Pohlepa za novcem i Bog ne spadaju zajedno. Nitko ne može robovati novcu ili imetku, a istodobno služiti Bogu. Tko tako što pokuša, ubrzo će doživjeti neuspjeh. Priča se za jednog ljubitelja životinja da je u sobi držao kameleona. Pošto se gušter pokušao bojom prilagoditi svom okolišu, kad bi se domaćin vratio kući, krenuo bi u potragu za kameleonom da vidi gdje se tog dana sakrio i koju je boju oponašao. Jedne večeri ga je našao mrtva na tepihu. Gmizavac je uzalud pokušavao istovremeno oponašati različite šare tepiha.

Postoje i kršćani slični kameleonu. Oni pokušavaju učiniti nemoguće: služiti Bogu i obožavati mamona. U gore navedenom tekstu riječ je o tome da su farizeji bili pohlepni za novcem. Tko je pohlepan ne može napuniti želudac, a tko je pohlepan za novcem, nikad ga se neće zasititi. Pjesnik Goethe je u ”Faustu” rekao: ”Novcu privlači, o zlatu ipak sve ovisi. O, mi jadni ljudi!”

Bogatstvo u biti nije zlo, ali je pohlepa za novcem zlo jer onemogućuje iskazivanje ljubavi prema bližnjemu. Možemo li postati robovi pohlepe za novcem? Svakako, jer ona nema veze s količinom novca ili veličinom imetka, već s tim da čovjek još misli samo na njega. Pavao piše: ”Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci…” (2. Timoteju 3,2)

Blizankinja pohlepe za novcem je briga. Isus je rekao: ”Briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ.” (Matej 13,22) Hoće li moja ušteđevina biti dovoljna? Hoće li mirovina biti dovoljna? Kako se mogu osigurati od siromaštva? Mi možemo dopustiti da brige toliko zaokupe da gotovo više i nemamo mjesta za Boga. U tom trenutku smo dospjeli do točke kad Isus kaže: ”Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. … Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” I to je istina!

Waldemar Blume

Od svih stvorenja ovca je jedna od najplašljivijih i najbespomoćnijih pa je na Istoku pastirovo staranje za stado neprekidno i neumorno. U stara vremena izvan utvrđenih gradova bilo je malo sigurnosti. Pljačkaši skitnice ili grabežljive zvijeri iz svojih su skrovišta u zasjedi čekali da oplijene stada. Pastir je budno motrio na ono što mu je povjereno, znajući da tako izlaže svoj život opasnosti. Jedan od utemeljitelja izraelskog naroda, Jakov, koji je dvadeset godina čuvao stada rekao je opisujući svoj mukotrpan rad: “Često sam danju skapavao od žeđi, a noću od studeni. San je bježao od mojih očiju.”

Dok pastir vodi svoje stado preko stjenovitih brežuljaka, kroz šume i divlje uvale, na pašnjake pokraj rijeke, dok ga čuva u planinama tijekom noći, štiteći ga od zvijeri, i dok se nježno stara za bolesne i slabe ovce u stadu, njegov život postaje jedno s njihovim. Čvrsta i nježna privrženost sjedinjuju ga sa stvorenjima za koje skrbi. Ma koliko veliko bilo stado, pastir poznaje svaku ovcu.

Kao što zemaljski pastir poznaje svoje stado, tako i božanski Pastir poznaje svoje stado koje je rasijano po cijelome svijetu. Prorok je zapisao Božje riječi: “Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, vi ljudi, a ja sam Bog vaš – riječ je Jahve Gospoda.” Isus nas pojedinačno poznaje i dirnut je osjećajem naše nemoći. On nas sve zna po imenu. On zna i samu kuću u kojoj stanujemo, ime svakog njezinog ukućana. Svaku dušu Isus tako savršeno poznaje kao da je ona jedina za koju je dao svoj život.

Pastir na Istoku ne tjera svoje ovce. On se ne oslanja na silu ili zastrašivanje, već ide ispred njih i zove ih. Tako čini i božanski Pastir sa svojim ovcama. On nikoga ne primorava da ide za njim. On kaže u Svetom Pismu: “Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi.” Strah od kazne nije ono što navodi kršćane da slijede Krista. Ne; oni promatraju Spasiteljevu neusporedivu ljubav, otkrivenu od jasala u Betlehemu do križa na Golgoti. I dok su privučeni dobrotom Božjeg Sina, u njihovom se srcu budi ljubav prema njemu. Oni u srcu čuju njegov glas i slijede ga.

Kao što pastir ide ispred svoga stada, tako i Isus čini sa svojim vjernim narodom. Put u Božje kraljevstvo otvoren je Kristovim stopama. Naša staza može biti strma i neravna, ali Isus je već prošao njom. Njegova stopala ugazila su oštro trnje, da bi učinio naš put lakšim. Svaki životni teret koji smo pozvani da nosimo, on je već nosio.

Iako se uznio na nebo, Isus nije izgubio ništa od svoje suosjećajne naravi. Čovjek ili žena koji su se predali Kristu, u njegovim su očima dragocjeniji od cijeloga svijeta. On bi prošao kroz samrtne muke na Golgoti čak i da je postojalo samo jedno biće koje će biti spašeno od grijeha. Isus nikada neće napustiti čovjeka za koga je umro. Ako kršćani sami ne odluče da ga napuste, on će ih čvrsto držati uz sebe.

