A sada zamislite sve vjerne ljude na svijetu, Božji narod, njegovu crkvu kao mladenku, a Krista kao ženika. To nije nikakva šašava zamisao ovoga autora. Ne. Biblija jasno govori o braku Isusa Krista i crkve kao o idealnome braku. To je zajedništvo uzor jedinstva, vjernosti, čistoće i požrtvovne ljubavi. Bog o sebi govori kao o suprugu svojega naroda. Piše: “Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad vojskama.” I dalje: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.” Isus je sebe usporedio sa zaručnikom, a to su rekli i Pavao i Ivan krstitelj za njega.

Jedno od najznačajnijih Isusovih proročanstava o njegovome drugom dolasku za simbol uzima upravo vjenčanje. U Matejevome evanđelju, 25. poglavlju, piše o ženiku koji dolazi po svoju nevjestu da otpočne svadbeno veselje. Zatim, u proročanstvima knjige Otkrivenje govori se o svadbi Isusa Krista i njegovoj mladenki koja je prekrasno ukrašena u blistavo bijelo. To je prikaz njegove crkve, vjernih ljudi koji su njegovim zaslugama skinuli sa sebe stare haljine grijeha i obukli se u čistu Kristovu pravednost.

Brak Boga i zajednice njegovih vjernih ljudi na Zemlji, slika je koja ima mnoge poruke. Neizreciva ljubav Boga pokrenula ga je da žrtvuje svoga Sina za zabludjelo čovječanstvo. Ivan krstitelj je uzviknuo kada je ugledao Isusa: “Evo jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” Ta je ljubav Isusa Krista prema nama tako čista i bezuvjetna da nas podsjeća kako više ne moramo živjeti samo za sebe, već za onoga koji nas voli i koji je dao sve od sebe za nas. Mnogi među kršćanima pokušavaju vlastitim žrtvama, trudom i ritualima preporučiti sebe Bogu i zadobiti njegovu milost. Ali sjetite se što ste činili za svoga zaručnika ili zaručnicu kada ste bili zaljubljeni jedno u drugo. Vi ste jednostavno bili u zajednici ljubavi gdje ste sve jedno drugome opraštali, a niste svakodnevno ili jednom tjedno poduzimali neke ceremonije, obrede ili žrtve kako biste ugodili svome partneru. Niste ni nastojali uvjeriti sebe da budete dobri da biste bili voljeni. Vi ste voljeni i bili ste voljeni takvi kakvi jeste. Isus je umro za nas, kaže Biblija, dok smo još bili duboko u grijehu, dok nismo imali želju za njim. On nas je volio i planirao ostvariti vječni brak s nama dok smo još bili neprijatelji Boga svojim životom.Nadalje, Bog nas poziva u zajedništvo, u brak s njime da bismo se promijenili na bolje, postali kao on. Svi primjećujemo da su dvoje ljudi sve sličniji jedno drugom što su duže u braku. Tako i mi vjerojatno nećemo svoje grešne sklonosti promijeniti preko noći, ali u braku s njime mi smo na dobrome putu da budemo pravedni, čisti kao on.

Na kraju, spomenimo da u kulturi gdje je nastajala Biblija, narodi vrlo jasno razlikuju dva djela sklapanja braka: vjenčanje i svadbenu gozbu. U zapadnoj kulturi sve se to obavi za jedan dan i ne može se odvajati. Kod bliskoistočnih i afričkih naroda najprije se obavi obred sklapanja braka, a zatim se, ponekad i danima, pristupa slavlju i gozbi. Isto tako bismo i mi mogli vjenčanje s Bogom, prema biblijskim uputama, gledati kao dva odvojena događaja. Kada prihvatimo biblijsku vijest u svoje srce, povjerujemo Bogu i pozovemo ga u svoj život, tada se događa vjenčanje. I tada, kao i u svakome braku, to zajedništvo prolazi kroz dobre i loše dane. Mi se borimo s grijehom i tražimo dobro, padamo, ustajemo, radujemo se i plačemo. Bog nas hrabri svojim Duhom iznutra i utjehom Svetoga pisma. Mi mu odgovaramo vjerom i ljubavlju.

I onda, konačno, kada se naš ženik, Isus, pojavi s neba u svojoj slavi, mi ćemo već biti pripravni za svadbeno slavlje, odjeveni u bijelo kao pravednost. Tada će naše zajedništvo s njime prerasti u vječni sklad, radost i mir. Pridružite nam se. Zamislite samo kakav će to dan biti!

