Riječ „apokalipsa“ je izvedenica grčke imenice apokalypsis – otkrivanje, razotkrivanje, podizanje vela. Biblijsku Apokalipsu ili Otkrivenje pisao je apostol Ivan u zatočeništvu gdje su ga poslale rimske vlasti za vrijeme cara Domicijana oko 95. godine. Knjiga je izvorno poslana u sedam kršćanskih rkava velikih gradova Male Azije i opisivala je između ostalog i narav rimske dominacije. Stoga je i odabran apokaliptički način pisanja, u simbolima i šiframa, kako ne bi ovaj tekst pogoršao, već ionako teško stanje kršćana u progonstvu.

Iako je Otkrivenje izvorno napisano za prve kršćane nije napisano samo njima, već svim kršćanima do samoga kraja povijesti. Glavna je poruka da Bog upravlja svjetskim zbivanjima; Isusovom smrću na križu pobjeđuje sile zla i uspostavlja Božje vječno kraljevstvo ljubavi. Knjiga Otkrivenje (Apokalipsa) je puna ohrabrenja kršćanima koji su se suočavali i koji se suočavaju s teškoćama života i neizvjesnom budućnošću. Otkrivenje možemo podijeliti na tri glavna dijela: (1) poruke sedam crkava u Maloj Aziji (1,9–3,22); (2) povijesni događaji u Crkvi i izvan nje od prvog stoljeća sve do kraja vremena; i (3) eshatološki dio, koji se odnosi na posljednje događaje koji kulminiraju Kristovim dolaskom i uspostavljanjem Božjeg kraljevstva (12,1–22,5). Oduševljavajmo se novim dobom koje dolazi jer je Isus postao Čovjekom i svojom dobrotom pobijedio svako zlo.

Slavni i nevjerojatan opis onoga što slijedi na kraju vremena trebao bi promijeniti naše mišljenje o riječi apokalipsa. I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer — prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer — prijašnje uminu.” Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.” I još mi reče: “Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. (Otkrivenje 21,1-6)

Dragutin Matak

Da, ali jesu li ovi drevni tekstovi ikada imali namjeru da uče kako se Krist stvarno uskoro vraća? Nakon što sam kao pastor služio na pogrebima mladića i djevojaka – koji su iznenada izgubili život u nekoj tragediji – osjećam da je Božji Duh, koji je u Novi zavjet stavio ovu misao o neposrednosti, u stvari želio da Njegovu poruku shvatimo doslovno: „Živi u svakodnevnom očekivanju skorog Kristovog dolaska – jer tvoj je posljednji dah samo jedan dah udaljen od tvojeg prvog daha pri Isusovu povratku.“

Znači li to da smo osuđeni na to da proživljavamo svoje dane u nekoj vrsti eshatološkog limba, nikad sigurni kad će se Isus vratiti? Nikako ne!

Naišao sam na jednu ilustraciju koja je radikalno promijenila moje razmišljanje i shvaćanje kako je kraj mnogo bliži nego što izgleda. Chris Martensen, istraživač ekonomije i futurist, traži da zamislimo kako se nalazimo u Fenway Parku, bostonskom bejzbolskom stadionu domaćih Red Foxa.

U podne bi nas lisičinama privezao za sjedalo u najvišem redu tribina i onda magičnom pipetom stavio jednu jedinu kap vode na bazu udarača daleko dolje – kap koja će se svake minute na tajanstveni način udvostručiti. Ako voda ne bi mogla otjecati s igrališta, dokle bismo trebali čekati da pobjegnemo kako se ne bismo utopili? Kako minute prolaze, vidjeli bismo neprimjetno povećanje vode – jedna kap bi postala dvije, dvije bi postale četiri, itd. U 12:44 bilo bi u stadionu samo nešto više od 1,5 m vode; 93 % stadiona bilo bi prazno. Ali zaprepašćuje činjenica da bi u sljedećih pet minuta, u 12:49, najviši red stolica na tribinama bio pod vodom. Radi se o geometrijskoj progresiji. Pune 44 minute mislili bismo da imamo sve vrijeme na raspolaganju – a pet minuta kasnije, kraj!

Martenson nas upozorava da je danas tako s našim planetom. On kaže da su globalni trendovi, koji su prikazani na grafi konu stoljećima izgledali potpuno ravni, sa crtom koja se veoma sporo penjala: povećanje stanovništva Zemlje; potrošnja nafte, vode i hrane; nacionalni dug; osobni dug itd. Naizgled stadion jedva da je imao nešto vode – ostalo je dovoljno vremena da se oslobodimo lisičina. Ali kako istraživači upozoravaju, u početnim godinama trećeg tisućljeća, Zemlja se suočava sa „savršenom olujom“ kritičkih trendova koji simultano brzaju uvis na grafi konu: brzorastući dugovi; iscrpljena naft a i energija; oskudica vode i hrane, kombinirani sa sve većim brojem usta koja treba nahraniti. Mislili smo kako imamo vremena da se pripremimo – ali je vrijeme prošlo.

Premda nitko ne zna datuma, biti unaprijed upozoren na „eksponencijalnu funkciju“ znači da će se svi pokazatelji simultano ostvariti – sa zasljepljujućom brzinom. „Tada će doći svršetak.“ (Mt 24,14.)

