Tako se nekome može činiti naivnim zahtjev koji su učenici postavili Isusu Kristu: “Gospodine, nauči nas moliti.” Zar nisu znali da je molitva ono što je zapisano u crkvenome molitveniku? Ili ih je netko prevario da postoji nekakav tajni recept za uspješnu molitvu?

Na njihov zahtjev, Isus je svojim učenicima rekao da mole Boga za svoje svakodnevne potrebe – materijalne, emotivne i duhovne. Ali im je rekao i da Boga oslovljavaju “naš Oče”. Niti jedan roditelj rado ne uskraćuje svojoj djeci ono što je za njih dobro, čak i ako ga za to zamole nevještim, neispravnim riječima. Ipak i dalje neki smatraju da nam Bog neće odgovoriti ako mu ne pristupimo na poseban način, zacrtanom konstrukcijom molitve. Zahvaljujući takvom pogledu, molitva se danas smatra isključivo sredstvom da nešto od Boga dobijemo. Molimo se da nas Bog blagoslovi da bismo bili sigurni ili uspješni. Međutim, jedina je istina da je molitva u svojoj biti prava komunikacija. A prvo je pravilo komuniciranja da treba slušati onoliko koliko govorimo. Slušate li vi Boga? Ili mu samo nabrojite sve te “Očenaše” ili čitavu listu zahtjeva i odete svojim putem?

Postavite se na mjesto našega Stvoritelja: jedina prilika kada mu se netko od neprijatelja obraća jeste kada ga psuju, a jedina prilika kada mu se obraća netko od prijatelja jeste kada nešto od njega traže. Kako biste se osjećali?

Sramim se, ali moram priznati da je bilo vrijeme kada sam imao monologe dok sam se obraćao Bogu. Ali naučio sam bolje. Naučio sam otpočeti svoju molitvu tako što najprije kažem Bogu zašto ga stvarno volim. Zatim podijelim s njime svoje planove, nedavna razmišljanja, ono što mi je najvažnije. Konačno kažem: “Gospodine, što ti imaš reći meni?” Ponekad mi kao odgovor dođe podsjećanje da ima još nešto što mu nisam rekao. Ponekad on u meni potakne neki dojam, ponekad samo slušam misli. Ali kada završim znam da smo moj Bog i ja imali razgovor.

Pitate za odgovore? Naravno, ima i konkretnijih odgovora. Kroz Bibliju, preko nekih ljudi ili novih shvaćanja. Međutim, to ne bi trebao biti uvijek razlog za molitvu. Molite se da biste rekli Bogu kako vidite stvari iz svoje perspektive. Kada ja otvorim svoje srce njemu, on mi pomaže da istražim svoje misli, motive i prioritete. I zato što je Božja mudrost beskrajna uvijek rezultate našega razgovora prepuštam njemu. On bolje zna što je dobro za mene, moju obitelj i moje društvo.

Podsjetimo se legendarnih riječi: “Molitva je disanje duše. Ona je tajna duhovne sile.” I kao disanje, molitva bi se trebala odvijati više ili manje spontano. Ona bi trebala podići naš pogled iznad sebičnih interesa i pomoći nam da se predamo daleko širim i važnijim interesima Božjega kraljevstva. Ona je, konačno, izražavanje ljubavi između mudroga Boga koji voli i njegovoga vjernog djeteta.

Kada su me klinci iz atletske sekcije pitali kako bi trebali disati, ja sam im odgovorio: “Ovisi.” Tada sam im rekao ono o trčanju i hodanju, uzbrdo-nizbrdo, i tako dalje. Dodao sam: “Dišite onako kako to najbolje odgovara vama. Ali kako god to činili, nemojte prestati.” Dragi prijatelji, to se isto odnosi i na vašu molitvu. Jer ona je disanje. Nemojte prestati. Vaš vas Otac želi žive, vječno pored sebe.

Stephen Chavez

Prije pojave grijeha Adam i Eva izravno su komunicirali s Bogom; nakon dolaska grijeha ova je komunikacija bila prekinuta. Sa svojim Stvoriteljem više nisu mogli razgovarati licem u lice. Razlog tome nije bio da se Bog promijenio, već se promijenio odnos Adama i Eve prema Njemu.

Zbog grijeha Adam i Eva nisu mogli opstati pred Gospodinom (vidi Postanak 3,8). Bojali su se Boga. Grijeh ih je otjerao od Stvoritelja. Štoviše, grijeh koji je odvojio ljudski rod od Stvoritelja odvojio je i narode, kraljevstva, plemena, društvene zajednice, crkve i obitelji. To je žalosna činjenica koju smo svi doživjeli na ovaj ili onaj način.

Kako je smiješna misao koji ponekad čujemo da je “čovjek u potrazi za Bogom”. Točno je upravo suprotno: Bog je u potrazi za nama. On nas traži na razne načine i raznim sredstvima da nas dovede k spasenju. Od Postanka do Otkrivenja, od Mojsija do Ivana, Biblija otkriva Boga koji je u potrazi za ljudskim rodom; ona pokazuje Njegovu želju da nas dotakne, da nam dade do znanja da je ovdje i da nas ljubi unatoč našim grijesima (Izaija 5,1-5; Matej 23,37).

