Nema ničega lošeg u tome ako je netko bogat ili ako naporno radi da bi postigao uspjeh i osigurao sebe i svoje voljene. Međutim, kada novac ili težnja za novcem postane sveobuhvatna, znači da smo upali u Sotoninu zamku i počeli se “prilagođivati ovomu svijetu”. U ovom svijetu vlada mišljenje da dobar život, izobilan život, možemo osigurati isključivo novcem. Međutim, novac je maska iza koje se krije Sotona da bi zadobio našu vjernost. Materijalizam je Sotonino oružje upereno protiv kršćana. Uostalom, tko ne voli novac i ono što nam on može osigurati ovdje i sada? Međutim, novcem možemo postići samo trenutačno zadovoljstvo, njime ne možemo zadovoljiti svoje najdublje potrebe.

Bog ovoga svijeta

Novac je postao bog ovoga svijeta, a materijalizam njegova religija. Materijalizam je profinjen i lukav sustav koji nudi trenutačnu, ali ne i konačnu sigurnost.

Materijalizam nastaje kada želja za bogatstvom i imovinom postane važnija i vrednija od duhovne stvarnosti. Dobra koja posjedujemo mogu imati svoju vrijednost, ali njihova vrijednost ne treba posjedovati nas: “Tko novce ljubi nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka.” (Propovjednik 5,10) Kada je u pitanju želja za ovozemaljskim, koliko god imali, nikada nam nije dovoljno; neprestano nastojimo steći što više onoga što nas nikada ne može zadovoljiti.

Možda bismo to mogli reći na sljedeći način: oni kojima novac ili želja za novcem prožima cjelokupnu stvarnost, trebaju razmisliti o “Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život?” (Marko 8,36) Ljudi okrenuti nevjerovanju i materijalizmu žive samo za sadašnjost. Zvuči li vam to poznato?

Bilo da smo bogati ili siromašni, želja za posjedovanjem može odvratiti naš um od onoga što je istinski važno i usmjeriti ga na ono što je privremeno i prolazno, što sigurno nije vrijedno gubitka vječnog života. Mi se vjerojatno nikada ne bismo poklonili pravom zlatnom ili srebrnom kipu. Ipak, i dalje možemo biti u opasnosti da obožavamo zlato i srebro, samo u drugom obliku.

Trgovci su reklamiranje svojih proizvoda pretvorili u umjetnost na svjetskoj razini. Njihova cjelokupna marketinška strategija izgrađena je na nastojanju da nas uvjere da ne možemo biti sretni ili zadovoljni ako nemamo proizvod koji oni prodaju. Uspješne kompanije stvaraju određeni proizvod, uvjeravaju nas da nam je potreban, a zatim nam ga prodaju. Činjenica je da im to uspijeva! Čak i kršćani, čija nada nije od ovoga svijeta, nisu zaštićeni od ove obmane.

Privlačnost materijalnih dobara

Svijet reklama je moćan. Kompanije troše milijarde da bi slike njihovih proizvoda doprle do nas. Gotovo uvijek koriste lijepe i privlačne osobe za reklamiranje proizvoda koje prodaju. Gledajući te reklame, vidimo sebe ne samo s tim proizvodom, već kao da smo poput osoba s tih reklama.

Materijalizam ne bi ni približno bio tako uspješan da suptilna (katkad i ne tako suptilna) čulnost nije utkana u reklamiranje. To je najmoćnija tehnika reklame i djeluje poput otrova na kršćane koji se bore protiv opasnosti materijalizma, odnosno na većinu od nas.

Reklame u kojima je čulnost povezana s određenim proizvodom mogu postati moćno oruđe. Trgovci prodaju svoju robu stvarajući uzbuđenje u umu potrošača. Takvo iskustvo djelotvorno pobuđuje maštu. Povesti ljude, koliko god bilo kratko, u neki drugi svijet, može djelovati skoro mistično. To postaje lažna religija koja ne nudi znanje niti duhovnu istinu, pa ipak je u tom trenutku toliko primamljiva i privlačna da joj mnogi ljudi ne mogu odoljeti. Želimo nešto, osjećamo da to zaslužujemo, pa zašto ne bismo imali? Nitko osim Boga ne zna koliko je novca potrošeno i koliko će tek biti potrošeno na proizvode za koje nas oglašivači uvjeravaju da su nam potrebni.

