Betlehem. Mjesecima ranije pastire je na istim ovim brežuljcima iznenadilo „mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: ‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’“ (Luka 2,13.14). Obećanje mira bilo je jako dobrodošlo. No, ove noći, dok su Herodovi vojnici izvršavali svoju groznu dužnost – sustavno ubijanje svih dječaka od dvije godine i mlađih, a moguće je da su među njima bili i sinovi tih istih pastira – anđeoska poruka o „miru na Zemlji“ tugujućim obiteljima u Betlehemu vjerojatno je izgledala poput neumjesne šale.

Ovo se dogodilo tijekom poznatog razdoblja Pax Romana, „Rimskog mira“, u razdoblju od 27. prije Krista do 180. po Kristu. Mir je u ovom slučaju relativan pojam, budući da su u to vrijeme mnogi vladari ubijeni ili su počinili samoubojstvo. Doista, od prvih jedanaest rimskih vladara za samo dvojicu možemo sa sigurnošću tvrditi da su umrla prirodnom smrću.

Herod Veliki, koji je naredio „ubijanje nevine dječice“ u Betlehemu i okolici, ubio je nekoliko osoba u svojoj vlastitoj obitelj za koje je mislio da bi mogle ugroziti njegovu vladavinu, uključujući tu i svoju drugu ženu Mariamnu I. Njegov sin, Herod Antipa, pogubio je Ivana Krstitelja zbog obećanja jednoj djevojci. Rimska vojska bila je uključena u više od 30 velikih bitaka tijekom ovog razdoblja „mira“, uključujući četverogodišnji rat koji je svoj vrhunac imao u razaranju Hrama u Jeruzalemu. Takav je bio „Rimski mir“. Istražujući povijest uzalud ćemo tragati za dužim razdobljima u kojima su ljudi živjeli u miru.

Mir danas?
Mir je još uvijek teško naći. Dok Rusija silom pokušava postupno progutati Ukrajinu poput pitona koji guta svoj plijen; dok ISIS/ISIL proglašuje novi kalifat, u kojemu je obezglavljivanje javni događaj; dok Boko Haram otima oko 300 djevojčica; dok je Kina sve ratobornija na Pacifiku, mir je rijetka pojava. Predsjednik Barack Obama obećao da će povući američku vojsku iz Iraka, no nakon užasne snimke obezglavljivanja dvojice američkih novinara, našao se, kako je to nazvao CNN, „u zapanjujućem zaokretu od svoje ranije politike“, pojašnjavajući zašto je sada tamo želio uposliti vojne snage.

Čak i kada pogledamo narode koji službeno nisu u ratu, vidimo prosvjede u Fergusonu, u Missouriju; izvješća o više od 1.400 silovanja u Ratherhamu, u Engleskoj; narko-kartele u Meksiku; trgovinu ljudima posvuda, te piratstvo uz obalu Somalije. Osvrćući se na prošlost, uzaludno tražimo razdoblja stvarnog mira.

Možemo razumjeti zašto je Longfellow, usred Američkog građanskog rata napisao: „I u očaju pognuo sam glavu; ‘Nema mira na Zemlji,’ rekoh; ‘Jer mržnja je jaka, ruga se pjesmi mira na Zemlji i dobroj volji među ljudima!’“

Mogli bismo anđelovu objavu mira shvatiti tako da će oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja živjeti u miru. Na žalost, potvrdu za to ne možemo naći u životima apostola. Znamo da je Herod obezglavio Jakova (Djela 12,2). Desetorica od njih, prema tradiciji, izbodeni su, razapeti, probodeni kopljima, nasmrt pretučeni, spaljeni ili su doživjeli nasilan kraj. Jedino je Ivan umro prirodnom smrću, no, ponovno prema tradiciji, bilo je to nakon što je preživio bacanje u kotao kipućeg ulja.

Sve ovo je samo opis načina na koji su završili svoje živote. Pavao opisuje svoje iskustvo: „Od Židova sam primio pet puta po trideset i devet udaraca. Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru. Bio sam na čestim putovanjima u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće, u trudu i žeđi, u zimi i golotinji“ (2. Korinćanima 11,24-27). A njegova se cijela služba događala unutar zaštitničkog zagrljaja mirnog Rimskog Carstva! Mnogi drugi apostoli bili su izloženi opasnosti daleko izvan rimskog područja, na teritoriju današnje Rusije, Indije i Kine.

Ovo nas ne treba čuditi. Isus je upozorio svoje učenike: „Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač“ (Matej 10,34). Večer prije raspeća rekao im je: „Sjetite se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali, i vašu će držati.“ (Ivan 15,20), i „U svijetu ćete imati patnju“ (Ivan 16,33).

