I to proročko vrijeme počelo je otkucavati čim su Eva i Adam okusili zabranjeno voće i otvorili vrata svijeta nepojmljive tame. Upravo tu, u oskvrnjenom Edenskom vrtu, Gospodin je Evi obećao da će njezini potomci uništiti neprijatelja – Sotonu (Postanak 3,15). Kada je Eva zatrudnjela, ponadala se da je došao čas i da će se u Kajinu ispuniti to obećanje. A Bog je čuvao ovu nadu živom i nastavio ispunjavati nevjerojatna obećanja o Djetetu koje će spasiti svijet, obećanja o Bogu koji će živjeti među ljudima i obećanja o Božjem kraljevstvu koje će na koncu biti uspostavljeno! Obećanja o miru i izobilju, izlječenju i životu koji nikada ne prolazi.

Čas nije stigao ni u Abrahamovo vrijeme. Čas nije stigao ni u Mojsijevo vrijeme. Čas nije stigao ni u Davidovo vrijeme. Čas nije stigao ni u Izaijino vrijeme. Čas nije stigao ni u Danielovo vrijeme. Čas nije stigao ni u Malahijino vrijeme.

Ali taj čas je u jednom trenutku ipak došao. Djevojka je zatrudnjela, Dijete se rodilo, bilo je siromašno, skromno i savršeno, naraslo je, postalo Čovjek, i taj Čovjek Isus je izgovorio: “Ispunilo se vrijeme!” Čas je došao. Vjekovna nada, želja naroda, čežnja svakog ljudskog srca od Eve, preko Marije, pa do vas – došla je. Emanuel, “Bog s nama”. Isus, “Spasenje”. Čas je stigao! Mudrost mudraca i riječi proroka ispunile su se. Čas je došao!

Bog u Isusu ispunjava svako obećanje koje je dao čovječanstvu da će biti s njim, da će djelovati, da će kraljevati. Raskošna ljepota Božjeg kraljevstva do ovog trenutka bila je samo obećanje. Ali sada je došao čas! Bog je u Isusu s obećanja prešao na ispunjenje. Božje kraljevstvo se približilo. Da, Božje kraljevstvo je blizu. Djelić Neba obasjao je Zemlju, nebeska stvarnost je ušla u našu zemaljsku. Božje kraljevstvo se približilo u Isusu.

Kessia Reyne Bennet

Jednoga dana, nakon neobičnoga izostanka iz škole, Silvije se pojavio u razredu s velikim trijumfalnim osmjehom na licu noseći na glavi veliku kapu s ušima Mikija Mausa. Nakon prvotnog iznenađenja, razred je prasnuo u smijeh. Nastavnik ga je potom upitao gdje je nabavio tu kapu.

“Jučer sam bio u Disneylandu!” uzbuđeno je odgovorio lumen Silvije.

“O, stvarno? A zašto nam ne bi nešto malo ispričao o svojemu izletu u Disneyland?”

“OK! Pa, otišao sam do Disneylanda i prva stvar koju sam primijetio bio je oooogromni parking”, pričao je Silvije. “Mislim da milijun auta stane na taj parking. Oko cijeloga parkinga vozi jedan šareni manji vlak. Vjerojatno turistički. Tako sam ja sjeo u taj vlak i on me je odvezao do mjesta gdje se kupuju ulaznice. Tamo sam stao u red i na kraju kupio ulaznicu. Kupio sam tu i ovu veliku Miki Maus kapu.”

“I kamo si prvo u Disneylandu otišao?”

“Pa, vratio sam se u mali vlak da se još malo provozam oko velikoga parkinga. To je zbilja zabavno. I tako sam se vozio cijeli dan!”

“Cijeli dan? A jesi li otišao do Avanturalanda, Fantazilanda, do poligona s likovima iz Disneyevih filmova i u ostale dijelove parka?”

Silvije se za trenutak zamislio i rekao: “Nisam. A je li trebalo da odem i tamo?”

Smiješno i tragično u isto vrijeme. Silvije nije iskusio pravu zabavu legendarnoga Disneylanda samo zato što nije prošao kroz vrata iza blagajne gdje je kupio ulaznicu. Upravo je s tom ulaznicom u rukama mogao ući u svako vrijeme. Ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, cijeli je dan proveo vozeći se oko velikoga parkinga i gledao sretne ljude kako izlaze iz Disneylanda sa širokim osmjesima na licima. I nije nikako mogao shvatiti zašto su svi tako sretni.

