Svjetonazor je na zapadu tisućljećima bio oblikovan kršćanskom religijskom misli, kao što je, primjerice, Božje stvaranje svijeta prije nekoliko tisuća godina. Međutim, danas je vjerovanje u stvaranje zamijenjeno vjerovanjem u evoluciju. Bog je odbačen u korist naturalističkog svijeta. Božja je riječ zamijenjena glasom znanosti. Danas je u umovima mnogih ljudi Bog nevažan.

Zamjena uloga
No, glas znanosti, koji je prije samo nekoliko desetljeća predviđao dolazak utopije, danas je postao glas tame i propasti: globalno zatopljenje, terorizam i kriminal, kemijski zagađena atmosfera, rak i druge smrtonosne bolesti. Nekada je kraj svijeta prorokovao biblijski propovjednik, a danas to čini znanstvenik. Stephen Hawking je rekao: “Ne znamo gdje će se zaustaviti globalno zagrijavanje, no najgori mogući scenarij je da će Zemlja postati poput njezina sestrinskog planeta, Venere, na kojoj je temperatura 250º C, a kapi kiše su kapljice sumporne kiseline. Ljudska vrsta ne može opstati u takvim uvjetima.” Uklanjanje Boga i temeljnih moralnoetičkih apsoluta iz života, te vođenje evolucijske misli do logičnog završetka, dovodi nas do razornih zaključaka, kada je u pitanju zlo, moral, smisao, svrha, čak i inteligencija, a pogotovo način življenja.

Epska priča
Cjelovita slika onoga što se odvija na planetu Zemlji može se činiti zbunjujućom – sve dok ne uvidimo da sveukupna povijest, prošlost i budućnost, slijedi pretkazani smjer s predvidljivim ishodom. Starozavjetni prorok Izaija je rekao: “Sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji” (Izaija 46,9-10).

O tome je riječ u biblijskom proroštvu. To je otkrivanje događaja Božje epske priče prije no što se dogode. Biblija opisuje sukob između dobra i zla, i pokazuje konačni ishod. Dakle, umjesto da sukob završi s pregrijanim, prenaseljenim svijetom, ona nam otkriva da će Bog “otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli”… Evo sve činim novo” (Otkrivenje 21,4-5).

Gdje smo mi?
Gdje smo mi na ovom epskom putovanju? Gdje smo na biblijskoj vremenskoj crti?

Poznato nam je da smo blizu kraja: “Jao vama, zemljo i more! Jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena” (Otkrivenje 12,12, kurziv dodan). No događaji u svijetu tijekom posljednjih nekoliko stoljeća – koje kršćani nazivaju “znakovima vremena” – pomažu nam pri točnijem određivanju. Ispunjena biblijska predviđanja postaju povijesni miljokazi, a ukazuju na to da smo blizu završetku našeg putovanja. Znaju to isto tako i Luciferove snage, njegovi anđeli, koji imaju začuđujući utjecaj na ljudska bića, pa čak i na okoliš. Dok Bog povlači svoj zaštitnički duh dobra, i dopušta zlu da se u potpunosti otkrije, neizbježno je da Zemlja i njezini stanovnici pate. Vidimo to u predgrađima Indije, u ISIL-ovu ubijanju nevinih, i u sušama u Africi, da spomenemo samo neke.

“Pitanje o Bogu koje zbunjuje većinu ljudi je sljedeće: Ako je On toliko pun ljubavi i svemoćan kao što tvrdi… zašto onda jednostavno ne učini kraj boli, patnjama i smrti?”

Bog ipak ne zaboravlja svoje, jer istodobno dok Sotoni dopušta da upotrijebi svoju moć, isto tako toj njegovoj moći postavlja granicu. Apostol Ivan je, gledajući u budućnost, rekao: “Potom opazih četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, držeći četiri zemaljska vjetra, da ne bi nikakav vjetar puhao ni na zemlju ni na more, ni na ijedno stablo. Zatim opazih jednoga drugog anđela gdje… poče vikati jakim glasom četirima anđelima kojima je bilo dopušteno do opustoše zemlju i more: Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne zabilježimo pečat sluge našega Boga” (Otkrivenje 7,1-3).

Sukob
Optimist će u onome što je pred nama vidjeti dobro: završetak Sotonine vladavine straha, koji će se dogoditi kada se Isus drugi put vrati na Zemlju, u doslovnom smislu. Stoga što je pogled optimista čvrsto usmjeren na Isusovo obećanje: “… vratit ću se” (Ivan 14,3). No kako možemo sigurno znati da je vrlo blizu ono što Biblija predviđa?

Povijest svjedoči da smo već prošli određene biblijske miljokaze koji nas obavješćuju. Na primjer, apostol Luka citira Isusa koji je rekao da će se “pojaviti znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova” (Luka 21,25). Neke od znakova doživjeli smo u vlastitom životu, dok su ostali zabilježeni u povijesnim knjigama. Zatim, Luka nastavlja: “Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje” (redak 28).

Zašto?
Pitanje o Bogu koje vjerojatno zbunjuje većinu ljudi je sljedeće: Ako je On toliko pun ljubavi i svemoćan kao što tvrdi… zašto onda jednostavno ne učini kraj boli, patnjama i smrti?” To je dobro pitanje. A odgovor glasi: hoće.