Što je „mir na Zemlji“?
Što znači, ako uopće išta znači, anđelova objava „mira na Zemlji“? Očito, ne znači mir među narodima, ili Isus ne bi pretkazao stalne „ratove i glasine o ratovima“ (Matej 24,6). Prema onome što znamo iz Isusova učenja te iz životnih primjera apostola, ne znači ni to da će oni koji slijede Isusa živjeti u miru sa svima oko sebe. Kakva li je to onda vrsta mira? Koja mu je svrha?

Iste one noći kada je Isus upozorio svoje učenike da će se suočiti s progonom i nevoljama, rekao im je i ovo: „Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!“ (Ivan 14,27). Biblija nam pokazuje kakvu vrstu mira je Isus iskusio. Ovaj izvještaj nalazimo u četvrtom poglavlju Evanđelja po Marku.

„Uto nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali. On bijaše na krmi i spavaše na jastuku. Tada ga probudiše i reknu mu: ‘Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?’ On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina.“ (Marko 4,37-39).

Vidite li to? Oluja je šibala valovima dok se nisu počeli prelijevati preko rubova i puniti lađicu. I tijekom svega toga – zavijanja vjetra i udaranja valova – Isus je spavao. Kada je rekao „mir svoj dajem vam“, mislio je na ovu vrstu mira. To je mir koji su anđeli objavili pastirima. I na kraju, to je jedina vrsta mira koju možemo doživjeti na ovoj Zemlji. Ako naš mir ovisi o miru među narodima, plemenima i klanovima oko nas, tada je to mir koji nam može oduzeti bilo tko od njih, u bilo kojem trenutku.

Ako naš mir ovisi o tome da nas nitko s kime dolazimo u dodir ne proganja, onda nam ga može oduzeti bilo koja sebična ili ljutita osoba. No, ako naš mir dolazi iznutra od Krista, onda nam ga nitko ne može oduzeti. Ovaj mir može posjedovati svatko. Sve što je potrebno učiniti jest osloniti se na Isusa kao našega Spasitelja. Nema drugog načina na koji bismo ga mogli iskusiti. Kao što je to rekla Ellen White: „Kristov mir – novac ga ne može kupiti, sjajan talent ga ne može zapovjediti, razum ga ne može osigurati; on je dar od Boga.“

Istodobno je Isus svoje učenike upozorio da će imati nevolje: „Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33).

Bit će mir na Zemlji
Evo i zadnjeg dijela. Dokle god grijeh i smrt postoje na ovome svijetu, bit će nevolje. No, dolazi vrijeme kada će ovaj svijet, sa svim svojim sukobima i patnjama, biti zamijenjen novim. Isus je apostolu Ivanu pokazao viđenje: „novo nebo i novu zemlju, jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja“ (Otkrivenje 21,1). U ovom novom svijetu „smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe“ (redak 4). To je svijet u kojem „vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu kao govedo… nitko neće činiti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj – govori Jahve“ (Izaija 65,25).
Mir na Zemlji? Da, jednoga dana uistinu će biti mir na Zemlji.

Ed Dickerson

Najčešće rabimo GPS koji moja supruga ima na svom mobilnom telefonu. Ona jednostavno svom telefonu kaže kamo želimo stići i on za nas planira put, kaže nam koliko nam otprilike treba vremena, upozorava nas na svako skretanje, a kaže nam i da smo stigli na odredište. Ako skrenemo s puta koji nam je predložio, uređaj odmah reagira prilagođujući svoje upute tako da nas dovede do cilja unatoč skretanjima s pravog puta koja su nam se dogodila.

Ne bi li bilo divno kada bismo imali takvo što da nas vodi u životu? Pa, kao što pretpostavljate, vjerujem da imamo. Proročanstva su jedan od Božjih darova, a njihova je prvenstvena svrha da nas u ovom životu vode k vječnosti.

Najvažniji posao proroka bio je prenošenje poruke koju im je Bog dao za ljude kojima ju je namijenio. Ove su poruke uglavnom govorile ljudima što Bog želi da čine, na koji način Bog želi da žive, ili su ljude koji su griješili, koji su odbacivali Njegovo vodstvo, upozoravale na neizbježne posljedice.

Naravno, mnogi ljudi su ove stvari razumjeli, no nisu postali prorocima. Pravi proroci bili su oni koje je Bog pozvao na izvršenje neke osobite zadaće ili da budu Njegovi glasnogovornici. On im je rekao što trebaju reći i kome. U stvari, „rekao“ i nije najbolja riječ. Bog je nekim prorocima prenio svoju poruku tako što im se obratio riječima, no rabio je i druge načine prenošenja poruke. Koristio je najmanje šest različitih načina.

