U Knjizi o sucima, primjerice, Gideonov najmlađi sin priča priču o tome kako je drveće jednom imalo vrlo važan sastanak (Suci 9,8-15). Ondje su bili maslinovo drvo, smokvino drvo, vinova loza i glog. Glog je rekao ostalom drveću: “Ako me doista hoćete pomazati za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako nećete, iz gloga će oganj planuti i sažeći cedrove libanonske.” (Suci 9,15)
Evo prekrasne usporedbe koja je u to vrijeme ostavljala vrlo snažan dojam.
Slična usporedba pojavljuje se i u 2. kraljevima 14,9: “Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: ‘Daj kćer mome sinu za ženu’, ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile”. Jasno je da nikada nikakav trn nije nešto tako učinio. Ovaj je izraz upotrijebljen da se opiše netko koga pisac nije htio nazvati imenom.

Božja se riječ uspoređuje sa svjetiljkom ili svjetlom, hranom ili kruhom, čistim zlatom, vatrom, maljem, mačem, pa čak i s kišom i snijegom! Evo nekoliko tekstova u kojima su upotrijebljene ove snažne slike, to jest metafore.

Svjetiljka: “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)
Hrana: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.” (Matej 4,4; Job 23,12)
Zlato i med: “Neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni, dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.” (Psalam 19,10.11)
Oganj: “Al’ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim.” (Jeremija 20,9)
Malj: “Nije li riječ moja poput vatre – riječ je Jahvina – i nije li slična malju što razbija pećinu?” (Jeremija 23,29)
Mač: “Prihvatite kacigu – ono čim se spašava – i mač Duha, to jest riječ Božju.” (Efežanima 6,17)
Kiša i snijeg: “Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi, ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” (Izaija 55,10.11)

Može li se Božja riječ pravilno predočiti svim tim različitim simbolima? Svakako da može; štoviše, svaki simbol donosi neko novo viđenje kojega drukčije ne bismo uočili. Svaki od njih nalik je dodatnom oknu kroz koje dopire nova svjetlost.

Još jedan primjer probrane simbolike nalazimo u mnogim izrazima vezanim uz Isusovo ime. Navodimo nekoliko imena kojima je On nazvan. Svako od imena ima osobito značenje.
Ugaoni kamen: Efežanima 2,20; 1. Petrova 2,6
Sunce s visine: Luka 1,78
Zvijezda Danica: 2. Petrova 1,19
Sjajna zvijezda Danica: Otkrivenje 22,16
Janje Božje: Ivan 1,29-36
Kruh života: Ivan 6,35
Svjetlost svijeta: Ivan 8,12
Živi kamen: 1. Petrova 2,4
Kralj iz Judinog plemena: Otkrivenje 5,5
Pastir dobri: Ivan 10,11
Vrhovni Pastir: 1. Petrova 5,4

Sva ta simbolična imena samo su dodatak izravnim titulama koje su Mu dodijeljene: Božji Sin, Sin Čovječji, Spasitelj, Otkupitelj, Savjetnik, Posrednik, Svemoćni Bog, Vječni Otac, Knez mironosni, Veliki Svećenik, Blagoslovljeni i Jedini Vladar, Čežnja svih naroda, Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. Tako ova uporaba simbola pomaže otkriti određene osobine Kristovog karaktera koje ne bismo dovoljno razumjeli da nisu ovako oslikani. Štoviše, svaki od njih otvara cijeli niz proučavanja koja će vas, samo ako ustrajete, odvesti u pravo kraljevstvo misli koje blista od Božje slave.

Upravo se uz proročanstvo vezuje snažna simbolika, i to ne bez razloga. Kad čitajući Bibliju dođete do drugog poglavlja Knjige proroka Daniela, otkrit ćete da se ona naširoko bavi velikim metalnim kipom. Prorok Daniel ga je ovako opisao babilonskom kralju Nabukodonozoru: “Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip. Vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.” (Daniel 2,31-35)

Kakvog li prizora! Nijedan holivudski filmski producent nikada ne bi takvo što stvorio. Svaki njegov dio imao je određeno značenje, ne samo za Nabukodonozora, nego za cijeli svijet, čak i za današnje naraštaje.
Danielovo tumačenje razjasnilo je Nabukodonozoru da je kip ništa drugo do sažetak svega što će se dogoditi u budućnosti. Četiri glavna dijela predočavala su slijed svjetskih kraljevstava za koje se većina povjesničara slaže da su bile četiri velike sile staroga doba, a zvale su se Babilon, Medo-Perzija, Grčka i Rim.

