Neki su mislili ako u letećem tanjuru dođu neki sa svojom superiornijom inteligencijom, da to može biti opasno za našu planetu, jer oni bi možda htjeli počiniti velika razaranja na njoj.

Sigurno ste slušali ili čitali što se dogodilo kada je Orson Welles emitirao preko radija emisiju “Rat svjetova” i kako su mnogi tada počinili samoubojstvo. Kasnije su došli suvremeniji filmovi o tome. U tim filmovima se promijenio stav prema vanzemaljcima. Oni su postali ljupki prijatelji, koji su spremni i pomoći.

Biblija kaže da će biti posjeta iz svemira. Bit će to Isusov povratak. Neki misle da nije bitno kako On dolazi i stoga ne trebamo to ni znati. Kad dođe, dođe. Predlažem vam da učinimo sve da bismo dobro razumjeli ne samo da će doći, već i neku blizinu vremena kao i način Njegovog dolaska. U Novom zavjetu spominje se 300 puta Njegov dolazak. Kada to Bog toliko naglašava, zar ne bismo i mi trebali staviti naglasak na to? To je naša nada, blažena nada. Isus je dosta toga imao reći o svom povratku. “Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.“ (Ivan 14,1-3).

To je Isusovo direktno obećanje da će ponovno doći. Ovo se u Bibliji spominje kao blažena nada i slavno obećanje. Naš Gospod Isus ponovno dolazi na našu zemlju. Kada su ga učenici gledali kako odlazi na nebo, to ih je nadahnjivalo blaženom nadom. U trenucima kada se Pavao spremao umrijeti, to mu je davalo hrabrosti. Vjerovao je da će Isus ponovno doći i uskrsnuti svoje svete. „Jer ja se već žrtvujem, i vrijeme moje smrti blizu je. Dobar sam boj vojevao, trku svršio, vjeru očuvao. Uostalom, meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudac; a ne samo meni, nego i svima, koji su ljubili dolazak njegov.“ (2. Timoteju 4,6-8).

Nedugo nakon ovih riječi Neron je dao pogubiti Pavla, ali se on nije bojao. On je imao tu nadu da se Gospod vraća i da će uspostaviti svoje kraljevstvo koje će vječno trajati. To je nada i današnjih kršćana. Bog je rekao: “Doći ću ponovo!” Ovo obećanje važi za sve ljude.

Gospod kaže da moramo znati kako će On doći da ne budemo prevareni. On je rekao da će ustati lažni kristi i lažni proroci koji će pokazati velike znakove i čudesa da bi prevarili ako bude moguće i odabrane. Da li đavo može činiti čuda? O, da. Učinit će čak i takvo čudo u kojem će učiniti da i vatra pada s neba. A sve u namjeri da vrati ljude u stanje kada više neće moći razlikovati pravi Kristov dolazak od falsifikata. Zato Biblija mnogo govori o Kristovom drugom dolasku i mnogo o lažnim kristima. Što bi se dogodilo da jednog dana upalite vaš TV i reporter govori o veličanstvenom biću koje se upravo pojavilo u nekom kraju naše zemlje i čini čuda, liječi bolesne, ima bradu i kestenjavu kožu? Veličanstveno biće, koje tvrdi da je Isus. Možda biste to pročitali u novinama ili na internetu. Možda bi netko odmah pojurio u to mjesto. Ili biste odmah otvorili vašu prašnjavu Bibliju, koja stoji na vašoj polici i tražili da čujete što ona želi reći. Zbog toga je potrebno da znamo što Biblija kaže jer će prijevara biti veoma jaka. Toliko jaka da ne bi i najsigurniji smjeli biti sigurni. Naša vjera treba da bude sagrađena na kamenu, a ne na našim osjećajima.

Sjećam se moje supruge kada me je molećivim očima gledala i malo preplašeno rekla: “Trudovi se pojačavaju, vozi me u rodilište”. Ja sam mislio da to nije tako, ali bijega i odlaganja nije bilo. Došlo je vrijeme da se rodi i rodila se beba. To se moralo dogoditi i dogodilo se.

Isus će doći. To se mora dogoditi. Da, mi želimo imati posjetu iz svemira. Na nebu se vrše posljednje pripreme da bi se došlo na ovu zemlju. Velika procesija je na svom putu.

Ja hoću biti spreman, a vi? Kakva je to čast koja nam je data da licem k licu vidimo Isusa jednog dana kada dođe.

Doug Batchelor

Ako ste obratili pozornost na tijek znanstvenih izvješća koja se odnose na klimatske promjene, znate da velika većina znanstvenika očekuje značajne promjene Zemljinih prirodnih sustava – našeg oceanskog, atmosferskog, slatkovodnog i zemljišnog (proizvodnja hrane) sustava. Očekuje se dalekosežan utjecaj ovih promjena na društvo. Ako su znanstvenici u pravu, tada je njihovo predviđanje nužno razumjeti jer predstavlja najveću prijetnju s kojom se ljudski rod dosada suočio.

Hoće li ljudsko društvo išta učiniti po pitanju ove prijetnje? Posljedice će biti goleme: mobilizacija za učinkovito postupanje s klimatskim promjenama zahtijevat će ponovno promišljanje o globalnoj industrijalizaciji, što će zauzvrat značajno promijeniti svjetsko gospodarstvo i preusmjeriti razvoj novih tehnologija. Sve će ovo najvjerojatnije promijeniti globalnu strukturu moći. Da, to je doista velika stvar.

Što znače klimatske promjene?
Cijeli niz istraživanja tijekom prošlih nekoliko godina ukazuje ne samo na zagrijavanje svjetske atmosfere i oceana, već i na temeljne promjene u djelovanju Zemljinih prirodnih sustava. Primjerice, u istraživanju o klimatskim promjenama, koje je predvodila znanstvenica dr. Jennifer Francis sa sveučilišta Rutgers, izvještava se o velikim izbočinama u gornjim atmosferskim strujanjima koja se povezuju s “ekstremnim vremenskim promjenama, kao što su snažni naleti hladnoće na sjevernoj polutki tijekom ove zime (2015.), dugotrajna suša na zapadu, te jake oluje, poput uragana Sandy 2012. godine”. Čini se da postoji usporavanje ili vijuganje strujanja, što znači prekidanje uobičajenih vremenskih obrazaca.

Isto tako vidimo promjene strujanja u oceanima diljem svijeta. Članak u Washington Postu, objavljen u ožujku 2015., objavljuje da “prema najnovijim istraživanjima koja su upravo izašla u Nature Climate Changeu, … sada vidimo usporavanje velike oceanske cirkulacije koja, među ostalim planetarnim ulogama, pomaže djelomičnom odmicanju Golfske struje od američke Istočne obale. Posljedice bi mogle biti strašne – uključujući i dodatni porast razine mora u obalnim gradovima poput New Yorka i Bostona”.

Tu je i zapanjujući gubitak morskog leda i ledenog pokrova na Arktiku. To uzrokuje cijeli niz promjena, kao što su širenje toplinskih valova i suša na sjevernoj polutki, te smanjenje kišnih oborina na geografskoj širini gdje se nalazi najveći dio poljoprivrednog zemljišta. Promjene su sve brže. Posljedice su velike: povećana suša i posljedični požari, te značajno smanjeno osiguravanje dovoljnih količina hrane, osobito u nerazvijenim dijelovima svijeta.

Klimatske promjene možemo definirati kao široko i ubrzano propadanje Zemljinih prirodnih sustava. No, to nije potpuna definicija, jer ne uključuje utjecaje na ljudsko društvo. Nasreću, većinu vrlo vjerodostojnih istraživanja po tom pitanju izvršile su skupine stručnjaka (think tank) za analizu ugroženosti – to su tihe organizacije koje svoj posao obavljaju za razne agencije vlade Sjedinjenih Američkih Država. Jedna od takvih organizacija je velik i utjecajan Center for Naval Analysis Corporation (CNA), koji ima vojni savjetodavni odbor sastavljen od niza umirovljenih generala i admirala. Ovaj se odbor redovito bavi analizom ugroženosti, uključujući i istraživanje o ugroženosti od klimatskih promjena.

Do sada je ovaj odbor objavio dva izvješća o nastanku i povećavanju opasnosti od klimatskih promjena. Ta izvješća upozoravaju na značajan porast globalne nestabilnosti i sukoba zbog ugroženosti hrane i pitke vode velikog dijela svjetske populacije. Što se tiče ozbiljnosti globalnih problema koji proizlaze iz klimatskih promjena, odbor navodi da su “riješili mnoga pitanja u vezi s nacionalnom sigurnosti, od kontroliranja i sprečavanja sovjetske nuklearne prijetnje tijekom hladnog rata, pa do političkog ekstremizma i transnacionalnog terorizma u posljednjih nekoliko godina. Opasnost za nacionalnu sigurnost nastala zbog mogućih klimatskih promjena ozbiljna je jednako kao i svi ostali izazovi s kojima smo suočeni” (kurziv dodan).

New England Complex Studies Institute (NECSI) je jedan od think tankova koji tvrdi da smo duboko ušli u razdoblje sukoba koji su posljedica klimatskih promjena, zbog nesigurnosti opskrbe hranom i destabilizirajućeg učinka cijena hrane u osjetljivim zemljama trećeg svijeta.