Anđeli

Bog proroku nije uvijek davao poruku izravno, već mu je poruku umjesto Njega uputio anđeo. Primjer ovog načina nalazimo u prva dva retka knjige Otkrivenje: „Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim što se ima uskoro dogoditi. I on [Isus, ili Bog] to pokaza znacima po svom anđelu kojega posla svome sluzi Ivanu. Ovaj svjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista – za sve što je vidio“ (Otkrivenje 1,1-2).

Iako je Bog ponekad slao anđele kao svoje vjesnike, uglavnom je svoje poruke osobno prenosio proroku. Činio je to na sljedeće načine:

Snovi

To je nešto poput božanskog videa koji seže u prorokov um i stavlja u njega slike. Te slike prenose poruku koju Bog želi da prorok prenese dalje. Ovaj način prenošenja poruke, te sljedeći koji ćemo navesti nakon ovoga, razlikuju se uglavnom po dobu dana u kojemu se javljaju. Biblijska knjiga Daniel sadrži oba primjera.

Prvo veliko proročanstvo u Danielovoj knjizi dano je u snu. Nabukodonozor, babilonski kralj, usnuo je san koji je smatrao vrlo važnim. San je bio simboličan i Nabukodonozor nije znao što simboli znače, pa je pozvao svoje poganske savjetnike da mu pomognu.

Bog je nakon njihova neuspjeha, djelujući iza kulisa, povezao Nabukodonozora s Danielom koji je učio za savjetnika, a koji je obožavao Boga. Daniel je molio Boga za pomoć, pa mu je te noći Bog dao isti san koji je prije dao Nabukodonozoru, no ovaj put je uključio i njegovo tumačenje. Daniel je to prenio Nabukodonozoru, a i nama danas. Sve to nalazimo u drugom poglavlju Danielove knjige u Bibliji.

Viđenja

Kako bi svoje poruke prenio svojim prorocima Bog je rabio i viđenja. Viđenja su poput snova koje Bog ljudima šalje danju, umjesto noću. Prorok prima viđenje dok je budan, a ne za vrijeme spavanja. (U Danielu 7,1 prorok izjednačuje snove i viđenja). I u Novom zavjetu pisac knjige Djela apostolskih piše kako je đakon Stjepan, dok je njegova vjera bila na kušnji, imao viđenje „Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane“ (Djela 7,56).

Glas (bez tijela)

Bog ponekad govori proroku samo svojim glasom. Samuel je bio još dijete kada je prvi put čuo Božji glas koji mu govori. Jedne večeri, tek što je legao u krevet, začuo je kako ga netko doziva, pa je pošao svećeniku Eliju, kod kojega je živio, te ga upitao što želi. Eli mu je rekao da ga nije zvao i neka se vrati u svoj krevet.

Ovo se ponovilo nekoliko puta i konačno je Eli rekao Samuelu neka sljedeći put kad začuje glas kaže: „Govori, sluga tvoj sluša“ (1. Samuelova 3,9). Kada je Samuel ponovo začuo Glas, odgovorio je onako kako mu je Eli savjetovao i Bog mu je dao poruku koju je trebao reći Eliju i njegovoj obitelji.

Licem u lice

Kada je Bog pozvao Mojsija da napusti svoj siguran, miran život i povede Izrael iz Egipta, Mojsije se složio s time, iako bi radije ostao tamo gdje se nalazio (Izlazak, 3 i 4). Jasno je da je Mojsije bio jedan od Božjih proroka te da je imao tako blizak odnos s Bogom da je osoba koja je pisala njegov posmrtni govor rekla: „Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice!“ (Ponovljeni zakon 34,10).

Isus

I na kraju, Isus je dao najtočniju sliku života kojim Bog želi da živimo, živeći osobno takvim životom. Učenici koji su bili apostoli, a kasnije i proroci, saznali su Božju volju promatrajući Isusov život, te su o tome posvjedočili propovijedanjem i pisanjem u Bibliji.

Zašto je Bog svoje poruke prorocima davao na različite načine? Možda stoga što su proroci imali različite osobnosti. Ili je Bog želio da poruke budu oblikovane na način koji će sigurno privući pozornost onih koji su ih trebali primiti.

No još je važnije pitanje: Zašto je Bog preko proroka poslao poruke koje želi da i mi primimo? Zašto jednostavno ne govori svakome od nas izravno?