Iako je sakriven od očiju smrtnika, svatko vjerom može čuti njegov glas kako govori iz Svetoga Pisma: “Ne boj se, ja sam s tobom”. Ja sam podnio vaše žalosti, iskusio vaše borbe, sretao se s vašim iskušenjima. Ja poznajem vaše suze, jer sam i sam plakao. Poznajem boli koje su tako duboke da ih ne možete povjeriti nijednom ljudskom uhu. Ne mislite da ste napušteni i ostavljeni. Premda vaša bol nije taknula ničije srce na Zemlji, pogledajte u mene i živite. Prorok je zapisao: “Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, ali se ljubav moja neće odmaći od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira, kaže Jahve koji ti se smilovao.”

Daleko više nego što to opisuje slika pastira, više nego što pastir skrbi za svoje ovce, Krist voli svoje sinove i kćeri. Upravo tako – on nas voli kao svoju djecu. Postoji li još nešto više, nešto bolje, što nam je Bog mogao darovati? Ni samo nebo ne može podariti ništa veće, ništa bolje od Kristove suosjećajne i bezuvjetne ljubavi. Zato je, upamtimo, nepokolebljivo povjerenje u njega ono što nikada ne smijemo izgubiti.

Ellen G. White

Nedugo nakon te kolovoške večeri su me stvarnost i Sveto pismo „control-alt-deleted“ iz tih pogrešnih zaključaka. Volim Isusa, On mi je dao bolji život nego što zaslužujem, i držim se svih Njegovih obećanja. Ali kako sam sám vidio i kod drugih koji također vole Isusa i žele biti poslušni Gospodinu, teško da je život slobodan od problema, uvijek sretan i ispunjen mirom. Ponekad samo činjenica što ste živi daje dojam kao da vam škripac istiskuje dušu, bilo da je pokrivena ili nepokrivena Kristovom pravednošću.

Zato je ovaj tekst tako snažan, tako dalekovidan. U Propovijedi na Gori Isus je koristio prirodu – ptice, travu, ljiljane – kao zorne pouke o Božjoj ljubavi i brizi. Čak i ako postanemo optimistični u onome što ovaj svijet sadrži, čak i s uvjeravanjem u Božju ljubav i brigu koju otkriva, Isus kaže: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6,34.)

Svaki dan ima dosta svojega zla. Isus nije rekao koji dan. I nije trebao – svaki je to dan mogao biti. Bilo prije ili poslije Krista, ponedjeljak ili nedjelja – uključujući i prijestupnu godinu – prema Isusu svaki dan ima dovoljno „zla“ za sebe. Zašto brinuti za sutra kad je danas dan pun zla? Sutra će ga opet biti dovoljno.

Grčka riječ prevedena sa „zlo“ (kakia) ima izrazito negativno značenje: malignost, zlovoljnost, zloba, pokvarenost, zlo. Ima ih mnoštvo u drugim grčkim spisima osim Novog zavjeta. Prema tome, nije čudo da se ne trebamo iznenaditi kad se pojavi malignost, zlovolja, zloba, pokvarenost i nevolja. Pošto svaki dan ima „dovoljno“ kakia, pitanje nije zašto nam se danas dogodilo zlo, već zašto se nije dogodilo. Kako smo izbjegli zlo, čak i za jedan dan, kad ga, prema našem Gospodinu, svaki dan ima dovoljno? Odgovor može biti samo zahvaljujući Božjoj dobroti i ničemu više.

Da, Bog hrani ptice; da, ljiljani „ne muče se niti predu“ (Mt 6,28); da, Bog zna da su nam potrebni hrana i odjeća. Ali Božje postojanje, i čak Njegova ljubav – kako su otkriveni u svemu od hranjenja ptica do umiranja na križu – ne jamči da će život biti udoban i lijep. Život nije takav. On može biti težak, gorak i nezasluženo mučan. A Biblija, s jednog kraja do drugoga, svjedoči kako je težak, gorak i mučan. Zato nam Isusov savjet pomaže da se sjetimo (to ne znači da smo zaboravljivi) da živimo u svijetu palom u grijeh, malignom, zlobnom, pokvarenom i izopačenom, čiji su dani, od zalaska do zalaska sunca, bez izuzetka ispunjeni s kakia.

I upravo zbog tog zla trebamo se uhvatiti biblijskih obećanja kao što su ova: „U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti.“ (Heb 13,5.) I ovo: „Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?“ (Rim 8,31.32.) A i ova: Rimljanima 8,38.39; Izaija 65,17; Rimljanima 8,1.2; Izaija 41,10; 2. Korinćanima 1,2-4; Ivan 14,27; Efežanima 3,16-19; 2. Korinćanima 4,16-18; Filipljanima 4,19; 1. Solunjanima 4,16.

Da, svaki dan ima dosta svoga zla. Ali Isus na križu – gdje je na sebe uzeo sve kakia od svakog dana – dokazuje da su Njegova ljubav i Njegova milost dovoljna da nas osposobe, usred zla, da pretrpimo, sve do kraja.

Cliff Goldstein