Postoje i organizacije usmjerene na učinak klimatskih promjena na zdravlje ljudskog društva koje kažu kako možemo očekivati značajan porast pojavljivanja bolesti. Jedan članak u časopisu Scientific American navodi 12 bolesti koje se mogu pogoršati zbog klimatskih promjena. Među njima su kolera, ebola, lajmska bolest, bolest spavanja, tuberkuloza i žuta groznica. S obzirom na sve ovo naša definicija klimatskih promjena mogla bi glasiti: široko rasprostranjeno i ubrzano propadanje Zemljinih prirodnih sustava koje predstavlja veliku prijetnju ljudskom društvu uzrokujući sukobe, glad, bolesti i porast broja prirodnih katastrofa.

Što kaže Biblija
Budući da imamo vrlo određenu definiciju klimatskih promjena vratimo se našem pitanju: govori li Biblija o pojavi klimatskih promjena? Odgovor je ne, stoga što Biblija nigdje ne navodi taj izraz. No odgovor je i da u smislu da Biblija govori o tome kako će Zemlja u vrijeme neposredno prije drugog Kristovog dolaska biti u previranju i ljudsko društvo će trpjeti velike sukobe, glad, bolesti i prirodne katastrofe. Kao što ćemo vidjeti, postoji značajna sličnost između onoga što Biblija kaže da nam predstoji, i onoga što kažu analize o ugroženosti koje smo istražili.

Pred kraj svoje službe Isus se nasamo susreo sa svojim učenicima, a oni su ga upitali o znakovima Njegova dolaska (Matej 24,3). Isus im je odgovorio s iznenađujućom potankošću. U recima 6 i 7 rekao je: “Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.” Isus je rekao kako ćemo neposredno prije Njegova povratka vidjeti sukobe među narodima, plemenima, državama i etničkim skupinama. Doista, možemo očekivati snažan porast sukoba na svim razinama ljudskog društva.

Ovo je odraz zaključaka o utjecaju klimatskih promjena koje je CNA ranije navela, da možemo očekivati značajan porast globalne nestabilnosti, sukoba zbog “ugroženosti opskrbe hranom i vodom u velikom dijelu svjetskog stanovništva”. Isus je rekao da će se to dogoditi, kako se ne bi uznemirivali kada se doista i dogodi.

U drugoj polovici retka u Mateju 24,7 Isus je rekao da će biti “gladi i potresa zemlje u raznim mjestima”. drugim riječima, trebamo pratiti značajan porast gladi i potresa. Vidimo velik porast i jednoga i drugoga. Vrijedi li pogledati potrese malo pomnije. Već smo vidjeli da klimatske promjene uzrokuju porast gladi i bolesti. Mogu li i potresi biti povezani s klimatskim promjenama? Odgovor je potvrdan. Dr. Bill McGuire u svojoj knjizi Waking The Giant: How a Changing Climate Triggers Earthquakes, Tsunamis, and Volcanos, (Buđenje diva: kako promjene klime uzrokuju potrese, tsunamije i vulkane) pojašnjava kako je Zemlja u dinamičnom stanju u kojem čak i male promjene sila mogu dovesti do prekretnica.

Trenutno vidimo transfer voda zbog suhe klime u Zemljinim umjerenim područjima, skupa s podizanjem razine mora i povećanom atmosferskom vlagom, što je dovoljno da gurne Zemljinu koru na kritičnu točku koja za posljedicu može imati dramatično povećanu razinu seizmičke aktivnosti, odnosno potresa.

Jezik koji upotrebljava Biblija znatno se razlikuje od jezika kojim se koriste znanstvenici klimatskih promjena, no postoji sličnost zaključaka koje su donijela oba izvora.

Zašto će se ove stvari dogoditi
Biblija ide i dalje od samog obavješćivanja o tome što će se dogoditi. Ona nam kaže i zašto će se to dogoditi.

U Postanku 3,1-7 saznajemo da su Adam i Eva bili neposlušni izravnoj Božjoj zapovijedi, a odlučili su vjerovati Sotoninim lažima. Adam i Eva su dobili vlast nad svijetom, no popuštanjem Sotoni, njihova je vlast prešla na njega. Biblija ga naziva “bogom” ili “knezom” ovoga svijeta (2. Korinćanima 4,4).

Problem grijeha je u tome što razdvaja ljudska bića, a sve što je stvoreno razdvaja od Boga. U Rimljanima 6,23 vidimo da je posljedica grijeha smrt, ne samo ljudskih bića i životinja, već i same Zemlje. Rimljanima 8,22 kaže: “sva stvorenja zajedno uzdišu i … skupa nalaze u porođajnim mukama sve dosad”. Znamo da je ova patnja posljedica grijeha i odvajanja od Boga. Upravo od ove patnje i smrti Bog nas je spasio plaćajući smrtnu kaznu za nas preko svoga Sina. Ovaj osobit čin izraz je Božjeg karaktera – iako smo Ga mi odbacili i potpuno uništili čudesnu Zemlju koju je stvorio, On još uvijek čini sve što je moguće kako bi nas obnovio za vječni život s Njime.

Biblija ne upotrebljava pojam klimatske promjene, no opisuje što se događa kada se sve stvoreno odvaja od svog Stvoritelja. Ova odvojenost ne može još dugo potrajati, jer već sada sve stvorenje uzdiše pod teretom grijeha. Na obzoru vidimo ispunjenje nekih vrlo važnih biblijskih proročanstava. Bog u svojoj milosti daje mnoštvo upozorenja o tome da Zemlja dostiže točku uništenja. Možete se složiti, i ne morate, s mišlju da čovječanstvo ubrzava klimatske promjene.

Ova tema je veliki politički problem s vrlo glasnim pristašama i protivnicima. Kakvo god vaše uvjerenje bilo, sa sigurnošću možemo reći da Biblija opisuje eskalaciju ratova, gladi, pošasti i potresa kako se drugi Kristov dolazak približava. To je strašno predviđanje, a bez Isusa je to budućnost s razlogom za uzbunu. Bilo kako bilo, važnost klimatskih promjena blijedi do zanemarivosti u usporedbi s važnošću Kristova dolaska i stvaranja radosnog i održivog društva koje je u savršenom skladu sa svojim Stvoriteljem. Sljedeći put kada pročitate još jedno istraživanje koje kaže da se klimatske promjene ubrzavaju iznad svih očekivanja, a posljedice dolaze brže no što se očekivalo, imajte na umu da je Biblija takve stvari predvidjela prije dvije tisuće godina. I zapamtite, iako su učinci klimatskih promjena na našu Zemlju strašni, oni su isto tako i pokazatelji da je Isusov dolazak vrlo blizu.

Scott Christiansen

U pokušajima da se ovaj problem objasni razumski mi smo iscrpili gotovo sve raspoložive ideje. Knjige, članci, propovijedi i predavanja o ovom predmetu dobar su pokazatelj širokog zanimanja i neprekidnih napora da se otkrije neka nova točka gledišta o problemu koji je pred nama.

U ovom članku želim predložiti jednu misao, po mom mišljenju ključnu za bolje razumijevanje takozvane odgode Kristova povratka. Ona je povezana s kulturom ljudi kojima je poruka Pisma prvotno bila upućena.

Danas se kulturološki pristup sve više i više primjenjuje na tumačenje Svetog pisma, što je, općenito, donijelo dobre rezultate.

Istočnjačko poimanje vremena

Prije nekoliko godina imao sam prednost posjetiti Švicarsku i raditi u njoj, u zemlji u kojoj sat ima najveći utjecaj na način života. Švicarski su vlakovi, na primjer, dobro poznati po svojoj točnosti i putnik uvijek treba gledati na točne satove koji se nalaze na svakom željezničkom kolodvoru.

Promatrati jednim okom sat doista je obilježje cijele suvremene zapadne kultre. To je količinski koncept u kojem se vrijeme smatra nečim što se mjeri i koristi za stjecanje materijalnih dobara. Zidni su i ručni satovi, kalendari i kronometri postali karakteristika zapadne tehnološke kulture.

To je sasvim različito od tradicionalne istočnjačke kulture u kojoj je Biblija našla svoj prvi dom. U tom okružju općeprihvaćene su se norme temeljile na različitim vrednotama, među kojima je i beskonačnost i nepromjenjivost. Za njih je vrijeme bilo kvalitativni koncept. Oni su više bili orijentirani prema samom događaju, prema njegovoj pouzdanosti, nego vremenu. “Hoće li se to doista dogoditi?” bilo je daleko važnije pitanje od “Kada će se to dogoditi?” Nije bilo važno je li se neki događaj odigrao jučer ili danas sve dok je bilo sigurno da će se on zbiti.

Štoviše, za istočne narode vrijeme je bilo nešto što se prvenstveno trebalo proživjeti i uživati, a ne mjeriti. Vrijeme se smatralo dragocjenim božanskim darom koji dobivamo u obilju.

Ovakvo gledište ima izravan utjecaj na pitanje čekanja i odgode kojem se sada okrećemo.

Događaj, a ne vrijeme

Vrijeme, ili biti na vrijeme, nije bilo od najveće važnosti u biblijskom svijetu. Činitelji kao što su zakazani sastanci i vremenom uvjetovani dogovori bili su samo sredstvo jačanja međusobnih veza, koje su smatrali slugama, a ne gospodarima. Sat je ili kalendar rijetko bio glavni razlog za prekid nekog odnosa.