Željko Bošnjak

Možda je to bilo zbog ratarskog društva u Babilonu i Siriji u kojem je odrasla ili zato što je njezin otac bio ratar, ali njezino ime Lea doslovce znači “krava”. Nesumnjivo je to bio kompliment za stariju sestru i ova je činjenica stvorila problem Jakovu. Budući da su trčali ispred Boga, Rebeka i njezin sin shvatili su da on ne može ostati kod kuće. Nije bilo druge nego pobjeći k rodbini koja je živjela na sjeveru u Padan-aramu kod Harana, na križanju putova između Sirije, Babilona i Asirije. Jakov nikad više nije vidio svoju majku, a nedugo zatim zaljubio se u Labanovu drugu kćer. Problem je bio dvostruk. Prva kći još nije bila udana. Očito je bila manje privlačna i imala je problema s očima. Biblija kaže: “Lea je imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.”

Laban je pitao Jakova koliko traži za to što će služiti kod njega. Jakov je rekao: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.” (Postanak 29,18) Budući da je pobjegao od kuće, nije mogao ponuditi miraz pa se ovaj prijedlog Rahelinom ocu činio razumnim rješenjem. Kad je sedam godina poslije upriličeno vjenčanje, prevario je jadnog Jakova. Laban, otac dviju kćeri, odlučio je da Lea bude Jakovljeva žena pa je to izveo ovako: “Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. … Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: ‘Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?’ Laban odgovori: ‘U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije.’” (Postanak 29,22-26)

Ovo svakako nije ispalo prema Jakovljevom planu. Međutim, sada nije mogao pobjeći. Lea je rodila šest sinova i jednu kćer. Ona je poslije zajedno s Rahelom spomenuta kao časna utemeljiteljica Izraelaca. Međutim, premda je Lea Jakovu rodila sinove, osjećala se nevoljenom. Jakov se u Betelu zavjetovao Bogu. Što god se dogodilo, Gospodin će biti njegov Bog i on će Mu biti vjeran. Ovo je obećanje vjerojatno bilo ponekad teško održati jer je Jakov bio čovjek kao i mi ostali. Ali život s Bogom donio mu je mnoge blagoslove; premda je činio pogreške, utjeha mu je bila Božja vjernost i zaštita.

David i Gaya Currie

Doista nije dobro kad je čovjek sam, kad nema nikoga s kim bi podijelio radost ili žalost svoje svakodnevice, kad nema nikoga s kim bi se mogao smijati ili plakati, nikoga tko bi bio uz njega i kome bi bio potreban. To ne mora obvezno biti bračni suputnik. I samci trebaju nekoga, prijatelja ili prijateljicu. Naravno, to ne dolazi samo po sebi. Prijateljstvo treba steći i njegovati, jer se ono sastoji od uzimanja i davanja, baš kao i u braku. Čak se i najjednostavniji kontakti s ljudima prekidaju ako ne uložimo trud da ih održimo.

Već sama pomisao na samoću djeluje prijeteći. Njome su osobito pogođene starije osobe koje su došle u situaciju kada više nema nikoga tko bi se za njih zanimao. Nije rijetkost da u tim okolnostima čovjek brže vene i umire ranije nego da je živio u društvu nekoga tko je skrbio za njega. Slično se događa i s mladima koji se u domu svojih roditelja osjećaju nepoželjno. Netaktičnim ponašanjem otac i majka mogu učiniti da samoća postane najbliži prijatelj njihove djece. Zbog toga što se osjećaju suvišnima, mnogi mladi završavaju pod odgojem ulice. No, to su ekstremni primjeri samoće. Iako ih ima sve više, mi, drugi, obično mislimo kako smo pošteđeni. Je li to istina?

Činjenica je, ipak, da se SVATKO od nas može osjećati potpuno usamljenim. Kako bi to spriječili mnogi se odlučuju započeti grozničavu utrku. Oni uvijek moraju biti tamo, kako kažu, gdje se nešto događa. Drugi oko sebe gomilaju brojne poznanike i prijatelje. Jedni traže dobro raspoloženje u alkoholu i opojnim sredstvima. Neki, obuzeti panikom zbog starosti koja je pred vratima, glavom bez obzira ulaze u brak, da bi na kraju bili još usamljeniji nego prije. Međutim, svi oni zaboravljaju da čovjek može biti sam uvijek i na svakome mjestu, bio u velikom mnoštvu ili samo s partnerom. I to je strašno. Biti sam loše je, ali biti usamljen u društvu, užasno je. Tako samoća ne zaobilazi nikoga. Samo, mi različito reagiramo na svoju usamljenost. Najgore je izlaz vidjeti u samoubojstvu. Samoubojice se ponašaju dosljedno svome raspoloženju. Oni čine kraj životu koji nema smisla. Oni misle kako nikome nisu potrebni te su zato uvjereni da više i ne trebaju postojati. To je opasno. I njima i drugim usamljenima treba, dakle, vratiti nadu u život, pronaći im prijatelja. Kako?