I onda, kao što su stopala i prsti kipa bili dijelom od čelika a dijelom od gline, tako se i Rimsko Carstvo trebalo razdijeliti, kao što se i dogodilo. U “vrijeme tih careva”, ili carstava, Bog će sebi uspostaviti svoje vlastito vječno kraljevstvo. Sedmo poglavlje iste knjige uvest će vas u novu skupinu simbola. Ovdje su narodi uspoređeni za “zvijerima”. Babilon se više ne uspoređuje sa zlatnom glavom, već s lavom koji ima orlovo krilo. Umjesto s “poprsjem i rukama od srebra”, Medo-Perziju uspoređuje s leopardom, a Rim kao “četvrtu neman, strahovitu, užasnu i izvanrednu snažnu”.

Nova se sila uvodi pod simbolom “roga” i očito je iz konteksta da ona predočava veliku vjersko-političku silu koja stupa na svjetsku pozornicu s propašću neznabožačkog Rima. (Vidi Daniel 7,24.25) U Danielu 8 opet se mijenja simbolika. Ovdje prorok vidi “ovna s dva roga”, a poslije jarca koji “dolazi sa zapada povrh sve zemlje ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima”. (Daniel 8,5) Ovi se simboli nalaze u istom poglavlju gdje ovan, kako se kaže, predočava “kraljeve Medije i Perzije”, a jarac kralja Grčke. Veliki rog u ovom slučaju je “prvi kralj”. (Daniel 8,20.21) Taj prvi kralj nije nitko drugi do Aleksandar Veliki, čija je sudbina jasno prorečena u redcima koji slijede.

Ako otvorimo knjigu Otkrivenja, otkrit ćemo da je prepuna simbola, tako da neki smatraju da ju je zbog toga teško razumjeti. Pa ipak, nije tako teško. Kad jednom razjasnimo najvažnije simbole, ostatak knjige je lakše razumjeti. U prvom poglavlju gledamo Krista kako šeće između sedam svijećnjaka. Isprva to može izgledati čudno, no svijećnjaci su jednostavno simboli crkava koje su, nakon svega, trebale biti svjetlost usred mraka svjetovnosti oko njih. U petom, šestom i sedmom poglavlju govori se o sedam pečata i o otvaranju prvih četiriju pečata. Opisana su i četiri jahača, koji se često nazivaju četiri jahača Apokalipse. Očito je da su to simboli.
Ali, što znače?

S neobičnom kratkoćom i točnošću oni oslikavaju pad Crkve iz njezine prvobitne čistoće pa sve do vremena kad postaje potpuno pokvareno tijelo koje pravim Kristovim sljedbenicima donosi mučenja i smrt.
Od osmog do jedanaestog poglavlja pronaći ćete još više čudnih simbola. Ovaj put su to anđeli s trubljama koji donose strahovitu nesreću na svijet. Taj je dio teško razumjeti sve dok ne shvatimo da ove riječi oslikavaju nagovještaj uspona i napretka onih okrutnih barbarskih likova koji su odigrali veliku ulogu u raspadu Rimskog Carstva. U dvanaestom poglavlju je prava Božja Crkva predočena ženom “obučenom u sunce i s mjesecom pod njezinim nogama, a na glavi ima krunu sa dvanaest zvijezda”, što nesumnjivo predočava Crkvu i dvanaestoricu apostola. Žena ima dijete, što očito mora biti Isus Krist, Božji Sin.

U sljedećim redcima pojavljuje se prizor s “velikim Zmajem” čiji je rep povukao trećinu nebeskih zvijezda i bacio ih na zemlju. Ovo jasno oslikava Sotonu koji je na Nebu podigao veliku pobunu, zaveo mnoge anđele i u davna vremena na Zemlju donio grijeh.

Kad smo pravilno protumačili simbole, ovo dvanaesto poglavlje Otkrivenja postaje osobito važno jer ukratko prikazuje podrijetlo grijeha, pozadinu velike borbe između Krista i Sotone i prave uzroke vjekovnog progonstva prave Božje djece. U trinaestom poglavlju opisuje se jedna druga zvijer koja je, čini se, utjelovljenje svih dosad spomenutih zvijeri. Nalikuje leopardu, medvjedu i lavu, a Zvijer joj je dala svoju moć, sjedište i veliku vlast.
Jedna od sedam glava ove zvijeri je “smrtonosno ranjena”, nakon čega dolazi do izlječenja rane, čemu se sav svijet divi.