Naravno, biti sretan i biti na vrijeme smatralo se idealnim. Ali ako bi istočnjak morao izabrati samo jedno od ovo dvoje, on bi sigurno glasao za sreću. Čini se da i suvremena kultura zadržava nešto od te stare mudrosti. Stoga i upozorenja koja vidimo duž autoceste: “Upamti! Važnije je stići nego stići na vrijeme. Smanjite brzinu!”

U istočnim kulturama spremnost i priprema skupine koja čeka također je bila važan činitelj. Stoga se u planovima za dolaska ostavljalo dovoljno vremena da se sve uredi, čime se osiguravala spremnost onih koji dolaze i onih koji čekaju.

Petar je ovo držao na umu kad je opominjao vjernike u prvom stoljeću: “Jedno vam, ljubljeni, ne smije biti nepoznato: da je u očima Gospodnjim jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obećanju. Ali će doći dan Gospodnji…” (2. Petrova 3,8-10).

Gospodar određuje svoj trenutak

U tradicionalnom istočnjačkom društvu gospodar je bio poznat po svojoj velikodušnosti i po činjenici da se nikada previše ne žuri. Trčanje bi bila sramota za njegovo dostojanstvo (činjenica koja, usput rečeno, daje novo značenje prispodobi o izgubljenom sinu u kojoj otac trči u susret svom sinu nauštrb svog dostojanstva).

Za sklapanja ugovora isključiva je prednost jednog gospodara bila da se pojavi u trenutku kad on zaželi. S nekim rijetkim izuzecima istočnjačka su gospoda i gospodari obično vrlo obilno koristili ovu prednost. Karakterističan je primjer bio Samuelovo odgađanje dolaska Šaulu u ključnom trenutku prije bitke s Filistejcima, odgoda koja se produljila na nekoliko dana (vidi 1. Samuelova 13).

U okomitoj dimenziji, u odnosu gospodara i sluga, sluge nisu trebale nadzirati gospodarev raspored. Gospodar je birao i određivao vrijeme kao što se može vidjeti u brojnim biblijskim događajima, a posebno u Isusovim prispodobama.

Što je veća važnost, veće je zakašnjenje

U suvremenoj zapadnoj kulturi, što je osoba važnija, dolazak će biti “točniji”. Nije li jedna od uloga vođa da drugima pokažu primjer točnosti?

Međutim, u tradicionalnim istočnjačkim kulturama još je i danas upravo suprotno. Važnost neke osobe se može mjeriti trajanjem njegove odgode. Kad god je Isus u svojim usporedbama rekao: “Ženik je kasnio” ili “Gospodar je došao nakon dugo vremena”, njegovi su slušatelji razumjeli značenje njegovih riječi.

Istočnjačka su vjenčanja čak i danas poznata po svojoj posvemašnjoj nezainteresiranosti za vrijeme. Rečeno mi je da u nekim zabačenim dijelovima istočne Azije gosti, nazočni vjenčanju, nisu čak sigurni ni kojeg će dana nevjesta doći. Čekanje u ovom kontekstu se ne smatra teretom, a odlaganje nije nužno nešto loše. U stvari, smatra se da duže čekanje stvara veći stupanj očekivanja i uzbuđenja.

Slika vjenčanja je uobičajena metafora u Bibliji za Boga koji dolazi svom narodu. Metafora se nalazi i u Starom i u Novom zavjetu. Držeći na umu činjenicu da se nijedno vjenčanje ne događa bez duljeg odlaganja ženikova dolaska, prirodno je očekivati da će se najvažnije vjenčanje dogoditi kasnije no što se očekuje.

Dvije vrste kašnjenja

U tradicionalnoj istočnjačkoj kulturi mogu se prepoznati najmanje dvije vrste odgode. U prvoj je vrsti skupina koja čeka, sigurna u dolazak osobe na koju se čeka. Oni se drže u neizvjesnosti, ali kako vrijeme prolazi, oni su sigurniji da se bliži željeni trenutak.

U drugoj vrsti odgode čekanje je obilježeno nedostatkom sigurnosti da će osoba uopće doći. To stvara sasvim različit prizor. Ono što skupinu koja čeka čini nervoznom nije produljeno čekanje, već sve veća nesigurnost hoće li se dolazak zbiti. Deborina pjesma, u kojoj je opisana smrt zapovjednika Sisere, izraelskog neprijatelja, podsjeća nas: “Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jada: Dugo mi se kola ne vraćaju: što im je zapreg tako spor?” (Suci 5,28).

Biblija ponekad razlučuje ove dvije vrste odgode dvjema različitim riječima. Dobar primjer se nalazi u Habakuku 2,3: “Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti.”

Prva je vrsta odgode izražena glagolom “stizati polako” ili “zadržati se”, druga se može prevesti s “oklijevati, odustati” ili čak “doći prekasno”.

Velika uloga znakova

U kulturi u kojoj je kvaliteta važnija od količine vremena znaci su vrlo važan podsjetnik o pouzdanosti događaja. Skupina koja čeka stapa znakove i događaj na takav način da oni postaju nedjeljivi. Često kad Biblija koristi priloge “blizu” i “na vratima”, to znači da ona podvlači pouzdanost nečega.

Stoga je prorok Joel, koji je živio četiri stoljeća prije prvog Kristovog dolaska, mogao reći: “Da, blizu je dan Jahvin” (Joel 3,14). Psalmist isto tako izražava istu misao kad kaže: “Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje.” (Psalmi 85,9). Poznat je slučaj Isusova propovijed o kraju vremena kojoj su prethodila dva pitanja što su ih postavili učenici: “Kaži nam kad će to biti i koji je znak tvoga dolaska i svršetka vijeka?” (Matej 24,3). U poduljoj raspravi koja je uslijedila Isus se prvenstveno bavio znacima vremena čiji je cilj bio da istakne pouzdanost, a ne nacrt kronologije događaja koji vode njegovu dolasku.

Pitanje duljine vremena koje prethodi Kristovom dolasku može biti ključno za suvremene kršćane. Međutim, u svakoj raspravi o ovom predmetu treba uzeti u obzir kulturu biblijskih zemalja i naroda.

Još u Kristovo vrijeme, a i ranije, židovski su rabini tvrdili da će Krist doći kad izraelski narod bude savršeno držao svih 318 zakona. U naše se vrijeme čuje da će Krist doći kad se njegova vijest bude propovijedala u svim zemljama. Premda su ovakva predviđanja dobar poticaj da se “uzbrza” njegov dolazak, uvijek trebamo držati na umu da Gospodin zadržava pravo da dođe u vrijeme koje On odredi.

Točno vrijeme Gospodinova dolaska nije u žarištu Biblije. Naglasak je na spremnosti onih koji čekaju. “Dakle: bdijte,” kaže Isus, “jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin!” (42. redak). Međutim, nema sumnje da će on doći. Znaci oko nas govore o apsolutnoj sigurnosti.

Zdravko Stefanović

To je zapravo središnja tema Isusova odgovora te istodobno i najistaknutiji znak što upućuje na Njegov dolazak. Isus kao da želi reći kako se prave i najveće dragocjenosti nastoje krivotvoriti. Stoga su učestala zavođenja i krivotvorine pokazatelji da postoji i dolazi ono što je izvorno, istinito i po božanskoj promisli — u cijelosti ostvareno kraljevstvo Božje. Uočimo niz motiva koji podupiru ovu misao:

Pravi proroci najavljuju mesijansko doba pravednosti i milosti, dok “lažni proroci mnoge zavode” (24,10), nakon čega slijedi sračunata pobožnost u kojoj se bezakonje razmahuje a ljubav hladi. (24,1 1). “Grozota pustoši”, koja si prisvaja “sveto mjesto” (24,15) što pripada samo Bogu, starozavjetni je opis iz Knjige proroka Daniela, prema kojem lažni mesije (kristi ili pomazanici) koji su, tijekom povijesti, ukidali pravu žrtvu i silom nametali svoju žrtvu — svoje spasenje.

Pojavljuju se “lažni kristi i lažni proroci” (24,24) koji čine brojne čudesne znakove da bi zaveli i one koji su upozoreni. Opasnosti od zavođenja čak i onih kojima je to kazano unaprijed snažno opisuje varljivost ovih duhovnih vođa. Na drugom mjestu Isus opisuje narav tog zavođenja: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.” (Mt 7,15) Ovi se lažljive! javljaju na različitim mjestima (24,26), zato im ne vjerujte, upozorava Isus, “jer će dolazak Sina Čovječjega biti sličan munji što sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada”. (24,27) Nakon ove usporedbe nalazimo najznačajniji dio Isusova odgovora učenicima — opis Njegova slavnog dolaska. Taj će jedinstveni događaj biti, sam po sebi, jasan znak (24,30/a) Njegova dolaska i posljetka svijeta, na što se i odnosilo postavljeno pitanje na Maslinskoj gori. Tada će svi “ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom”. (24,30/c) Veliko je okupljanje svih spašenih (izabranika) završni prizor ovog nadasve osobitog i konačnog događaja. (24,31)

Učenici su bili zadivljeni hramskom građevinom. Za njih je ona bila simbol veličanstvenosti i trajnosti. Sada Isus slika drugi, neusporedivo sjajniji prizor nebeskih stvarnosti koje ponovno postaju i ostaju vječnim domom spašenih.