Razmislite! Sve što će se u ovoj zemlji [u SAD-u] dogoditi jest neka velika kriza razarajućih razmjera – gospodarska (urušavanje nacionalnih financija što izaziva urbano nasilje i raspadanje društva), ekološka (razorni potres ili asteroid koji je skrenuo sa svojega puta i izaziva pogibiju desetina tisuća ljudi), politička („prljava bomba“ terorista koja razara neki grad), vojna (geopolitički pogrešan korak u Trećem svjetskom ratu) i druga. Jedna takva kriza i ova je zemlja na koljenima, vođena vjerskim vođama koji mole Boga da zadrži daljnje sudove. Danas je iz društvenog istraživanja jasno da će narod, kad mora izabrati između osobne sigurnosti i ustavnih sloboda, prvo izabrati sigurnost. Jedna osakaćujuća kriza i iznenada je tu apokaliptička posljednja igra iz Otkrivenja 13 ne samo moguće – već i vjerojatno. Martensonovo upozorenje – posljednjih pet minuta je kritično. Moje upozorenje – odavde možete tamo stići – brzo.

Zbog toga si kršćani ne mogu dopustiti da prihvate sudbonosnu obmanu – „sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja“ (2 Pt 3,4). Bez obzira na izgled, posljednjih je pet minuta kritično.

Pa kako da onda živimo, mi koji se nalazimo na samom rubu vječnosti? (1) „A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista!“ (2 Pt 3,18.) (2) „Koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“ (Lk 11,13.) (3) „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“ (Mk 16,15.) (4) „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće [i sestara], meni učiniste!“ (Mt 25,40.) (5) „A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.“ (Rim 15,13.) (6) „Uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“ (Fil 1,6.) I (7) „Dođi, Gospodine Isuse!“

Dwight K. Nelson

Neki su mislili ako u letećem tanjuru dođu neki sa svojom superiornijom inteligencijom, da to može biti opasno za našu planetu, jer oni bi možda htjeli počiniti velika razaranja na njoj.

Sigurno ste slušali ili čitali što se dogodilo kada je Orson Welles emitirao preko radija emisiju “Rat svjetova” i kako su mnogi tada počinili samoubojstvo. Kasnije su došli suvremeniji filmovi o tome. U tim filmovima se promijenio stav prema vanzemaljcima. Oni su postali ljupki prijatelji, koji su spremni i pomoći.

Biblija kaže da će biti posjeta iz svemira. Bit će to Isusov povratak. Neki misle da nije bitno kako On dolazi i stoga ne trebamo to ni znati. Kad dođe, dođe. Predlažem vam da učinimo sve da bismo dobro razumjeli ne samo da će doći, već i neku blizinu vremena kao i način Njegovog dolaska. U Novom zavjetu spominje se 300 puta Njegov dolazak. Kada to Bog toliko naglašava, zar ne bismo i mi trebali staviti naglasak na to? To je naša nada, blažena nada. Isus je dosta toga imao reći o svom povratku. “Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.“ (Ivan 14,1-3).

To je Isusovo direktno obećanje da će ponovno doći. Ovo se u Bibliji spominje kao blažena nada i slavno obećanje. Naš Gospod Isus ponovno dolazi na našu zemlju. Kada su ga učenici gledali kako odlazi na nebo, to ih je nadahnjivalo blaženom nadom. U trenucima kada se Pavao spremao umrijeti, to mu je davalo hrabrosti. Vjerovao je da će Isus ponovno doći i uskrsnuti svoje svete. „Jer ja se već žrtvujem, i vrijeme moje smrti blizu je. Dobar sam boj vojevao, trku svršio, vjeru očuvao. Uostalom, meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudac; a ne samo meni, nego i svima, koji su ljubili dolazak njegov.“ (2. Timoteju 4,6-8).

Nedugo nakon ovih riječi Neron je dao pogubiti Pavla, ali se on nije bojao. On je imao tu nadu da se Gospod vraća i da će uspostaviti svoje kraljevstvo koje će vječno trajati. To je nada i današnjih kršćana. Bog je rekao: “Doći ću ponovo!” Ovo obećanje važi za sve ljude.

Gospod kaže da moramo znati kako će On doći da ne budemo prevareni. On je rekao da će ustati lažni kristi i lažni proroci koji će pokazati velike znakove i čudesa da bi prevarili ako bude moguće i odabrane. Da li đavo može činiti čuda? O, da. Učinit će čak i takvo čudo u kojem će učiniti da i vatra pada s neba. A sve u namjeri da vrati ljude u stanje kada više neće moći razlikovati pravi Kristov dolazak od falsifikata. Zato Biblija mnogo govori o Kristovom drugom dolasku i mnogo o lažnim kristima. Što bi se dogodilo da jednog dana upalite vaš TV i reporter govori o veličanstvenom biću koje se upravo pojavilo u nekom kraju naše zemlje i čini čuda, liječi bolesne, ima bradu i kestenjavu kožu? Veličanstveno biće, koje tvrdi da je Isus. Možda biste to pročitali u novinama ili na internetu. Možda bi netko odmah pojurio u to mjesto. Ili biste odmah otvorili vašu prašnjavu Bibliju, koja stoji na vašoj polici i tražili da čujete što ona želi reći. Zbog toga je potrebno da znamo što Biblija kaže jer će prijevara biti veoma jaka. Toliko jaka da ne bi i najsigurniji smjeli biti sigurni. Naša vjera treba da bude sagrađena na kamenu, a ne na našim osjećajima.

Sjećam se moje supruge kada me je molećivim očima gledala i malo preplašeno rekla: “Trudovi se pojačavaju, vozi me u rodilište”. Ja sam mislio da to nije tako, ali bijega i odlaganja nije bilo. Došlo je vrijeme da se rodi i rodila se beba. To se moralo dogoditi i dogodilo se.

Isus će doći. To se mora dogoditi. Da, mi želimo imati posjetu iz svemira. Na nebu se vrše posljednje pripreme da bi se došlo na ovu zemlju. Velika procesija je na svom putu.

Ja hoću biti spreman, a vi? Kakva je to čast koja nam je data da licem k licu vidimo Isusa jednog dana kada dođe.

