”Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! … Budite istomišljenici među sobom!” (Rimljanima 12,10.16)

”U obitelji je došlo do svađe. Otac i majka izmjenjuju oštre riječi. Djeca nijemo promatraju što se događa. Dvanaestogodišnjakinja se potajno iskrada, trči do telefonske govornice i naziva broj roditelja. Otac kod kuće iznenađeno sluša djevojački glas: ‘Dobar dan! Ja sam novinarka i vršim anketu za jedan ilustrirani časopis. Volite li svoju ženu?’ Otac – potpuno zbunjen jer mu se glas čini poznatim – dugo oklijeva: ‘Ovaj, da, svakako!’ A onda zove: ‘Helga, dođi malo.’ Nakon jedne sekunde ispunjene strahom, majka prepoznaje glas svoje kćeri: ‘Oprostite, vršim anketu: Volite li svog muža?’ ‘Da’, odgovara zbunjeno. ‘Hvala!’ odgovara djevojački glas na drugom kraju i prekida vezu. ‘Sad mi je prvo potrebna jedna kava’, uzdiše otac.” (H. Nitschke, Erzälende Predigten)

Nikad nije bilo toliko propalih brakova kao danas. Rastave se množe. U žutom tisku se na široko izvještava ili špekulira o propalim partnerskim odnosima među javnim osobama. I često se piše: Počelo je s velikom ljubavi, ali onda…

Između zaljubljenosti i ljubavi postoji razlika kao što je nebo udaljeno od zemlje. Dok nas lijepi doživljaj zaljubljivanja iznenada svlada i potiskuje sve drugo, ljubav (agape) o kojoj Pavao piše Rimljanima, nije povezana s osjećajima već je čin volje. Bog zahtijeva: ”Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.” (Matej 22,39) A bližnji su bračni drug, djeca i roditelji. Da bismo imali dobre zajedničke odnose Pavao savjetuje: ”Pretječite jedni druge poštovanjem!” (Rimljanima 12,10) Tko voli drugoga, trudi se da ga ne povrijedi već ga stavlja na višu razinu od sebe. U tom slučaju se više ne radi o tome da svakako moramo biti u pravu i drugome uskratiti njegovo mišljenje. Radije ćemo težiti onome što je zajedničko i biti spremni da se nečega odreknemo kako ne bismo raskinuli vezu ljubavi. ”Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav.” (1. Korinćanima 13,4)

Kurt Selchow