Navedeno vrijeme će uskoro nastati kada “smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli”. Kada Bog stupi na scenu i kada se cijela istina o zlu potpuno otkrije pred svemirom, zlo će biti uništeno, a zavladat će dobrota, mir i sreća. Ova “velika borba”, s kolateralnom štetom čovječanstvu, bit će završena. Isus preko proroka Ivana kaže: “Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod i on sam Bog bit će s njima” (Otkrivenje 21,3-4). I ponovno, preko starozavjetnog proroka Izaije Bog je rekao da će “uništit smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji ukinuti” (Izaija 25,8).

Budući da Bog želi da se Luciferove tvrdnje protiv Njega ispitaju i dokažu lažnima, te da se objavi istina, On nikoga neće primoravati da Ga prihvati. Dok Sotona okrivljuje Boga za svaku katastrofu, nezgodu i nesreću, Bog odgovara samo ljubavlju, pravednošću i istinom. Iako se one mogu učiniti dobroćudnim i slabim silama, kada ih upotrijebi Osoba Isus, koji je umro na križu za naše grijehe, tada postaju snažna i moćna oružja.

Ljubav je neodoljiva sila koja povezuje svemir. Apostol Ivan daje ovakav opis: “A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu, i Bog u njemu” (1. Ivanova 4,16; vidi i 1. Korinćanima 13).

Štoviše, Bog čini posve jasnima probleme i događaje koji vode prema kraju vremena, ispisujući svoja upozorenja na povijesnim putokazima.

Putokazi
Upravo zato i postoje znaci vremena – kako bi ukazali na Boga punog ljubavi koji upozorava naš osuđeni svijet na skori nestanak zla koje ga pogađa, na skori dolazak vječnosti bez boli, krivnje, smrti i razdvajanja, te na neizbježnost Isusova drugog dolaska.

Dok promatrate događaje koji su dio svakodnevnih televizijskih vijesti, dok razmišljate o stvarima koje izazivaju zabunu i uzrokuju strah, i dok promatrate zlo i tugu oko sebe, stavite ih u kontekst onoga što Biblija govori o vrlo bliskoj budućnosti. To je budućnost koja se nudi svakome od nas!

Clifford Goldstein

Ako ste obratili pozornost na tijek znanstvenih izvješća koja se odnose na klimatske promjene, znate da velika većina znanstvenika očekuje značajne promjene Zemljinih prirodnih sustava – našeg oceanskog, atmosferskog, slatkovodnog i zemljišnog (proizvodnja hrane) sustava. Očekuje se dalekosežan utjecaj ovih promjena na društvo. Ako su znanstvenici u pravu, tada je njihovo predviđanje nužno razumjeti jer predstavlja najveću prijetnju s kojom se ljudski rod dosada suočio.

Hoće li ljudsko društvo išta učiniti po pitanju ove prijetnje? Posljedice će biti goleme: mobilizacija za učinkovito postupanje s klimatskim promjenama zahtijevat će ponovno promišljanje o globalnoj industrijalizaciji, što će zauzvrat značajno promijeniti svjetsko gospodarstvo i preusmjeriti razvoj novih tehnologija. Sve će ovo najvjerojatnije promijeniti globalnu strukturu moći. Da, to je doista velika stvar.

Što znače klimatske promjene?
Cijeli niz istraživanja tijekom prošlih nekoliko godina ukazuje ne samo na zagrijavanje svjetske atmosfere i oceana, već i na temeljne promjene u djelovanju Zemljinih prirodnih sustava. Primjerice, u istraživanju o klimatskim promjenama, koje je predvodila znanstvenica dr. Jennifer Francis sa sveučilišta Rutgers, izvještava se o velikim izbočinama u gornjim atmosferskim strujanjima koja se povezuju s “ekstremnim vremenskim promjenama, kao što su snažni naleti hladnoće na sjevernoj polutki tijekom ove zime (2015.), dugotrajna suša na zapadu, te jake oluje, poput uragana Sandy 2012. godine”. Čini se da postoji usporavanje ili vijuganje strujanja, što znači prekidanje uobičajenih vremenskih obrazaca.

Isto tako vidimo promjene strujanja u oceanima diljem svijeta. Članak u Washington Postu, objavljen u ožujku 2015., objavljuje da “prema najnovijim istraživanjima koja su upravo izašla u Nature Climate Changeu, … sada vidimo usporavanje velike oceanske cirkulacije koja, među ostalim planetarnim ulogama, pomaže djelomičnom odmicanju Golfske struje od američke Istočne obale. Posljedice bi mogle biti strašne – uključujući i dodatni porast razine mora u obalnim gradovima poput New Yorka i Bostona”.

Tu je i zapanjujući gubitak morskog leda i ledenog pokrova na Arktiku. To uzrokuje cijeli niz promjena, kao što su širenje toplinskih valova i suša na sjevernoj polutki, te smanjenje kišnih oborina na geografskoj širini gdje se nalazi najveći dio poljoprivrednog zemljišta. Promjene su sve brže. Posljedice su velike: povećana suša i posljedični požari, te značajno smanjeno osiguravanje dovoljnih količina hrane, osobito u nerazvijenim dijelovima svijeta.