Doug Batchelor

Svjetonazor je na zapadu tisućljećima bio oblikovan kršćanskom religijskom misli, kao što je, primjerice, Božje stvaranje svijeta prije nekoliko tisuća godina. Međutim, danas je vjerovanje u stvaranje zamijenjeno vjerovanjem u evoluciju. Bog je odbačen u korist naturalističkog svijeta. Božja je riječ zamijenjena glasom znanosti. Danas je u umovima mnogih ljudi Bog nevažan.

Zamjena uloga
No, glas znanosti, koji je prije samo nekoliko desetljeća predviđao dolazak utopije, danas je postao glas tame i propasti: globalno zatopljenje, terorizam i kriminal, kemijski zagađena atmosfera, rak i druge smrtonosne bolesti. Nekada je kraj svijeta prorokovao biblijski propovjednik, a danas to čini znanstvenik. Stephen Hawking je rekao: “Ne znamo gdje će se zaustaviti globalno zagrijavanje, no najgori mogući scenarij je da će Zemlja postati poput njezina sestrinskog planeta, Venere, na kojoj je temperatura 250º C, a kapi kiše su kapljice sumporne kiseline. Ljudska vrsta ne može opstati u takvim uvjetima.” Uklanjanje Boga i temeljnih moralnoetičkih apsoluta iz života, te vođenje evolucijske misli do logičnog završetka, dovodi nas do razornih zaključaka, kada je u pitanju zlo, moral, smisao, svrha, čak i inteligencija, a pogotovo način življenja.

Epska priča
Cjelovita slika onoga što se odvija na planetu Zemlji može se činiti zbunjujućom – sve dok ne uvidimo da sveukupna povijest, prošlost i budućnost, slijedi pretkazani smjer s predvidljivim ishodom. Starozavjetni prorok Izaija je rekao: “Sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji” (Izaija 46,9-10).

O tome je riječ u biblijskom proroštvu. To je otkrivanje događaja Božje epske priče prije no što se dogode. Biblija opisuje sukob između dobra i zla, i pokazuje konačni ishod. Dakle, umjesto da sukob završi s pregrijanim, prenaseljenim svijetom, ona nam otkriva da će Bog “otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli”… Evo sve činim novo” (Otkrivenje 21,4-5).

Gdje smo mi?
Gdje smo mi na ovom epskom putovanju? Gdje smo na biblijskoj vremenskoj crti?

Poznato nam je da smo blizu kraja: “Jao vama, zemljo i more! Jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena” (Otkrivenje 12,12, kurziv dodan). No događaji u svijetu tijekom posljednjih nekoliko stoljeća – koje kršćani nazivaju “znakovima vremena” – pomažu nam pri točnijem određivanju. Ispunjena biblijska predviđanja postaju povijesni miljokazi, a ukazuju na to da smo blizu završetku našeg putovanja. Znaju to isto tako i Luciferove snage, njegovi anđeli, koji imaju začuđujući utjecaj na ljudska bića, pa čak i na okoliš. Dok Bog povlači svoj zaštitnički duh dobra, i dopušta zlu da se u potpunosti otkrije, neizbježno je da Zemlja i njezini stanovnici pate. Vidimo to u predgrađima Indije, u ISIL-ovu ubijanju nevinih, i u sušama u Africi, da spomenemo samo neke.

“Pitanje o Bogu koje zbunjuje većinu ljudi je sljedeće: Ako je On toliko pun ljubavi i svemoćan kao što tvrdi… zašto onda jednostavno ne učini kraj boli, patnjama i smrti?”

Bog ipak ne zaboravlja svoje, jer istodobno dok Sotoni dopušta da upotrijebi svoju moć, isto tako toj njegovoj moći postavlja granicu. Apostol Ivan je, gledajući u budućnost, rekao: “Potom opazih četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, držeći četiri zemaljska vjetra, da ne bi nikakav vjetar puhao ni na zemlju ni na more, ni na ijedno stablo. Zatim opazih jednoga drugog anđela gdje… poče vikati jakim glasom četirima anđelima kojima je bilo dopušteno do opustoše zemlju i more: Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne zabilježimo pečat sluge našega Boga” (Otkrivenje 7,1-3).

Sukob
Optimist će u onome što je pred nama vidjeti dobro: završetak Sotonine vladavine straha, koji će se dogoditi kada se Isus drugi put vrati na Zemlju, u doslovnom smislu. Stoga što je pogled optimista čvrsto usmjeren na Isusovo obećanje: “… vratit ću se” (Ivan 14,3). No kako možemo sigurno znati da je vrlo blizu ono što Biblija predviđa?

Povijest svjedoči da smo već prošli određene biblijske miljokaze koji nas obavješćuju. Na primjer, apostol Luka citira Isusa koji je rekao da će se “pojaviti znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova” (Luka 21,25). Neke od znakova doživjeli smo u vlastitom životu, dok su ostali zabilježeni u povijesnim knjigama. Zatim, Luka nastavlja: “Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje” (redak 28).

Zašto?
Pitanje o Bogu koje vjerojatno zbunjuje većinu ljudi je sljedeće: Ako je On toliko pun ljubavi i svemoćan kao što tvrdi… zašto onda jednostavno ne učini kraj boli, patnjama i smrti?” To je dobro pitanje. A odgovor glasi: hoće.

Navedeno vrijeme će uskoro nastati kada “smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli”. Kada Bog stupi na scenu i kada se cijela istina o zlu potpuno otkrije pred svemirom, zlo će biti uništeno, a zavladat će dobrota, mir i sreća. Ova “velika borba”, s kolateralnom štetom čovječanstvu, bit će završena. Isus preko proroka Ivana kaže: “Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod i on sam Bog bit će s njima” (Otkrivenje 21,3-4). I ponovno, preko starozavjetnog proroka Izaije Bog je rekao da će “uništit smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji ukinuti” (Izaija 25,8).