Bog je ljudima uvijek govorio izravno, kako prorocima, tako to čini i dalje. On nam govori u prirodi, u odnosima s drugim ljudima, preko Svetog Duha i putem Biblije. A na osobit način nam je govorio preko Isusa, i u Starom i u Novom zavjetu. No mi baš ne slušamo, pa stoga ponekad pomiješamo stvari. (U stvari, uspijevamo pomiješati stvari čak i onda kada slušamo!)

Preko proroka – Božji GPS – primamo pouzdanu verziju Božjeg vodstva koja će nas voditi u životu do konačnog cilja – Božjeg doma u kojemu, kako On kaže, ima mjesta za nas za cijelu vječnost. I kao što je to kralj Jošafat rekao: „Pouzdajte se u Jahvu, svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!“ (2. Ljetopisa 20,20).

David Jarnes

Neki su mislili ako u letećem tanjuru dođu neki sa svojom superiornijom inteligencijom, da to može biti opasno za našu planetu, jer oni bi možda htjeli počiniti velika razaranja na njoj.

Sigurno ste slušali ili čitali što se dogodilo kada je Orson Welles emitirao preko radija emisiju “Rat svjetova” i kako su mnogi tada počinili samoubojstvo. Kasnije su došli suvremeniji filmovi o tome. U tim filmovima se promijenio stav prema vanzemaljcima. Oni su postali ljupki prijatelji, koji su spremni i pomoći.

Biblija kaže da će biti posjeta iz svemira. Bit će to Isusov povratak. Neki misle da nije bitno kako On dolazi i stoga ne trebamo to ni znati. Kad dođe, dođe. Predlažem vam da učinimo sve da bismo dobro razumjeli ne samo da će doći, već i neku blizinu vremena kao i način Njegovog dolaska. U Novom zavjetu spominje se 300 puta Njegov dolazak. Kada to Bog toliko naglašava, zar ne bismo i mi trebali staviti naglasak na to? To je naša nada, blažena nada. Isus je dosta toga imao reći o svom povratku. “Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.“ (Ivan 14,1-3).

To je Isusovo direktno obećanje da će ponovno doći. Ovo se u Bibliji spominje kao blažena nada i slavno obećanje. Naš Gospod Isus ponovno dolazi na našu zemlju. Kada su ga učenici gledali kako odlazi na nebo, to ih je nadahnjivalo blaženom nadom. U trenucima kada se Pavao spremao umrijeti, to mu je davalo hrabrosti. Vjerovao je da će Isus ponovno doći i uskrsnuti svoje svete. „Jer ja se već žrtvujem, i vrijeme moje smrti blizu je. Dobar sam boj vojevao, trku svršio, vjeru očuvao. Uostalom, meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospodin u dan onaj, pravedni sudac; a ne samo meni, nego i svima, koji su ljubili dolazak njegov.“ (2. Timoteju 4,6-8).

Nedugo nakon ovih riječi Neron je dao pogubiti Pavla, ali se on nije bojao. On je imao tu nadu da se Gospod vraća i da će uspostaviti svoje kraljevstvo koje će vječno trajati. To je nada i današnjih kršćana. Bog je rekao: “Doći ću ponovo!” Ovo obećanje važi za sve ljude.

Gospod kaže da moramo znati kako će On doći da ne budemo prevareni. On je rekao da će ustati lažni kristi i lažni proroci koji će pokazati velike znakove i čudesa da bi prevarili ako bude moguće i odabrane. Da li đavo može činiti čuda? O, da. Učinit će čak i takvo čudo u kojem će učiniti da i vatra pada s neba. A sve u namjeri da vrati ljude u stanje kada više neće moći razlikovati pravi Kristov dolazak od falsifikata. Zato Biblija mnogo govori o Kristovom drugom dolasku i mnogo o lažnim kristima. Što bi se dogodilo da jednog dana upalite vaš TV i reporter govori o veličanstvenom biću koje se upravo pojavilo u nekom kraju naše zemlje i čini čuda, liječi bolesne, ima bradu i kestenjavu kožu? Veličanstveno biće, koje tvrdi da je Isus. Možda biste to pročitali u novinama ili na internetu. Možda bi netko odmah pojurio u to mjesto. Ili biste odmah otvorili vašu prašnjavu Bibliju, koja stoji na vašoj polici i tražili da čujete što ona želi reći. Zbog toga je potrebno da znamo što Biblija kaže jer će prijevara biti veoma jaka. Toliko jaka da ne bi i najsigurniji smjeli biti sigurni. Naša vjera treba da bude sagrađena na kamenu, a ne na našim osjećajima.

Sjećam se moje supruge kada me je molećivim očima gledala i malo preplašeno rekla: “Trudovi se pojačavaju, vozi me u rodilište”. Ja sam mislio da to nije tako, ali bijega i odlaganja nije bilo. Došlo je vrijeme da se rodi i rodila se beba. To se moralo dogoditi i dogodilo se.

