Jednom prilikom, kada smo Amber i ja putovali zajedno po inozemstvu, jedna zaposlenica carine upitala ju je sumnjičavim tonom: „U kakvom si odnosu s ovim čovjekom?“ Amber se uznemirila i rekla: „Pa, on je moj tata.“ Zaposlenica je rekla nešto kao da joj se čini kako sam premlad da bih bio njezin otac, na čemu sam joj, naravno, zahvalio. Ali, nije nam vjerovala. I tako smo se, bez izgovorene ijedne riječi, Amber i ja postavili obraz uz obraz i rekli službenici da dobro pogleda naša lica, osobito naše identične nosove. Službenica je rekla: „Da, očito ste rodbinski povezani,“ i mahnula nam je da prođemo.

Ispričao sam se Amber, kasnije, zbog njezine velike sličnost sa mnom, no čini se da joj to uopće nije smetalo. Jedanput sam u njezinoj sobi uočio svoju fotografiju na kojoj sam u dobi od otprilike 12 godina. Sličnost je bila značajna. Upitao sam: „Hej, Amber, smeta li ti što si toliko slična svome ocu?“

Nikada neću zaboraviti njezin smiješak i odgovor koji mi je dala: „Ne, tata. Meni se sviđa što izgledam poput tebe.“ O! Ako ste otac ili majka mora vam biti poznato koliko je ugodno čuti ove jednostavne riječi!

No pitam se koliko ljudi se tako osjeća kada je u pitanju Bog?

Mislim, razmislite o tome: Biblija nam često kaže da je Bog naš Otac – naš Tata. Čak nas je i Isus učio da se molimo: „Oče naš, koji si na nebesima…“ (Matej, 6,9). Sve je to dobro i krasno, no tu se nameće ozbiljno pitanje, zar ne? Je li Bog u kojega vjerujem takav otac kojemu bih ja želio biti sličan? Razmislite. Je li slika Boga koju imate u svome srcu privlačna ili odbojna? Je li u vašem umu, u vašem sustavu vjerovanja, Bog lijep? Ne govorim ovdje o Njegovu fizičkom izgledu. Govorim o Njegovu karakteru – načinu na koji razmišlja, osjeća i ponaša se. Želite li biti poput Njega? Ili vam je zamisao o Bogu emocionalno odbojna?

Smatram da je ovo najvažnije pitanje koje si ikada možemo postaviti o Bogu stoga što je činjenica da je naš svijet pun popularnih slika o Bogu koje ili guraju ljude u religiozno ropstvo ili u ljutiti ateizam – ili se Bogu služi iz straha ili se mrzi sama zamisao Boga.

Nasuprot onome što mnogi religiozni ljudi mogu misliti, ateizam nije najgora stvar na svijetu. Najgora stvar na svijetu je loša religija, a na vrhu popisa nalazi se loše kršćanstvo. Toliko je loše da ga Biblija naziva „Veliki Babilon, majka bludnica“ (Otkrivenje 17,5). Ovo je snažan izraz! Biblija nadalje upozorava ljude na lažnu religiju i potiče ih da izađu iz Babilona. Razlog je vrlo očit. Kada oni koji tvrde da poznaju Boga najbolje iznose sotonske stvari o Njemu, tada neizbježno slijedi strašno iskrivljavanje Božjeg karaktera. Ovaj je problem toliko ozbiljan da su povjesničari ustvrdili kako je ateizam nezakonito dijete Crkve, rođen na ovaj svijet kao žestoka intelektualna i emocionalna reakcija na crkveno ružno, pogrešno prikazivanje Boga.

Dopustite mi predložiti drugu mogućnost: možda je jedan i jedini istiniti Bog toliko lijep da bih se u Njega zaljubio kada bih Ga poznavao onakvog kakav doista jest! Ivan nam u Otkrivenju kaže da je Babilon pao, i navodi riječi anđela koji kaže: „Iziđite iz nje, moj narode“ (Otkrivenje 18,2.4). Drugim riječima, bježite od svake lažne slike Boga u zagrljaj jednog i jedinog pravog Boga koji je upravo lijep do krajnosti.

Drago mi je da moja kći Amber nema ništa protiv što mi je slična – no, u konačnici, ona po tom pitanju nije imala izbora! No, kada je riječ o Bogu, svatko od nas ima mogućnost izbora. Doista mi je drago da je On Otac kojemu želim biti sličan.