Većina protestantskih tumača smatra kako ovaj simbol predočava neobičnu povijest papinstva, koje je smrtno ranila reformacija i događaji nakon nje, a sada se ponovno uzdiže u svjetsku silu.

Još jedan snažan simbol pojavljuje se u Otkrivenju 13. Opisan je kao “druga Zvijer” koja “izlazi iz zemlje”. Imala je dva roga kao janje, a govor kao zmaj. Mnogi su uvjereni da ona predočava Sjedinjene Američke Države koje su na početku svoje povijesti podupirale dva velika načela o građanskoj i vjerskoj slobodi, a na njih će zaboraviti u konačnoj borbi za vlast u posljednje dane. Nemoguće je u ovom članku učiniti više od samog spominjanja tih vrlo važnih pitanja, od kojih svako zaslužuje pomnjivo proučavanje u koje bi se predani čitatelj trebao što prije udubiti.

Imajući sve to na umu, možda se pitate zašto se biblijski pisci nisu jasnije izražavali. Zar ne bi bilo mnogo bolje da su manje upotrebljavali slike, a više izravno iznošenje?

Postoje valjani razlozi za uporabu slika, osobito u Ivanovo vrijeme. Kao rimski zatočenik na otoku Patmosu, bio je u vrlo teškom položaju. Da je otvoreno i naširoko pisao o skoroj zloj kobi Rima, sigurno bi bio smjesta pogubljen. Pišući u simbolima i slikama, mogao je svojoj braći po vjeri uputiti vijest utjehe da će njihovi progonitelji biti konačno poraženi.

I tako, dok su Ivanovi rimski stražari mislili da pergament na kojem piše ne sadrži ništa više nego samo besmisleno mudrovanje senilnog stogodišnjaka, on je zapravo prenosio Božjem narodu poruku povjerenja i nade.

Danas kad povijest svjedoči o ispunjenju Ivanovih pretkazanja, možemo vidjeti kako je čudnovata objava koju mu je Bog dao i kako je mudra i prikladna simbolika kojom se služio. Ako ste došli u kušnju da izostavite proročke knjige u Bibliji jer su tako pune “rogova i kopita”, odbacite takvu odluku. Možda će vam trebati malo vremena da dokučite puno značenje svih upotrijebljenih simbola, no ako ustrajete u proučavanju, na kraju će vas obasjati veliko svjetlo s ovih najdragocjenijih mjesta. Tako ćete riješiti ne samo vaše trenutačne probleme u proučavanju Biblije, nego i one koji će se pojaviti ubuduće.

Dakle, u tim naizgled teškim knjigama napisana je povijest unaprijed. U njima je otkrivena budućnost, u njima Bog govori o našem vremenu i onom koje slijedi, u njima imamo “… vrlo sigurno sve proroštvo. Dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima”. (2. Petrova 1,19)

Arthur S. Maxwell

Možemo sa sigurnošću reći da za prošlih 1900 godina ni sve vojske koje su ikada marširale, niti sve mornarice koje su ikada plovile, niti svi parlamenti koju su se ikada sastajali, niti svi kraljevi koji su ikada vladali – nisu tako utjecali na povijest svijeta, koliko je utjecao taj jedan usamljeni život. Djelovao je samo tri i pol godine, ali je ipak izmijenio svijet.

Odakle je On došao? O tome je On sam rekao: “Došao sam da bi ljudi imali život i to pravi život, život u izobilju”. (Ivan 10,10)

Rekao je da je došao osloboditi ljude od ropstva grijeha: “Ako vas Sin izbavi, zaista ćete biti izbavljeni.” (Ivan 8,36) Hebreji su to pogrešno razumjeli, te su mu kazali: “Mi smo djeca Abrahamova i nikada nismo bili robovi. Kako ti možeš reći da ćeš nas osloboditi?” (Ivan 8,33)  Isus je objasnio da tko god griješi, rob je grijehu. On je došao ljude osloboditi od ropstva grijeha.

Kako možemo znati da je Isus taj za koga se izdaje?

