A onda se pojavio prorok Natan s jednom pričom. Neki je siromašak imao janje koje je jako volio, ali je susjed bogataš poželio to janje. Premda je u gradu mogao kupiti bilo koju životinju, bogataš je želio baš to janje koje je siromašak toliko volio pa mu ga je oteo i zaklao. Grozno, pomislio je David. “Tko je taj bogataš?” gnjevno je upitao. “Pobrinut ću se da bude pravedno kažnjen.”

“Ti si taj čovjek!” odgovorio je Natan. Odjednom je David postao svjestan svoga grijeha. Njegovi pokušaji da ga prikrije samo su pogoršali stanje. Sad je došao trenutak da pred narodom prizna svoj grijeh. Psalam 51 je to priznanje.

U svim vremenima ljudi vjere uzimali su Davidove riječi da plaču zbog svojih padova. Mi se izručujemo milosti našeg dragog Boga moleći da izbriše naše strašne prijestupe. Budimo sigurni da nas čuje, uklanja naše grijehe i pere nas da budemo bijeli kao snijeg.

Gospodine Isuse, vidiš da strpljivo čekam.
Dođi sada, novo srce u meni stvori.
One koji su Te potražili nikad odbio nisi;
Operi me stoga i bit ću bjelji od snijega.
James Nicholson

Randy i William J. Petersen

Kad bismo mi pisali knjigu koja bi trebala biti temelj za vjerovanje i vjeru, napisali bismo samo ono što oduševljava, ohrabruje i iznosi najbolje poruke. Ali Bog je bio pametniji. Dao je zapisati loše, pa i zle ljudske strane zajedno s dobrima. Kad čitate o ljudima koji su činili zlo i onda im je Bog ukazao svoju milost, to je najveće moguće ohrabrenje.

Izvještaj o tome kako je Bat-Šeba privukla Davida pun je spletki, laži i ubojstava. David nije otišao u rat zajedno sa svojim ljudima. Premda je imao sav mogući luksuz doma i društvenog života, njegov je pogled lutao ulicom, a nedaleko od njega kupala se Bat-Šeba, uvjerena da je nitko ne promatra. Njezino ime znači “kći subote”, odnosno “kći zakletve”. David je poželio ovu “kćer” jer je bila vrlo privlačna. U njegovim mislima prvo mjesto je imala želja za spolnim odnosom pa je, bez obzira na to što je ona već bila udana za Uriju, on legao s njom. Kad je zatrudnjela, obavijestila je Davida o svojem stanju. Davidov grijeh sada se pretvorio u veliko zlo. Odmah je pozvao Uriju da napusti bitku i dođe kući. Zatim ga je nastojao navesti da spava sa svojom ženom kako bi pomislio da je dijete, kad se rodi, njegovo. Kakva podlost! Urija je suosjećao sa svojim ljudima u ratu i njegova osobna etika nije mu dopuštala luksuz da spava sa svojom ženom dok je to uskraćeno njegovim ljudima.

Kad ovaj trik nije uspio, David je dao upute svojem vojskovođi da Uriju stavi na najopasnije mjesto u borbi kako bi tijekom opsade Rabe poginuo. Plan je uspio i jadna Bat-Šeba sada je morala žalovati i pokopati svojeg muža. Međutim, kad je prošlo vrijeme tugovanja za mužem, David se njome oženio i uzeo je na svoj dvor. Dijete se rodilo, ali se razboljelo i umrlo. Kralj je bio shrvan zbog njegove smrti.