Ovo je glavni sadržaj Isusova odgovora učenicima. Međutim, u Isusovu se odgovoru nalaze i brojne pojedinosti koje su također znaci Kristova dolaska, samo imaju određenu prateću ulogu i opisuju vrijeme kad “nije još svršetak”. (24,6.8) Sam se Kristov dolazak događa usred “poljuljanih nebeskih sila” (24,2 i Lk 21,26), što se očituje znacima “na suncu, mjesecu i zvijezdama”. (24, 29; Lk 21,25) Taj stravični nebeski vatromet opisuje i apostol Ivan u Otkrivenju: “I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.” (Otk 6,12-13) Smrtonosni je strah još jedan znak posljetka (24,30/b; Lk 21,26). Ali tu je odmah i ohrabrenje: “… uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.” (Lk 21,28) Popis znakova se nastavlja.

Isus spominje ratove između naroda i kraljevstava, gladi i pošasti, potrese zemlje (24,6.7; Lk 21,11), stradanja Krista radi i izdaje u obitelji (24,9; Lk 21,16), posrtanje u vjeri i međusobnu mržnju (24,10), propovijedanje Radosne vijesti o Kraljevstvu po cijelom svijetu (24,14), samoživost i raskalašenost kao u Noino vrijeme (24,37). Sve su to znaci, najave ili podsjetnici koji u vremenu upućuju na neizbježnost Kristova dolaska u slavi.

Jedno od ključnih pitanja u vezi sa znakovima vremena jest: kada se oni događaju? Biblijski komentatori nisu uvijek suglasni o tome. Neki ih previše smještaju u prošlost i tamo im nalaze ispunjenje. Drugi pak očekuju njihovo ispunjenje u budućnosti. Ima i onih koji smatraju da su to znaci opomene i ohrabrenja za sve naraštaje kroz svu povijest, a osobito nakon što se čovječanstvu “dogodio” Krist. Konačni, eshatološki kraj razlikuje se od drugih vremena znakom Sina Čovječjega (24,30/a) i intenzitetom događanja, ali svi ostali znaci imaju svoje mjesto u povijesti kao upozorenja i usmjerenja u vremenu. Poznavanje vremena i te kako je važno jer vrijeme lako postaje dezorijentirano, zbunjujuće i uspavljujuće. Zasigurno su se Isusovi učenici pitali kakve veze ima Kristov odgovor s njihovim vremenom. I Isus im je ukazao na neposredne nevolje i kušnje kojima će biti izloženi. Još u 23. poglavlju Evanđelja po Mateju Isus kori, opominje i najavljuje događaje koji će snaći Jeruzalem i njegove stanovnike: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća.” (Mt 23,37-38)

Prema Tacitu, između 31. i 70. godine razorni su potresi bili učestali: Na Kreti 46., u Rimu 51., u Frigiji 60. i Kampaniji 63.’ Glad u Judeji 44. godine opisana je i u Djelima apostolskim 11. poglavlju, a za Klaudija, od 41.—54. bile su četiri gladi. I napokon, opsada i zauzeće Jeruzalema 70. godine od strane Vespazijana i njegova sina Tita, kad su uistinu rimski vojnici pomicali svaki kamen Hrama tražeći u pukotinama zlato rastopljeno od požara, značilo je ispunjenje Isusovih riječi što ih je izgovorio prije četrdesetak godina. U svemu tome zlu svi koji su vjerovali Isusovim upozorenjima prepoznali su svoje vrijeme i, ohrabreni, izbjegli ili istrpjeli nevolju želeći što prije ugledati znak Sina Čovječjega koji donosi trajno izbavljenje.

Slično su doživljavali svi naraštaji vjernih. Za sve njih je Isusova poruka bila ohrabrenje. Kad su tijekom kasnijih stoljeća kršćani stradavali u progonstvima, ta ih je nevolja podsjećala da je ovaj svijet suzna dolina i da upravo te suze bistre pogled prema trajnom rješenju: dolasku Sina Čovječjega kojim počinje vječno Božje Kraljevstvo milosti i ljubavi. Kako izgleda naše doba? Obilježavaju li naše vrijeme znaci Kristova dolaska i svršetka svijeta? Ima li danas lažnih krista? Tko bi danas sve bio lažni prorok? Jesu li to samo utjecajne ličnosti koje oblikuju naš svijet? Je li se ikad toliko i tako najavljivala Radosna vijest? Kakvi su danas naši ratovi? Kako je s prirodnim nepogodama — jesmo li ih ukrotili? Ima li gladi? Bojimo li se bolesti i raznih pošasti? Što danas najviše zanima suvremenoga čovjeka? Da li iste stvari kao u doba Noino?

Vjerujem da ovi pokazatelji vremena u kojem živimo mogu pomoći i nama da se hrabrije nosimo s teškoćama života i još usrdnije poželimo doslovni susret s našim Gospodinom.

Dragutin Matak

Jednog ugodnog poslijepodneva, dok radite u svom dvorištu, dogodi se da vaš susjed prolazi pored vas. Budući da je zastao za trenutak, vi primjećujete da je njegova odjeća mokra. Pitate ga što se dogodilo, a on vam kaže da je prije nekoliko trenutaka prolio na sebe nekoliko posuda benzina dok ih je pokušavao skinuti s police.

Vi savjetujete svome susjedu da se presvuče što je prije moguće. Vi mu objašnjavate kako je jako opasno hodati u odjeći natopljenoj benzinom. Ako se slučajno približi vatri, zapalit će se i živ izgorjeti.

Vaš susjed s pozornošću sluša vaše prijekore, a onda vam objašnjava da će presvući svoje radno odijelo, ali najprije mora spaliti hrpu suhog lišća u svom dvorištu. Vi sada postajete još uporniji u svom nagovaranju da on odmah skine tu mokru odjeću. On ne smije prići vatri u odjeći natopljenoj benzinom. Ali svi vaši ljubazni i dobronamjerni savjeti nisu dovoljni. Vaš susjed sakuplja hrpu lišća i drugog smeća, i dok prilazi vatri, vjetar nosi plamene jezike u njegovom smjeru. Sljedećeg trenutka vaš susjed gori od glave do pete i ništa ga ne može spasiti. On se nalazi u benzinskom paklu.

To je, naravno, samo jedna usporedba. Sretni smo što nitko s zdravim razumom nije tako nerazborit. Ali pričekajte trenutak! Većina nas je u nekom smislu nerazborita kao i taj čovjek. Mi hodamo naokolo natopljeni benzinom grijeha.

Sve što je zaprljano i zagađeno grijehom postaje zapaljivo u Božjoj blizini. Jasno je da se čovjek u odjeći natopljenoj benzinom igrao sa smrću, ali zar i mi ne činimo isto hodajući nepokajani, uprljani nepriznatim i neoproštenim grijesima?

Opisujući pravednu stranu našega Boga, koji ne može dopustiti da zlo vječno muči ljude, Biblija kaže: “Naš je Bog oganj koji proždire”. Martin Luther je to izrekao na svoj način kada je rekao da je Bog “goruća peć, koja isijava ljubavlju”.

Prorok Izaija upozorava na zapaljivost grijeha: “Junak će biti kučina, a iskra djelo njegovo, zajedno će izgorjeti, a nikoga da ugasi.”

“Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj. Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri.”

Upravo je Božja svetost, vatra koja spaljuje grijeh, Adama i Evu natjerala da bježe od Božje prisutnosti u Edenskom vrtu. Nakon što su zgriješili oni se više nisu osjećali ugodno u njegovoj prisutnosti, već su se sakrili u grmlje.

Kada je Božji Sin došao na svijet, kao Isus Krist, on se nije usudio pojaviti u svojoj božanskoj slavi da grešni ljudi ne bi umrli u njegovoj nazočnosti. Samo je uzevši ljudsko tijelo mogao boraviti među njima bez opasnih posljedica.

Taj isti Isus, Bog, uskoro će se vratiti među nas, ali ovaj put neće skrivati svoju slavu. I nije potrebno zaklanjati božansku slavu od onih po koje će doći – od vjernih, pokajanih ljudi kojima su grijesi oprošteni. Svatko nepokajan, čiji grijesi nisu oprošteni, neće moći opstati u Božjoj prisutnosti. I to ne zato što bi Bog želio ubiti grješnike, već zato što se, poput čovjeka s odjećom mokrom od benzina, nisu htjeli osloboditi grijeha. Bog je oganj koji sažiže grijeh ma gdje se on nalazio. Ako izaberemo ostati u grijehu, Božja će prisutnost, nažalost, eliminirati i nas.

Nemoguće je prenaglasiti strahotu pobune protiv Božje volje. Biblija na mnogo mjesta ističe razornu silu grijeha u nama. On je kao benzin u ljudima koje je Bog s ljubavlju stvorio. Stalna, ubitačna prijetnja našem opstanku.