BOG I PROROCI

Od najranijih dana — zapravo od trenutka kad je prekinuta izravna komunikacija — Bog se služio prorocima da s nama stupi u vezu. Rad proroka uključivao je mnogo toga: oni su naviještali oba Isusova dolaska; pokazali su da Bog toliko cijeni ljudska bića da je između njih izabrao proroke koji će Ga predstavljati; bili su oruđa preko kojih je Gospodin otkrivao svoju ljubav i karakter svojem narodu; slali su upozorenja na neposredno predstojeće sudove. Proroci su također otkrivali plan spasenja. I Gospodin je uporabio proroke da napiše Bibliju.

Usporedimo 2. Ljetopisa 20,20 s Lukom 16,31. Ovdje su prikazana dva stajališta prema prorocima. U određenom smislu mi se nalazimo na jednoj od opisanih strana. Ili vjerujemo što nam Bog govori (često preko svojih proroka) ili ne vjerujemo. Naše stajalište prema prorocima u biti samo odražava naše stajalište prema Bogu.

Kako možemo znati vjerujemo li stvarno prorocima? Može li se dogoditi da mislimo kako vjerujemo, a u biti ne vjerujemo, kao i mnogi izraelski vođe tijekom povijesti tog naroda?

Odgovor nije težak. Isus ga je dao bezbroj puta: “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.” (Ivan 14,15) “Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite što zapovijedam?” (Luka 6,46).

OTKRIVENJE PO ISUSU KRISTU

Iako je Božja najuobičajenija metoda bila da se otkriva preko svojih proroka, dolazak Isusa Krista na ovaj svijet najveće je i najpotpunije Božje otkrivenje uopće. Uostalom, Isus je bio Bog u tijelu. Kakvo bismo još otkrivenje mogli tražiti?

Premda je Isus došao u drukčijem obliku nego što su ljudi očekivali, Njegov život i nauk bili su zoran primjer Božje volje za čovječanstvo. Narod koji je živio u Kristovo vrijeme očekivao je veličinu koja će zadovoljiti njihova fizička očekivanja. Očekivali su silu umjesto poniznosti, veličanstvenost umjesto krotkosti. Međutim, Isusov je dolazak vjerno otkrio pravi karakter Boga Oca.

Na osnovi Ivana 14,8-12 znamo da su oni koji su vidjeli Isusa vidjeli Oca jer su Isus i Otac jedno. Ovaj prisan odnos više je od odnosa učitelja i učenika. Riječi koje Isus izgovara više su nego samo riječi ljudskog bića: one su objava djelovanja samog Boga. Zbog toga upoznavanjem Isusa upoznajemo i Boga. Najbolji način da upoznamo Božju ljubav i Njegovu dobrotu jest osobno upoznati Isusa Krista.

BOG GOVORI DANAS

Govorili smo o božanskoj objavi preko proroka i Isusa Krista. Međutim, ona nije bila ograničena samo na biblijsko doba. Bog je uvijek želio da znamo koja je svrha života. On se pobrinuo za to da upoznamo istinu i sredstva spasenja. Bog se otkrio putem prirode, znanosti, Biblije, Isusa, božanske providnosti u našem životu, ljudskih odnosa i Svetoga Duha. On se također otkriva u Božjem liku koji se odražava u onima koji su Mu posvetili svoj život.

BOG GOVORI PREKO BIBLIJE

U više slučajeva Gospodin je od proroka tražio da zapišu Njegove poruke; mnoge od njih su sačuvane. Nalazimo ih u Bibliji. Na primjer: “Mojsije popiše sve riječi Jahvine.” (Izlazak 24,4; vidi i 34,27; Levitski zakonik 26,46) I Jošua je trebao zapisati ono što je Bog rekao (Jošua 24,26). Gospodin je od Jeremije tražio da napiše knjigu u kojoj će biti sve riječi koje je uputio ljudima. Godinama poslije prorok Daniel (Daniel 9,2) piše kako je čitao Jeremijinu poruku u kojoj je Gospodin obećao da će Božji narod osloboditi nakon sedamdeset godina robovanja. Sam Daniel je trebao napisati knjigu posebno za one koji žive u “vrijeme svršetka” (Daniel 12,4). Tako se Bog otkriva u Bibliji. Njezina pisana poruka izraz je Božje volje.

Činjenica je da u Svetom pismu ne nalazimo riječ Biblija. Ona potječe od latinske riječi biblia koja znači “knjige”, odnosno “svete knjige”, a dolazi od grčke riječi biblos koja znači “knjiga”. Biblija je sastavljena od niza knjiga, trideset devet u Starom i dvadeset sedam u Novom zavjetu.

Usprkos velikoj raznolikosti stilova i oblika, od prve do posljednje knjige Biblija govori o Bogu punom ljubavi, Stvoritelju svemira, kojemu je stalo do Njegovih grešnih stvorenja. Glavna je tema Biblije Božja ljubav koja se posebno očitovala u Kristu koji je došao na ovaj svijet, živio kao čovjek i umro na Golgoti. To je najveća istina u svemiru. Zbog toga sve glavne biblijske istine treba proučavati iz te perspektive.

Jonathan Oey Kuntaraf i Kathleen Kiem Hoa Oey Kuntaraf