Klimatske promjene možemo definirati kao široko i ubrzano propadanje Zemljinih prirodnih sustava. No, to nije potpuna definicija, jer ne uključuje utjecaje na ljudsko društvo. Nasreću, većinu vrlo vjerodostojnih istraživanja po tom pitanju izvršile su skupine stručnjaka (think tank) za analizu ugroženosti – to su tihe organizacije koje svoj posao obavljaju za razne agencije vlade Sjedinjenih Američkih Država. Jedna od takvih organizacija je velik i utjecajan Center for Naval Analysis Corporation (CNA), koji ima vojni savjetodavni odbor sastavljen od niza umirovljenih generala i admirala. Ovaj se odbor redovito bavi analizom ugroženosti, uključujući i istraživanje o ugroženosti od klimatskih promjena.

Do sada je ovaj odbor objavio dva izvješća o nastanku i povećavanju opasnosti od klimatskih promjena. Ta izvješća upozoravaju na značajan porast globalne nestabilnosti i sukoba zbog ugroženosti hrane i pitke vode velikog dijela svjetske populacije. Što se tiče ozbiljnosti globalnih problema koji proizlaze iz klimatskih promjena, odbor navodi da su “riješili mnoga pitanja u vezi s nacionalnom sigurnosti, od kontroliranja i sprečavanja sovjetske nuklearne prijetnje tijekom hladnog rata, pa do političkog ekstremizma i transnacionalnog terorizma u posljednjih nekoliko godina. Opasnost za nacionalnu sigurnost nastala zbog mogućih klimatskih promjena ozbiljna je jednako kao i svi ostali izazovi s kojima smo suočeni” (kurziv dodan).

New England Complex Studies Institute (NECSI) je jedan od think tankova koji tvrdi da smo duboko ušli u razdoblje sukoba koji su posljedica klimatskih promjena, zbog nesigurnosti opskrbe hranom i destabilizirajućeg učinka cijena hrane u osjetljivim zemljama trećeg svijeta.

Postoje i organizacije usmjerene na učinak klimatskih promjena na zdravlje ljudskog društva koje kažu kako možemo očekivati značajan porast pojavljivanja bolesti. Jedan članak u časopisu Scientific American navodi 12 bolesti koje se mogu pogoršati zbog klimatskih promjena. Među njima su kolera, ebola, lajmska bolest, bolest spavanja, tuberkuloza i žuta groznica. S obzirom na sve ovo naša definicija klimatskih promjena mogla bi glasiti: široko rasprostranjeno i ubrzano propadanje Zemljinih prirodnih sustava koje predstavlja veliku prijetnju ljudskom društvu uzrokujući sukobe, glad, bolesti i porast broja prirodnih katastrofa.

Što kaže Biblija
Budući da imamo vrlo određenu definiciju klimatskih promjena vratimo se našem pitanju: govori li Biblija o pojavi klimatskih promjena? Odgovor je ne, stoga što Biblija nigdje ne navodi taj izraz. No odgovor je i da u smislu da Biblija govori o tome kako će Zemlja u vrijeme neposredno prije drugog Kristovog dolaska biti u previranju i ljudsko društvo će trpjeti velike sukobe, glad, bolesti i prirodne katastrofe. Kao što ćemo vidjeti, postoji značajna sličnost između onoga što Biblija kaže da nam predstoji, i onoga što kažu analize o ugroženosti koje smo istražili.

Pred kraj svoje službe Isus se nasamo susreo sa svojim učenicima, a oni su ga upitali o znakovima Njegova dolaska (Matej 24,3). Isus im je odgovorio s iznenađujućom potankošću. U recima 6 i 7 rekao je: “Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.” Isus je rekao kako ćemo neposredno prije Njegova povratka vidjeti sukobe među narodima, plemenima, državama i etničkim skupinama. Doista, možemo očekivati snažan porast sukoba na svim razinama ljudskog društva.

Ovo je odraz zaključaka o utjecaju klimatskih promjena koje je CNA ranije navela, da možemo očekivati značajan porast globalne nestabilnosti, sukoba zbog “ugroženosti opskrbe hranom i vodom u velikom dijelu svjetskog stanovništva”. Isus je rekao da će se to dogoditi, kako se ne bi uznemirivali kada se doista i dogodi.

U drugoj polovici retka u Mateju 24,7 Isus je rekao da će biti “gladi i potresa zemlje u raznim mjestima”. drugim riječima, trebamo pratiti značajan porast gladi i potresa. Vidimo velik porast i jednoga i drugoga. Vrijedi li pogledati potrese malo pomnije. Već smo vidjeli da klimatske promjene uzrokuju porast gladi i bolesti. Mogu li i potresi biti povezani s klimatskim promjenama? Odgovor je potvrdan. Dr. Bill McGuire u svojoj knjizi Waking The Giant: How a Changing Climate Triggers Earthquakes, Tsunamis, and Volcanos, (Buđenje diva: kako promjene klime uzrokuju potrese, tsunamije i vulkane) pojašnjava kako je Zemlja u dinamičnom stanju u kojem čak i male promjene sila mogu dovesti do prekretnica.

Trenutno vidimo transfer voda zbog suhe klime u Zemljinim umjerenim područjima, skupa s podizanjem razine mora i povećanom atmosferskom vlagom, što je dovoljno da gurne Zemljinu koru na kritičnu točku koja za posljedicu može imati dramatično povećanu razinu seizmičke aktivnosti, odnosno potresa.

Jezik koji upotrebljava Biblija znatno se razlikuje od jezika kojim se koriste znanstvenici klimatskih promjena, no postoji sličnost zaključaka koje su donijela oba izvora.

Zašto će se ove stvari dogoditi
Biblija ide i dalje od samog obavješćivanja o tome što će se dogoditi. Ona nam kaže i zašto će se to dogoditi.