Meni se dopada način na koji je Bog postupio s Davidovim velikim zlom. On šalje proroka Natana da s njim razgovara. Prorok počinje razgovor o Davidovom grijehu alegorijom. Neki je čovjek imao samo jedno janje koje je jako volio. Ali došao je bogataš i uzeo mu ga, a jadnika ostavio bez ičega. Kad je to David čuo, strašno se razgnjevio zbog okrutnosti bogataša i izjavio da ga treba osuditi na smrt. Na to je Natan priču usmjerio na zlo koje je David učinio Uriji: “Ti si taj čovjek!” rekao je. “Uzeo si Bat-Šebu, ubio si Uriju u bitci i uzeo je za svoju ženu.” (2. Samuelova 12,9 — parafrazirani tekst) David je u svojem grijehu poželio, učinio preljub, lagao i ubio. U Psalmu 51 nalazimo njegovo priznanje. U službi u Svetištu nije bilo žrtve za grijeh s predumišljajem. David je učinio jedino što mu je preostalo. Pokajao se pred Bogom, priznao svoj grijeh i učinio sve da popravi učinjeno zlo.

Ovo je jedan od mnogih izvještaja u kojima jasno vidimo Božju milost. David je dobio oprost i mogao je ovim psalmom drugima otkriti Božje preveliko sažaljenje. Čudesna je činjenica da je Bog pokazao svoju milost i više nego što se moglo zamisliti. Bat-Šebin drugi sin bio je Salomon, jedan od predaka našega Gospodina. Međutim, zanimljivo je da je u Matejevom rodoslovlju Krista Bat-Šeba naznačena kao “žena Urijina” (Matej 1,6).

Koliko god mi daleko otišli putem grijeha ili što god učinili, pokajanje, priznanje i žaljenje zbog grijeha donosi Božju čudesnu milost u oprostu i obnovi. Možemo iznova ili po prvi put živjeti s Bogom i, bez obzira na našu prošlost, imati Njegovo jamstvo slavne budućnosti. Nije li to radosna vijest?

David i Gaya Currie

Jednom sam prilikom zanemario njegovo upozorenje. Moji prijatelji i ja, bez mnogo premišljanja smo okrenuli čamac prema izlazu iz zaljeva, i uputili se prema otvorenom moru. Nismo bili spremni za susret s valovima koji su se počeli dizati. U nastojanju da izađemo iz zaklona, zabijali smo se u vodene gromade kao neznalice i ubrzo je u naš mali čamac počela ulaziti voda. Već sam mogao primjetiti užas na licima mojih prijatelja dok sam se trudio okrenuti barku prema zaljevu. Voda nas je toliko otežala da je malo kormilo jedva odgovaralo na moja nastojanja. Svatko je dohvatio bilo što čime je mogao izbacivati vodu. Ali sve je to izgledalo kao da smo pokušavali kadu punu vode isprazniti s žličicom za kavu!

Kada sam uspio usmjeriti čamac prema zaljevu, okrenuo sam se i povikao jednom od njih: “Izvuci čep!” Gotovo sva plovila te veličine imaju začepljen otvor na stražnjem dijelu kroz koji se ispušta voda kada su na suhom.

Prijatelj me je pogledao s nevjericom i upitao: “Što da učinim?” Ponovno sam povikao: “Izvuci taj čep! Izvuci ga!”

“Gotovo smo potonuli, a ti želiš da izvučem čep?!”

“Vjeruj mi! Samo uradi kako sam ti rekao!”

Trebalo mu je malo vremena dok je u dubokoj vodi pronašao čep, a onda je opet pogledao u mene: “Jesi li siguran da to trebam učiniti?” Kimnuo sam glavom. Čim je izvukao čep, dodao sam gas. Kako smo ubrzavali, voda je sve brže otjecala kroz rupu na čamcu. Uskoro smo bili na sigurnom.