Božja je želja da nijedna osoba ne bude uništena kada se Isus pojavi u svojoj slavi. Krist je prvi put došao, kako sam kaže, “da traži i spasi što je izgubljeno”. Zato je i podnio krajnju kaznu za naše grijehe – umro je ostavljen od Boga da nijedan član ljudske obitelji ne bi doživio tu strahotu. Isto tako i cilj njegovog drugog dolaska je da ljudima omogući život. On će opet doći da bi darovao vječni život svima onima koji su se još u ovom životu odricali grijeha i živjeli vjerno njegovoj volji. Ali ako odlučimo ostati buntovni i ovaj kratki život koji nam je darovan protratimo nevjerno, pokazat ćemo Bogu da nismo zavrijedili dobiti trajni život.

Vječno odredište svake osobe ovisi o njezinom vlastitom izboru. Svaki od nas će na kraju iskusiti ono što je izabrao. Tako će se definitivno pokazati da Bog poštuje osobni izbor svake osobe. Zato je i poručio svečanim tonom u Bibliji: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. ŽIVOT, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta ON je život tvoj.”

Arnold Valentin Wallenkampf

Creddockova ilustracija predstavlja izazov za vjernike. Držati se obećanja o Drugom dolasku jeste test istrajnosti u vjeri. Ako je svaki naraštaj vjernika od uznesenja očekivao da Krist dođe baš u njihovo vrijeme, zašto On nije došao?  Kako živjeti radosno i u iščekivanju kad smo suočeni sa prividnim odlaganjem Kristovog dolaska?

Tenzija

Proročanstvo o Drugom dolasku u Mateju sadrži tri scenarija kraja svijeta – Noev potop (kraj pretpotopnog svijeta), razorenje Jeruzalema (kraj Izraela kao izabranog naroda) i Parusiju (kraj Sotone i kraljevstva grijeha). Ispunjenje prva dva proročanstva služi kao garancija da će se i treće ispuniti.

Ali, dok Isus majstorski spaja tri proročanstva u jedno, izranjaju dva oprečna principa eshatologije, stvarajući tenziju koja se ne može potpuno razriješiti. Mada smo mi skloni pokušajima da to učinimo – ono proturječno neodvojivo od proročanstva mora ostati. Vjernici su pozvani da ne racionaliziraju proročanstvo o Parusiji, već da žive, vjerom, čak i tenzijom koju nalaze unutar toga.

Prvi od dva oprečna principa jeste izvjesnost. Isus je rekao: “A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!” (Matej 24,32.33). Smokvino drvo ukazuje na događanje u prirodi, kao znak izvjesnosti Gospodinovog povratka. To je snažan simbol.

Drvo smokve bilo je jedno od najobičnijih drveta u Palestini. Isus i učenici mora da su sjedili ispod takvog jednog drveta dok je On izgovarao spomenute riječi. Kad grane drveta omekšaju u prisutnosti životvornog soka i počnu pupati, ljeto se približava. Poredak u prirodi potvrđuje obećanje o nečemu što će doći. Ukazujući na smokvino drvo, Isus nam prilazi na našem nivou, nivou činjenica koje svatko može provjeriti. Kad zapazimo promjene na drvetu smokve, pouzdano znamo da su one nagovještaj specifične promjene godišnjeg doba. Kao što ljeto sigurno dolazi poslije znakova zapaženih na drvetu smokve, Drugi Kristov dolazak isto tako slijedi poslije pojava pobrojanih u Mateju 24.

Međutim, iako Krist uspoređuje, On ne izjednačava prirodu sa Riječju Božjom. Smokvino drvo je samo znak o važnosti obećanja. Obećanje se oslanja na nešto mnogo veće od onoga što je stvoreno. Ono se oslanja na ono što je uzrok svemu stvorenom. Sunce se rađa na istoku i zalazi na zapadu; trava se pokosi i ponovno poraste; rijeke teku, oblaci daju kišu; lososi plove uzvodno; i “sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.” (Postanak 8,22). Ali, sigurnija od svega ovog zajedno jeste nepobjediva riječ Božja, riječ koja je sve pozvala u postojanje. Bog koji ne može lagati progovorio je i rekao: Isus ponovno dolazi.

Obećanje ne može a da se ne ispuni, ali ne zato što mi u to vjerujemo. Obećanje je pouzdano zato što je Bog Bog i ne može negirati sebe (2. Timoteju 2,13). Prve riječi Biblije su “u početku Bog”, a Matej 24 nas uvjerava da je “na kraju Bog”. Svijet nije stvoren slučajno, niti će njegov kraj biti proizvod slučaja. Mi imamo sigurnost zato što obećanje ima svoj izvor u Bogu.

No, postoji i jedna suprotna realnost jasno izražena u proročanstvu. “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac” (Matej 24,36).

Taj element upotpunjuje učenje i otkriva u sebi sadržanu tenziju. Postoji jedan paradoks na planu izvjesnosti i neizvjesnosti. Isus obećava da se sigurno vraća, ali vrijeme nije otkriveno. Vjernik zna što će se dogoditi, ali ne zna kada. I jasno je da je taj element neizvjesnosti Božji plan koji treba da u sluzi Božjem proizvede poseban odgovor: “Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi… Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi” (Matej 24,42.44).

Paradoks ovog obećanja dovodi Crkvu u jedinstven položaj. Što je sigurno, kada je nejasno. I baš kao što izvjesnost odolijeva našim sumnjama, tako se neizvjesnost suprotstavlja našim istraživanjima. Vrijeme Gospodinovog povratka nije samo neodređeno – ono je neodredivo.

Opasnost od nepostojanja znanja

Povijest spasenja otkriva, kao kakvu konstantu, da je vjernicima naloženo da žive sa opasnošću od nepostojanja znanja. U ključnim oblastima svog odnosa sa Bogom, pozvani smo da idemo u vjeri iako ne vidimo. Razumije se da ono što vidimo ne moramo vjerovati. Neke stvari, pak, moramo prihvatiti bez punog razumijevanja.

Kad je Bog pozvao Abrahama da napusti sve u što je bio siguran i da Ga slijedi, bila je to jasna zapovijed , ali dana u izmaglici nepostojanja znanja i u tmini nejasnosti. Abraham nije znao kuda ide, a Bog mu to nije ni rekao. Zemlja koja mu je bila obećana još nije bila njegova u trenutku njegove smrti. Živio je u šatorima čitavog svog života i iskustva sa Bogom. Jedina zemlja koju je ikada posjedovao tijekom svog života, i koju je morao platiti, bila je polje kupljeno od Hetita za obiteljsku grobnicu (Postanak 25,9.10).

Job nikada nije dobio objašnjenje za svoje nevolje, niti odgovor na neka od svojih najdubljih pitanja. Kad je Bog konačno odgovorio svome sluzi, bilo je to u vidu pitanja – “Bokove svoje opaši kao junak: ja ću te pitat’, a ti me pouči” (Job 38,3). I Gospodinov sluga se sjetio svog pravog mjesta: “Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta” (Job 40,4).

Hebrejski mladići nisu znali da li će Bog intervenirati da ih spasi iz babilonske peći. Njihova dužnost prema Bogu bila je sasvim jasna, ali koliko će ih to koštati bilo je sakriveno.

Svi ovi primjeri pokazuju postojanu vjeru u Boga bez potpunog poznavanja mnogih bitnih činjenica. Ipak, neznanje nije spriječilo vjeru; nasuprot, ono ju je još pojačalo. A svjedočanstvo ovih ljudi ukazuje na junačku prirodu njihovog pouzdanja u Boga. “No ako toga i ne učini (spasi)”, govorili su, “znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.” (Daniel 3,18). “On me ubiti može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam” (Job 13,15). “Zaputi se ne znajući kamo ide” (Hebrejima 11,8).

Izvjesnost i neizvjesnost dio su kršćanskog života, a obećanje o Drugom dolasku pogotovo. Ako se ijedan od tih elemenata izostavi iz proroštva, gubi se sila Kristovog učenja. Istinitost jednog obećanja potkrjepljuje nadu, neizvjesnost u pogledu vremena njegovog ispunjenja predstavlja poziv na straženje, istrajnost i vjeru.

Vjernik stoga živi u stanju iščekivanja jednog događaja koji se mora dogoditi jednoga dana, i može naići bilo kad. Tenzija između znanja i nepostojanja znanja, izvjesnost i neizvjesnost održavaju nas na našem duhovnom vrhuncu. To je život vjere koji iziskuje stalno osluškivanje, dinamičan, a ne statičan život.

Svakodnevno hodanje sa Isusom

Ovdje valja naglasiti neophodnost relacionog kršćanstva. Isus Krist nije vjerovanje, On je živa Osoba. Jedini način da Ga upoznamo jeste da iz dana u dan, svakoga trenutka budemo u zajednici s Njim. Mi ne možemo usvojiti nekoliko doktrina a onda se osloniti na te doktrine. Jedini način da saznamo što će Bog dalje činiti jeste da hodamo s Bogom i onda ćemo Ga, kad bude progovorio, čuti, a kad se bude pomjerio, to i osjetiti.

Ne smije nas iznenaditi što će se naša vjera suočavati sa izazovima. Ako su naša uvjerenja ispravna, moramo očekivati izazove. Sama priroda hodanja u vjeri neodvojiva je od kušanja vjere koja na taj način raste i dokazuje se.