U Postanku 3,1-7 saznajemo da su Adam i Eva bili neposlušni izravnoj Božjoj zapovijedi, a odlučili su vjerovati Sotoninim lažima. Adam i Eva su dobili vlast nad svijetom, no popuštanjem Sotoni, njihova je vlast prešla na njega. Biblija ga naziva “bogom” ili “knezom” ovoga svijeta (2. Korinćanima 4,4).

Problem grijeha je u tome što razdvaja ljudska bića, a sve što je stvoreno razdvaja od Boga. U Rimljanima 6,23 vidimo da je posljedica grijeha smrt, ne samo ljudskih bića i životinja, već i same Zemlje. Rimljanima 8,22 kaže: “sva stvorenja zajedno uzdišu i … skupa nalaze u porođajnim mukama sve dosad”. Znamo da je ova patnja posljedica grijeha i odvajanja od Boga. Upravo od ove patnje i smrti Bog nas je spasio plaćajući smrtnu kaznu za nas preko svoga Sina. Ovaj osobit čin izraz je Božjeg karaktera – iako smo Ga mi odbacili i potpuno uništili čudesnu Zemlju koju je stvorio, On još uvijek čini sve što je moguće kako bi nas obnovio za vječni život s Njime.

Biblija ne upotrebljava pojam klimatske promjene, no opisuje što se događa kada se sve stvoreno odvaja od svog Stvoritelja. Ova odvojenost ne može još dugo potrajati, jer već sada sve stvorenje uzdiše pod teretom grijeha. Na obzoru vidimo ispunjenje nekih vrlo važnih biblijskih proročanstava. Bog u svojoj milosti daje mnoštvo upozorenja o tome da Zemlja dostiže točku uništenja. Možete se složiti, i ne morate, s mišlju da čovječanstvo ubrzava klimatske promjene.

Ova tema je veliki politički problem s vrlo glasnim pristašama i protivnicima. Kakvo god vaše uvjerenje bilo, sa sigurnošću možemo reći da Biblija opisuje eskalaciju ratova, gladi, pošasti i potresa kako se drugi Kristov dolazak približava. To je strašno predviđanje, a bez Isusa je to budućnost s razlogom za uzbunu. Bilo kako bilo, važnost klimatskih promjena blijedi do zanemarivosti u usporedbi s važnošću Kristova dolaska i stvaranja radosnog i održivog društva koje je u savršenom skladu sa svojim Stvoriteljem. Sljedeći put kada pročitate još jedno istraživanje koje kaže da se klimatske promjene ubrzavaju iznad svih očekivanja, a posljedice dolaze brže no što se očekivalo, imajte na umu da je Biblija takve stvari predvidjela prije dvije tisuće godina. I zapamtite, iako su učinci klimatskih promjena na našu Zemlju strašni, oni su isto tako i pokazatelji da je Isusov dolazak vrlo blizu.

Scott Christiansen

“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1.3.)

Apostol Petar piše: “Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.” (2. Petrova 3,13) Novi zavjet 319 puta spominje obećanje o Isusovom drugom dolasku. To znači da nas na to podsjeća svaki dvadeset peti redak!

Isus je isto tako spomenuo znakove koji će nas upozoriti na Njegov skori dolazak. Iako ne znamo točan dan Njegovog povratka, ipak možemo prepoznati da je blizu. Već smo spomenuli neke znakove svršetka o kojima je Isus govorio – ratove i glasove o ratovima, glad i bolesti, tjeskobu i strah od budućnosti, lažni osjećaj mira i sigurnosti; znakove u prirodi poput potresa; znakove na području etike poput materijalističkog načina mišljenja i življenja; znakove na vjerskom području poput formalizma u kršćanstvu na svršetku vremena, lažnih vjerskih pokreta, povećanog zanimanja za biblijska proročanstava i propovijedanja Evanđelja po cijelom svijetu (Matej 24,6.7; Luka 21,25; 2. Petrova 3,3; 2. Timoteju 3,1–5; Matej 24,24; Daniel 12,4; Matej 24,14).

Prema Isusovim riječima, Njegov će dolazak biti razoran. S obzirom na to da Bog želi uspostaviti “novo nebo i novu zemlju” (Otkrivenje 21,1), svršetak ovog svijeta bit će razoran događaj svjetskih razmjera. Kao što je potop uništio stari svijet, tako će drugi Kristov dolazak spaliti Zemlju (2. Petrova 3,10).

Drugo, Isusov povratak na Zemlju bit će vidljiv i čujan. Svi narodi svijeta vidjet će ga i čuti (Matej 24,30). Svesti ga na tajnovit i nevidljiv događaj protivno je novozavjetnom nauku (1. Solunjanima 4,16).

Treće, drugi Isusov dolazak bit će osoban. Anđeli su objavili žalosnim učenicima da će se ovaj Isus vratiti na isti način na koji je i otišao na Nebo (Djela 1,11).

Četvrto, Isusov dolazak bit će iznenadan. Nitko ne zna taj trenutak, ni anđeli, pa čak ni Isus (Matej 24,36), već samo Bog Otac.

Peto, drugi Kristov dolazak bit će slavan i pobjedonosan. Isus će se vratiti kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara (Otkrivenje 19,16).