Kada cijeli događaj promatramo na jednoj višoj, ozbiljnijoj razini, vidimo mnogo više. S jedne je strane golemi svijet u kome možemo ići lijevo i desno, gore i dolje tražeći unutarnji mir i radost, a nikada se nećemo smiriti. Neki, ipak, i u takvome nesavršenom svijetu misle da su sretni, a ispadaju smiješni kao Silvije s Mikijem Mausom na glavi i jadnom zabavom vožnje oko parkinga. S druge je strane Božji svijet koji nam je otvorio Isus Krist. On nam je osobno i ulaznica za taj svijet. To je dimenzija života koja obiluje mirom i srećom. I svatko može ući, pod samo jednim uvjetom…

Jeste li već kupili ulaznicu za Božje kraljevstvo primajući Krista Gospodina u svoj život? Jeste li prošli kroz ulaz u svijet vjere? Ili se i dalje vozite naokolo misleći da vam je dobro, a ipak osjećajući prazninu? Ne čudite se pobožnim ljudima i njihovim tajanstvenim mirnim osmjesima na licima. Iskusite osobno svetu radost koja vam je na dohvat ruke.

Željko Bošnjak

Dok slušamo kako Isus govori o nečemu tako značajnom kao što je Božje kraljevstvo, mi želimo znati neke činjenice o njemu. Što je Božje kraljevstvo? Kako ono izgleda? Marko nam ne govori o sadržaju tog kraljevstva. On nam ne daje recept sa svim potrebnim sastojcima. Umjesto da nam jednostavno kaže što je Božje kraljevstvo, Marko nam ga na genijalan način opisuje u svojem Evanđelju.

Pogledajmo što Isus čini i vidjet ćemo kakvo je to kraljevstvo. U prvom poglavlju Isus poziva Šimuna i Andriju, Jakova i Ivana. Na samom početku počinje okupljati društvo i usredotočen je na dosezanje ljudi. “Isus im reče: ‘Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.” (Marko 1,17.18) Isus poučava one koji su se okupili u sinagogi (redak 20).

Isus istjeruje nečistog duha (redci 21-26). Isus ozdravlja Petrovu punicu od strašne groznice (redci 29-31). Isus ozdravlja sve bolesnike i opsjednute (redci 32-34).

Isus se budi u zoru i razgovara s Bogom u molitvi. Zatim nastavlja sa svojim životom, putuje, poučava, propovijeda i ozdravlja. U drugom poglavlju Isus javno oprašta grijehe oduzetom i ozdravlja njegove udove. Pronalazi prezrenog židovskog carinika i večera s grešnicima iz grada. Zatim ističe da je subota “stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote”.

U trećem poglavlju liječi u subotu obnavljajući iscjeljujuću svrhu subote. Zatim poziva dvanaestoricu apostola, šalje ih da propovijedaju Evanđelje i daje im silu da izgone zle duhove.

U četvrtom poglavlju iznova i iznova priča o tajni kraljevstva. Ističe da ono nije kao ovozemaljska kraljevstva, da u njemu nema prisile i nasilja. Govori kako bi ga trebalo naviještati, kako raste i njime upravlja Božja sila, kako počinje kao malo kraljevstvo koje prerasta u veliko.

Zatim Marko počinje pokazivati silu tog kraljevstva na dojmljive načine. Prvo, u četvrtom poglavlju Isus stišava oluju. Sa samo nekoliko riječi On stišava vjetar i gospodari olujom. Isus je Gospodar prirode. Marko zatim u petom poglavlju govori kako je Isus spasio čovjeka koji je bio opsjednut legijom nečistih duhova. Silom svoje riječi oslobodio je bijesnog i uništio uporište demonske sile. Isus je Gospodar duhovnog svijeta. Onda ozdravlja ženu koja je više od dvanaest godina bolovala od neizlječive bolesti. Isus je Gospodar nad bolestima. A zatim – zatim! – podiže iz mrtvih dvanaestogodišnju djevojčicu, vraća joj život i obnavlja radost kod njezinih roditelja. Isus je Gospodar nad smrću.

I tako se priča o Isusovom uspostavljanju Božjeg kraljevstva nastavlja. I kakvo je to kraljevstvo? To je zajednica, dosezanje ljudi, to je sloboda od demonskih sila, to je fizičko ozdravljenje, to je opraštanje grijeha, to je pravi nauk, to je iskustvo svetkovanja subote, to je sloboda od straha i nada koja je jača od bolesti i smrti, to je zajednica s Bogom i večera s grešnicima. Zahvaljujući Isusu, Božje kraljevstvo nam je postalo bliže. Mali tračak Neba je obasjao Zemlju, nebeska stvarnost ušla je u našu zemaljsku. Nebo se spustilo. “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje!” Kada bismo mogli već sada početi živjeti na Nebu… I možemo, jer je ono u Isusu već tu.

Kessia Reyne Bennet