Pojava rugača neće niti može oslabiti snagu Božjeg obećanja. Naprotiv, to samo služi da osnaži obećanje, jer proroštvo predviđa njihovu pojavu. “Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povoditi će se za svojim požudama i pitati: ‘Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja'” (2. Petrova 3,3.4).

Zlo u rugačima ogleda se u racionalizaciji obećanja. Postavljajući svoju logiku kao mjerilo vrijednosti Božje riječi, oni padaju u zamku. Oni nisu dovoljno ponizni priznati da je empirijsko znanje samo jedan vid znanja i da se sve istine, naročito one najdublje i najdalekosežnije, ne mogu jednostavno dokazati onako kako to oni očekuju. Tada, u težnji da opravdaju svoj skepticizam, oni pretjeruju što se tiče činjenica: ” sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja”, govore oni. Petar sumnja u iskrenost njihovih motiva kad kaže: “naumice zaboravljaju…” (5. stih).

Obećanje o Kristovom ponovnom dolasku temelji se na vjeri u Božju riječ i Božje obećanje. Po svojoj prirodi, ono ne može biti samo stvar racionalnog. Izvjesno je da vjerovati nije nešto iracionalno, ali to je jasno samo onima koji vjeruju Riječi obećanja.

Isus uskoro dolazi. Postoji hitnost u pogledu vijesti, ali koja nije određena našim satovima ili kalendarima. Mi ne možemo suditi o beskonačnom Bogu na osnovi pravila konačnog vremena – imajući na umu da “jedan je dan kod Gospodina tisuću godina” (2. Petrova 3,8).

Obećanje nas poziva da ga prihvatimo na osnovu pouzdanosti Riječi Onoga koji ga je dao, i da zajedno s njim prihvatimo da nas Bog vodi mnogim stazama koje su nam, uz toliko drugih stvari, nedovoljno jasne. Ali, staze nisu nepoznanica i za Boga, a kako je naše krajnje povjerenje povjerenje u Njega, mi radosno očekujemo ispunjenje Njegove riječi u pogledu “navršavanja” vremena.

Pogledajmo u izvještaje o Božjem postupanju. Iako se čini da ispunjenje Njegovih obećanja donekle kasni, Onaj koji je suveren i svemoćan uvijek je sigurno ispunjavao svoja obećanja. Još jednom, obećanje je apsolutno sigurno, samo je vrijeme njegovog ispunjenja van domašaja našeg saznanja sve do trenutka njegovog ostvarenja.

Zaključak

Kad sam bio dječak, imali smo običaj svakog vikenda ići u crkvu podzemnom željeznicom. Nas petero je sa ocem tako putovalo u New York. Nikada neću zaboraviti dan kada nas je on ostavio u vlaku. Zaustavili smo se u postaji gdje je trebalo presjesti iz vlaka u vlak. Kad su se vrata na vlaku “A” otvorila, on je istrčao na peron ostavljajući nas sve, što nikada ranije nije učinio.

Dok smo gotovo uspaničeni trčali za njim, ubrzo smo shvatili značenje njegovog prividnog napuštanja. Vlak “GG” samo što nije krenuo sa postaje bez nas, a vozač je nervozno pritiskao ručicu. Međutim, tu je bio naš otac, koji je stajao na vratima držeći ih otvorena da bismo svi mogli ući. I tako smo se, jedan po jedan, svi sigurno ukrcali u vlak, pod okriljem svog oca koji je stajao raširenih ruku.

Na isti način, Isus nas je ostavio da bi nam pripremio mjesto gdje ćemo moći zauvijek biti zajedno. I premda nismo sami zahvaljujući stalnoj prisutnosti Učitelja, čeznemo da svog Spasitelja vidimo uživo i da promatramo Njegovo lice. No, Bog traži da u vjeri trčimo za Njim, slijedeći Ga pravcem koji ne možemo sagledati, vjerujući u Njega u situacijama kad nešto ne možemo u potpunosti objasniti ili razumjeti.

Kad se otac postavio između krila na vratima vlaka u podzemnoj željeznici, nismo znali što on to radi, ali smo znali toliko da ga trebamo slijediti. A i otac je znao da ćemo poći za njim. Jer, djeca nemaju drugog izbora. Isto je i sa kršćanima. Možda ne znamo zašto se On već nije vratio ili kad će ponovno doći, ali mi poznajemo Isusa. Možda smo ponekad zbunjeni. Njegovi putovi mogu za nas biti tajanstveni, ali ne i Njegov karakter. Znamo da je On vjeran i pouzdan Učitelj, da je Onaj koji nas ljubi istinit i nepromjenjiv. On će držati svoje obećanje koje nam je dao o svom ponovnom dolasku. Naše je da budemo budni, vjerni i spremni, nikada ne sumnjajući da će On učiniti baš kao što je rekao.

John S. Nixon

Kada se liberijski tanker Strijela nasukao blizu obale Nove Škotske 1970., prepolovio se i potonuo. Kao posljedica izlila se nafta koju je prevozio i onečistila gotovo sto dvadeset i pet milja morske obale. Kapetan je priznao da je na radaru vidio upozorenje, ali ga je zanemario smatrajući da nema stvarne opasnosti. Poslije je priznao: “To je bila moja pogreška.” Problem je u tome što je šteta bila učinjena i više se nije mogla popraviti.

Opasno je kada se zanemari upozorenje na zaslonu radara, ali kada je u pitanju duhovnost, zanemarivanje može biti smrtonosno. Suočimo se s tim. Isus dolazi vjerovali mi to ili ne.

Znaci su posvuda! To nam ne kaže samo Božja riječ: dovoljno je promatrati naš svijet da bismo zaključili da Isus uskoro dolazi.

Poslušajte ovo: Isus je svojim čenicima rekao da će ponovno doći. Želeći biti sigurni, oni su Ga pitali koje znake trebaju očekivati i kada će se to dogoditi. U Mateju 24 nalazimo Isusov odgovor. Sada neću čitati cijelo poglavlje, ali postoje dva retka u kojima je On naveo nekoliko događaja koji su se već dogodili u naše vrijeme i dokazuju da je ono što je rekao bilo istina.

Biblija kaže: “Jer će mnogi doći pod mojim imenom i reći: ‘Ja sam Mesija’, i mnoge će zavesti.” (Matej 24,5) Navest ću samo jedan primjer kako se to proročanstvo ostvarilo. U ožujku 2000. više od osam stotina članova apokaliptičke sljedbe Pokret obnove Božjih deset zapovijedi u jugozapadnoj Ugandi bilo je ubijeno u jednom od najvećih masakra u novijoj povijesti. Vođe ove sljedbe Joseph Kibwetere, Credonia Mwerinde i drugi naučavali su da će svijet nestati 31. prosinca 1999. Kada se to nije dogodilo, članovi kulta koji su prijevarom bili navedeni da to povjeruju zatražili su povrat svoje imovine koju su dali kada su se pridružili ovom kultu. Ali kao odgovor na zahtjev članova kulta, vođe su jednostavno pobili “pobunjenike”. Kako je žalosno što su stotine članova kulta bili zadavljeni, unakaženi, spaljeni ili živi zakopani samo zato što su vjerovali u laž.

Rat je drugi znak upozorenja. Isus je u Mateju 24,6 rekao: “Čut ćete za ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” Razmišljajući o svemu što se danas događa u svijetu, u Afganistanu, Iraku i drugim zemljama, vjerojatno vas ne moram uvjeravati da je rat svakidašnja stvarnost. Nuklearni rat stalna je prijetnja koja sve čini nervoznima kao što to pokazuje i nedavni sukob Pakistana i Indije. “Bili smo vrlo blizu”, rekao je predsjednik Pakistana general Pervez Musharaf u lipnju 2002. kada je skoro izbio nuklearni rat između ove dvije zemlje. “Ratna prijetnja nestala je kad je nestala namjera,” rekao je Musharaf, “ali mogućnost postoji, a stanje je i dalje eksplozivno.” Eksplozivno! Bolje ga nije mogao opisati.

Zatim je tu i problem moralnog opadanja. Isus je u Mateju 24,12 rekao: “Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti.” Kad je bila obznanjena vijest o katoličkim svećenicima koji su spolno zlostavljali djecu, jedan američki propovjednik iz Bostona rekao je: “Ovo je nezamislivo. Otkrića su tako zapanjujuća i  šokantna da ih se ne može uklopiti u neki smislen niz događaja!”

Još niste uvjereni? Promotrimo naš svijet. Isus je prorekao da će u posljednje dane potresi i glad biti sve učestaliji. Matej 24,7 kaže: “Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.”

Prema američkom časopisu Geological Survey, zemlja se svake godine trese nekoliko milijuna puta. A Ujedinjeni narodi izvještavaju da je oko deset milijuna ljudi u četiri južnoafričke zemlje na rubu gladi.

Ali Evanđelje po Mateju nije jedina biblijska knjiga koja govori o Zemlji u posljednje dane.

Izaija 51,6 kaže: “Zemlja će se ko haljina istrošit.” Zanimljivo je da su i znanstvenici, bez obzira na to vjeruju li u Boga ili ne, otkrili da je to istina. Nedavno istraživanje koje je provela istraživačka skupina u Kaliforniji kaže da je planet Zemlja na rubu ekološke propasti. U svojem izvještaju kažu da se šume, energija i zemlja troše brže nego što se mogu obnoviti. Glavni autor ovog istraživanja rekao je da su Zemljina prirodna bogatstva “poput gomile novca s koje svatko uzima dok svi žmire, ali će ona na kraju nestati.”