Isus će doći. To se mora dogoditi. Da, mi želimo imati posjetu iz svemira. Na nebu se vrše posljednje pripreme da bi se došlo na ovu zemlju. Velika procesija je na svom putu.

Ja hoću biti spreman, a vi? Kakva je to čast koja nam je data da licem k licu vidimo Isusa jednog dana kada dođe.

Doug Batchelor

“Razmišljam nešto o vašoj zemlji”, rekao je Rus ozbiljno gledajući svoga prijatelja. “Je li to doista velika zemlja čuda o kojoj svi mi stalno slušamo, ili i vi imate svojih problema?” Amerikanac je odmahnu glavom, a zatim počeo objašnjavati.

“Da, mi imamo svoja prekrasna prirodna prostranstva i bogate gradove. Ali kao suprotnost tome, imamo i beskućnike koji lutaju ulicama, spavaju u kartonskim kutijama i noći provode pod mostovima. Imamo zemlju bogatih obitelji koje žive u uglednim predgrađima, ali i rastavljene obitelji i razočarane tinejdžere koji propadaju naočigled, čeznući za ljubavlju i toplinom.

Mi imamo poznate sportaše, glumce i političare, ali i narkomane, alkoholičare i bludnice. Amerika je zemlja velikih suprotnosti. Mi imamo svoj mir i slobodu, ali i svoje strahove i nesigurnost zbog zločina, zaraznih bolesti i ekonomske krize…”

Rus je podigao svoju ruku da zaustavi to nabrajanje i upitao: “To znači da se vaši problemi ne razlikuju od naših. Ali gdje vi, gospodine, vidite rješenje tih problema?”

Bez ikakvog oklijevanja Amerikanac je odgovorio: “Mnogi Amerikanci vjeruju da postoji samo jedno jedino rješenje – kralj!”

Rus je bio šokiran: “Kralj? U Americi?”

Amerikanac je spokojno odgovorio: “Da, kralj! Jedan posebni kralj koji bi trebao uskoro doći i riješiti sve što muči svijet. Ja mislim na kralja Isusa Krista!”

Kralj Isus! Ljudi i žene već dvije tisuće godina iščekuju njegovu vladavinu, držeći se obećanja da će se vratiti. Kršćani nikada nisu izgubili nadu da postoji rješenje za sve zločine, bolesti, smrt i teškoće u životu. Isusovo obećanje o povratku jedina je nada da će ljudi preživjeti, jedina sigurnost da o njihovoj sudbini neće odlučivati nepredvidive svjetske sile.

Ali Biblija opisuje da će prije samog Isusovog dolaska sotona pokušati zavesti svijet kroz lažni Kristov dolazak. Znajući to, Isus nam je otkrio točne pojedinosti svoga dolaska kako bismo prepoznali prijevaru, jer ako ne budemo znali kako prepoznati pravog Isusa, iskusni varalica će nas lako prevariti. Razmislimo za trenutak: zamislimo da smo uključili večernji dnevnik i čuli novinara kako govori da se Isus pojavio. Sve su se televizijske mreže sjatile u New York. Kamere prate plemenito biće kako liječi bolesne, čini čuda, izgovara poruke ljubavi, mira i kršćanskog jedinstva. Zatim prikazuju mase ljudi koji se guraju da ga vide i dodirnu. U svim mjestima u kojima se taj prijenos vidi – u Berlinu, Pekingu, Singapooreu, Cairu, Moskvi, Rio de Janeiru – ljudi reagiraju suzama i uzbuđenjem kakvo se još nije vidjelo u naše doba.

Što ćete vi učiniti? Kada to biće dođe u naš dio Europe, hoćete li istrčati da ga vidite? Hoćete li pasti na koljena i obožavati ga?

Bez jasnog poznavanja onoga što Biblija kaže o Kristovom povratku, bit ćemo podložni svakoj inteligentnoj prijevari koju zamisli božji neprijatelj. Isus je rekao: “Zato reknu li vam: ‘Eno ga u pustinji!’ –  nemojte izlaziti! ‘Eno ga u tajnim odajama!’ nemojte vjerovati!” Upozorenje našeg Gospodina je nedvojbeno – čovjek može učiti kao Krist, može liječiti kao Krist, može zvučati kao Krist, može čak prevariti i mnoge kršćane, ali taj je čovjek ipak samo lažni Krist. Zato je važno ne oslanjati se čak ni na vlastita osjetila. Biblija je jedini siguran vodič.