Ty Gibson

Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila svakoga trenutka raširiti, zablistati šarama i da će kukac poletjeti. Čak ga je podigao i odnio u svoje dvorište da ga tamo iz dana u dan promatra. Međutim, ništa se osobito nije događalo. Zapravo, leptir je ostatak svojega života proveo puzeći okolo, mršavoga tijela i zakržljalih krila. Nikada nije postao sposoban letjeti.

Ono što taj čovjek u svojoj dobroti i sažaljenju nije znao, jeste da je leptir morao bez ičije pomoći izaći iz čahure. Sama čahura, zatim tijesan otvor na njoj i, naravno, sva ona iscrpljujuća borba da se oslobodi, bio je prirodni način na koji je leptir trebao tekućine iz svojega tijela natjerati da napune njegova krila. Samo nakon takvoga truda kukac bi bio sposoban raširiti krila i poletjeti zrakom u slobodu.

Vjerovali ili ne, ponekad su teške životne borbe upravo ono što nam je potrebno. Netko tko trenutno prolazi kroz takvo što mogao bi se sada naljutiti, jer njemu je potrebna utjeha. Ali pričekajte i razmislite s nama.

Što bi bilo s vama kada bi vam od djetinjstva, kroz cijeli život, netko uvijek svojim zahvatima pomagao da na lak način izlazite iz teških problema? Uzmimo pouku iz svijeta prirode i razmislimo o leptiru. Zar ne bismo kroz život išli deformiranoga karaktera, zakržljale ličnosti, nesposobni za nošenje odgovornosti? Bez životnih borbi, bez pronalaženja rješenja znojem mi ne bismo bili dovoljno jaki. Ne bismo bili slobodni letjeti, puzali bismo kroz život. Ta, vjerojatno imate takvih primjera i u svojoj blizini, pa takve ljude smatrate razmaženima i bezličnima. A upravo oni kojima se divite, koji znaju što hoće i koji hrabro donose važne odluke, mnogo bi vam imali reći o svojim teškim trenucima u kojima su učili kako živjeti. Na sličan način se divite i leptirima krasnih šarenih krila. A upravo je svaki od njih imao tešku borbu da izađe iz čahure prije nego što je stekao takva krila za slobodan let.

Biblija bilježi životnu priču Mojsija, velikoga Božjeg čovjeka. Tamo kaže da je prije nego je postao Božji prorok Mojsije bio egipatski velikodostojnik. Kao bebu posvojila ga je faraonova kći, princeza. Tako je njegov život od samoga početka bio dosta lak. Mojsije je imao sve uvjete za odličnu naobrazbu na kraljevskome dvoru, najukusniju hranu, najfiniju odjeću i mnoštvo slugu koji su rješavali mnoge njegove probleme. Za to je vrijeme izraelski narod patio u egipatskome ropstvu. Kao stasaloga, Bog je Mojsija mogao pozvati da u punoj muževnoj snazi jednoga velikaša profesionalno obavi oslobađanje Izraelaca. Mojsije je mogao reći: “Bože, izabrao si pavoga čovjeka! Ja sam školovani vojskovođa. Samo reci i ja ću povesti svoje sunarodnjake u obećanu zemlju!” Međutim, ratoborni Mojsije tada nije bio sposoban biti vođa po Božjoj volji. On nije imao dovoljno životne žilavosti za ljudske slabosti, za razumijevanje, za podnošenje svih tereta i pokazivanje milosti prema narodu kakvu ima nebeski Otac. Zato je jednim brzim životnim preokretom Bog Mojsija poslao u naporno progonstvo i omogućio da sljedećih 40 godina života čuva ovce po vrletima Sinajskoga poluotoka. Tamo se egipatski princ mogao godinama mučiti s pitanjem što on radi tu sa glupim ovcama. Godinama ih je hranio, čistio, liječio, spašavao od zvijeri, sklanjao od vrućine i hladnoće. Dok su mu ruke postajale grublje od rada, a mišići žilaviji, lice mu je bilo sve samilosnije, njegovo je srce postajalo mekše, a oči su se sve češće podizale prema nebu tražeći Boga. Konačno, Mojsije je postao Božji čovjek, iskusni pastir za ljudsko stado, krotak za izvršenje Božje volje i hrabar za životne borbe. Tek tada pod njegovim je vodstvom Izrael stigao u obećanu zemlju.