Budući da Bog želi da se Luciferove tvrdnje protiv Njega ispitaju i dokažu lažnima, te da se objavi istina, On nikoga neće primoravati da Ga prihvati. Dok Sotona okrivljuje Boga za svaku katastrofu, nezgodu i nesreću, Bog odgovara samo ljubavlju, pravednošću i istinom. Iako se one mogu učiniti dobroćudnim i slabim silama, kada ih upotrijebi Osoba Isus, koji je umro na križu za naše grijehe, tada postaju snažna i moćna oružja.

Ljubav je neodoljiva sila koja povezuje svemir. Apostol Ivan daje ovakav opis: “A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu, i Bog u njemu” (1. Ivanova 4,16; vidi i 1. Korinćanima 13).

Štoviše, Bog čini posve jasnima probleme i događaje koji vode prema kraju vremena, ispisujući svoja upozorenja na povijesnim putokazima.

Putokazi
Upravo zato i postoje znaci vremena – kako bi ukazali na Boga punog ljubavi koji upozorava naš osuđeni svijet na skori nestanak zla koje ga pogađa, na skori dolazak vječnosti bez boli, krivnje, smrti i razdvajanja, te na neizbježnost Isusova drugog dolaska.

Dok promatrate događaje koji su dio svakodnevnih televizijskih vijesti, dok razmišljate o stvarima koje izazivaju zabunu i uzrokuju strah, i dok promatrate zlo i tugu oko sebe, stavite ih u kontekst onoga što Biblija govori o vrlo bliskoj budućnosti. To je budućnost koja se nudi svakome od nas!

Clifford Goldstein

Ako ste obratili pozornost na tijek znanstvenih izvješća koja se odnose na klimatske promjene, znate da velika većina znanstvenika očekuje značajne promjene Zemljinih prirodnih sustava – našeg oceanskog, atmosferskog, slatkovodnog i zemljišnog (proizvodnja hrane) sustava. Očekuje se dalekosežan utjecaj ovih promjena na društvo. Ako su znanstvenici u pravu, tada je njihovo predviđanje nužno razumjeti jer predstavlja najveću prijetnju s kojom se ljudski rod dosada suočio.

Hoće li ljudsko društvo išta učiniti po pitanju ove prijetnje? Posljedice će biti goleme: mobilizacija za učinkovito postupanje s klimatskim promjenama zahtijevat će ponovno promišljanje o globalnoj industrijalizaciji, što će zauzvrat značajno promijeniti svjetsko gospodarstvo i preusmjeriti razvoj novih tehnologija. Sve će ovo najvjerojatnije promijeniti globalnu strukturu moći. Da, to je doista velika stvar.

Što znače klimatske promjene?
Cijeli niz istraživanja tijekom prošlih nekoliko godina ukazuje ne samo na zagrijavanje svjetske atmosfere i oceana, već i na temeljne promjene u djelovanju Zemljinih prirodnih sustava. Primjerice, u istraživanju o klimatskim promjenama, koje je predvodila znanstvenica dr. Jennifer Francis sa sveučilišta Rutgers, izvještava se o velikim izbočinama u gornjim atmosferskim strujanjima koja se povezuju s “ekstremnim vremenskim promjenama, kao što su snažni naleti hladnoće na sjevernoj polutki tijekom ove zime (2015.), dugotrajna suša na zapadu, te jake oluje, poput uragana Sandy 2012. godine”. Čini se da postoji usporavanje ili vijuganje strujanja, što znači prekidanje uobičajenih vremenskih obrazaca.

Isto tako vidimo promjene strujanja u oceanima diljem svijeta. Članak u Washington Postu, objavljen u ožujku 2015., objavljuje da “prema najnovijim istraživanjima koja su upravo izašla u Nature Climate Changeu, … sada vidimo usporavanje velike oceanske cirkulacije koja, među ostalim planetarnim ulogama, pomaže djelomičnom odmicanju Golfske struje od američke Istočne obale. Posljedice bi mogle biti strašne – uključujući i dodatni porast razine mora u obalnim gradovima poput New Yorka i Bostona”.

Tu je i zapanjujući gubitak morskog leda i ledenog pokrova na Arktiku. To uzrokuje cijeli niz promjena, kao što su širenje toplinskih valova i suša na sjevernoj polutki, te smanjenje kišnih oborina na geografskoj širini gdje se nalazi najveći dio poljoprivrednog zemljišta. Promjene su sve brže. Posljedice su velike: povećana suša i posljedični požari, te značajno smanjeno osiguravanje dovoljnih količina hrane, osobito u nerazvijenim dijelovima svijeta.

Klimatske promjene možemo definirati kao široko i ubrzano propadanje Zemljinih prirodnih sustava. No, to nije potpuna definicija, jer ne uključuje utjecaje na ljudsko društvo. Nasreću, većinu vrlo vjerodostojnih istraživanja po tom pitanju izvršile su skupine stručnjaka (think tank) za analizu ugroženosti – to su tihe organizacije koje svoj posao obavljaju za razne agencije vlade Sjedinjenih Američkih Država. Jedna od takvih organizacija je velik i utjecajan Center for Naval Analysis Corporation (CNA), koji ima vojni savjetodavni odbor sastavljen od niza umirovljenih generala i admirala. Ovaj se odbor redovito bavi analizom ugroženosti, uključujući i istraživanje o ugroženosti od klimatskih promjena.