Ljubav prema svojem “ja” 

“Dakako, po milosti koja mi je dana, kažem svakom od vas da ne drži do sebe previše — više nego treba do sebe držati — već neka drži do sebe pristojno prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakomu pojedinomu.” (Rimljanima 12,3)

Bog je rekao: “Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga!” (Ezekiel 28,17) Lucifer je obmanjivao sebe misleći da je uzvišeniji nego što jest. Kada je rekao u svojem srcu: “Bit ću poput Svevišnjega” (Izaija 14,14), otkrio je svoju slavoljubivost tražeći prava koja mu nisu pripadala. Samoobmana i slavoljubivost bile su dvije odlike Luciferovog palog srca.

Ovi tekstovi o Luciferovom padu govore da je iskonski grijeh bio narcizam, samodopadnost, koju rječnik određuje kao “neumjereno oduševljenje sobom, samoljublje, taštinu”. Koje osobine u svakom palom biću mogu biti veći pokazatelj samoobmane od ovih?

Ipak, ove osobine javljaju se mnogo češće nego što bismo pomislili. Nabukodonozor je oholo smatrao da je uzvišeniji nego što jest (Daniel 4,30). Farizeji su vjerovali u ovu zavodljivu iluziju (vidi Luka 18,11.12). Bogatstvo nas također može navesti na ovu prijevaru ako nismo oprezni.

Pavao poučava Timoteja da se čuva zlih ljudi (2. Timoteju 3,1-5), uključujući i “lakome”. Ljubav prema novcu može potaknuti pretjerano samopouzdanje, samoljublje i uobraženost. Ovo se događa zato što materijalizam ispunjava ljude koji posjeduju mnoga dobra pretjeranim osjećanjem važnosti. Kada netko ima mnogo novca, u opasnosti je da počne imati visoko mišljenje o sebi. Uostalom, svatko želi biti bogat, ali samo nekolicina u tome uspije. Zato bogati lako postaju samoljubivi, ponositi i hvalisavi.

Krajnja bezvrijednost materijalizma 

Mnogi ljudi vole Boga. Oni su toliko usko povezani s Njim da materijalna dobra ne mogu izvršiti nikakav utjecaj na njih.

Materijalizam nam nudi identitet koji je sličan onome što posjedujemo. Drugim riječima, određujemo sebe na osnovi onoga što posjedujemo i što možemo kupiti ovozemaljskim dobrima. Jakov nas upozorava: “Zlato vaše i srebro zahrđa, i hrđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao oganj izjesti tijela vaša. Zgrnuste blago u posljednje dane!” (Jakov 5,3 — Varaždinska Biblija) “Zgrnuti” znači sakupiti i nagomilati mnoga blaga; što je još opasnije, u ovom blagu, bilo da ga je malo ili mnogo, mnogi traže svoj identitet (Luka 12,19-21). Materijalizam je oblik zamjene identiteta. To znači da je identitet mnogih od nas izjednačen s onim što posjedujemo. Naša imovina postaje naš Bog (Matej 6,19-21). Jedna je osoba rekla: “Ja sam ništa bez svoje imovine.” Žalosno je kada se poistovjećujemo samo s ovozemaljskim dobrima koja imamo. To je plitak, prolazan i u krajnjem smislu ništavan način života, posebno za nekoga tko tvrdi da je kršćanin. Poistovjećujemo li se s Bogom ili sa svojom imovinom? Naposljetku, izabrat ćemo jedno ili drugo.

Sotonin je cilj kupiti duše materijalnim dobrima i površnim zamkama koje su privlačne svakom srcu. Materijalizam ne govori, ali zna svaki jezik. Zna kako pružiti zadovoljstvo i bogatima i siromašnima, i nadahnjuje ih da kažu: “Imam sve što mi je potrebno; zašto bih se brinuo o nečem drugom?” Dakle, materijalizam izopačuje um; potiče ljude da se oslanjaju na ono što posjeduju, a ne na Boga. Međutim, sljedeće riječi nude lijek: “‘Ne silom ni snagom, već Duhom mojim’, veli Gospod nad Vojskama.” (Zaharija 4,6 — Varaždinska Biblija) Materijalizam se ne može oduprijeti vodstvu Duha Svetoga kada predamo sebe Bogu i Njegovom milošću odlučimo da nećemo dopustiti materijalizmu da vlada našim životom.

John H. H. Mathews

Ali Bog je imao drukčiji plan. čovjek će te noći umrijeti ostavljajući svoje veliko bogatstvo drugima. “Da, čovjek je lud ako zgrće zemaljsko blago a nema prisne zajednice s Bogom”, zaključio je Isus.

U ovom svijetu ljudi sve mjere novcem, ali Bog ima sasvim drugo mjerilo. Od starine se kaže: Ne možeš ga ponijeti sa sobom. Sve što čovjek može ponijeti jest “bogatstvo koje pred Bogom vrijedi”. Zato psalmist kaže: “Zato se ne žalosti, kad se tko obogati.” (Psalam 49,16) Razmislite koji trenutak gdje je vaše blago.

