Budi hrabar. Budi jak. Ne ponašaj se kao dijete. To su bile parole moga djetinjstva. Ispravi leđa i ne daj se, bila su pravila preko dana, ali i kada padne noć. Ni zubareva bušilica ni injekcija nisu zaslužile da se zbog njih zaplače.

Takav je tretman, izgleda, doživjela gotovo cijela moja generacija. Kada je djevojkama dano do znanja da je sramota plakati, dečki su to odmah primijenili na sebe kao strogo nepisano pravilo. Da ih ne bi proglasili curicama, moja su braća pazila na suze kada bi bili kažnjavani teškim udarcima kožnim remenom. Čak je i moj suprug, koji je odgojen u blažem ozračju nego ja, izgradio gotovo isti stav prema suzama. Za više od četrdeset godina braka, samo jedanput sam ga vidjela kako plače. Kada je naš sin odlazio na fakultet u drugi grad, i on i moj muž su se kontrolirali sve dok se vrata zrakoplova nisu zatvorila. Tihe suze na licu moga supruga kao da su govorile: “Ne želim ga pustiti samog; on me treba.”

S pojavom problema tijekom života, naše uzdržavanje od plakanja često nam je pomoglo da podnesemo teret i svladamo se u kriznim situacijama. Ali u trenucima kada su nam srca slomljena tugom i razočarenjem, bi li plakanje bilo znak slabosti? Je li moj muž bio manje muškarac kada je plakao zbog razdvajanja od sina?

Kralj David je bio ratnik za koga Biblija kaže da je ubio 10 000 neprijateljskih vojnika, uključujući i gorostasnog Golijata. Malo tko bi se našao tko bi rekao da je David bio slabić. On se, ipak, u nevolji Bogu obratio riječima: “Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si SUZE moje u mijehu svom”, i “Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam”. Je li David zbog toga bio curica?

Josip, jedan od dvanaestorice utemeljitelja izraelske nacije, plakao je u zagrljaju brata Benjamina nakon mnogih godina razdvojenosti. Isus, bogočovjek, jednom je prilikom imao toliko snažan nastup da su trgovci pobjegli pred njim iz hrama. U najvećoj je muci, razapet na križu, bio toliko sabran da je molio za svoje neprijatelje. Međutim, i on je imao trenutke kada ga je lomila žalost. Kada ga je Jeruzalem odbacio, Isus je plakao nad njim. Ljudi su vidjeli suze na njegovom licu i kad se nalazio na Lazarovom grobu. I konačno, kada je Isus sa križa zavapio u očaju: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”, vjerojatno je i nebeski Otac, znajući da su ga naši grijesi razdvojili od njegovog Sina, tiho plakao.

Posljednjih je godina plakanje postalo prihvatljivije kao oblik rasterećenja i iscjeljenja, čak i među muškarcima. Žaljenje mora imati svoj odušak. Zatvorene u nama, suze mogu samo pojačati unutarnji pritisak. Pritisak znači stres, a stres donosi još veću bol. Kao što nam je dao dar da se radujemo i smijemo, Bog nam je, također, dao sposobnost i da oplakujemo. Tako onima koji tuguju, vlastite suze i suze onih koji suosjećaju s njima, olakšavaju bol.

Neki su gubici, svakako, preteški, a neka razdvajanja prebolna da bi im plakanje bilo odušak. Neke će boli samo Bog moći ublažiti i neke suze samo vječnost zaustaviti. Biblija kaže: “On sam, Bog, bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju… Neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli.” Naš nebeski Otac koji nas voli, nikada neće zapovijedati da prestanemo plakati. On nas razumije. Ali postavlja se pitanje, razumijemo li mi njega? Božje srce ranjava svaki naš grijeh, svako naše odbacivanje njegove ljubavi, sva naša nevjerstva. I dok ga tako pogađa bol razdvojenosti od nas, nije li moguće da i on plače? Ponekad se pitam tko će obrisati Božje suze? Naše će tuge prestati kada dođe Isus Krist i kada u naručje primimo svoje uskrsle izgubljene. Ali ako netko od nas odbije pomirenje s Bogom, ako se među nama nađu oni koji više vole svoje grijehe nego vječni život, tko će ispuniti njihovo prazno mjesto u Božjem srcu?

