Sotona je uspio donijeti grijeh na ovaj svijet, što je za posljedicu imalo sveobuhvatnu promjenu. Međutim, Gospodin je odmah intervenirao pitanjem: “Gdje si?” Ovo pitanje ne treba gledati kao osudu, već kao poziv da se prvi ljudi vrate k Njemu, Onome koji ih je stvorio i koji ih ljubi. Bio je to poziv da se odvrate od onoga tko ih je prevario i vrate svojem Stvoritelju.

Zapazimo što se događa. Prvih nekoliko rečenica koje izlaze iz Gospodnjih usta u ovom palom svijetu jesu pitanja (vidi Postanak 3,9.11.13). Potom, nakon što je završio s pitanjima, Bog objavljuje sud protiv zmije. No što Bog čini dalje u 15. retku, što kaže usred objave osude zmiji?

U 15. retku nailazimo na prvu objavu Radosne vijesti. Onog trenutka kada Bog izriče sud zmiji, On odmah objavljuje i prvu poruku o milosti, otkupljenju i spasenju čovječanstva. I tek onda, nakon objave Radosne vijesti, započinje s izricanjem osude ženi i muškarcu. Unatoč njihovom padu, prvo što im Bog daje jesu milost i nada — milost kao kontekst u kojem će se odvijati sud. Stoga je čak i prije suda dano obećanje o milosti onima koji će prihvatiti Boga.

Za Sotonu je prekasno; njegova propast je sigurna. Ali čak i tu, usred osude izrečene muškarcu i ženi, Bog objavljuje svoju milost. Tako se na početku povijesti palog čovječanstva razvija odnos između grijeha, suda i Božje milosti. Iako Bog mora suditi i osuditi grijeh, obećanje o milosti je uvijek tu, uvijek prisutno, uvijek dostupno onima koji je traže.

Jo Ann Davidson

Zamislite prizor na početku prvog tisućljeća na Zemlji, prve nove godine! Bog je postavio Adama da upravlja Zemljom i njegova je prva zadaća bila da svakoj životinji dade ime. Adam je vrlo brzo primijetio da su sve bile u paru. Možete li zamisliti kako pita Boga: “Oče, a gdje je moj drug?” Bog je odgovorio s malo anestezije. Kad se Adam probudio, bila je tu — Eva, najljepša žena koja je ikad živjela na Zemlji. Zamislite njegove usklike kad ju je ugledao — “Oho! Oho! Je li ona stvarna? Hvala Ti, Oče!” Doista je mogao reći: “Evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!” Kakav prekrasan rođendanski i novogodišnji poklon umotan u prelijepu i ljupku damu! Ali to nije bilo sve.

Bog je odmah poveo Adama i Evu u njihov dom u vrtu, u Eden. Proljeće dolazi s čitavom lepezom šarenih pupoljaka koji će se uskoro pretvoriti u prekrasno ljetno cvijeće, plodove, orahe i povrće. Jesen dolazi prebrzo sa svojom očekivanom žetvom i bojama koje iščezavaju. U Edenu se sve moglo doživjeti odjednom — izuzetno vrijeme, prizori, okusi i zvuci, ali bez boja koje blijede. Ali to nije bilo sve.

Te večeri, kad se sunce spuštalo, Bog je upoznao naše praroditelje s ljepotama prve subote na Zemlji. U to se ubrajao poseban doživljaj vrhunske i trajne zajednice sa Stvoriteljem svemira. Adam i Eva šetali su po vrtu i razgovarali s Njim. Smijemo li naslutiti i da se čula uzvišena glazba nebeskih zborova? Nije bilo grijeha, smrti ni stresa, ničega što bi ometalo savršeni spokoj i ljubav. Sve stvoreno radovalo se u nepomućenoj sreći.

Zamislimo kako će biti kada Bog obnovi Zemlju u njezino prvotno stanje, sa svom njezinom ljepotom i čarobnošću! Najljepše u tome novom stvaranju jest što Bog želi da vi budete svjedoci svega toga. Pomislite na mogućnost da stojite pokraj Adama i Eve koji su uskrsnuli s obnovljenom mladošću. Sada su obučeni u besmrtnost i ponovno uživaju u osobnoj prisutnosti i ljubavi svojeg Stvoritelja i Otkupitelja.

Ne biste li prihvatili poziv svojeg nebeskog Oca da budete s Njim u obnovljenom Edenu i da tamo sretnete naše praroditelje?

David i Gaya Currie