Nada u drugi dolazak

Nada u Isusov povratak utječe na njegove čekaoce. Svaki novi dan proveden u čekanju pruža nam mogućnost da postanemo bolji ljudi. Bog očekuje od svojih sljedbenika da pokažu određene vrline kao što su svetost, poniznost i ljubav (Luka 13,6-9). Nada čini da nestane uznemirenost, strah od budućnosti, zabrinutost i tjeskoba (Luka 21,28). Pozvani smo da dok čekamo donosimo plodove, budemo sol zemlji i svjetlo svijetu (Matej 5,13-16). To znači da trebamo biti bolje osobe, davati dobar okus društvu u kojem živimo i prenositi drugima ono što smo naučili.

I više od toga, ova nas nada nadahnjuje da razvijamo osjećaj za društvenu pravdu i društvene vrijednosti jer ne možemo ostati neosjetljivi za svjetske probleme (Filipljanima 4,8; 1. Korinćanima 6,2.3). Vrijeme koje provodimo u čekanju na Isusov povratak pruža Svetome Duhu mogućnost da djeluje na umove i srca ljudi kako bi postali snažniji i sretniji. Božji učenici pomažu drugim ljudima da se pripreme za Isusov povratak (Matej 24,14).

Radiša Antić

Čak i u posljednjim trenucima svojeg mučeničkog života tako se prirodno i neusiljeno molio za oprost svojim krvnicima: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” ( Luka 23,34), da je nemoguće previdjeti snagu njegova duha te se ne oduševiti njome. Nije lako u okružju nasilja biti silan u provođenju nenasilja.

I upravo u takvom žalosnom svijetu gdje je, kako pjeva poznati pjesnik Tin Ujević, “teško naći koga da se raduje,” uzdiže se Isus iznad ljudskih slabosti te ih smatra dragocjenim povodom za skupljanje snage nebeskog podrijetla. Ne mudruje Isus besplodno, već stvarno dodiruje svijet i potiče praktično životno opredjeljenje koje donosi sigurne rezultate. Apostol Pavao je poznat po zamjeni ljudske nasilnosti duhovnom snagom, a taj je svoj prevrat jasno opisao: “Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.” (2 Korinćanima 12,10) “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: ‘Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.’ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” (Rimljanima 8,35 – 39)

Kako je dragocjeno poznavati takvoga Junaka, radovati se Njegovom došašću u Betlehemskoj štalici, kao i Njegovu ponovnom, slavnom dolasku kada će na svoj jedinstven način privesti kraju svaki nesklad i proširiti u potpunosti nebesko kraljevstvo ljubavi i dobra na obnovljenu Zemlju.

Radujmo se što smo za još jednu godinu bliži susretu s našim silnim Isusom!

Dragutin Matak

Buduća je utjeha za one koji tuguju gotovo bezgranična. Hvalite Boga što ovaj život nije sve što možemo očekivati od postojanja! Slavite Boga što grob nije kraj svega za one koji vjeruju u Isusa! Pavao se doista lijepo izrazio kada je napisao: “Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.” (1. Korinćanima 15,19) Velika je istina da je Krist ostvario pobjedu nad smrću i grobom – nad Sotoninom tvrđavom i njegovim carstvom smrti.

Ta je pobjeda izražena uskrsnućem Lazara (Ivan 11). Isus ima vlast nad smrću. On je pokazao tu vlast kada je pozvao svog prijatelja da izađe iz groba.

Propovjednik Dwight Moody je obično govorio da je Isus vrlo promišljeno prvo izgovorio Lazarevo ime i tek onda rekao: “Iziđi iz groba!” Da nije tako učinio, svi bi se grobovi otvorili na Njegovu zapovijed. Ali, jednoga će se dana upravo to dogoditi i svi će oni koji su se oslonili na Kristovu žrtvu izaći iz groba.

Međutim, Lazarevo je uskrsnuće bilo samo putokaz na putu pobjede. Tek je uskrsnuće samoga Isusa Krista odjeknulo kao posmrtno zvono smrti i pripremilo put za uskrsnuće svih Kristovih sljedbenika.

Grob Ga nije mogao zadržati i budući da Njega nije mogao zadržati, neće moći zadržati ni nas. Njegovo uskrsnuće daje jamstvo za naše. Pavao kaže za Isusa: “Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih… jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti!” (1. Korinćanima 15,20-22)

Dio slavne utjehe evanđelja je da će jednoga dana i posljednji neprijatelj, smrt, biti konačno i potpuno uništen (1. Korinćanima 15,26).

George R. Knight

A sada zamislite sve vjerne ljude na svijetu, Božji narod, njegovu crkvu kao mladenku, a Krista kao ženika. To nije nikakva šašava zamisao ovoga autora. Ne. Biblija jasno govori o braku Isusa Krista i crkve kao o idealnome braku. To je zajedništvo uzor jedinstva, vjernosti, čistoće i požrtvovne ljubavi. Bog o sebi govori kao o suprugu svojega naroda. Piše: “Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad vojskama.” I dalje: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.” Isus je sebe usporedio sa zaručnikom, a to su rekli i Pavao i Ivan krstitelj za njega.

Jedno od najznačajnijih Isusovih proročanstava o njegovome drugom dolasku za simbol uzima upravo vjenčanje. U Matejevome evanđelju, 25. poglavlju, piše o ženiku koji dolazi po svoju nevjestu da otpočne svadbeno veselje. Zatim, u proročanstvima knjige Otkrivenje govori se o svadbi Isusa Krista i njegovoj mladenki koja je prekrasno ukrašena u blistavo bijelo. To je prikaz njegove crkve, vjernih ljudi koji su njegovim zaslugama skinuli sa sebe stare haljine grijeha i obukli se u čistu Kristovu pravednost.