Kristov će povratak biti vidljiv svima. Mi nećemo morati uključivati televizore da bismo na dnevniku gledali taj događaj. Mi ćemo ga osobno vidjeti, jer Biblija kaže: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko.” Zamislimo to. Umorne oči starih i iscrpljenih koji s Isusom očekuju vječnu mladost. Blistave oči djece. Inteligentne oči mladih. Suzne oči žalosnih. Čak i oči slijepih koji će tada progledati. Svi će ga ugledati!

Isus neće doći sam. Pratit će ga mnoštvo blistavih anđela koji će ispunjavati nebo neviđenim sjajem i pjesmom. Osim toga, Krist neće biti nekakav duh, već će se očitovati u tijelu, upravo kako je i otišao sa Zemlje. Kao dodatak tome, Biblija tvrdi da iako će doći isti kakav je bio prije dvije tisuće godina, Isus kralj neće stati nogom na tlo, već će na oblacima obići cijeli planet.

Zatim tu će biti i dramatičnih promjena u prirodi kao mnoštvo munja, udaranja gromova, neviđenih potresa. A sve će to nadjačavati neobično jak zvuk trube i Božji glas koji će pozivati u život mrtve vjerne ljude. Kako? Nismo li upravo spomenuli mrtvace? Da. Jedan od najupečatljivijih znakova po kojima će se raspoznavati pravi dolazak pravog Isusa Krista je masovno uskrsnuće mrtvih koje će se odvijati pred našim očima.

Vidimo li kako prijevare blijede kada se usporede s biblijskim prikazom Kristovog dolaska? Ako ga ne bude vidjelo svako ljudsko oko, ako ne bude došao u pratnji mnoštva anđela, ako ne bude uputio poziv na masovno uskrsnuće vjernih umrlih, onda to neće biti pravi Krist. To je tako jednostavno. Ostaje samo pitanje: Hoćemo li biti spremni za taj slavni događaj? O tome odlučujemo već danas. Danas još imamo priliku izabrati Isusa za svoga Spasitelja. Biblija kaže da će toga slavnoga dana biti mnogih koji će bježati pred njegovom pojavom, ali će biti i onih koji će govoriti: “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio!” Hoćemo li i mi biti među njima? Kristov poziv glasi: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” Ali ima i nešto što do sada vjerojatno niste znali – i vaše je ime na toj svečanoj pozivnici.

Mark Finley

Nije bilo razloga da se pastiri plaše, jer je anđeo saopštavao slavno Božje otkrivenje i plan za čovječanstvo. Dolazak Spasitelja na svijet je razlog za radost a ne za strah. Pogledajmo bolje šta je to anđeo rekao?

Prvo, primjetimo sam karakter poruke. Anđeo je objavio “dobru vijest za veliko radovanje”. To je radostan događaj, kada Spasitelj dolazi na svijet i kada ga mi primamo. Isus je rekao: “Tako, kažem vam, nastaje i radost pred Božijim anđelima zbog jednog grešnika koji se pokaje.” (Lk. 15,10)

Nijedna radost nije ravna ovoj. Nijedna radost se ne može mjeriti sa radošću spasenja od grijeha.Drugo, primjetimo kome je poruka bila namijenjena. Ono što je anđeo rekao nije se odnosilo samo na pastire, već na “sav narod”. Isus je Spasitelj svijeta. Spasenje je dostupno svakoj ljudskoj rasi, boji kože, klasi ili rodu.

Treće, primjetimo suštinu poruke. Anđeo je rekao da je Isus “Krist Gospod”. Isus je Spasitelj palog, grešnog čovjeka (Mt. 1:21). Isus je “Krist” (“Krist” znači, pomazanik), jer ga je Bog pomazao (izabrao i ovlastio), da bude taj koji će čovječanstvu donijeti iscjeljenje i spasenje (Djela 10,36).

Što su uradili pastiri, kada su primili ovu Božju poruku? Oni su pokazali veoma veliki interes za njega. Čim su anđeli nestali, pastiri su se uputili u Betlehem, da vide Spasitelja. Oni su pošli u žurbi, nisu oklijevali. Kada je netko iskren i ozbiljan u vezi sa svojim osobnim spasenjem, on će odmah, brzo krenuti tražiti Spasitelja i tražit će ga dok ga ne nađe. Isus je rekao: “Blago gladnima i žednima pravednosti, jer oni će se nasititi.” (Mt. 5,6).

Kada su pronašli Spasitelja oduševljenje pastira nije splasnulo. Kada su ugledali Isusa ispričali su sve što su saznali od anđela. Vijest je bila isuviše radosna, da bi je zadržali samo za sebe. Oni su je govorili svima na svom putu, svima koji su htjeli čuti. Kršćani prvog stoljeća su to isto radili: “Oni su se raspršili, propovijedali su Riječ kud god su išli.” (Djela 8,4)

Da li se ovo može reći i za tebe?