Kada voda počne nadirati u vaš čamac, nemojte pokušavati isprazniti ga s žličicom. Najbolje je da odlučno izvučete čep i dodate gas. Ako se zauzmemo oko onoga što nam je Isus rekao da trebamo činiti, vidjet ćemo kako mnoge naše nevolje automatski nestaju. Mnogi se žale da im je teško održati se nakon što su odlučili živjeti prema Kristovim načelima. U početku sve ide dobro, proučavaju Bibliju, mole se i vole činiti dobro. A kad naiđe neki teži problem ili ih nešto privuče da griješe, postaju ravnodušni prema kršćanstvu i počnu živjeti kao i prije. Međutim, mi se moramo oduprijeti slastima, kušnjama i strahovima koje muče nekršćane. Isus je rekao da mi moramo do kraja ostati i živjeti u grešnom svijetu. Ali to ne znači da grešni svijet mora živjeti u nama! To je kao s čamcem. Za čamac je normalno da bude na vodi. Ali problem nastaje kad se voda pojavi u čamcu. To se događa svakome tko polovična srca slijedi biblijska načela. Ako želimo biti kršćani, onda BUDIMO kršćani. Bog je rekao: “Tražit ćete me i naći me, jer ćete me tražiti SVIM SRCEM svojim.”

Mi ne možemo pristupiti zajedništvu s Bogom želeći da vršimo pokus, govoreći: “Pitam se kako to izgleda”, ili “Idem probati na kratko”. Kada se odlučimo predati Kristu, onda to mora biti cijelim srcem. Kada je David izišao pred Golijata, on nije išao probati može li potući diva. Biblija kaže da je Golijat HODAO prema Davidu, ali da je vjerni David POTRČAO prema Golijatu. Tako i mi moramo vjerovati cijelim srcem da ćemo uz Božju pomoć moći izvršiti ono što se od nas kao kršćana traži. Isus je rekao da nitko ne stavlja ruke na plug da ore, a da pogled upire iza sebe. Nemojmo čeznuti za starim, grešnim načinom života; Bog nam je obećao nešto bolje.

Ponekad, kad radim s ljudima koji žele ostaviti pušenje ili alkohol, čujem ih gdje kažu: “Ne mogu više. Moram uzeti cigaretu.” Zato im postavim pitanje: “Što mislite, koliko dugo biste izdržali bez duhana kada bi vam netko prislonio cijev pištolja uz čelo i zaprijetio da će okinuti ako zapalite cigaretu?” Oni obično promisle za trenutak, a onda odgovore: “Mislim da bih mogao zauvijek ostaviti duhan.”

U čemu je razlika? Čovjek pod prijetnjom je snažno motiviran da se oslobodi ovisnosti kada shvati da mu život ovisi o njegovom izboru. Jesmo li svjesni da nas Biblija odavno upozorava upravo na tu činjenicu? Naš život ovisi o našem izboru. Što treba biti jača motivacija da cijelim srcem odbacimo isprazan život i prigrlimo istinu o Bogu? Ne smijemo nikako zaboraviti da se u borbi protiv zla radi o pitanjima života i smrti. Zato izvucimo čep, krenimo punim gasom prema Isusu i oslobodimo srce tereta koji nas vuče na dno!

Doug Batchelor

Paralizirani i hipnotizirani Izraelci sjedili su u svojim šatorima. Jedini zvuk koji se od njih čuo bio je sudaranje koljena i cvokotanje zubima – unisono. Do tog trentuka Golijat je bio vrlo uspješan u svojoj strategiji ponižavanja. Njegove prijetnje, koje su redovno odjekivale preko doline, izazvale su željeni rezultat – strah. I tako četrdeset dana jutrom i večerom. No zora četrdeset prvog dana bila je početak kraja za diva iz Gata.

Na udaljenosti oko petnaestak kilometara otac je zgodnog, mišićavog mladića poslao na bojište svojoj braći. Onako svjež iz pustoši, ovčjih staza i, što je važnije, iz zadivljujuće Božje blizine, David je zaprepašteno gledao prizor pred sobom.

Odbijajući tumačenje svoje braće i ne osvrčući se na divove prijetnje, David je pronikao filistejsku strategiju i odupro joj se čistom čvrstom vjerom.