Brak Boga i zajednice njegovih vjernih ljudi na Zemlji, slika je koja ima mnoge poruke. Neizreciva ljubav Boga pokrenula ga je da žrtvuje svoga Sina za zabludjelo čovječanstvo. Ivan krstitelj je uzviknuo kada je ugledao Isusa: “Evo jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” Ta je ljubav Isusa Krista prema nama tako čista i bezuvjetna da nas podsjeća kako više ne moramo živjeti samo za sebe, već za onoga koji nas voli i koji je dao sve od sebe za nas. Mnogi među kršćanima pokušavaju vlastitim žrtvama, trudom i ritualima preporučiti sebe Bogu i zadobiti njegovu milost. Ali sjetite se što ste činili za svoga zaručnika ili zaručnicu kada ste bili zaljubljeni jedno u drugo. Vi ste jednostavno bili u zajednici ljubavi gdje ste sve jedno drugome opraštali, a niste svakodnevno ili jednom tjedno poduzimali neke ceremonije, obrede ili žrtve kako biste ugodili svome partneru. Niste ni nastojali uvjeriti sebe da budete dobri da biste bili voljeni. Vi ste voljeni i bili ste voljeni takvi kakvi jeste. Isus je umro za nas, kaže Biblija, dok smo još bili duboko u grijehu, dok nismo imali želju za njim. On nas je volio i planirao ostvariti vječni brak s nama dok smo još bili neprijatelji Boga svojim životom.Nadalje, Bog nas poziva u zajedništvo, u brak s njime da bismo se promijenili na bolje, postali kao on. Svi primjećujemo da su dvoje ljudi sve sličniji jedno drugom što su duže u braku. Tako i mi vjerojatno nećemo svoje grešne sklonosti promijeniti preko noći, ali u braku s njime mi smo na dobrome putu da budemo pravedni, čisti kao on.

Na kraju, spomenimo da u kulturi gdje je nastajala Biblija, narodi vrlo jasno razlikuju dva djela sklapanja braka: vjenčanje i svadbenu gozbu. U zapadnoj kulturi sve se to obavi za jedan dan i ne može se odvajati. Kod bliskoistočnih i afričkih naroda najprije se obavi obred sklapanja braka, a zatim se, ponekad i danima, pristupa slavlju i gozbi. Isto tako bismo i mi mogli vjenčanje s Bogom, prema biblijskim uputama, gledati kao dva odvojena događaja. Kada prihvatimo biblijsku vijest u svoje srce, povjerujemo Bogu i pozovemo ga u svoj život, tada se događa vjenčanje. I tada, kao i u svakome braku, to zajedništvo prolazi kroz dobre i loše dane. Mi se borimo s grijehom i tražimo dobro, padamo, ustajemo, radujemo se i plačemo. Bog nas hrabri svojim Duhom iznutra i utjehom Svetoga pisma. Mi mu odgovaramo vjerom i ljubavlju.

I onda, konačno, kada se naš ženik, Isus, pojavi s neba u svojoj slavi, mi ćemo već biti pripravni za svadbeno slavlje, odjeveni u bijelo kao pravednost. Tada će naše zajedništvo s njime prerasti u vječni sklad, radost i mir. Pridružite nam se. Zamislite samo kakav će to dan biti!

Željko Bošnjak

Na kraju, neumoljiva je vatra okružila malo selo. Kada su počele gorjeti prve kuće, ljudi su shvatili ozbiljnost situacije ali bilo je kasno. Gubitak ljudskih života je bio veliki zato što nitko nije uzeo za ozbiljno jednoga klauna. Konačno, pa to je bio samo klaun.

A sada se prisjetite trenutaka kada ste i sami imali priliku slušati o navodnom požaru koji se najavljuje. Kako ste reagirali? Ne mislimo, naravno, na pravi požar. Ali ste sigurno doživjeli nešto poput priče koju smo upravo čuli. Ne znate? Ne, nije to što mislite. Sigurno nije to što biste vi ispričali iz svojega iskustva. Radi se o nečem drugom. Pričekajte.

Biblija, kao Božja riječ, ima vijest opomene za naš svijet. To je, najprije, vijest o grijehu koji je zahvatio čovječanstvo. Zatim poruka nastavlja o Božjoj ljubavi koja u Isusu ima način da pobijedi grijeh. Konačno, zaključak biblijske poruke je opomena o uništenju grijeha, grešnika koji nisu prihvatili Božju ponudu i o uspostavljanju Božjega kraljevstva na Zemlji. Takva je cjelokupna vijest kroz mnoga stoljeća, podržana Svetim Duhom, od čovjeka do čovjeka bila prenošena do nas danas, kako bismo svi bili osvjedočeni i spremni. Nemojte samo reći da niste čuli!