Srećom, Božje riječi “Nije dobro da čovjek bude sam” ne upućuju nas samo da oslonac potražimo kod ljudi, ma koliko nam oni bili značajni. Čak i onda kada više ne vidimo čovjeka koji bi se zanimao za nas, kada mislimo da su nas svi napustili, postoji netko tko je još uvijek tu. To je onaj koji nas je i stvorio za zajedništvo. Bog nikoga od nas nikada ne pušta same, bez obzira što nam se na prvi pogled čini da smo usamljeni. On je uvijek tu da nam podari svoju neograničenu ljubav i skrb. On nas visoko vrednuje i mi smo mu neizmjerno važni. U Bibliji su zapisane njegove poruke utjehe:

“Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj.”

“Onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.”

“Ne boj se, jer ja sam te otkupio. Imenom sam te zazvao: ti si moj!”

“Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.”

Malo je onih koji nikada nisu upoznali samoću. Ali za svakoga postoji lijek. Tko se obrati svome Stvoritelju, našao je pravoga prijatelja. Ali to prijateljstvo ide i dalje. Usput da spomenemo, kod Boga uvijek ima izlaz iz problema. I taj izlaz uvijek vodi naprijed! Ali nastavimo. Isus nam tada, kada upoznamo ljepotu prijateljstva s njime, može pomoći da dođemo i do ljudskih prijatelja. To bi mogao biti odgovarajući supružnik ili neki prijatelj. Ali Bog bi nas mogao uputiti da budemo pravo društvo i nekome kome je potrebna naša pomoć. Mnogi nalaze izlaz iz usamljenosti upravo kad odvrate pogled sa svoje na tuđu nevolju. Tako nećemo više misliti na sebe i svoj problem; osim toga, imat ćemo društvo i činiti dobro. Tako se opet očituje neograničena Božja mudrost i dobrota prema nama.

Biblija svjedoči o mnogim osobinama našeg nebeskog Oca. Ali jednu od njih usamljeni ljudi današnjice nikada ne bi smjeli zaboraviti – Bog je uvijek prisutni, najvjerniji prijatelj koga je čovječanstvo upoznalo.

Rita Gellner

Što mislite, kako tipičan suprug reagira kada se njegova žena razboli od malo teže prehlade? Tijekom prve godine braka obično kaže:

“Šećeru, jako se brinem zbog svoje curice. Imaš tako strašnu hunjavicu, i ja stvarno nemam riječi za sve te užasne viruse koji ovih dana kruže naokolo. Dušo idemo, vodim te u bolnicu. Već sam rezervirao jednu sobu samo za tebe. Znam da im je hrana loša, ali ne brini ja ću ti donositi paketiće iz McDonlad’sa. Sve sam već dogovorio s glavnom sestrom na tvome odjelu, tako da imaš potpuni mir i udobnost.”

Druge godine braka to zvuči ovako:

“Čuj, draga, ne sviđa mi se kako kašljucaš pa sam zvao liječnika da hitno dođe ovamo. A sad budi dobra cura pa pođi u krevet, a ja ću se za sve pobrinuti.”

Treće godine tipični suprug na ženinu bolest regira ovako:

“Zlato, možda je bolje da legneš. Ništa bolje ne pomaže od malo odmora kada se loše osjećaš.”

Četvrte godine kaže:

“Čuj, draga, daj malo pokušaj shvatiti stvari. Nakon što nahraniš klince, opereš suđe i obrišeš pod, uzmi si malo odmora pa lezi.”

Pete godine:

“Zašto ne popiješ par aspirina?”

Šeste godine braka:

“Zašto ne bi malo isprala to grlo s nečim pametnim umjesto što kašlješ naokolo cijelu noć kao pas čuvar?”