On kaže: “Pisma svjedoče za mene”. (Ivan 5,39) Ako potražimo u Bibliji naći ćemo tko je On. Možemo pogledati sva proročanstva u Starom zavjetu koja su govorila o dolazećem Misiji, Spasitelju. Ako se On poklapa s tim opisima, On je zaista onaj za koga On tvrdi da jest. U Bibliji nalazimo stotine proročanstava o Mesiji koja su napisana prije nego što je On došao. Sada ćemo zbog ograničenog vremena pogledati samo 12 od glavnijih proročanstava i sastavit ćemo ih kao slagalicu, jedno po jedno.

Kada budemo slagali ova proročanstva, želim da se upitate – da li se poklapaju opisi.

1) Proročanstvo napisano 800 godina prije nego što se Isus rodio. Govorilo se o djevici koja će zatrudnjeti. Neobično za djevicu da zatrudni. Izaija 4,14. Što kaže Novi zavjet? Luka 1,26.27. Da li se to slaže? Savršeno se slaže, upravo onako kako je proročanstvo to proreklo.

2) Biblija je prorekla gdje će se Isus roditi. Mihej 5,2. Knjiga Miheja je u Starom zavjetu. Pisana je 800 godina prije nego što se Isus rodio. Rečeno je točno mjesto rođenja. Bio je tu jedan problem. Anđeo Gabriel je došao Mariji kada je ona bila u Nazaretu. Netko ju je trebao dobaviti u Betlehem prije nego se rodilo dijete. Što se dogodilo u te dane? Luka 2,1. Nama je ta povijest dobro poznata. Došli su u Betlehem i tamo se rodio Isus. Da li se to slaže?

Isus nije došao na ovaj svijet kao neka super zvijezda. Nije rođen u palači. On je rođen u štalici, stavljen je bio u jaslice. Rodio se u jednostavnom malom gradiću, od roditelja niskog staleža. Od rođenja, u djetinjstvu i mladosti bio je, kako kaže Biblija, poslušan svojim roditeljima. Radio je s njima, u stolarskoj radionici, bio je dijete vjerno roditeljima. Sa 12 godina počeo je ići u hram, kao i ostala hebrejska djeca. Kada je imao 30 godina došao je k Ivanu Krstitelju da ga krsti. Ne zbog toga što mu je trebalo krštenje, već da pokaže primjer nama. Bio je kršten i ispunjen Duhom Svetim kada je počeo svoju javnu službu.

3) U Starom zavjetu proročanstvo točno govori o Mesijinoj službi. Izaija 61, 1.2. Kada je otpočeo svoju službu otišao je u subotu u svoju crkvu u Nazaretu i zatražio svitak. Luka 4,16-21. Otpočeo je službu upravo kako ovaj tekst govori. Nije propovijedao evanđelje bogatima, nego većinom siromašnima, ribarima, ljudima koji su težili za boljim životom, koji nisu bili zadovoljni ovim svijetom. On je slijepima otvarao oči. Mnoge oči što su prvo vidjele bilo je Isusovo lice. Mnoge uši prvo što su čule bio je njegov glas. Ljudi su nastojali da ga se dotaknu jer su govorili, da je to dovoljno, jer iz Njega izlazi ljekovita sila. I tako ih je liječio. Ono što je najljepše u ovom proučavanju je istina da nitko nije od Isusa otišao, a da mu molba nije bila uslišena. Tko god mu je došao znao je da će mu potreba biti zadovoljena.

Isus je isti i danas i spreman je tako pomoći svakome tko ga traži pomoć. Ponovit ću riječi Isusa: “Hodite k meni svi umorni i natovareni…” On je liječio ranjene u srcu. Nitko se nije htio doticati gubavih, svi su od njih bježali. Isus je pružio svoju ruku i dodirnuo ih. Ljudi koji nisu nikada hodali, prohodali su zahvaljujući Njegovom dodiru i Njegovoj riječi. Oni su skakali oko Njega i plesali su od sreće. Sve se ovo događalo u kratkom vremenskom periodu.

Prorečeni sadržaj Mesijine službe doslovno se ispunjavao u službi Isusa. Najljepša ilustracija je ona koja kaže da će zavijati ranjene u srcu. To je najveća potreba koju svatko ima. Svima nama je potrebna ljubav. Religiozne vođe su uhitile ženu grešnicu, Mariju Magdalenu. Ona je bila prostitutka, uhvaćena je u činu preljube, dovedena je u predvorje hrama, pred Isusa. Držali su u svojoj ruci kamenje da ga bace u glavu ženi i da je ubiju. Zašto je ona tako živjela? Razlog je bio što je bila gladna ljubavi i zadovoljila se jeftinom zamjenom kao mnogi drugi ljudi i žene u današnjem svijetu, seksualno izopačeni, tražeći od jedne do druge osobe ljubav, i odlazeći od svake takve veze osjećajući se iskorišteno i prazno.