Vjerojatno poznajete bol razdvajanja i znate kakvog su okusa suze. Malo tko od ljudi to ne zna. Ali Božja je namjera da utješi svako žalosno srce. I vaša bol, ma koliko velika, može naći svoju utjehu jednog dana. Ali zato uvijek imajmo na umu i Božje osjećaje. Mi ne možemo mnogo utjecati na odluke drugih, ali osobno možemo odlučiti da odgovorimo na njegov poziv. Ako mu vjerujemo, pokajemo se i njemu se predamo, on će se uveliko utješiti našim povratkom. Mi možemo biti oni koji će obrisati Božje suze.

Jeanne Jordan

Ako poželite na televiziji pogledati neku od vaših omiljenih popodnevnih emisija, vrlo je vjerojatno da će neka od tema biti životni stil bogatih, njihove raskošne kuće ili neki od vrlo uspješnih obrta. Suvremeno odijevanje, kućna tehnika, automobili, probrana hrana, sve to zahtijeva naše preispitivanje vlastitoga materijalnoga stanja. Čak iako mnogi među nama svojim prosječnim budžetom još uvijek bolje stoje od najmanje 60% svjetske populacije, mi smo skloni uspoređivati se s bogatijima i biti nezadovoljni. A nezadovoljstvo je opasno po naše duhovno biće.

Ponovno apelirajmo na naše kršćanstvo. Materijalno stanje ne smije biti mjerilo prema kome trebamo vidjeti imamo li Božji blagoslov ili nemamo. Materijalno nikako nije temelj prave sreće, jer je propadljivo. Netko s tri automobila može biti daleko nesretniji čovjek od onoga tko koristi javni prijevoz. Činjenica je da su Božje pogodnosti mnogo trajnije i bolje od onog osjećaja kada primite plaću. I za razliku od mnogih materijalnih stvari koje nam dolaze na um kada razmišljamo o bogatoj kupnji, Božji blagoslovi su besplatni za svakoga tko ima povjerenja u njega.

Kada ste god u kušnji da se smatrate prikraćenima zbog teške materijalne situacije, a osobito kada vam pričaju o financijskim transferima nogometaša ili o zaradi onih koji rade u inozemstvu, posegnite za Biblijom i pronađite 103. psalam i pročitajte čime vas to sve Bog blagoslivlje u potpunosti besplatno. Tamo piše: “On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje.” Ovo podsjeća na događaj s bolesnim čovjekom koga su prijatelji spustili kroz krov u prostoriju gdje je Isus propovijedao. Prije nego što je bolesnik imao priliku progovoriti Isus mu je rekao: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” Često, više od same tjelesne boli ili bolesti, veći je užas koji osjećamo kada tonemo u grijehe, u otuđenje od Boga i ljudi. Vjerom u Krista to prestaje biti problem. U istome psalmu kaže: “Kako je istok daleko od zapada tako udaljuje od nas bezakonja naša.”

Dalje, sljedeći redak 103. psalma otkriva još besplatnih Božjih blagoslova: “On ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju.” Gotovo svatko je danas prezaposlen, ali naša djeca znaju da nas mogu dozvati i prekinuti u svako doba dana ili noći i mi ćemo za njih učiniti sve što možemo da im pomognemo. Tako nas i kralj David u ovome psalmu podsjeća da je Božja ljubav prema nama jednaka, čak naslućujemo da je veća i dublja nego što je mi imamo za svoju djecu. Piše: “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.”