Sedme godine braka to izgleda ovako:

“Pobogu, ženo, prestani šmrcati! Što ti u stvari hoćeš, da dobijem upalu pluća, ha?”

Ljubav koju mi ljudi imamo sposobnost doživjeti nije postojana. Mi smo vrlo skloni mijenjati ponašanje prema bližnjima kako nam se ljubav hladi. Zato je za brak potrebno na neki način podgrijevati ljubav. U najuspješnijim brakovima oba se supružnika trude da imaju dovoljno vremena jedno za drugo i da budu tolerantni jedno prema drugome.

Isto vrijedi i za naš odnos s Bogom. Kršćanstvo je, kao što kaže Biblija, u izvjesnome zaručničkom odnosu sa Isusom Kristom. A u takvim okolnostima nikako ne smijemo dopustiti hlađenje ljubavi. Mi ne možemo samo povremeno odlaziti u crkvu ili gledati religijske emisije na televiziji, bez dubljega zanimanja. Zbog toga se malo osjećamo pobožnima, malo se ne osjećamo kršćanima, sad volimo Boga, sad ga ne volimo. Ako životno ozbiljno shvaćamo vjeru i Boga mi ćemo njegovati taj odnos. Posvetit ćemo svakoga dana vrijeme da ga upoznajemo kroz Bibliju, kroz prirodu i ljude, i trudit ćemo se da budemo tolerantni kada nam nešto tu nije jasno. Vjerom ćemo se čvrsto držati njega i živjeti prema njegovim savjetima. To je recept održavanja ljubavi živom.

Isto vrijedi i za Božju stranu. On će nas rado saslušati kada mu se obratimo u molitvi. Nema toga posla koji Bog treba prije obaviti nego da zastane i čuje svoga vjernoga čovjeka. Njegovo je predanje u tome bez prigovora, pa i njegov odaziv na naše želje i molbe. Tako je i s tolerancijom. On čini i više nego samo da oprašta naše prijestupe. On se upušta u to da zajedno s nama ispravi stvari. A što se tiče hlađenja Božje ljubavi prema nama, e tu njemu ne trebaju recepti za podgrijavanje ljubavi. Osobina je toga velikoga srca da njegova ljubav za mene i tebe ne može ni pod kakvim okolnostima prestati.

Ljudski supružnici mogu mijenjati svoj odnos iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu. Ali je Božja ljubav prema nama uvijek ista kao prvoga dana. Biblija dovijeka svjedoči: “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?..  U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.”

Željko Bošnjak

Današnje stanje svijeta odraz je ovog Kristovog predviđanja. Bilo u novinama, časopisima, na radiju, televizijskim vijestima, ne prođe dan bez izvješća o društvenim problemima. Upravo su u velikoj mjeri ti isti medijski izvori, ne samo sredstva koja izvješćuju već globalni uzročnici pokvarenosti o kojima izvješćuju.

Jedna od osobina pretpotopnog svijeta bila je veoma izražena sposobnost komuniciranja. Mogućnost govora istim jezikom i prenošenje maštovitih ljudskih izuma bilo je uzrokom Božjeg uplitanja kod gradnje Babilonske kule. Ovakvo ubrzano razvijanje vještina sa ciljem izbjegavanja Boga i Njegova plana za čovječanstvo može se vidjeti i danas u medijskoj i komunikacijskoj industriji. Iako ih je moguće rabiti u dobre svrhe, računala, mobiteli, video, DVD -i, te satelitska i kabelska televizija nalaze se među suvremenim modernim visoko usavršenim komunikacijskim sredstvima koja su odvela današnje društvo u širenje nemoralnosti.

Bog nas poziva da pobjegnemo od pokvarenosti, što je osobina svijeta. U našim domovima i osobnom životu trebamo postaviti granice onome što hoćemo gledati i čitati. Svaka obitelj treba svim svojim članovima pojasniti vrijednosti koje kao kršćani žele očuvati. Moramo postaviti kontrolu za internet i kabelsku televiziju, jer preko ovih medija moralna pokvarenost dolazi do svetih područja u našim domovima. U ovakvim vremenima treba nam svakodnevno posvećivanje Kristu i stalno hodanje s Njim.