Marija je srela nekoga tko se brinuo za nju upravo takvu kakva je bila. Jedan za drugim  tužitelji su odlazili, dok je Isus po prašini pisao njihove grijehe. Svi su tužitelji pobjegli, a žena je ostala pred Isusom. On je pita: “Gdje su tvoji tužitelji, zar te nijedan nije osudio?” Ona uzvraća: “Nijedan!” Isus joj kaže: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi.” Da li je ona bila kriva zbog preljuba? Da, ali će Isus uzeti njezinu kaznu, a ona je to znala. Zato je i postala jedna od njegovih najvjernijih sljedbenika. On je povezao ranjene u srcu. Sreo je ženu Samarijanku kod bunara, bila je sama, jer nitko nije s njom htio ići na bunar. Imala je mnogo muževa, njen život je bio neuredan, ispunjen razvodima, a Isus joj se ipak otkrio kao Spasitelj i dao joj spasonosnu poruku. (Izaija 61,3) Da li se to slaže?

4) Neki događaji s kraja Njegovog života su najuzbudljivija proročanstva. Psalam 41,9. Nalazimo ovo zadivljujuće proročanstvo 1000 godina prije nego što se Isus rodio. Iste noći kada je Isus pružio kruh Judi, on je izašao i izdao ga. Kako se to savršeno slaže.

5) Zaharija 11,12.13. Primijetite sve to. Ista novčana suma za koju je Isus prodan, govori o njegovom najboljem prijatelju. Kaže se i što će se učiniti s tim novcem. Da li izvještaj u Novom zavjetu odgovara proročanstvu? Matej 26,14.15. Naš Spasitelj je prodan za cijenu jednog roba. Taj novac je počeo progorijevati rupu u Judinoj ruci kada je shvatio što je učinio. Shvatio je da nije korisno zadobiti čitavi svijet, a izgubiti dušu. Otišao je u hram i bacio srebrnjake u Dom Gospodnji, kao što je proročanstvo reklo. Otišao je i objesio se, a oni su za taj novac kupili lončarevo polje. Prijatelji, da li se slaže?

6) Izaija 50,6.7. “Leđa svoja dadoh onima koji su me bičevali…” One noći kada je bio izdan i vođen kroz onu rulju, oni su ga udarali, čupali mu bradu, pljuvali ga, gurali ga. Biblija kaže da su mu pljuvali u lice, udarali šakama, išli su tako daleko da su mu pokrili lice i udarali ga govoreći: “Proreci tko te je udario…” Da li se to poklapa?

7) Čak se spominju sredstva smaknuća i to 1000 godina prije nego se dogodilo. Psalam 22,16. Zanimljivo je da je David to prorekao 1000 godina ranije i to u vrijeme kada je razapinjanje na križ bilo nepoznato. Razapinjanje na križ su izmislili drugi narodi, koji su živjeli mnogo, mnogo kasnije, a Rimljani su ga uveli u praksu.

Svi znamo kako je Isus umro. Čak kada je ustao iz mrtvih rekao je sumnjičavom Tomi ono što nije rekao nikome. Toma je rekao: “Dok ne vidim ožiljke klinova na rukama i nogama i stavim prst tamo gdje su bili klinovi – neću vjerovati”. Ruke i noge su mu bile probodene, upravo onako kako je proročanstvo proreklo. Slaže li se?

8) Proročanstvo je kazalo da će biti stavljen među dva razbojnika, jer Izaija kaže da će biti uračunat među prijestupnike. Izaija 53,12. Smatrali su Isusa za jednoga od njih. Slaže li se, zar ne?

9) Kralj David u 22 Psalmu dodaje još neke detalje kada opisuje Njegovo raspeće. Psalam 22,18. Vojnici su uzeli njegov plašt i podijelili ga na 4 dijela. Dolama koju je nosio bila je bez šava, izvezena u jednom komadu. Dogovorili su se da je neće derati, nego će kockom odlučiti kome će dopasti. Tako je napisano. Da li se ovo slaže?

10) Psalam 31,5. i 22,1. kaže: “Bože moj, Bože moj! U ruke Tvoje predajem duh svoj!” Kada je Isus visio na križu ove dvije rečenice su mu izašle iz usta.