Do sada je ovaj odbor objavio dva izvješća o nastanku i povećavanju opasnosti od klimatskih promjena. Ta izvješća upozoravaju na značajan porast globalne nestabilnosti i sukoba zbog ugroženosti hrane i pitke vode velikog dijela svjetske populacije. Što se tiče ozbiljnosti globalnih problema koji proizlaze iz klimatskih promjena, odbor navodi da su “riješili mnoga pitanja u vezi s nacionalnom sigurnosti, od kontroliranja i sprečavanja sovjetske nuklearne prijetnje tijekom hladnog rata, pa do političkog ekstremizma i transnacionalnog terorizma u posljednjih nekoliko godina. Opasnost za nacionalnu sigurnost nastala zbog mogućih klimatskih promjena ozbiljna je jednako kao i svi ostali izazovi s kojima smo suočeni” (kurziv dodan).

New England Complex Studies Institute (NECSI) je jedan od think tankova koji tvrdi da smo duboko ušli u razdoblje sukoba koji su posljedica klimatskih promjena, zbog nesigurnosti opskrbe hranom i destabilizirajućeg učinka cijena hrane u osjetljivim zemljama trećeg svijeta.

Postoje i organizacije usmjerene na učinak klimatskih promjena na zdravlje ljudskog društva koje kažu kako možemo očekivati značajan porast pojavljivanja bolesti. Jedan članak u časopisu Scientific American navodi 12 bolesti koje se mogu pogoršati zbog klimatskih promjena. Među njima su kolera, ebola, lajmska bolest, bolest spavanja, tuberkuloza i žuta groznica. S obzirom na sve ovo naša definicija klimatskih promjena mogla bi glasiti: široko rasprostranjeno i ubrzano propadanje Zemljinih prirodnih sustava koje predstavlja veliku prijetnju ljudskom društvu uzrokujući sukobe, glad, bolesti i porast broja prirodnih katastrofa.

Što kaže Biblija
Budući da imamo vrlo određenu definiciju klimatskih promjena vratimo se našem pitanju: govori li Biblija o pojavi klimatskih promjena? Odgovor je ne, stoga što Biblija nigdje ne navodi taj izraz. No odgovor je i da u smislu da Biblija govori o tome kako će Zemlja u vrijeme neposredno prije drugog Kristovog dolaska biti u previranju i ljudsko društvo će trpjeti velike sukobe, glad, bolesti i prirodne katastrofe. Kao što ćemo vidjeti, postoji značajna sličnost između onoga što Biblija kaže da nam predstoji, i onoga što kažu analize o ugroženosti koje smo istražili.

Pred kraj svoje službe Isus se nasamo susreo sa svojim učenicima, a oni su ga upitali o znakovima Njegova dolaska (Matej 24,3). Isus im je odgovorio s iznenađujućom potankošću. U recima 6 i 7 rekao je: “Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.” Isus je rekao kako ćemo neposredno prije Njegova povratka vidjeti sukobe među narodima, plemenima, državama i etničkim skupinama. Doista, možemo očekivati snažan porast sukoba na svim razinama ljudskog društva.

Ovo je odraz zaključaka o utjecaju klimatskih promjena koje je CNA ranije navela, da možemo očekivati značajan porast globalne nestabilnosti, sukoba zbog “ugroženosti opskrbe hranom i vodom u velikom dijelu svjetskog stanovništva”. Isus je rekao da će se to dogoditi, kako se ne bi uznemirivali kada se doista i dogodi.

U drugoj polovici retka u Mateju 24,7 Isus je rekao da će biti “gladi i potresa zemlje u raznim mjestima”. drugim riječima, trebamo pratiti značajan porast gladi i potresa. Vidimo velik porast i jednoga i drugoga. Vrijedi li pogledati potrese malo pomnije. Već smo vidjeli da klimatske promjene uzrokuju porast gladi i bolesti. Mogu li i potresi biti povezani s klimatskim promjenama? Odgovor je potvrdan. Dr. Bill McGuire u svojoj knjizi Waking The Giant: How a Changing Climate Triggers Earthquakes, Tsunamis, and Volcanos, (Buđenje diva: kako promjene klime uzrokuju potrese, tsunamije i vulkane) pojašnjava kako je Zemlja u dinamičnom stanju u kojem čak i male promjene sila mogu dovesti do prekretnica.

Trenutno vidimo transfer voda zbog suhe klime u Zemljinim umjerenim područjima, skupa s podizanjem razine mora i povećanom atmosferskom vlagom, što je dovoljno da gurne Zemljinu koru na kritičnu točku koja za posljedicu može imati dramatično povećanu razinu seizmičke aktivnosti, odnosno potresa.

Jezik koji upotrebljava Biblija znatno se razlikuje od jezika kojim se koriste znanstvenici klimatskih promjena, no postoji sličnost zaključaka koje su donijela oba izvora.

Zašto će se ove stvari dogoditi
Biblija ide i dalje od samog obavješćivanja o tome što će se dogoditi. Ona nam kaže i zašto će se to dogoditi.

U Postanku 3,1-7 saznajemo da su Adam i Eva bili neposlušni izravnoj Božjoj zapovijedi, a odlučili su vjerovati Sotoninim lažima. Adam i Eva su dobili vlast nad svijetom, no popuštanjem Sotoni, njihova je vlast prešla na njega. Biblija ga naziva “bogom” ili “knezom” ovoga svijeta (2. Korinćanima 4,4).

Problem grijeha je u tome što razdvaja ljudska bića, a sve što je stvoreno razdvaja od Boga. U Rimljanima 6,23 vidimo da je posljedica grijeha smrt, ne samo ljudskih bića i životinja, već i same Zemlje. Rimljanima 8,22 kaže: “sva stvorenja zajedno uzdišu i … skupa nalaze u porođajnim mukama sve dosad”. Znamo da je ova patnja posljedica grijeha i odvajanja od Boga. Upravo od ove patnje i smrti Bog nas je spasio plaćajući smrtnu kaznu za nas preko svoga Sina. Ovaj osobit čin izraz je Božjeg karaktera – iako smo Ga mi odbacili i potpuno uništili čudesnu Zemlju koju je stvorio, On još uvijek čini sve što je moguće kako bi nas obnovio za vječni život s Njime.