Nekada su to bili ulični propovjednici, usamljeni entuzijasti koje ste zaobilazili u širokome luku i nastavljali svojim poslom. Bilo je i onih koji su zakupljivali javne dvorane, plakatima pozivali pučanstvo i govorili im o Božjemu pozivu čovjeku. Uvijek su se tiskale knjige, deblje ili tanje, kao i časopisi, brošure, traktati. I sav je taj tiskani materijal imao svrhu da vas obavijesti o životno važnim stvarima. Pojavom radija pružila se prilika da vjerni Božji ljudi svoju poruku upute većem broju ljudi. Zatim je došla televizija. Danas se u tu svrhu rabi satelitska tehnologija. Samo je u Hrvatskoj, devedesetih godina bilo najmanje pet velikih satelitskih predavanja o biblijskoj poruci čovječanstvu. Tu su i TV emisije, intervjui, novinski članci. Što više curi vrijeme na pješčanome satu povijesti to je poruka glasnija i sve je prisutnija svuda oko nas – Isus dolazi k svojim vjernima!

Dakle, jeste li već čuli da netko viče “Požar! Spašavajte se!”? Istina je, danas se u tome poslu objavljivanja Božjih poruka nalazi svatko. Ima tu iskrenih, ali i onih neiskrenih, pa ste možda zbunjeni. No, međutim, to ne smije biti razlog da važnu biblijsku poruku o Isusovom dolasku smatramo praznom predstavom nekakvih klauna. Razmislite kada sljedeći put čujete poziv. Provjerite ga u svetim spisima Biblije i ako je to pravi poziv vašemu srcu, odazovite se. Ne odmahujte rukom, ne zabavljajte se nečijom očajničkom predstavom da vam pomogne i ne smatrajte to neozbiljnim. Izmirite se s Bogom i spasite sebe od posljedica grijeha dok je vrijeme. Vaš vam je nebeski Otac poslao pomoć i čeka na vas.

Željko Bošnjak

Mirkov je otac stigao u grad i pronašao veliko sirotište. Za takav doček se svakako nije pripremio. Gdje god je ušao djeca su se skupljala oko njega i tražila da ih povede. Obišao je sve sobe i na kraju dugog hodnika spustio svoj pogled. U njega su gledale tamne oči djevojčice s kovrčavom tamnom kosom, koja ga je držala za nogavicu. Primijetio ju je i ranije, jer je svugdje išla za njim, držeći se njegovih hlača. Pogledao ju je, a ona je tužnoga pogleda zamolila: “Povedite me svojoj kući, molim vas. Molim vas, odvedite me.” I uzeo ju je. Tako je Mirko dobio sestru.

Znate li kako se osjeća siroče koje silno treba nekoga tko će ga voljeti i skrbiti za njega? To je osjećaj koji biste trebali znati, iako niste biološko siroče. Ali je svatko usamljen. Ljubavne veze koje počnu divno završavaju razočaranjem i bolom. Pa čak i da veze i prijateljstva potraju, a vi poživite dovoljno godina, velike su šanse da završite s osjećajem da vas nitko ne treba. Da i ne govorimo o tome koliko se ljudi u prenapučenim gradovima, dakle u mnoštvu drugih, osjećaju neprimjećenima, odbačenima, usamljenima. Netko je rekao da među najveće greške koje učinimo u životu često spadaju i greške učinjene zbog ljubavi. Tolika je naša potreba. Svatko od nas to doživi. I tada svatko od nas posegne za nečijom rukom koja bi nas mogla voljeti i kažemo: “Povedi me i bit će mi dobro.” Ali nama nikada neće u potpunosti biti dobro. Nijedna ljudska ljubav nije dovoljna ljubav.

Isus je dobro poznavao osjećaj siročeta i znao je da ćemo svi patiti zbog toga. Zato je i rekao: “Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.” Time je rekao: “Ja ću vam pružiti ljubav koja nikada ne ostavlja, za kojom ste bili gladni.” On je, zapravo i jedini koji nas, duhovnu siročad, može stvarno udomiti.

Samoća koju osjećamo je kozmička samoća. Mi u dubini čeznemo za našim Bogom. Zašto? Zato što nas je on načinio za ljubav, za zajedništvo s njime, a mi smo ga napustili. Nije istina da nemamo oca. Mi se osjećamo kao siročad jer se nismo vratili svome Ocu. U knjizi proroka Izaije piše: “Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio.”  Taj način života koji prorok zove “svaki svojim putem” jeste naš život lutanja u prijestupima i neugasivim žudnjama. I to nas je odvojilo od ljubavi Boga za koju smo stvoreni.

Ali sada taj isti napušteni Otac kroz Isusa Krista pruža svoju ruku k vama. On vam nudi ponovno prijateljstvo i ljubav za koju vas je načinio. Pitanje je: Želite li se vratiti obitelji kojoj pripadate? Sam je Bog posegnuo ovamo da vas vrati u svoju obitelj. Tamo ćete pronaći mir i ljubav koja vam je stvarno potrebna. I kao ona curica iz sirotišta dovoljno je da iskreno kažete: “Povedi me svojoj kući, molim te.” I više nikada nećete biti sami.

Željko Bošnjak

Nešto bolje dolazi – a to će uskoro i stići! Isus uskoro dolazi da načini sve novo. U veliki dan Isusovog povratka nikakva sila neće moći zaustaviti Božje djelo obnovljenja. Potpuni nered će utihnuti i svi sukobi prestati. Napokon Nebo! Aleluja!

Ali u međuvremenu mi živimo u “međuvremenu”. Živimo u međuvremenu između savršenog Edena nastalog u vrijeme stvaranja i obnovljenog Edena. U ovom međuvremenu, iako naša srca čeznu za Nebom, naša stopala su čvrsto prilijepljena za tlo ovog ludog i nemirnog svijeta. Kada bi se Nebo moglo već sada pojaviti…

A bi li moglo? Bi li Bog mogao samo malo prije roka spustiti Nebo na Zemlju i bismo li mi već sada mogli uživati u tom kraljevstvu? Zamislite da se Nebo pojavi sada. To je ono što želimo, zar ne? Zato se mi, slijede ći primjer našega Gospodina, ne molimo: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.” Kada bismo samo mogli već sada živjeti na Nebu!