I još jedan naglasak na Božji blagoslov koji u današnje materijalističko vrijeme ne moramo platiti, a obećava nam ono što najviše trebamo: “Život ti ispunja dobrima.” Zapanjili biste se kada biste razmislili o tim dobrima koje spominje Biblija. Mogu li to biti duboka iskustva koja ste proživjeli i koja su vas nečemu naučila? A što kažete za prijateljstva koja imate? Spomenimo čak i materijalne stvari koje su vam od koristi. Tu su i duhovna otkrića koja su vas tijekom života prosvijetlila i oplemenila. Neki se, nadalje, mogu pohvaliti raznim darovima – glazba, gluma, neka majstorska vještina, bavljenje sportom, slikanje, govorništvo, itd. A Pavao još hvali Boga zbog toga “što može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti”.

I tako bismo mogli nabrajati mnoge blagoslove kojima smo obdareni, a koji ne ovise o našoj materijalnoj situaciji. Otkrijete ih sami svojom vjerom. Kada shvatite da ste stvarno bogati u Isusu Kristu i njegovoj ljubavi, nećete imati razloga za nezadovoljstvo. A kada se usporedite s drugima koji su možda manje sretni od vas, poželjet ćete i vi pokazati takvu ljubav. Tada ne oklijevajte.

Stephen Chavez

I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: „Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!“ (Luka 4, 36)

A Isus reče: „Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.“ (Luka 8, 46)

Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: „Pođi za mnom!“ On sve ostavi, usta i pođe za njim. (Luka 5, 27-28)

Uvod

Danas možemo samo nagađati o tome kakve je tjelesne građe bio Isus. Odrastao u obitelji tesara, bio je svakako naviknut na težak rad. Čitajući neke tekstove u njegovim putovanjima, vidimo kako je dnevno znao prepješačiti pedesetak kilometara. No, teško bismo iz ovih šturih podataka mogli doći do zaključka kako se Isus među svojim suvremenicima isticao kakvom posebnom tjelesnom snagom. Četiri uvodna teksta opisuju četiri različite prigode u kojima je Isus pokazao svoju snagu. Iz njih možemo makar nazrijeti o kakvoj se to snazi zapravo radilo.

Događaj prvi: Isus izgoni trgovce iz Hrama

Čitajući opis onoga što čini Isus možemo lako pasti u kušnju da povjerujemo kako je Isus bio izuzetno snažan, poput kakvog filmskog superheroja, jer mu se nitko nije usudio suprotstaviti. Da bi shvatili pravo značenje ovog događaja, moramo shvatiti pozadinu sveg zbivanja. Hram je bio središte židovskog bogoslužja, ali ujedno i sjedište religijskog biznisa od kojega su profitirali vladajući svećenički slojevi. Najviše se zarađivalo na razmjeni nova, gdje se za obične šekele kupovao hramski, puno skuplji (ali ništa po sebi vredniji) šekel. Onda se tek za takav „posvećen“ novac mogla kupiti životinja za žrtvovanje, i to po posebnim, izrazito visokim cijenama. Najbolje je išla prodaja golubova, najjeftinijih i stoga najdostupnijih žrtvenih životinja, uglavnom za siromašne Judejce.

Onima koji nisu imali dovoljno novaca, davane su posudbe, ali s lihvarski visokim kamatama. Isus dolazi po posljednji puta u Jeruzalem, za koji dan treba biti razapet i odlučuje javno ukoriti ovo pljačkanje pod krinkom religije. Snaga koju on u tom događaju manifestira nije tjelesna snaga (ima i nje, ali ona nije glavni razlog zašto mu se nitko nije suprotstavio), nego duhovna snaga čovjeka spremnog da javno ustane protiv korumpirane društvene elite. I da za to podnese i njihov nesmiljeni gnjev.

Događaj drugi: Isus izgoni demona

Dok je Isus propovijedao u sinagogi, čovjek opsjednut nečistim duhom povikao je na sav glas: „Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.“ Znakovito je pitanje „što ti imaš s nama?“, jer ukazuje na to da Isus nije imao ničeg zajedničkog s demonima, silama grijeha. U posljednjim riječima ovog demona možemo još jasnije razabrati u čemu je bila Isusova snaga: on je bio Svetac Božji, što upućuje prije svega na njegov posebni status pred Bogom, ali i na njegovu osobnu, nama nedostižnu, svetost. Isusov karakter nije bio načet grijehom i njegova je duhovna snaga bila iznad svake snage koju je bilo koji čovjek ikada posjedovao.