Biblija ne upotrebljava pojam klimatske promjene, no opisuje što se događa kada se sve stvoreno odvaja od svog Stvoritelja. Ova odvojenost ne može još dugo potrajati, jer već sada sve stvorenje uzdiše pod teretom grijeha. Na obzoru vidimo ispunjenje nekih vrlo važnih biblijskih proročanstava. Bog u svojoj milosti daje mnoštvo upozorenja o tome da Zemlja dostiže točku uništenja. Možete se složiti, i ne morate, s mišlju da čovječanstvo ubrzava klimatske promjene.

Ova tema je veliki politički problem s vrlo glasnim pristašama i protivnicima. Kakvo god vaše uvjerenje bilo, sa sigurnošću možemo reći da Biblija opisuje eskalaciju ratova, gladi, pošasti i potresa kako se drugi Kristov dolazak približava. To je strašno predviđanje, a bez Isusa je to budućnost s razlogom za uzbunu. Bilo kako bilo, važnost klimatskih promjena blijedi do zanemarivosti u usporedbi s važnošću Kristova dolaska i stvaranja radosnog i održivog društva koje je u savršenom skladu sa svojim Stvoriteljem. Sljedeći put kada pročitate još jedno istraživanje koje kaže da se klimatske promjene ubrzavaju iznad svih očekivanja, a posljedice dolaze brže no što se očekivalo, imajte na umu da je Biblija takve stvari predvidjela prije dvije tisuće godina. I zapamtite, iako su učinci klimatskih promjena na našu Zemlju strašni, oni su isto tako i pokazatelji da je Isusov dolazak vrlo blizu.

Scott Christiansen

“Što je u kutiji? Trebam li i nju uzeti?” pitala sam.

“Pa, vidjet ćemo”, rekao je glasom koji se za trenutak izgubio.

“Jesi li ikad čula za parfem Este Lauder Youth Dew?”

Nisam razumjela o čemu govori. Njegove su mi se riječi činile iskrivljene i prisiljene.

Ponovio je što je kazao i onda rekao da otvorim kutiju.

Sve je to izgledalo čudno. Pitala sam se zašto mi čovjek koji je donio moje uniformne košulje pokušava pokazati neki parfem.

Nakon što sam otvorila poklopac kutije, izvukla sam bočicu i prinijela je licu. Očito se radilo o skupome daru. Još uvijek nisam znala što sve to znači, ili mi je želio nešto prodati. Pokušala sam pokazati ne baš pretjerano oduševljenje mirisom.

“Čemu to?” pitala sam.

Šutio je trenutak, osvrnuo se. Usnice su mu zadrhtale. Napeo je vrat prije nego što je progovorio. “U srijedu sam izgubio Pat”, rekao je šapatom.

“Oh, tako mi je žao!” rekla sam. Ali prije nego što sam mogla nastaviti, progovorio je: “To je trebao biti njezin poklon za Valentinovo.” Odjednom sam postala svjesna težine ovog čina i ukazane časti. Zagrlila sam ga. “Tako mi je žao! Tako mi to teško pada!” rekla sam. U takvim trenucima nema riječi pa sam jednostavno čekala da čujem što se dogodilo.

Da, oboljela je od raka, rekao je. Pat je bila samo pet dana u hospiciju i onda je umrla. Pat, koja je nekoliko godina radila za našu školu, ranije mi je priznala da boluje od raka. Ali posljednje što sam čula o njoj bilo je da se osjeća dobro i da joj je liječenje puno pomoglo.

Sada mi je njezin suprug govorio da će on nastaviti posao, bar zasad, tako da ga škola još uvijek može pozvati ako treba. Rekao je kako je njegova supruga umrla u srijedu, da je on završio košulje u petak, a da su danas, kad svijet slavi ljubav (Valentinovo), on i njegov psić jednostavno morali izići iz kuće.

I tako je on sada bio kad mene, donio je košulje, kao i dragocjeni dar za Valentinovo koji više nije mogao dati svojoj supruzi. Ponovno sam mu zahvalila za poklon. On se okrenuo i otišao.

Dok sam pričala svome suprugu što se dogodilo, na oči su mi navrle suze.

“Čime sam zaslužila čast da dobijem ovaj skupi poklon namijenjen njegovoj dragoj?” pitala sam. “Zašto baš ja?”

Odgovor je da u stvari nisam učinila ništa – osim što sam njegovala prijateljski odnos s njegovom suprugom. Da, ja sam se zanimala za njezin život, njezino zdravlje i njezinu obitelj. Sprijateljila sam se s njima. Znala sam je hrabriti i zahvaljivati za njihov naporan posao za našu školu. Ali sve to nije bilo vrijedno da zaslužim takvu čast.

Dok sam razmišljala o ovom neočekivanom i neobičnom daru, mislima sam otišla u budućnost, u ne tako dalek dan, kad ću umjesto zvona na vratima začuti zvuk trube. Premda ne znam kada će to biti, znam da će On skoro doći, a ja ću požuriti – jer dolazi moj Gospodin. On će me čekati i mi ćemo se zajedno biti tamo gdje nema rastanaka, bolesti ni smrti.

Tog slavnog dana Isus će mi uručiti skupocjeni poklon – dar vječnog života, dom u raju i prednost da budemo zauvijek s Njim. “Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!” (Ef 2,8.) Izvan sebe zbog ove velike časti, uskliknut ću: “Ja to ne zaslužujem! Što sam učinila da dobijem ovaj skupocjeni dar – tako poseban, slavan, iznenađujuće lijep? Ne može biti da je namijenjen meni!”