Chris Reeures

Anđeli su se javili skromnim pastirima, koji su na betlehemskim ravnicama napasivali svoja stada. Prvo se pojavio jedan anđeo, odjeven u nebesku opremu; i pastiri su bili tako iznenađeni i uplašeni da su samo sa neizrecivim divljenjem mogli da gledaju čudesnu slavu nebeskog posjetioca. Gospodnji anđeo im je pristupio i rekao: “Ne bojte se, jer gle, javljam vam veliku radost… jer vam se danas rodi spas, koji je Krist Gospod, u gradu Davidovu!”

Njihove se oči još nisu ni privikle na slavnu prisutnost jednog anđela kada je, gle, cijela ravnica zablistala čudesnom slavom mnoštva anđela koji su ispunili betlehemske ravnice. Anđeo je utišao strah pastira prije nego što je otvorio njihove oči da vide mnoštvo nebeske vojske, kako složno slavi Boga i govori: “Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja!”

I tada su uši smrtnika čule melodije Neba i nebeski hor se, završivši svoju nezaboravnu himnu, povukao na Nebo. Svjetlost je izblijedjela i sjenke noći ponovno su se spustile na brežuljke i ravnice Betlehema; ali je u srcima pastira ostala najsjajnija slika koju je ikada ugledalo oko smrtnika. Blagoslovljeno obećanje i uvjeravanje u dolazak Spasitelja svih ljudi na naš svijet, koje je njihova srca ispunilo radošću i veseljem, pomiješalo se sa vjerom i čudesnom Božjom ljubavlju.

Ellen G. White

Još jedna godina života preselila se u prošlost. Nova godina se otvorila pred nama. Kako će izgledati njezini izvještaji? Kako će izgledati zapisi na njezinim još uvijek neokaljanim stranicama? Način na koji provodimo svaki novi dan donijet će odgovor na ovo pitanje. …

Uđimo u ovu novu godinu sa srcima koja su očišćena od svake prljavštine sebičnosti i oholosti. Odbacimo svaku grešnu sklonost i postanimo marljivi učenici u Kristovoj školi. Nova godina otvara pred nama svoje neokaljane stranice. Što će na njima biti napisano? …

Potrudimo se da uđemo u ovu novu godinu s pravednim namjerama i neporočnim pobudama kao bića koja će Bogu dati odgovor za sve. Svi trebamo imati na umu da naša djela odlaze u povijest zapisana perom anđela izvještača. Ti ćeš se s njima sresti još jednom kada sud zasjedne i knjige se otvore. …

Ako se povežemo s Bogom, izvorom mira, svjetla i istine, Njegov Duh će poteći preko nas da osvježi i blagoslovi sve oko nas. Ovo može biti i posljednja godina našeg života. Zar ne bismo trebali ući u nju duboko razmišljajući? Zar ne bi iskrenost, poštovanje i velikodušnost trebali obilježavati naše držanje prema svemu?

Nemojmo ništa uskratiti Onome koji je za nas dao svoj dragocjeni život. … Posvetimo Bogu svu imovinu koju nam je povjerio. … Iznad svega predajmo sebe Njemu kao dragovoljnu žrtvu.

Neka početak ove godine bude vrijeme koje se nikada neće zaboraviti – vrijeme kada će Krist moći doći među nas i reći: “Mir vama!” (Ivan 20,19) Braćo i sestre, pojedinačno i zajednički, sretna vam Nova godina!

Mi živimo u djelima, a ne u godinama; u mislima, a ne u udisajima; u osjećajima, a ne u brojkama na brojčaniku. Trebali bismo mjeriti vrijeme otkucajima srca. Najviše živi onaj koji najviše misli, najplemenitije osjeća, najbolje postupa.

Ellen G. White

Kao dijete živio sam u zaštićenoj sredini. Nije bilo televizora ni interneta, a moja omiljena pjesma bila je “Znam da Isus voli me.” No, znao sam za ovaj kozmički rat između dobra i zla i naučio voljeti dobro. Sad sasvim jasno vidim da velika borba bjesni u prostorijama izvršnih odbora, vlasti i u medijima. Znam da sukob između Bogu odanih sila i Luciferove pobunjene anđeoske vojske, koji se odigrava u pozadini, čini da stvari izmiču nadzoru. Svaki dan u novinama vidim ljudske žrtve – ranjene, osakaćene, mrtve. Premda je još možemo nazrijeti, Božja slika je gotovo izbrisana. “A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode!” (Iz 60,2) Ovo nije igra. “Jer naša borba nije protiv krvi i tijela”, piše apostol Pavao, “nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.” (Ef 6,12) Ne možemo biti promatrači u ovom kozmičkom ratu. Mi smo bojno polje.

