To se dogodilo prvih tjedana mojeg rada kao pastora u novom okrugu. Moj je cilj bio posjetiti svaku obitelj i upoznati se s njima. Tako sam im postavljao jedno te isto pitanje kada bih bio u njihovoj kući. “Koja je vaša definicija kršćanina?”

Pažljivo sam zapisivao odgovore.
“Kršćanin je onaj koji živi po zlatnom pravilu iz Mateja 7,12.”
“Kršćanin je pošten.”
“Kršćanin je netko tko je ljubazan (i koji voli).”
“Kršćanin je dobar susjeda.”

Čuo sam mnogo različitih odgovora, s jednim zajedničkim nazivnikom. Svaki odgovor bio je vezan za ponašanje. Ime Krista bilo je odsutno. Možeš čitati izvještaje (novinarskih) intervjua ljudi na ulici. Odgovori će biti isti. “Kršćanin radi ovo, kršćanin radi ono.” “Kršćanin ne radi drugačije stvari.”

Koliko često si čuo odgovor: “Kršćanin je onaj koji poznaje i voli Krista?” Što je kršćanstvo? Da li se ono zasniva na ponašanju? Ili se zasniva na zajednici? Evo osnovne linije za razumijevanje iskustva spasenja vjerom u Krista.

Ponašanje koje razlikuje kršćanina od nekršćanina dolazi kao rezultat zajednice vjere s Isusom! Iznesimo bit ove teze. Jedno jabukovo drvo rađa jabuke zato što je jabukovo drvo, nikad u namjeri da to bude. Isus je napravio usporedbu: “Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova.” (Mat. 7, 17.18). Ako si zainteresiran za dobre plodove početno mjesto je dobro plodno drvo.

Tvoj posao je onda zalijevanje drveta, nađubriš ako je to potrebno, i dopustiš suncu, kiši i vjetru da obave posao. Nije potrebno naporno pokušavati proizvesti rod. Ako imaš zdravo drvo, plod će doći sam po sebi.

Tako je to i u kršćanskom životu. Onaj tko pokušava živjeti kršćanskim životom radeći na ponašanju je u slijepoj ulici. Ima mnogo onih koji se pokušavaju promijeniti korigirajući loše običaje, oni se nadaju da će tako postati kršćani. Ali oni su svoj trud započeli na pogrešnom mjestu. Naš prvi posao je sa srcem.

Nije važno koliko je život ispravan, nije važno koliko dobrih djela izvršavaš i koliko se religioznim prikazuješ, ti nisi pravi kršćanin dok ne upoznaš Isusa Krista! I to dok Ga ne upoznaš osobno.

Činjenje onog što je dobro nikada te neće učiniti kršćaninom. Samo će te učiniti moralnim čovjekom. Rana crkva se toliko usmjerila na Gospoda Isusa Krista da je On postao tema njihovih razmišljanja i razgovora. “Isus je uradio ovo, Isus je rekao ono.” Konačno netko je rekao: “Nazovimo ih kršćanima.”

Kakvo bi ti dobio ime ako bi te nazvali po onome o čemu najviše govoriš i razmišljaš? Da li si dobra osoba? Ili si zaista pravi kršćanin? Razmisli o tome!

Morris Venden

Ima nekih ljudi koji drže da kršćani ne trebaju razmišljati o svojoj vječnoj nagradi. To bi značilo da ne trebaju misliti o nebeskom obećanju ili se bojati ognja posljednjeg dana. Pravi kršćanin, kako oni misle, živi kršćanskim životom zato što voli biti kršćanin.

Pa, čini mi se da ima prilično istine u takvom načinu razmišljanja. Svjestan sam da nitko neće biti spašen samo zato što se bojao ognja, niti će se naći u Božjem vječnom kraljevstvu samo zato što je volio tamo se naći.

Međutim, te činjenice ne čine cijelu istinu. Biblija se ne ustručava govoriti o nagradi ili o kazni prilikom Isusovog drugog dolaska. Tekst u Evanđelju po Mateju 5,12. koji govori o velikoj nagradi vjernih, samo je jedan od mnogih. Jakov govori o vijencu života, “koji je Bog obećao onima koji ga ljube” (Jakov 1,12). Ni Pavao se ne ustručava priznati da očekuje “vijenac pravednosti” prilikom drugog Kristovog dolaska.

Bog voli svoju djecu. On ih želi blagosloviti obilnije nego što ona mogu zamisliti. Dio tog blagoslova je i nagrada na obnovljenoj Zemlji.Ta se misao provlači od Mateja do Otkrivenja. U posljednjem poglavlju Otkrivenja čitamo: “Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu!” (Otkrivenje 22,12)

Premda naše prvenstvene pobude nisu očekivanje nagrade ili strah od kazne, ipak trebamo odbaciti nebiblijsku ideju da one uopće ne sudjeluju u procesu našeg odlučivanja. Bog želi da težimo za onim što je dobro. On želi da čeznemo za Nebom dok idemo kroz ovaj baš ne tako idealni svijet.

George R. Knight