Slično mojem razgovoru s čovjekom iz radionice za vezenje, ponovno ću shvatiti da nisam učinila ništa – ništa osim što sam nastojala uspostaviti zajednicu s Božjim dragim Sinom.

Koliko god neki odnos može izgledati jednostavan, otkrit ćemo da je ova zajednica s Isusom jedino što vrijedi. Kakav je danas tvoj odnos s Njim?

Elizabeth Fresse

Čak i u posljednjim trenucima svojeg mučeničkog života tako se prirodno i neusiljeno molio za oprost svojim krvnicima: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” ( Luka 23,34), da je nemoguće previdjeti snagu njegova duha te se ne oduševiti njome. Nije lako u okružju nasilja biti silan u provođenju nenasilja.

I upravo u takvom žalosnom svijetu gdje je, kako pjeva poznati pjesnik Tin Ujević, “teško naći koga da se raduje,” uzdiže se Isus iznad ljudskih slabosti te ih smatra dragocjenim povodom za skupljanje snage nebeskog podrijetla. Ne mudruje Isus besplodno, već stvarno dodiruje svijet i potiče praktično životno opredjeljenje koje donosi sigurne rezultate. Apostol Pavao je poznat po zamjeni ljudske nasilnosti duhovnom snagom, a taj je svoj prevrat jasno opisao: “Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.” (2 Korinćanima 12,10) “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: ‘Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.’ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” (Rimljanima 8,35 – 39)

Kako je dragocjeno poznavati takvoga Junaka, radovati se Njegovom došašću u Betlehemskoj štalici, kao i Njegovu ponovnom, slavnom dolasku kada će na svoj jedinstven način privesti kraju svaki nesklad i proširiti u potpunosti nebesko kraljevstvo ljubavi i dobra na obnovljenu Zemlju.

Radujmo se što smo za još jednu godinu bliži susretu s našim silnim Isusom!

Dragutin Matak

Buduća je utjeha za one koji tuguju gotovo bezgranična. Hvalite Boga što ovaj život nije sve što možemo očekivati od postojanja! Slavite Boga što grob nije kraj svega za one koji vjeruju u Isusa! Pavao se doista lijepo izrazio kada je napisao: “Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.” (1. Korinćanima 15,19) Velika je istina da je Krist ostvario pobjedu nad smrću i grobom – nad Sotoninom tvrđavom i njegovim carstvom smrti.

Ta je pobjeda izražena uskrsnućem Lazara (Ivan 11). Isus ima vlast nad smrću. On je pokazao tu vlast kada je pozvao svog prijatelja da izađe iz groba.

Propovjednik Dwight Moody je obično govorio da je Isus vrlo promišljeno prvo izgovorio Lazarevo ime i tek onda rekao: “Iziđi iz groba!” Da nije tako učinio, svi bi se grobovi otvorili na Njegovu zapovijed. Ali, jednoga će se dana upravo to dogoditi i svi će oni koji su se oslonili na Kristovu žrtvu izaći iz groba.

Međutim, Lazarevo je uskrsnuće bilo samo putokaz na putu pobjede. Tek je uskrsnuće samoga Isusa Krista odjeknulo kao posmrtno zvono smrti i pripremilo put za uskrsnuće svih Kristovih sljedbenika.

Grob Ga nije mogao zadržati i budući da Njega nije mogao zadržati, neće moći zadržati ni nas. Njegovo uskrsnuće daje jamstvo za naše. Pavao kaže za Isusa: “Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih… jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti!” (1. Korinćanima 15,20-22)

Dio slavne utjehe evanđelja je da će jednoga dana i posljednji neprijatelj, smrt, biti konačno i potpuno uništen (1. Korinćanima 15,26).

George R. Knight

A sada zamislite sve vjerne ljude na svijetu, Božji narod, njegovu crkvu kao mladenku, a Krista kao ženika. To nije nikakva šašava zamisao ovoga autora. Ne. Biblija jasno govori o braku Isusa Krista i crkve kao o idealnome braku. To je zajedništvo uzor jedinstva, vjernosti, čistoće i požrtvovne ljubavi. Bog o sebi govori kao o suprugu svojega naroda. Piše: “Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad vojskama.” I dalje: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.” Isus je sebe usporedio sa zaručnikom, a to su rekli i Pavao i Ivan krstitelj za njega.

Jedno od najznačajnijih Isusovih proročanstava o njegovome drugom dolasku za simbol uzima upravo vjenčanje. U Matejevome evanđelju, 25. poglavlju, piše o ženiku koji dolazi po svoju nevjestu da otpočne svadbeno veselje. Zatim, u proročanstvima knjige Otkrivenje govori se o svadbi Isusa Krista i njegovoj mladenki koja je prekrasno ukrašena u blistavo bijelo. To je prikaz njegove crkve, vjernih ljudi koji su njegovim zaslugama skinuli sa sebe stare haljine grijeha i obukli se u čistu Kristovu pravednost.