Put k pobjedi
Milijuni ljudi reagiraju na ovaj sukob pokušavajući “otkriti boga u sebi” i “osloboditi urođenu dobrotu”, no najmanje nam treba da nam neki “duhovni” stručnjak govori kako smo divni. Vijesti nam govore drukčije i naš osjećaj krivnje vrišti da nam je potrebno nešto više od toplih riječi. Kao uvijek, Biblija sadrži istinu: “Podmuklije od svega je srce, jedva popravljivo. Tko da ga pronikne?” (Jer 17,9) Nije mi potrebna još jedna knjiga “Sam svoj majstor”, potreban mi je Spasitelj.

U određenom smislu veliki kozmički rat je paradoks. Znam da bjesni, vidim ga na ulicama, slušam preko radija, osjećam ga u svojemu srcu. S druge strane imam mir i sigurnost jer znam da je Bog već pobijedio. Moram stalno dolaziti na razmeđe bitke na Golgoti, gdje je Bog porazio vojskovođu tame.

Njegov prvi manevar bio poslati Logos, Riječ, iza neprijateljskih linija. (Vidi Ivan 1.) Grčki su filozofi smatrali logos sveprožimajućom životnom silom koja sve u prirodi drži u ravnotežu a svemir na okupu. Kao njegovi suvremeni odjeci u pokretu new agea, ovo je gledište bilo djelomično ispravno. Ali apostol Ivan je logosu dao ime — Isus, Božji Sin.

Logos je, zapravo, uzeo na se ljudsko tijelo i ušao u srce neprijateljskog teritorija: “Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka, dođe na ovaj svijet… I Riječ tijelom postala i nastanila se medu nama.” (Iv 1,9.14) To je bila strategija koja je pobjeđivala. U Isusu vidim jasne opcije u tom ratu: nasilje ili slobodan izbor, mržnju ili ljubav. Vidim voljenog Stvoritelja svemira prikovanog na rimski križ i znam što grijeh čini. Vidim voljenog Stvoritelja kako dotiče oči slijepcu, liječi gubavca, oprašta preljubnici, i znam što čini dobrota. Želim biti dio dobra.

Na neki tajanstveni način na tom križu je sam Bog preuzeo odgovornost ubijanja poludjelog raka mojega grijeha. Zahvaljujući svojoj smrti, dao mi je život. U svojoj boli donio mi je olakšanje. Pomoću križa premostio je ponor koji me je odvajao od Njega. Isusovo uskrsnuće, to svjetlo koje je bljesnulo u tami, zapečatilo je Luciferovu sudbinu. Ali Lucifer nastavlja hramati, nastoji prikupiti vojsku i postupa kao da su rezultati kozmičkog sukoba još uvijek neizvjesni. Znam da će to pokušavati do kraja vremena.

Kozmički sukob oštri naš vid: susjedi vrijede više od bankovnog računa, duhovna dimenzija od stvarnosti, popuštanje sebi traje kratko, obitelj vrijedi više od posla, Božja su pravila zaštita. Grijeh smatram ozbiljnim, pokušavam ostati duhovno čvrst i nikamo ne idem bez “oružja spasenja”. “Da, nekoć ste bili tama”, piše apostol Pavao, “ali ste sada svjetlo u Gospodinu. Živite kao djeca svjetla.” (Ef 5,8) To znači: on želi da živim “u svakoj vrsti dobrote, pravednosti i istine” i da se odlučujem “za ono što je Gospodinu milo”.(Redci 9.10.)

Nastojat ću slijediti Njegove zapovijedi — ne zato da bi me On volio, već zato što me već voli. A budući da sam povezan s Bogom, siguran sam u Njegovu potporu u ovom ratu.

Pjesma pobjede
Jednog dana taj će rat završiti. Božje će svjetlo prodrijeti kroz tamu groba, kao što je John Donne napisao: “Smrti, umrijet ćeš!” Bog će osnovati sud za ratne zločine i svi ćemo žeti posljedice svojih odluka. Otac laži suočit će se s konačnom istinom. Nitko neće pjevati pjesme Marilyna Mansona “Antikrist superstar” ili “Mali rog”, nego samo pjesmu izbavljenja Mojsija i Janjeta. Bebe će ponovno biti sigurne u majčinim rukama. Trgovine pornografijom, hvala Bogu, bit će zatvorene — zauvijek. Svaka će patnja prestati — zauvijek. Svi će ratovi prestati — zauvijek.

Gary Crause