Brak

Jedan od očitih znakova Isusova dolaska je raspad obitelji i braka. U posljednjih 30 godina postalo je neuobičajeno vidjeti brak koji traje 25 godina. Možemo pomisliti da će kršćani biti imuni na moralno propadanje svijeta, ali to nije slučaj. Iako mnoge kršćanske crkve pokušavaju odvratiti svoje vjernike od razvoda, George Barna provodi istraživanje koje pokazuje kako u Americi novorođeni kršćani imaju istu vjerojatnost za razvod braka kao i nekršćani. Trideset i pet posto jednih i drugih iskusili su razvod. Iako se kao zakonski razlozi za razvod ne navode zaokupljenost samim sobom, samodovoljnost, nezrelost, grubost, neotesanost, nepopustljivost, okrutnost i ovisnost o požudi, moguće je da bismo ove osobine mogli naći navedene među razlozima za raspad braka.

Zašto se ovo događa u kršćanskim brakovima? Pogledajmo samo neke probleme, počevši od novca. Većina kršćana bila bi prva u dokazivanju da ne žude za novcem. Ipak, današnje je društvo vrlo prepredeno u pritiscima na brak. Bez obzira koliko dobronamjeran bračni par u početku bio, stalno je prisutan izazov pokazivanja uspješnosti braka time gdje se živi, kako vam je opremljena kuća, gdje odlazite na godišnji odmor, koji automobil posjedujete, kada ste dobili djecu i u koju školu idu. Sve to zahtijeva puno novca. Ako bračni par ne vodi o tome dovoljno računa, naći će se usredotočeni samo na to kako doći do novca za postizanje ovih ciljeva, zaboravljajući da trajan brak uključuje troje: Boga, muža i ženu. Tada supružnici neće zaboraviti otvoriti svoj dom kršćanskom gostoprimstvu i pomaganju drugima, upravo onako kako je to Bog i predvidio.

Brak koji izgubi usredotočenost na ovo troje: Boga, muža i ženu, često postaje surov, vlada zaokupljenost samim sobom, neotesanost, prijevara i ovisnost o pohotama. Sve su ovo osobine što vode k zlostavljanju. Zlostavljanje započinje na vrlo podmukao način: nazivanjem pogrdnim imenima, ponižavanjem i nepoštivanjem. Bračni partner nikada nije dovoljno dobar. Okruženje u kojem je jedan bračni partner stalno ciničan, grub, neotesan i samodovoljan počinje uništavati želju za kršćanskim bogoslužjem u domu, a zatim i u crkvi. Isto to zlostavljanje raste do tjelesnog, a često i spolnog zlostavljanja. Često se zlostavljanje opravdava biblijskim pozivom na pokornost. Međutim, to je poziv na život uzajamnog poštivanja i sklada. Ne odobravajmo niti sudjelujmo ni u kojem obliku zlostavljanja: ni tjelesnom, ni duhovnom, ni osjećajnom, ni spolnom. Zlostavljanje je suprotno onome što Bog govori preko svojeg proroka: «Jer ja mrzim sakaćenje (komadanje) «jednog tijela» braka.» (Malahija 2,16; prijevod Biblije «The Message»). Bog ovdje vrlo oštro progovara. «Sakaćenje, komadanje» je vrlo snažna riječ kada govorimo o nasilju.

Ponekad mislimo da zlostavljanje nije tako ozbiljno, no Bog ga vrlo ozbiljno shvaća. S obzirom da su muškarac i žena stvoreni na Božju sliku, onda bilo koji oblik zlostavljanja izaziva Božju srdžbu! Za zlostavljanje nema biblijske osnove. U svijetu u kojem je odbačen kršćanski brak, trebamo pokazati da je Božji plan za naše obitelji još uvijek smislen i značajan.

Sučeljavamo se s izazovima koji otežavaju preživljavanje kršćanskog braka, no uz Božju pomoć brak može biti onakav kakvim ga je Bog predvidio. Moramo ponovno uspostaviti obiteljsko bogoslužje, staviti ga na dnevni raspored i provoditi vrijeme u zajedničkoj molitvi jedni za druge. Zašto ne zamoliti Boga da naša srca održava ispunjenim ljubavlju prema supružniku? Trebamo njegovati naviku izgovaranja ljubaznih riječi punih ljubavi svakom članu obitelji i provođenja vremena u zajedništvu. Neka se svaki bračni par zavjetuje da, uz pomoć Božje snage, neće dopustiti da im se brak raspadne, i da će, ako to bude potrebno, potražiti pomoć kako bi njihov brak bio kršćanski istinski uspješan.