11) Psalam 34,20. tekst kaže da će biti proboden, ali mu ni jedna kost neće biti polomljena. Pogledajte što se dogodilo prilikom raspeća. Bio je to petak dan pripreme za veliki Šabat. Te subote je bio i pashalni Šabat i sedmi dan u tjednu u isti dan. Zbog toga Židovi nisu htjeli ostaviti tijela da vise na križu za vrijeme subote, tražili su da im se polome noge i da ih se skine s križa. A Isus je već bio umro. Čitajmo: Ivan 19,32-34. Da li se to poklapa? Savršeno!

12) Evo nas u Danielovoj knjizi. Do sada smo pregledali proročanstva koja govore o mjestu rođenja, načinu rođenja, o službi, o izdaji i o događajima vezanim uz Isusovu smrt – i sve se slaže sa Isusom. Pođimo u 9 glavu knjige proroka Daniela. Proročanstvo Daniela govori KADA će se to sve dogoditi. Ono što je Daniela najviše zanimalo je kada će se vratiti iz babilonskog ropstva, kada će Mesija doći i kada će biti konačno spasenje njegovog naroda.

Anđeo Gabrijel je došao i rekao mu slijedeće: Daniel 9,23-27. Pogledajmo stih 25. Od izlaska naredbe da se Jeruzalem obnovi biće 7 tjedana i 62 tjedna do pomazanika – Mesije. Ovo je jasno, biće ukupno 69 tjedana. Što predstavlja jedan dan u proročanstvima? Jedan dan je jednak godini. Dakle, 69 tjedana iznosi 483 dana ili 483 godine. U Ezdrinoj knjizi možemo naći da je naredba za obnovljenje izdata 457 godine prije Krista. Ezdra 7,7. Kralj Artaksers je izdao naredbu da se obnovi Jeruzalem kojega je razorio Nabuhodonozor. Sada pođimo nazad 483 godine i doći ćemo do trenutka kada je Mesija trebao otpočeti svoju javnu službu. Luka 3,1. Došlo je vrijeme da se Isus krsti i tada se nebo otvorilo, Sveti Duh se u obliku goluba spustio i glas s neba se čuo gdje kaže: “Ovo je Sin moj…” On je otpočeo svoju javnu službu kada je bio kršten. Pomazan je Svetim Duhom na naročiti način.

Biblija piše: “U 15 godini Tiberija Cezara…” On je počeo vladati 12 godine poslije Krista. To je pouzdano jer znamo iz povijesti. Petnaesta godina je padala u 27 godinu. Točno u godinu kada je Isus bio kršten. To se savršeno poklapa.

Proročanstvo od 483 godine završava točno na “dugme”, ali ono ide još dalje od toga. Ne bih želio da baš projurimo kroz ovo. Daniel 9,27. kaže da će Mesija potvrditi zavjet spasenja s mnogima za jedan tjedan. Koliko ima dana jedan tjedan? Sedam. On je potvrdio zavjet s mnogima za tjedan, i usred tjedna. Koliko je pola tjedna? 3,5. Usred tjedna će On učiniti kraj žrtvama i prinosima. Tisućama godina su ljudi prinosili janjad na žrtvu. Isus je učinio kraj tome nakon 3,5 godine svoje službe.

Što se dogodilo? Biblija kaže da kada je Isus umro na križu, zavjesa u hramu se razderala nevidljivom rukom od vrha prema dnu (Matej 27,51, Marko 15,38). Sve što je ukazivalo na Krista prestalo je važiti. Sva proročanstva koja su se odnosila na njegov prvi dolazak ispunila su se u potpunosti.

Ali, njegov narod nije razumio njegov dolazak. Nisu bili spremni da ga prihvate. Da li je moguće da njegov narod ne bude spreman za Njegov drugi dolazak? Da, đavo se nije promijenio. Mi to moramo znati. Mi moramo biti spremni. Zato moramo proučavati Pisma. Da su oni proučavali Pisma, bili bi gotovi dočekati Isusa kada je prvi puta došao. Mi želimo biti gotovi i zato moramo naučiti pouke iz prošlosti.

Prijatelji, Isus nam želi pomoći da nađemo put. On nam u svojoj riječi ukazuje na put u život vječni. Ako slijedimo njega nećemo pogriješiti. Nije znanje i poznavanje proročanstava ono što će nas spasiti. Spasit će nas ono što je Isus učinio na križu umirući za nas. Na tom križu nam je omogućio put spasenja.