To je istina. Zemlja stari. Okoliš je zagađen, prirodna bogatstva se smanjuju a ljudi gladuju zbog nedostatka hrane i vode. Ali tjelesna glad nije naša jedina briga. Biblija govori o drugoj vrsti gladovanja koje će biti široko rasprostranjeno u posljednje dane. “Jer će ljudi biti samoživi, nepokorni roditeljima, nezahvalni,  bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobara, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga.” (2. Timoteju 3,2-4)

Ja ovo nazivam duhovnom glađu. Žalosna je slika ljudi koji gladuju za Bogom, koji ne poznaju Isusa i silu Božje riječi koja im pokazuje bolji put. Ne samo da je svijet ispunjen grijehom, već svi mi moramo podnositi žalosne i bolne posljedice našega grešnog i opasnog svijeta čak ako i odlučimo živjeti za Boga. To nije lijepa slika, zar ne? Je li to svijet u kojem želite živjeti? Ja sigurno ne želim. Ali postoji i dobra vijest. Takvu sliku nećemo još dugo gledati. Isus dolazi po tebe i mene.

Zar ne vidite? Isus se mora vratiti ili će ovaj svijet uništiti sam sebe. A mi na temelju Božje riječi znamo da se tako neće završiti. Sjećate li se kapetana koji je vidio upozorenje na radaru ali mu nije povjerovao? On nije jedini. On je samo jedan primjer ljudskog načina razmišljanja. Autor reportaže o rijeci Mississippi koja je bila objavljena u časopisu Smithsonian ispričao je što je naučio dok je putovao rijekom u gumenom čamcu iz grada Memphisa do Meksičkog zaljeva. Opisao je goleme nasipe koji su bili izgrađeni da spriječe izlijevanje rijeke u okolne gradove i polja. Više od osam milijuna ljudi koji su živjeli u delti ove rijeke vjerovali su da ih nasipi štite misleći da su trajno zaštićeni od riječne poplave. “Ljudi u ovoj dolini uvjereni su da je sve pod kontrolom”, rekao je jedan inženjer ovom autoru.“Ali to je lažni osjećaj sigurnosti. Mi u ovoj dolini još nismo vidjeli što ova rijeka može učiniti. Mi ništa ne kontroliramo.” U članku koji je objavljen u veljači 1993. Michel Parfit je predvidio da će jednog dana, uskoro, naići poplava. Kako je samo bio u pravu. Svega nekoliko mjeseci poslije, u ljeto 1993., jedna od najgorih poplava u povijesti rijeke Mississippi zahvatila je cijelo područje. Autor sigurno nije znao da će se njegove riječi tako brzo ispuniti.

Kada je u pitanju spasenje, nema nikakvog nepoznatog odredišta. Isus vam danas nudi “kartu” za Nebo i ona ne stoji tisuće dolara, čak ni 59 dolara. Ona je besplatna!

Božje riječ je istinita. Isus se vraća. I to ubrzo. Isus je rekao da postoji bolje mjesto od ovog starog svijeta. Mjesto gdje nema zločina, bolesti, boli ni smrti. To mjesto je Nebo i Isus nas želi tamo povesti. Iako tamo nikada nismo bili, na temelju onoga što smo čuli to je prekrasno mjesto…

Drugi Kristov dolazak stvarni je događaj koji će se uskoro zbiti. Za neke ljude, one koji su spremni, ovaj događaj će donijeti veliku radost. Ali drugima će ovaj događaj biti vrijeme straha, suza i dubokog žaljenja.

U kojoj ćete skupiti biti vi?

Patricia Humprey

Pastor je odgovorio: “Zašto ne?” i otpočeo:

“To bi mogao biti dan kada se dnevni poslovi uobičajeno odvijaju. Novine, radio i televizija izvješćuju o radu Sabora, spominjući financijski dokument koji je dan ranije potpisao predsjednik države. Vrijednost valute bi mogla porasti ili opasti, ovisno o tadašnjem poslovanju naše zemlje. Ljudi se bave svim i svačim, raduju se ili prolaze kroz teške trenutke.

U večernjim satima TV i radio izvjestitelji iznose najvažnije vijesti dana – između ostalih oni navode izvješće astronoma iz Mount Palomara o pojavi malenog tamnog objekta na istočnom nebu. Pojava je, prema stručnom izvješću, ušla u domet optičkih teleskopa. Međutim, astronomi tvrde da se uopće ne treba uznemiravati, jer je to milijunima svjetlosnih godina daleko.

Oko ponoći, astronomi iz Perua izvješćuju da su primjetili objekt na istoku, ali je mnogo veći no što su ga opisali znanstvenici iz Sjeverne Amerike. Do 9 sati sljedećeg jutra, vijesti su preplavljene izvješćima sa svih strana svijeta. Svi vide objekt na istočnom nebu, malo iznad horizonta, koji je dobio sjaj i sliči supernovi, eksploziji nekog udaljenog sunca. Neki tvrde da je to Halleyev komet, ali njemu još nije vrijeme. Najnovija izvješća govore da novu pojavu ljudi na različitim dijelovima planeta mogu vidjeti čak i golim okom. Ali jesu li te izjave istinite? I što je, uopće, to?

Oko 18 sati istoga dana, objekt je postao vidljiv svakome. Pogledi sa Zemlje i dalje su usmjereni prema istoku. Iako je sunce još uvijek bilo na nebu, nova je pojava neometano blistala. “Što je to?” čuje se diljem svijeta. Je li to komet? Ide li prema nama? Vjerojatno je tako, jer se stalno povećava. I sve je sjajniji. Nema sumnje – to mora biti komet. Tisuće ljudi izlazi iz svojih domova, osjećaju uzbuđenje i komentiraju pokazujući prstom prema nebu. Seljaci na poljima su zastali s radom. Sada već izgleda kao da ima dva sunca na nebu. Nikada se takvo što nije dogodilo u povijesti.

Kakva je to zvijezda? Pojavljuju se svakovrsne ideje dok znanstvenici umiruju narod da je sve u redu. Ali to je ipak čudno. Bi li to mogao biti nekakav znak? Ili možda…? Ne, sigurno nije to. Ali ipak je tu. Milijarde to vide. Milijarde se čude. A zvijezda je sve veća i sve blistavija.

Pristižu nova izvješća. Astronomi kažu da nam se taj objekt, ma što on bio, približava, i to vrlo brzo. Tisuće ljudi napušta gradove. Diljem Hrvatske nastaje najveća prometna zbrka ikada viđena. Obavijesti iz vojnog stožera i sjedišta hrvatske vlade nalažu ljudima da se pripreme za obranu od agresije. Iako nitko ne zna što je to na nebu, vlada tvrdi da se treba pripremiti.

Uplašeno mnoštvo je nahrupilo u crkve i obratilo se pastorima i svećenicima: “Kažite nam što da činimo. Što se to događa?” Te noći nitko ne spava. Nitko nema vemena da jede. Bolnice su pune ljudi, jer milijuni ne mogu podnijeti stres. A zvijezda je, u međuvremenu, sve veća i sve sjajnija.

Sada se već svakakve poruke pojavljuju na radiu i televiziji. Zatim se događa nešto neobično – poznati političar, skeptik i protivnik svake religije, daje javnu izjavu pred kamerama. On kaže: “Sumnjao sam u Bibliju i odbacivao religiju. Ali sada počinjem vjerovati u nevjerojatno. Ono što sam mislio da se nikada ne može dogoditi, događa se pred našim očima. Nema više nikakve sumnje – došao je posljednji trenutak ljudske povijesti!” Njegove riječi slušaju uplašeni milijuni ljudi. “Sve je to, na kraju, istina. Riječi koje sam učio na vjeronauku sada se ostvaruju. A ja sam im se rugao više od pedeset godina. Izgovorio ih je najbolji čovjek koji je ikada živio. Bio je to Isus i govorio je o svom ponovnom dolasku, a ja sam se podsmijevao tome. On je rekao: ‘Kada odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi.’ Ali ja nisam spreman za susret s njim.”

Uskoro se događaju čudesne promjene u prirodi. Rijeke prestaju teći, mračni, teški oblaci se skupljaju i sudaraju na nebu. Nevjerni ljudi gledaju oko sebe s užasom dok oni koji su vjerovali Bibliji osjećaju sve dublju radost zbog konačnog izbavljenja. Svi dižu pogled i vide kako se usred mračnog, podivljalog neba pojavljuje blistava svjetlost odakle dolazi gromki Božji glas, koji potresa zemlju: “Svršeno je!”

Svuda unaokolo otvara se zemlja i iz svojih prebivališta izlaze vjerni božji ljudi iz svih stoljeća, od stvaranja svijeta. Na glas kralja nad kraljevima, koji se sada na blistavom oblaku već približio zemlji, mrtvi ustaju, potpuno obnovljene ljepote i zdravlja, i dobijaju novi život.