Odsutnost poštenja

Pavao ističe da grijeh ne čine samo oni koji su izvan zakona. Grijeh se može pojaviti i u osobnim i poslovnim odnosima. On govori o «nepravednosti»: svim oblicima nepoštenja prema susjedu, roditeljima, državi i slično. Tu su uključena i sva zlodjela koja su počinila velika trgovačka (dionička) društva.

Božja se srdžba, kaže Pavao, pokazuje prema svoj ljudskoj zloći i nepoštenju.«… koji su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen… I kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti su zavišću, ubojstvom, svađom, lukavštinom, podmuklošću, ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa.» (Rimljanima 1,25-31).

Ne smijemo bježati u zaklon i skrivati se u strahu od onoga što je znak Kristova dolaska. Krist nam kaže da je zbog sve veće zloće, sve teže naći ljubav. (Matej 24,12) Među nama, kao Božjem narodu, nada treba biti snažna zraka Božje ljubavi u tami ove postmodernističke grješnosti svijeta. Mi moramo živjeti Božju ljubav u međusobnim odnosima punim milosrđa. Sveti Duh može usmjeravati život Božjih poslanika na putu pravednog življenja, vodeći druge ljude ka križu Isusa našega Gospodina.

Pavao je rekao Timoteju da je «svaki dio Pisma Bogom nadahnut i koristan na ovaj ili onaj način, pokazujući nam istinu, otkrivajući našu pobunjenost, ispravljajući naše pogreške, poučavajući nas življenju na Božji način. Riječju smo formirani i oblikovani za zadaće koje Bog ima za nas.» (2 Tim 3,17; prijevod Biblije «The Message»). Pritisci sa svih strana, koji ugrožavaju odnose, ispunjenje su predviđanja da su ovo teška vremena. No, obećanja iz Božje Riječi daju nam sigurnost i nadu da možemo svladati svaku kušnju koja na nas dođe, i to samo tada kad osobno molitvom budemo povezani s Božjom milošću, kada se On nastani u naše srce, um i život. «Ali tko ustraje do konca bit će spašen.» (Matej 24,13).

W. S. Lee i Wilma Kirk-Lee

”Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! … Budite istomišljenici među sobom!” (Rimljanima 12,10.16)

”U obitelji je došlo do svađe. Otac i majka izmjenjuju oštre riječi. Djeca nijemo promatraju što se događa. Dvanaestogodišnjakinja se potajno iskrada, trči do telefonske govornice i naziva broj roditelja. Otac kod kuće iznenađeno sluša djevojački glas: ‘Dobar dan! Ja sam novinarka i vršim anketu za jedan ilustrirani časopis. Volite li svoju ženu?’ Otac – potpuno zbunjen jer mu se glas čini poznatim – dugo oklijeva: ‘Ovaj, da, svakako!’ A onda zove: ‘Helga, dođi malo.’ Nakon jedne sekunde ispunjene strahom, majka prepoznaje glas svoje kćeri: ‘Oprostite, vršim anketu: Volite li svog muža?’ ‘Da’, odgovara zbunjeno. ‘Hvala!’ odgovara djevojački glas na drugom kraju i prekida vezu. ‘Sad mi je prvo potrebna jedna kava’, uzdiše otac.” (H. Nitschke, Erzälende Predigten)

Nikad nije bilo toliko propalih brakova kao danas. Rastave se množe. U žutom tisku se na široko izvještava ili špekulira o propalim partnerskim odnosima među javnim osobama. I često se piše: Počelo je s velikom ljubavi, ali onda…

Između zaljubljenosti i ljubavi postoji razlika kao što je nebo udaljeno od zemlje. Dok nas lijepi doživljaj zaljubljivanja iznenada svlada i potiskuje sve drugo, ljubav (agape) o kojoj Pavao piše Rimljanima, nije povezana s osjećajima već je čin volje. Bog zahtijeva: ”Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.” (Matej 22,39) A bližnji su bračni drug, djeca i roditelji. Da bismo imali dobre zajedničke odnose Pavao savjetuje: ”Pretječite jedni druge poštovanjem!” (Rimljanima 12,10) Tko voli drugoga, trudi se da ga ne povrijedi već ga stavlja na višu razinu od sebe. U tom slučaju se više ne radi o tome da svakako moramo biti u pravu i drugome uskratiti njegovo mišljenje. Radije ćemo težiti onome što je zajedničko i biti spremni da se nečega odreknemo kako ne bismo raskinuli vezu ljubavi. ”Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav.” (1. Korinćanima 13,4)

Kurt Selchow