Doug Batchelor

Ranije je nebeski Bog pokušavao prići ovom neznabožačkom kralju i omogućiti mu da sazna kako postoji Netko veći od njega. Nabukodonozor je imao jedan san. Kada ga je zaboravio, Daniel je mogao stupiti na scenu. Sam Bog je otkrio Danielu san i Nabukodonozor ga je prepoznao. Daniel mu je i protumačio san. Nabukodonozoru je bilo rečeno da je on glava od zlata. Međutim, time nije bilo do kraja protumačeno sve iz sna. Nabukodonozoru se nije dopao dio tumačenja o mišićima i grudima od srebra i o ostalim kraljevstvima koja će uslijediti. Zato je odlučio sagraditi lik iz svog sna, ali od zlata. Sigurno se sjećate cijelog događaja. Nebeski Bog se još jednom otkrio Nabukodonozoru.

Više sam zainteresiran za kamen-stijenu iz Daniela 2. glave nego za bilo što drugo. Ponekad smo provodili mnogo vremena proučavajuci četiri kraljevstva i deset kraljevstava, a zanemarili pravog junaka cijele priče, stijenu, kamen odvaljen bez ruku.

Što biste vi izabrali kad bi vam bilo ponuđeno da birate između zlata i kamena? Na prvi pogled izgledalo bi da je zlato mnogo bolji izbor. Ali Bog gleda pojedinosti drugačije od nas. Kamen odvaljen od planine, bez ruku, izabran je da predstavi Isusa. Sve zlato, srebro, bronza i željezo iščezavaju. Sve će to biti razbijeno u komadiće i postati će kao pljeva u vrijeme žetve koju će vjetar odnijeti.

Kraljevstva ovog svijeta će išceznuti u ništavilu. I sve što čovjek stavlja na mjesto Boga na kraju će se pokazati bezvrijednim. “U vrijeme onih kraljeva Bog će nebeski podignuti kraljevstvo, koje se neće raspasti dovijeka.”

Morris L. Venden

Priča počinje tragičnim progonstvom tisuća Židova iz njihove domovine u Palestini. Među zarobljenicima koje je kralj Nabukodonozor odveo u Babilon bila su četiri mlada kneza, Daniel. Šadrak, Mešek i Abed Nego. U postupku koji nama izgleda neobičan, ali je u ono vrijeme bio uobičajen, Nabukodonozor je ovu četvoricu mladih ljudi poslao na babilonsko sveučilište da bi ih školovao za kraljeve savjetnike.

U noći kojom počinje naša priča¹ kralj je usnio san. Bila je to, zapravo, noćna mora koja ga je pratila do jutra, premda se ujutro ničeg nije mogao sjetiti. Uvjeren da je san važan, Nabukodonozor je pozvao svoje savjetnike i od njih zatražio da mu kažu što je sanjao i što san znači.

Ovi su “mudri ljudi” prosvjedovali zbog pretjeranog zahtjeva, no kralj im je rekao: “Ili ćete mi reći san ili ću vas pogubiti!” Unatoč prijetnji smrću, kraljevi savjetnici nisu mogli odgovoriti zahtjevu.

Daniel i trojica njegovih prijatelja nisu bili pozvani u palaču s ostalim kraljevim savjetnicima, vjerojatno zato što su bili na školovanju. Ali, i oni su bili uključeni u kraljev proglas. Kad su službenici došli uhititi ih, Daniel je zatražio odgodu. Zahtjev su mu odobrili i te je noći Bog Danielu dao isti san što ga je sanjao Nabukodonozor. Dužnosnik koji je bio poslan da uhiti Daniela, izveo je ujutro mladog čovjeka pred kralja.

 
Nabukodonozorov san
Kad su prošle formalnosti pozdrava, Daniel je ispričao kralju što je sanjao. “Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip.” Glava kipa je bila od zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Odjednom je niotkud doletio golemi kamen, srušio kip i pretvorio ga u prah. Zatim je kamen postao veliko brdo koje je napunilo zemlju.”

Prirodno je što je kralj htio znali značenje sna. Danielove prve riječi morale su ga ispuniti ponosom: “Ti si, o kralju,… glava od zlata.” No, nastavak nije bio laskav; “Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga.” Daniel je objasnio da će nakon Babilona slijediti tri kraljevstva i većina, biblijskih tumača se slaže da su to Medo-Perzija, Grčka i Rim. Rim je bio posljednje u nizu moćnih carstava. Kad se Rim raspao, njegovi su ostaci na kraju postali različite države u Europi, Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, koje danas poznajemo.