Radosna je vijest…! Pa, ne bih vam je željela pokvariti. Prepustit ću Isusu da vam to On sam kaže. Otvorite sa mnom Evanđelje po Marku 1,14.15. Poslušajte Radosnu vijest od Boga! “Pošto je Ivan bio zatvoren, dođe Isus u Galileju. Tu je propovijedao Radosnu vijest Božju. Govorio je: ‘Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!'” Isus je objavljivao, propovijedao, objelodanjivao Božju Radosnu vijest. A koja je to bila Radosna vijest? “Ispunilo se vrijeme” i “blizu je kraljevstvo Božje”. Božja Radosna vijest koju je Isus objavljivao, i danas je Radosna vijest! “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje.”

Kessia Reyne Bennet

Vedran je bio najveći dječak u svome razredu, pa je odlučio prijaviti se za predstavu o Božiću gdje bi se pojavio u ulozi gruboga gostioničara koji nije našao mjesta u svojoj gostionici za prenoćište Isusovim roditeljima. Kada su dvoje njegovih vršnjaka došli kao Josip i trudna Marija pred vrata improvizirane gostionice, Vedran je upitao izmijenjenim glasom: “Što vi želite?” Na to je dječak koji je glumio Josipa objasnio da traže sobu gdje bi prenoćili, kako su obišli cijeli Betlehem i da nije bilo mjesta za njih. Vedran je, savršeno glumeći, rekao malim glumcima da ni kod njega nema mjesta. “Odlazite!” zagrmio je u žaru svoje glume.

Djeca su nastavila igrati svoje uloge u predstavi tako što su se polako okrenuli da odu, dok ih je Vedran gledao s dovratka. Zatim je zaboravio da samo glumi. Počeo je u njima gledati dvoje umornih putnika. Vidio je ljude koji su očajnički tebali sobu za trudnu ženu. Pomislio je kako se te noći treba roditi beba Isus. Uhvaćen u tenutku vlastite drame, Vedran je dodao predstavi drukčiji, divan razvoj situacije. Istupio je korak-dva naprijed i rekao: “Stanite! Molim vas, nemojte ići. Josipe! Vrati Mariju natrag. Evo vam moja soba!”

U događaju o malim glumcima nalazi se mnogo lijepih pouka. Ali ono što je najdublje jest priča o ljudskoj plemenitosti. Jedno je dijete od roditelja naučeno kako suosjećati s bližnjima. A koliko je dublje suosjećanje u srcu našega Tvorca! Isusovo stradanje na Golgoti je najbolja prezentacija te ljubavi prema nezaslužnome i napaćenome čovjeku. Na križu je on rekao ljudima: “Evo vam moja soba!” Ne samo za jednu noć, već zauvijek vi i ja možemo imati mjesto u kraljevstvu koje dolazi. I to sve je omogućeno Isusovim odricanjem od sebe u trenutku kada je s njime ubijena sva sila grijeha na križu.

Tjelesna bol tijekom raspeća je bila velika, ali je Krist slabo mario za to. On je patio u agoniji razdvajanja od nebeskoga Oca. To nije bila samo predstava, niti je to bio mali Vedran koji je nudio svoju zamišljenu sobu putnicima za jednu noć. Bio je to vladar univerzuma, voljan da zauvijek prekine svoje postojanje da bismo mi imali priliku prihvatiti vječni život. To je nama gotovo neshvatljivo. U Bibliji piše da ni anđeli potpuno ne razumiju što se događalo. Bit će nam uistinu potrebna vječnost na novoj Zemlji da u društvu svetih proniknemo u dubinu Božje ljubavi prema nama. Razmišljajmo o tome. Najbolji je recept da svakoga dana provedemo jedno vrijeme u čitanju i razmišljanju o Isusu, osobito o posljednjim dramatičnim događajima u njegovome životu. To će nas uzdići u visine plemenitosti i poniziti do obličja kakvo je imao Krist. I to je ono što Božja dobrota želi postići u nama kroz svoju pisanu poruku. Što to?

Božji zakon skladnoga svemira zahtijeva pravedan život i savršen karakter. Ljudi su pogriješili i od početka smo se razvijali pogrešno. Ne možemo ispuniti zahtjeve Božjega svetog zakona. Ali je Isus došao kao jedan od nas i razvio savršeni ljudski karakter. Nakon toga je podnio kaznu za naše grijehe, da ukloni legalnu prepreku pred nama, te nam ponudio svoj savršeni karakter besplatno. On sad živi da nas ispuni smislom i mirom, unese u nas promjenu i pravdu. Tako se u nama, po vjeri u Krista, kaže Biblija, može ispuniti pravedni zahtjev zakona. U tome je povezanost i veličina Božića, Evanđelja, raspeća i Uskrsa.

Svi bismo mi vjerojatno bili plemeniti kao mali Vedran i dali svoju sobu Josipu i Mariji da donesu Isusa na svijet. A zatvarate li srce i tako odbijate dragocjeni Isusov poziv dok vas zove da zauzmete mjesto kod njega, u kući njegova Oca?

Željko Bošnjak