Događaj treći: snaga Isusovog iscjeljenja

U društvu Isusovog vremena žene imaju podređen status. Između ostalog, tu su zakoni o čistoći koji žene s mjesečnicom proglašavaju nečistima zbog krvarenja. A u ovom je događaju žena koja je prema tom shvaćanju nečista već dvanaest godina. Ona vjeruje da bi se izliječila kad bi je Isus dotakao, ali se ne usuđuje to od njega tražiti, jer je zabranjeno dodirivati nečiste osobe. Stoga, ona pribjegava sitnom lukavstvu, dodiruje potajno Isusa, što on odmah osjeti, jer je, kaže, snaga izišla iz njega. Isusova je snaga dakako nadnaravna, ali njezina je tajna u tome što prelazi granice svih zabrana, budući da Isusu nitko nije nečist. On je i prije i nakon toga liječio i gubavce, družio se sa Samarijancima i grešnicima svih vrsta. Njegova je snaga bila zapravo snaga Božje ljubavi prema svakome čovjeku.

Događaj četvrti: pozivanje Mateja

Tekst ne spominje snagu, ali je prikazuje na djelu. Levi Matej je bogat i uspješan, radi lukrativni posao carinika, odnosno skupljača poreza. Istina, time nipošto nije stekao simpatije svojih sugrađana, ali novaca je imao zasigurno napretek. Rimljani su bogato nagrađivali uspješne skupljače poreza, a snalažljivi su poreznici uvijek imali načina da zarade još nešto sa strane. U svakom slučaju, Matej je imao sređen život, nije mu bila potrebna nikakva avantura. No, mi ovdje vidimo nešto uistinu neuobičajeno: Isus prolazi pored Matejeve carinarnice i bez ikakvog prethodnog uvoda i dodatnog objašnjenja kaže mu: „Hajde za mnom“. Tekst je uistinu dojmljiv – Matej ostavlja sve i kreće za Isusom.

Tek ovdje ostajemo bez racionalnih objašnjenja. Mi smo već u prethodnim događajima shvatili koliko je bila velika i čudesna Isusova snaga, a sada vidimo da je ona bila dovoljna da se jedan u materijalizmu ogrezli carinik mogao obratiti samo jednim pogledom na Isusa. Ljudi koji danas susreću Isusa u njegovoj Riječi svjedoče kako je ta snaga i danas prisutna i djelujuća u brojnim životima.

Zaključak – namjesto petog događaja

Ova četiri događaja nisu kraj priče o Isusu. Isti taj snažni Isus, kojemu su se pokoravali i demoni i prirodne sile i ljudi, bez riječi je otišao na križ. Dok su mu vikali da siđe ako je uistinu Mesija, on je šutke i krotko otišao u smrt. Sav svoj život predao je u ruke svom Ocu koji je bio kadar Isusa izbaviti i od smrti. Njegova je snaga zapravo bila u molitvama koje je „u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao … Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti“ (Hebrejima 5, 7).

Svojedobno je izišla filozofska knjiga Evo, kako se postaje jak, a mnogi današnji self-help (samopomoći) priručnici daju savjete kako da budemo jaki i sposobni u svakodnevnom životu. No, ovim pregledom odabranih događaja iz Isusovog života nije se htjelo pokazati kako bismo i mi mogli postati jakima, nego ukazati na Onoga tko je uistinu bio jak, dovoljno jak da nam pomogne u svakoj prilici i neprilici. Tajna njegove snage ležala je u njegovom posebnom odnosu s Ocem, s Ocem koji ne trpi ljudske i demonske laži, s Ocem čija je ljubav uvijek mogla dohvatiti svakog čovjeka i obratiti i najokorjelijeg grešnika. Ova je snaga dostupna i danas svakom tko uzvjeruje.

Željko Porobija