Možda vam je teško, možda ne vidite ni malo dalje od problema koji su vas sada opteretili. Za početak sjetite se leptira i njegove borbe da se oslobodi čahure, te prekrasnih krila koje naporno stekne. A onda potražite Bibliju. Vidjet ćete na iskustvu mnogih da vaš trud nije uzaludan i da vas Bog ohrabruje da izdržite, jer se isplati.

Željko Bošnjak

U to sam vrijeme bio jako zauzet poslovnim brigama te se nisam opterećivao kako je pseća hrana našla put do ventilacije moga auta. Dvije suhe kuglice nisu bile tako veliki problem u usporedbi s pitanjima koje sam trebao rješavati iz dana u dan. Ali nekoliko dana kasnije ponovno sam ušao u auto, startao ga, začuo sitno lupkanje iz pravca ventilatora i opet: (ista pauza zbog ubacivanja efekta) – četiri ili pet suhih kuglica pseće hrane je palo pred moje noge. Zaključio sam da je miš ili nešto slično uselilo u ventilaciju moga auta i rekao sam sebi: “Jednom ću pogledati što je to.” Ali pretpostavljate da se to “jednom” nikada ne dogodi.

Prošlo je nekoliko tjedana i svaki put kada sam uključio ventilator, ispala je pseća hrana, ali i djelići mišjeg gnijezda. Jednog dana sam pošao na put i budući da mi je bilo hladno, uključio sam grijanje na maksimum. Ali JAO! Zaključio sam da mi se u auto nije naselio samo gospodin Miš, već i gospođa Miš sa čitavim svojim potomstvom! Strujanje zraka je, pored smeća, izbacilo i nekoliko malih ružičastih beba miševa. Sada sam se uistinu zabrinuo. Budući da je grijač spržio sve živo unutar ventilacije, smrad iz otvora je bio nepodnošljiv, pa sam se dalje vozio bez grijanja. Ali ni tada nisam ništa poduzeo da se oslobodim tog smeća.

Jednog vrućeg ljetnog dana pošao sam na put sa svojim poslovnim partnerom Ivanom koga nisam upozorio na poginule članove mišje obitelji iz središta ventilacije. U autu je bilo toliko toplo da je Ivan pružio ruku i uključio ventilator na maksimum. Dogodilo se nešto strašno! Dijelovi mišjeg gnijezda, suhi mišji izmet i suhe mišje kože s dlakom u raspadanju, poput uragana su nam se sručili u lice, ispunjavajući auto oblakom prašine. Od tada, kad god Ivan i ja idemo na put zajedno, on inzistira da putujemo njegovim autom.

Razmislimo malo o tome. Imao sam novi auto, servo upravljač, elektronsku kontrolu ubrizgavanja, najnoviji radio uređaj, pogon na sva četiri kotača – gotovo sve što biste poželjeli. Izvana je blistao, ali je iznutra zaudarao jer je jedan miš pokvario cijeli ugođaj. Samo jedan maleni miš s kojim se nisam obračunao na vrijeme, upropastio mi je vožnju u mom skupom automobilu. Siguran sam da ste već shvatili. Događa nam se da upravo ono što nam se čini bezazlenim malim grijesima, potkopa naše temelje.

U Bibliji postoji zapis o maloj pogrešci kralja Davida. On je samo potajno promatrao jednu ženu kako se kupa: “Jednoga dana predvečer usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. David se propita za tu ženu…” Isus je kasnije izjavio: “Svaki koji s požudom pogleda ženu već je, u svom srcu, s njom učinio preljub.” Zbog tog pogleda, mali se grijeh pretvorio u preljub i kasnije ubojstvo. U nastavku događanja, David je izgubio svoja četiri sina i poštovanje cijelog svog naroda.

Veliki um 18. stoljeća, Benjamin Franklin, tu je istinu slikovito objasnio riječima:

Zbog gubitka jednog čavla, izgubljena je potkova.

Zbog gubitka jedne potkove, izgubljen je konj.

Zbog pomanjkanja jednog konja, nema ni konjanika.

Zbog gubitka jednog konjanika, izgubljena je bitka.

Zbog izgubljene bitke, izgubljeno je čitavo kraljevstvo –

i sve to zbog gubitka jednog čavla za konjsku potkovu.