U posljednjim trenucima televizijskog prijenosa, govornik se obraća pučanstvu riječima: “Sve je to bilo u Svetom Pismu. Ma gdje bili, poštovani gledatelji, možete biti svjedoci ostvarenja biblijskog proroštva. Krist ne dolazi tajanstveno, niti se pojavljuje tu i tamo. On dolazi upravo kao što piše – ‘Vidjet će ga svako oko!’ Ali ja sam odbacio Gospodinovu riječ i nisam dozvolio Isusu da me spasi od grijeha. Sada je kasno. Zauvijek sam izgubljen. Zašto nisam imao potrebu za tim divnim riječima Biblije? Zašto im nisam vjerovao? Zašto s milijunima drugih nisam bio odan Stvoritelju? Što će sada biti samnom?”

Prijenos je prekinut. Više nema nikakve slike na televiziji. Iz radio-prijemnika ne dopire nikakav zvuk. Stali su strojevi za tiskanje novina. Iznenadni potres, kakav svijet nije doživio, pogađa zemljinu koru. Cijelo nebo blista plamenim sjajem. Zatim glas blagoslova, glas vječne ljubavi, Isusov glas, nježan, ali moćan, odjekuje svijetom: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!”

Dan Kristovog povratka je upravo pred nama. Stotine tisuća onih koji sada slušaju ovu emisiju bit će svjedocima njegovog dolaska. A jesu li svi spremni? Jesam li i ja spreman? Biblija kaže: “Vjeruj u Gospodina Isusa pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom.” Predajmo mu svoj život. On zna naše tuge, naše potrebe i naše dvojbe. Ali on je i sposoban da nas kroz sve to provede do riješenja problema, jer nas voli. Odlučimo se za to blagoslovljeno prijateljstvo s njime dok je još vrijeme.

H.M.S. Richards, Jr.

Drugi advent središnja je misao cijele Biblije. U drugi advent su vjerovali svi pisci Biblije. O njemu su pisali proroci i apostoli. Samo u Novom zavjetu nalazimo 319 navoda o drugom Kristovom dolasku, a u cijeloj Bibliji proroci i apostoli su pisali o drugom dolasku na oko 1530 mjesta. U prosjeku svaki dvadeset peti redak u Bibliji govori o drugom adventu. To je bilo radosno iščekivanje prvih kršćana. Njihov poznati pozdrav bio je Maranata, što znači “Gospodin dolazi”. Sve krjeposti kršćanskog života gube smisao ako zaboravimo ostvarenje naše najdublje potrebe — sjedinjenje sa svojim Ocem i nebeskom obitelji.

Kad je Isus Krist prvi put došao na našu Zemlju, Bog je u Kristu sjedinio nebesku i zemaljsku obitelj. Ono što je Adam izgubio neposlušnošću Isus je vratio svojim životom i smrću. Svim ljudima je dao mogućnost vječnog života. Ali, to sjedinjenje nije potpuno. Razdvojenost zemaljske i nebeske Božje obitelji još uvijek traje, iako sada vjerom živimo s Bogom, dolazi vrijeme potpunog sjedinjenja. Vrijeme drugog adventa bit će vrijeme potpunog sjedinjenja. Mnogi se pitaju hoće li Krist doći i kada će doći. Sigurnost drugog adventa je u Isusovom obećanju i naravi Njegove božanske ljubavi. Bogu nije moguće zauvijek biti odvojen od svoje djece. Isus je obećao da neće zauvijek biti odvojen od svoje djece koju voli nama neshvatljivom ljubavlju.

“Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem i pripravim vam mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Evanđelje po Ivanu 14, 1 -3.) Neće biti mira na nebu dok se cijela obitelj ne okupi! Jamstvo drugog adventa je to što božanska ljubav ne trpi razdvojenost.

O drugom adventu ljubav će doživjeti svoje ispunjenje. Tada će život pobijediti smrt. Bit će to veličanstven događaj sjedinjenja onih sto su se voljeli, a smrt je nakratko prekinula njihovo zajedništvo.

S velikim uzbuđenjem sam slušao o djevojci koja je bila oteta i živa zakopana. Nakon visoke otkupnine koju je bogati otac platio, kćerka se vraćala kući ocu koji ju je s nestrpljenjem čekao. Kakav veličanstven susret! A ipak, to je samo blijeda slika onoga što će doživjeti otkupljeni kad se susretnu s Onim koji je dao cijelo nebo da bi vratio svoju djecu kući.

Što se dogodilo našem kršćanskom svijetu u odnosu na drugi advent? Začuđuje da ljudi sve manje razgovaraju o drugom adventu što se on više približava. Narod smo koji za sebe tvrdi da slijedi Isusa Krista i to potvrđujemo raznim običajima i blagdanima. Na kraju svake godine ulažemo velike napore da na dostojanstven način proslavimo obiteljski blagdan, blagdan koji nas podsjeća na prvi advent — Božić. I tu činimo pogrešku. Ne zato što se sjećamo prvog Kristovog dolaska, nego zato što zanemarujemo podsjećanje na Njegov drugi dolazak. Prvi i drugi dolazak Isusa Krista ne mogu biti razdvojeni. Isusovi suvremenici su učinili pogrešku što su očekivali da se Isus pojavi u slavi u njihovo vrijeme i bude im osloboditelj od rimske vlasti. On je prvi put došao spasiti nas sve od posljedica Adamovog grijeha, a o drugom dolasku oslobodit će nas prisutnosti grijeha i njegovih posljedica.

Tako se i Krist jednom prinese, da uzme mnogih grijehe; a drugom će se javiti bez grijeha na spasenje onima koji ga čekaju. (Hebrejima 9,28)

Govorenje o Kristovom drugom dolasku jača našu vjeru u uskrsnuće mrtvih i Kristovo slavno pojavljivanje. Vjera u uskrsnuće o drugom Kristovom dolasku je temeljna odrednica kršćanske nade. Vjera u uskrsnuće bila je probni kamen za Isusove sljedbenike i za ljude u prvim stoljećima kršćanstva. Na problem nevjerovanja u uskrsnuće u Korintskoj crkvi sv. apostol Pavao odgovara:

“Ali, ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki medu vama tvrdi da nema uskrsnuća mrtvih? Ako li nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera.” (1. Korinćanima 15,12-14)

Krist je pobjednik! Njegova pobjeda će pokazati svoj vrhunac u slavnom dolasku koji će učiniti kraj svemu što nas muči. Puritanski propovjednik Richard Baxter rekao je da Krist mora doći kako bi završio ono što je započeo. Mladoženjin odlazak nije bio njegova rastava. On nas nije ostavio s namjerom da se više ne vrati! Onaj koji je došao stradati sigurno će doći vladati. I onaj koji je došao kupiti sigurno će doći da bi to posjedovao. Noć polako istječe i dan se približava.

To će biti najljepši dan za sve spašene! Kakva divna budućnost očekuje ovaj planet! Slava neka bude Otkupitelju!

Srećko Kuburić

Čemu nas uče ove pojave u prirodi? Nema sumnje da u povijesti ima mnogo zaključaka o tim događanjima. Po nekima bogovi su se naljutili pa kažnjavaju ljude. Drugi malo pomnije prate što se događa i uočavaju pojave u prirodi, recimo, pomicanje tektonskih ploča u dubljim slojevima zemljine kore, što objašnjava otkud potresi i razorni valovi golemih vodenih masa. Zanimljivo je da u biblijskim napisima nalazimo prirodne nepogode kao opise vremena i svijeta u kojem živimo. U evanđeljima najpoznatije je Matejevo 24., Markovo 13. i Lukino 21. poglavlje. Osim pojava u prirodi tu su opisana i moralna stanja ljudi koja sve više zastrašuju kako se bliži kraj ovome svijetu.

Međutim osnovne poruke prirodnih nepogoda jesu sljedeće:
1. Iako se čini da je čovjek ovladao planetom na kojem živi i da je u stanju sve podrediti svojim željama i potrebama, ipak to nije tako. Priroda je jača od ljudi, jer su konačno i ljudi dio te ponekad zastrašujuće kreacije.
2. U prirodi je vidljiva neravnoteža bar na dvjema razinama kad govorimo o materijalnim pojavama. Ona koja je izvan našeg dosega (već spomenuta kretanja tektonskih ploča), i nerazumno korištenje prirodnih dobara koje remeti EKO sustav u prirodi. Kada nas zadesi promjena klime i tla onda se valja prisjetiti tko je posjekao šume, proizveo štetne plinove koji uništavaju raslinje itd.
3. Čovjek nije u stanju zaustaviti uništavanje okoline nužne za svoj opstanak, a kamoli utjecati na njemu nedostupna događanja u zemljinoj kori, koja uzrokuju potrese. Stoga, ima li smisla ustvrditi kako trajno ukloniti razorne prirodne pojave može samo netko tko nadmašuje ljudske snage i umijeća?

Prema biblijskoj ocjeni stanja u kojem se nalazi naš planet, jedina učinkovita intervencija kojom se zaustavljaju sve prirodne nepogode i iskorjenjuje svako zlo među ljudima jest Drugi Kristov dolazak. Tada Stvoritelj ponovo stvara novu i skladnu Zemlju bez mržnje i potresa. (Vidi Rimljanima 8,18.-25; Otkrivenje 21,1.-8.)

Dragutin Matak