Svi znamo konačan kraj. S otrcanom kožnom praćkom i glatkim kamenom te nepokolebljivim pouzdanjem u svog moćnoga Boga, David je Golijata i svu filistejsku vojsku upoznao s Gospodom nad vojskama, na čije su ime dovoljno dugo hulili. Izvještaj kaže: “Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca… a nije imao mača pri ruci.” (1. Sam 17,50)

Zanimljiva strategija. Do današnjeg dana dvije velike istine o borbi s divovima. Savlađivanje divova ne postiže se korištenjem njihove tehnike. Golijat je mogao izgledati kao ratni brod, ali David… nije čak imao ni mača. Njegovo najjače oružje, kojim je pobijedio bio je unutarnji štit vjere. On ga je štitio od straha, učinio ga gluhim za prijetnje, dao mu smirenost usred kaosa i jasnu viziju.

Savlađivanje divova ne postiže se bez velike spretnosti i discipline. Voditi Božje bitke zahtijeva više stručnosti i kontrole no što možemo zamisliti. Uporaba praćke i kamena Svetoga Duha je mnogo delikatnija od mahanja tjelesnom toljagom. Ali, kako je slatka pobjeda kad kamen pogodi cilj.

Sučeljavaš li se s nekim divom? Vrlo je vjerojatno da si ovog tjedna sretao više njih. Je li ti dosta njihovih prijetnji? Ne bježi, budi sličan Davidu. Predaj svoga diva Jahvi. Kaži svome moćnome Bogu kako ti je stalo da pobijediš u Njegovo ime. A onda uzmi svoju praćku, vojniče, i ne zaboravi kamenje. Radi se o najvažnijem trenutku u tvom životu. Moli, kao David, riječi iz Psalma 18,31-37 (rr. 30-36 u DK).

Charles R.Swindoll

“Kralj upita Itaja Gićanina: ‘Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!’” (2. Samuelova 15,19.20)

Njegovo se ime ne spominje u kronici poznatih ljudi vjere u Poslanici Hebrejima. Itaja Gićanina susrećemo prvi put u izvještaju o Davidovom bijegu pred Abšalomom koji mu je pokušao oteti kraljevstvo. Zamijetimo ove neobične riječi iz piščeva pera: “Kralj upita Itaja Gićanina: ‘Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!” (2. Samuelova 15,19.20)

Itaj je bio iskreno odan Davidu premda se tek nedavno sprijateljio s njim i članovima njegove obitelji. Oni su bili Filistejci; pripadali su narodu koji je bio najljući protivnik Izraela. Sam David pobio je mnoge Filistejce. Očito je da je Itaj prebjegao u Izrael, prihvatio njegovog Boga i sada bio spreman umrijeti za kralja Davida i njegovo kraljevstvo. David nije zaboravio Itaja. Postavio ga je za vojskovođu nad trećinom svojih ljudi. Itaj, koji se tek nedavno pridružio izraelskoj vojsci, mogao je iskoristiti priliku koju mu je David ponudio: “Vrati se i ostani s kraljem Abšalomom.” Ali Itaj je u Davidu vidio vođu i kralja kojeg je htio slijediti. Upravo mu je ova postojana odanost osigurala mjesto vojskovođe u Davidovoj vojsci.

Nakon ovog događaja Biblija više ne spominje Itaja. Ali Itajeve riječi: “Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga”, slične su zavjetu Rute Moapke. Njihove su riječi spomenici koje ne smijemo zaboraviti. Odlučnost i odanost pomažu ljudima da se istaknu u zemaljskim kraljevstvima, kao što je bio slučaj s Danielom, a na kraju i u Božjem kraljevstvu.

U ovo naše vrijeme pohlepe, korupcije i nepoštenja, Bog traži odanost koja ne mari za posljedice. Naravno, Bog obećava da će biti s nama do svršetka svijeta. Međutim, kad se suočimo s teškoćama, sjetimo se Itaja koji je mogao krenuti naizgled lakšim putem, ali je, zahvaljujući tome što je prihvatio teži put, postao vojskovođa u Davidovoj vojsci. I to je razlog što ga pamtimo do današnjeg dana. Da, živjeti s Bogom ima trenutačne, ali i vječne posljedice.

David i Gaya Currie