Mnogi propuštaju obratiti pozornost na djela ili riječi koje im se čine beznačajnima. Mala neprijateljska pomisao, ako se ne odbaci, može se vrlo brzo pretvoriti u mržnju prema nekome. Sitna grešna djela mogu snažno utjecati na naš karakter i prerasti u velike grijehe. Vi možete biti blistavi izvana kao moj novi auto, ali iznutra će zaudarati grijeh. Tako i male nepotrebne riječi mogu izazvati čitav šumski požar problema. Isus je rekao: “Kažem vam da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.” A Jakov nastavlja: “Tako je i jezik malen ud, ali… pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali!”

Na isti način, jedna riječ ohrabrenja ili osmijeh može izmijeniti nečiji dan ili čitav život. Mala dobra djela mogu oplemeniti naš karakter, a pobjeda nad negativnim pomislima može nam pomoći da budemo pozitivni. Penjanje na planinu zahtjeva korak po korak. Ako iz dana u dan odvajamo vrijeme da budemo s Bogom čitajući Sveto Pismo i u molitvi, Gospodin će nam ukazati na ono u našem umu što poput miševa kvari cijelu stvar. I ako na vrijeme priznamo i reagiramo, mali grijeh neće narasti i uništiti naš život. Tako nam Gospodin može pomoći da izvana budemo blistavi, dok se iz naše unutrašnjosti širi privlačan miris pravednog karaktera.

Doug Batchelor

Ali sačekajte malo. Moljci nemaju zube, zar ne? Kako onda mogu načiniti rupe bilo gdje? Moljci, zapravo, polažu jaja u tkanje tople odjeće. Kada dođe vrijeme iz tih jaja izađu male gusjenice koje svojim specifičnim raljama grickaju sve oko sebe. To može biti upravo vaš pulover. I kada na jesen on ugleda svjetlo dana na njemu osvanu i mnoge rupe, koje se obično ne mogu popraviti.

Ali to je samo jedan pulover. Što kada loše krene s ostalim stvarima koje posjedujemo? Kruh se može upljesniviti, dolazi vrijeme kada se na automobilu pojavi rđa, na kući se mrvi fasada, drvena građa trune. Stvari prolaze, na neugodan način postaju neupotrebljive. I mi prolazimo zajedno sa stvarima. Isus je zato poručio: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga. Nego, sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.”

Koliko vrijedi vaše osiguranje koje ste platili ili koliko su sigurni lokoti koje ste postavili na svome imanju? Koliko vrijedi jamstvo koje stre dobili za automobil, protiv rđe ili koliko vam poznato ime proizvođača može jamčiti za odjeću, protiv moljaca? Što mislite, tko ste vi? Mislite li da vam prolaznost neće ništa? Obratite pozornost na Isusove riječi o čuvanju svojih dragocjenosti: “Sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu!” Kako možemo svoje najdragocjenije sačuvati na nebu? I što je to što se gore čuva?

Ono što se bilježi tamo gore jesu djela koja činimo, ono što otkriva naš karakter. Djela koja činimo kad smo sami, koja činimo kad se odnosimo prema drugim ljudima, djela koja su neposredni odraz našega srca. Vaš je karakter dragocjenost koju vam nitko ne može uzeti. I to je jedina stvar koja se procjenjuje u nebeskim dvorovima i tamo čuva. Bog je dobro znao što je imao na umu kada nam je otkrio tu istinu. Zašto je to baš tako?

Isus je rekao: “Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.” Bog, naš dobri Tvorac, s jedne strane i sotona, naš duhovni neprijatelj s druge strane, neumoljivo se bore za naš um, naše srce. Ako volimo odjeću, automobile i novac više od svih duhovnih vrijednosti, tada imamo posla s moljcima, rđom, inflacijom i vječitim nezadovoljstvom. To je pravi pakao već sada. Kada volimo materijalno više od duhovnoga naše srce se nagriza svim mogućim negativnim emocijama i žudnjama kojima nema kraja. Moral opada, karakter propada.

Ali kada je naše srce na nebu, kada svoj karakter izgrađujemo prema Božjim svetim načelima, tada slažemo bogatstvo koje ima neprolaznu vrijednost. Razmislimo o tome i sjetite se pravih vrijednosti dok je vrijeme, a ne onda kada naiđete na rupe od moljaca, na rđu, trulež ili kada vas okradu.

Željko Bošnjak