Randy i William J. Petersen

Ali sačekajte malo. Moljci nemaju zube, zar ne? Kako onda mogu načiniti rupe bilo gdje? Moljci, zapravo, polažu jaja u tkanje tople odjeće. Kada dođe vrijeme iz tih jaja izađu male gusjenice koje svojim specifičnim raljama grickaju sve oko sebe. To može biti upravo vaš pulover. I kada na jesen on ugleda svjetlo dana na njemu osvanu i mnoge rupe, koje se obično ne mogu popraviti.

Ali to je samo jedan pulover. Što kada loše krene s ostalim stvarima koje posjedujemo? Kruh se može upljesniviti, dolazi vrijeme kada se na automobilu pojavi rđa, na kući se mrvi fasada, drvena građa trune. Stvari prolaze, na neugodan način postaju neupotrebljive. I mi prolazimo zajedno sa stvarima. Isus je zato poručio: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga. Nego, sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.”

Koliko vrijedi vaše osiguranje koje ste platili ili koliko su sigurni lokoti koje ste postavili na svome imanju? Koliko vrijedi jamstvo koje stre dobili za automobil, protiv rđe ili koliko vam poznato ime proizvođača može jamčiti za odjeću, protiv moljaca? Što mislite, tko ste vi? Mislite li da vam prolaznost neće ništa? Obratite pozornost na Isusove riječi o čuvanju svojih dragocjenosti: “Sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu!” Kako možemo svoje najdragocjenije sačuvati na nebu? I što je to što se gore čuva?

Ono što se bilježi tamo gore jesu djela koja činimo, ono što otkriva naš karakter. Djela koja činimo kad smo sami, koja činimo kad se odnosimo prema drugim ljudima, djela koja su neposredni odraz našega srca. Vaš je karakter dragocjenost koju vam nitko ne može uzeti. I to je jedina stvar koja se procjenjuje u nebeskim dvorovima i tamo čuva. Bog je dobro znao što je imao na umu kada nam je otkrio tu istinu. Zašto je to baš tako?

Isus je rekao: “Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.” Bog, naš dobri Tvorac, s jedne strane i sotona, naš duhovni neprijatelj s druge strane, neumoljivo se bore za naš um, naše srce. Ako volimo odjeću, automobile i novac više od svih duhovnih vrijednosti, tada imamo posla s moljcima, rđom, inflacijom i vječitim nezadovoljstvom. To je pravi pakao već sada. Kada volimo materijalno više od duhovnoga naše srce se nagriza svim mogućim negativnim emocijama i žudnjama kojima nema kraja. Moral opada, karakter propada.

Ali kada je naše srce na nebu, kada svoj karakter izgrađujemo prema Božjim svetim načelima, tada slažemo bogatstvo koje ima neprolaznu vrijednost. Razmislimo o tome i sjetite se pravih vrijednosti dok je vrijeme, a ne onda kada naiđete na rupe od moljaca, na rđu, trulež ili kada vas okradu.

Željko Bošnjak

Pohlepa za novcem i Bog ne spadaju zajedno. Nitko ne može robovati novcu ili imetku, a istodobno služiti Bogu. Tko tako što pokuša, ubrzo će doživjeti neuspjeh. Priča se za jednog ljubitelja životinja da je u sobi držao kameleona. Pošto se gušter pokušao bojom prilagoditi svom okolišu, kad bi se domaćin vratio kući, krenuo bi u potragu za kameleonom da vidi gdje se tog dana sakrio i koju je boju oponašao. Jedne večeri ga je našao mrtva na tepihu. Gmizavac je uzalud pokušavao istovremeno oponašati različite šare tepiha.

Postoje i kršćani slični kameleonu. Oni pokušavaju učiniti nemoguće: služiti Bogu i obožavati mamona. U gore navedenom tekstu riječ je o tome da su farizeji bili pohlepni za novcem. Tko je pohlepan ne može napuniti želudac, a tko je pohlepan za novcem, nikad ga se neće zasititi. Pjesnik Goethe je u ”Faustu” rekao: ”Novcu privlači, o zlatu ipak sve ovisi. O, mi jadni ljudi!”