Brak Boga i zajednice njegovih vjernih ljudi na Zemlji, slika je koja ima mnoge poruke. Neizreciva ljubav Boga pokrenula ga je da žrtvuje svoga Sina za zabludjelo čovječanstvo. Ivan krstitelj je uzviknuo kada je ugledao Isusa: “Evo jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” Ta je ljubav Isusa Krista prema nama tako čista i bezuvjetna da nas podsjeća kako više ne moramo živjeti samo za sebe, već za onoga koji nas voli i koji je dao sve od sebe za nas. Mnogi među kršćanima pokušavaju vlastitim žrtvama, trudom i ritualima preporučiti sebe Bogu i zadobiti njegovu milost. Ali sjetite se što ste činili za svoga zaručnika ili zaručnicu kada ste bili zaljubljeni jedno u drugo. Vi ste jednostavno bili u zajednici ljubavi gdje ste sve jedno drugome opraštali, a niste svakodnevno ili jednom tjedno poduzimali neke ceremonije, obrede ili žrtve kako biste ugodili svome partneru. Niste ni nastojali uvjeriti sebe da budete dobri da biste bili voljeni. Vi ste voljeni i bili ste voljeni takvi kakvi jeste. Isus je umro za nas, kaže Biblija, dok smo još bili duboko u grijehu, dok nismo imali želju za njim. On nas je volio i planirao ostvariti vječni brak s nama dok smo još bili neprijatelji Boga svojim životom.Nadalje, Bog nas poziva u zajedništvo, u brak s njime da bismo se promijenili na bolje, postali kao on. Svi primjećujemo da su dvoje ljudi sve sličniji jedno drugom što su duže u braku. Tako i mi vjerojatno nećemo svoje grešne sklonosti promijeniti preko noći, ali u braku s njime mi smo na dobrome putu da budemo pravedni, čisti kao on.

Na kraju, spomenimo da u kulturi gdje je nastajala Biblija, narodi vrlo jasno razlikuju dva djela sklapanja braka: vjenčanje i svadbenu gozbu. U zapadnoj kulturi sve se to obavi za jedan dan i ne može se odvajati. Kod bliskoistočnih i afričkih naroda najprije se obavi obred sklapanja braka, a zatim se, ponekad i danima, pristupa slavlju i gozbi. Isto tako bismo i mi mogli vjenčanje s Bogom, prema biblijskim uputama, gledati kao dva odvojena događaja. Kada prihvatimo biblijsku vijest u svoje srce, povjerujemo Bogu i pozovemo ga u svoj život, tada se događa vjenčanje. I tada, kao i u svakome braku, to zajedništvo prolazi kroz dobre i loše dane. Mi se borimo s grijehom i tražimo dobro, padamo, ustajemo, radujemo se i plačemo. Bog nas hrabri svojim Duhom iznutra i utjehom Svetoga pisma. Mi mu odgovaramo vjerom i ljubavlju.

I onda, konačno, kada se naš ženik, Isus, pojavi s neba u svojoj slavi, mi ćemo već biti pripravni za svadbeno slavlje, odjeveni u bijelo kao pravednost. Tada će naše zajedništvo s njime prerasti u vječni sklad, radost i mir. Pridružite nam se. Zamislite samo kakav će to dan biti!

Željko Bošnjak

Na kraju, neumoljiva je vatra okružila malo selo. Kada su počele gorjeti prve kuće, ljudi su shvatili ozbiljnost situacije ali bilo je kasno. Gubitak ljudskih života je bio veliki zato što nitko nije uzeo za ozbiljno jednoga klauna. Konačno, pa to je bio samo klaun.

A sada se prisjetite trenutaka kada ste i sami imali priliku slušati o navodnom požaru koji se najavljuje. Kako ste reagirali? Ne mislimo, naravno, na pravi požar. Ali ste sigurno doživjeli nešto poput priče koju smo upravo čuli. Ne znate? Ne, nije to što mislite. Sigurno nije to što biste vi ispričali iz svojega iskustva. Radi se o nečem drugom. Pričekajte.

Biblija, kao Božja riječ, ima vijest opomene za naš svijet. To je, najprije, vijest o grijehu koji je zahvatio čovječanstvo. Zatim poruka nastavlja o Božjoj ljubavi koja u Isusu ima način da pobijedi grijeh. Konačno, zaključak biblijske poruke je opomena o uništenju grijeha, grešnika koji nisu prihvatili Božju ponudu i o uspostavljanju Božjega kraljevstva na Zemlji. Takva je cjelokupna vijest kroz mnoga stoljeća, podržana Svetim Duhom, od čovjeka do čovjeka bila prenošena do nas danas, kako bismo svi bili osvjedočeni i spremni. Nemojte samo reći da niste čuli!

Nekada su to bili ulični propovjednici, usamljeni entuzijasti koje ste zaobilazili u širokome luku i nastavljali svojim poslom. Bilo je i onih koji su zakupljivali javne dvorane, plakatima pozivali pučanstvo i govorili im o Božjemu pozivu čovjeku. Uvijek su se tiskale knjige, deblje ili tanje, kao i časopisi, brošure, traktati. I sav je taj tiskani materijal imao svrhu da vas obavijesti o životno važnim stvarima. Pojavom radija pružila se prilika da vjerni Božji ljudi svoju poruku upute većem broju ljudi. Zatim je došla televizija. Danas se u tu svrhu rabi satelitska tehnologija. Samo je u Hrvatskoj, devedesetih godina bilo najmanje pet velikih satelitskih predavanja o biblijskoj poruci čovječanstvu. Tu su i TV emisije, intervjui, novinski članci. Što više curi vrijeme na pješčanome satu povijesti to je poruka glasnija i sve je prisutnija svuda oko nas – Isus dolazi k svojim vjernima!

Dakle, jeste li već čuli da netko viče “Požar! Spašavajte se!”? Istina je, danas se u tome poslu objavljivanja Božjih poruka nalazi svatko. Ima tu iskrenih, ali i onih neiskrenih, pa ste možda zbunjeni. No, međutim, to ne smije biti razlog da važnu biblijsku poruku o Isusovom dolasku smatramo praznom predstavom nekakvih klauna. Razmislite kada sljedeći put čujete poziv. Provjerite ga u svetim spisima Biblije i ako je to pravi poziv vašemu srcu, odazovite se. Ne odmahujte rukom, ne zabavljajte se nečijom očajničkom predstavom da vam pomogne i ne smatrajte to neozbiljnim. Izmirite se s Bogom i spasite sebe od posljedica grijeha dok je vrijeme. Vaš vam je nebeski Otac poslao pomoć i čeka na vas.

Željko Bošnjak