božjih poslanika na putu pravednog življenja, vodeći druge ljude ka križu Isusa našega Gospodina.

Pavao je rekao Timoteju da je «svaki dio Pisma Bogom nadahnut i koristan na ovaj ili onaj način, pokazujući nam istinu, otkrivajući našu pobunjenost, ispravljajući naše pogreške, poučavajući nas življenju na Božji način. Riječju smo formirani i oblikovani za zadaće koje Bog ima za nas.» (2 Tim 3,17; prijevod Biblije «The Message»). Pritisci sa svih strana, koji ugrožavaju odnose, ispunjenje su predviđanja da su ovo teška vremena. No, obećanja iz Božje Riječi daju nam sigurnost i nadu da možemo svladati svaku kušnju koja na nas dođe, i to samo tada kad osobno molitvom budemo povezani s Božjom milošću, kada se On nastani u naše srce, um i život. «Ali tko ustraje do konca bit će spašen.» (Matej 24,13).

W. S. Lee i Wilma Kirk-Lee