Bogatstvo u biti nije zlo, ali je pohlepa za novcem zlo jer onemogućuje iskazivanje ljubavi prema bližnjemu. Možemo li postati robovi pohlepe za novcem? Svakako, jer ona nema veze s količinom novca ili veličinom imetka, već s tim da čovjek još misli samo na njega. Pavao piše: ”Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci…” (2. Timoteju 3,2)

Blizankinja pohlepe za novcem je briga. Isus je rekao: ”Briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ.” (Matej 13,22) Hoće li moja ušteđevina biti dovoljna? Hoće li mirovina biti dovoljna? Kako se mogu osigurati od siromaštva? Mi možemo dopustiti da brige toliko zaokupe da gotovo više i nemamo mjesta za Boga. U tom trenutku smo dospjeli do točke kad Isus kaže: ”Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. … Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” I to je istina!

Waldemar Blume

Ako poželite na televiziji pogledati neku od vaših omiljenih popodnevnih emisija, vrlo je vjerojatno da će neka od tema biti životni stil bogatih, njihove raskošne kuće ili neki od vrlo uspješnih obrta. Suvremeno odijevanje, kućna tehnika, automobili, probrana hrana, sve to zahtijeva naše preispitivanje vlastitoga materijalnoga stanja. Čak iako mnogi među nama svojim prosječnim budžetom još uvijek bolje stoje od najmanje 60% svjetske populacije, mi smo skloni uspoređivati se s bogatijima i biti nezadovoljni. A nezadovoljstvo je opasno po naše duhovno biće.

Ponovno apelirajmo na naše kršćanstvo. Materijalno stanje ne smije biti mjerilo prema kome trebamo vidjeti imamo li Božji blagoslov ili nemamo. Materijalno nikako nije temelj prave sreće, jer je propadljivo. Netko s tri automobila može biti daleko nesretniji čovjek od onoga tko koristi javni prijevoz. Činjenica je da su Božje pogodnosti mnogo trajnije i bolje od onog osjećaja kada primite plaću. I za razliku od mnogih materijalnih stvari koje nam dolaze na um kada razmišljamo o bogatoj kupnji, Božji blagoslovi su besplatni za svakoga tko ima povjerenja u njega.

Kada ste god u kušnji da se smatrate prikraćenima zbog teške materijalne situacije, a osobito kada vam pričaju o financijskim transferima nogometaša ili o zaradi onih koji rade u inozemstvu, posegnite za Biblijom i pronađite 103. psalam i pročitajte čime vas to sve Bog blagoslivlje u potpunosti besplatno. Tamo piše: “On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje.” Ovo podsjeća na događaj s bolesnim čovjekom koga su prijatelji spustili kroz krov u prostoriju gdje je Isus propovijedao. Prije nego što je bolesnik imao priliku progovoriti Isus mu je rekao: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” Često, više od same tjelesne boli ili bolesti, veći je užas koji osjećamo kada tonemo u grijehe, u otuđenje od Boga i ljudi. Vjerom u Krista to prestaje biti problem. U istome psalmu kaže: “Kako je istok daleko od zapada tako udaljuje od nas bezakonja naša.”

Dalje, sljedeći redak 103. psalma otkriva još besplatnih Božjih blagoslova: “On ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju.” Gotovo svatko je danas prezaposlen, ali naša djeca znaju da nas mogu dozvati i prekinuti u svako doba dana ili noći i mi ćemo za njih učiniti sve što možemo da im pomognemo. Tako nas i kralj David u ovome psalmu podsjeća da je Božja ljubav prema nama jednaka, čak naslućujemo da je veća i dublja nego što je mi imamo za svoju djecu. Piše: “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.”

I još jedan naglasak na Božji blagoslov koji u današnje materijalističko vrijeme ne moramo platiti, a obećava nam ono što najviše trebamo: “Život ti ispunja dobrima.” Zapanjili biste se kada biste razmislili o tim dobrima koje spominje Biblija. Mogu li to biti duboka iskustva koja ste proživjeli i koja su vas nečemu naučila? A što kažete za prijateljstva koja imate? Spomenimo čak i materijalne stvari koje su vam od koristi. Tu su i duhovna otkrića koja su vas tijekom života prosvijetlila i oplemenila. Neki se, nadalje, mogu pohvaliti raznim darovima – glazba, gluma, neka majstorska vještina, bavljenje sportom, slikanje, govorništvo, itd. A Pavao još hvali Boga zbog toga “što može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti”.

I tako bismo mogli nabrajati mnoge blagoslove kojima smo obdareni, a koji ne ovise o našoj materijalnoj situaciji. Otkrijete ih sami svojom vjerom. Kada shvatite da ste stvarno bogati u Isusu Kristu i njegovoj ljubavi, nećete imati razloga za nezadovoljstvo. A kada se usporedite s drugima koji su možda manje sretni od vas, poželjet ćete i vi pokazati takvu ljubav. Tada ne oklijevajte.

Stephen Chavez