Uništenje kipa kamenom predočava uništenje svih država na kraju svijeta, nakon kojeg će Bog osnovati kraljevstvo.

Što je bilo tako začuđujuće u tom proročanstvu? Daniel ga je napisao oko 600. godine prije Krista. Poznavao je Babilon otkad se rodio, a mogao je poznavati Medo-Perziju u vrijeme kad je pisao ovo proročanstvo – premda je ta sila tek godinama poslije svladala Babilon. Ljudski gledano, bilo je nemoguće da Daniel proreče uspon i pad Grčke i Rima ili raspad Rimskog Carstva, no svaki srednjoškolski udžbenik povijesti svjedoči da se Nabukodonozorov san obistinio točno onako kako ga je Daniel otkrio kralju, Začuđujuće!
Danielovo viđenje
Mnogo godina poslije Bog je Danielu dao viđenje koje, premda se jako razlikuje od Nabukodonozorova sna, pruža sličan nacrt povijesti svijeta.² Daniel je vidio kako iz mora izlaze četiri velike nemani: lav, medvjed, leopard i okrutna zvijer koju ćemo nazvati zmajem. One predočavaju Babilon, Medo-Perziju, Grčku i Rim. Zmaj je na glavi imao deset rogova. Oni predočavaju deset naroda koji su slijedili nakon Rima.

Međutim, u viđenju je uveden simbol koji je označio dio povijesti što ga Nabukodonozorov san nije sadržavao. Između rogova na zmajevoj glavi izrastao je mali rog koji je ubrzo zauzeo dominirajući položaj. Danielov opis ovog “malog roga” jasno pokazuje da je predočavao vladajuću silu s vjerskom i političkom vlašću.

Srednjovjekovno kršćanstvo zapravo je veći dio tisućljeća vjerski i politički nadziralo europske narode. To je iznenađujuće proročanstvo budući da ga Daniel ne bi mogao znati da mu ga Bog nije otkrio.

Međutim, Daniel je jedva imao vremena upoznati se s opisom malog roga kad se viđenje promijenilo. Ovaj put mu je pozornost bila usmjerena na prizor na nebu: Bog sjedi na prijestolju, okružen stotinama tisuća anđela. Svrha ovog veličanstvenog skupa bila je očita. Biblija kaže: “Sud sjede, knjige se otvoriše.”³

Cilj suda je suditi svim zemaljskim silama koje su vladale svijetom. A onda, “kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.”⁴

Molim vas, zamijetite da se ostvarila svaka pojedinost ovog viđenja osim posljednje. Babilon, Medo-Perzija, Grčka i Rim pojavili su se i nestali. Srednjovjekovno kršćanstvo se pojavilo i nestalo. Živimo u vrijeme podijeljene Europe i suda koji prethodi Kristovom drugom dolasku. Njegov povratak je jedini dio tog proširenog nacrta koji se još treba ispuniti.

Ponovno smo suočeni sa začuđujućim zaključkom da je prorok, koji je živio prije više od dvije i pol tisuće godina, mogao zaviriti u tijek vremena i dati nacrt budućnosti s takvom točnosti da ga je mogao dobiti samo od Boga. Neki biblijski tumači tvrde da je Daniel pisao oko sto pedeset godina prije Krista i da u njegovom nacrtu svjetske povijesti nema ničeg natprirodnog. Znaci vremena ne prihvaćaju taj kasni datum Danielovih proročanstava. Čak i da ih je napisao između 200. i 150. godine prije Krista, nema mogućnosti da je mogao znati za raspad Rimskog Carstva, do kojeg je došlo oko četiristo godina poslije. Nije mogao znati niti za znakovit način na koji je kršćanstvo dominiralo europskom politikom tijekom srednjeg vijeka.

Jedini zaključak do kojeg možemo doći jest da je Daniel dobio ove snimke budućnosti od samoga Boga. A budući da se ostvarilo sve drugo u Danielovom nacrtu svjetske povijesti, možemo biti sigurni da će se zbiti i posljednji događaj.

Pitanje je: jesmo li spremni za taj posljednji događaj? Priprema je moguća. Pozovite Boga u svoj život. Recite mu da želite biti dio Njegovog vječnog Kraljevstva. Zašto odlagati? Učinite to još danas.

Marvin Moore
_______________________