Danas samo 44% Amerikanaca ima “mnogo” ili “dosta” povjerenja u crkvu ili organiziranu religiju. Usporedbe radi, sredinom 1970 tih godina ovakvo povjerenje je pokazivalo 68% ispitanika.

Kod protestanata je 56% izrazilo povjerenje u crkvu, a kod katolika 46%.

Istraživanjem su bile obuhvaćene 1004 odrasle osobe, a provodilo se od 7-10 lipnja 2012.

Zahvaljujući desalinizaciji i recikliranju otpadnih voda, danas u Izraelu postoji više svježe vode. Zbog toga je Izraelska vlada odlučila obnoviti rijeke u zemlji, te bi se tako Jordan trebao polako vraćati na svoju staru slavu. Jordan je na vrhu tog popisa, kako javlja Reuters.

Biblija nam govori da su preko rijeke Jordan Izraelsci, pod vodstvo Jošue, prešli u Obećanu zemlju. Isto tako, Isus je bio kršten u ovoj rijeci.

“Danas je to samo pet posto nekadašnje rijeke.”, rekao je Ben Ari, koji je jedan od voditelja projekta sanacije. “Možete ju jednostavno prohodati, a da pri tome ne smočite glavu.”

Po prvi puta od svog osnitka, prije 64 godine, Izrael ima višak vode. To je posljedica dugogodišnjeg ulaganja u infrastrukturu. Izrael reciklira oko 75% svojih otpadnih voda i što se koristi uglavnom za poljoprivredu. Uskoro bi do 85% pitke vode trebalo dolaziti iz postrojenja za desalinizaciju.

Prema planovima o revitalizaciji rijeke Jordan, ona će svake godine dobivati prosječno 150 milijuna kubičnih metara vode, te će tako u roku od deset godina vratiti svoj nekadašnji sjaj – rekao je Uzi landau, ministar infrastrukture u vladi Izraela.

Jedna od najvažnijih neposrednih koristi odovog projekta jeste i jačanje turizma. Stas Misezhnikov, ministar turizma iznosi podatke da rijeku Jordan prosječno posjećuje oko 300.000 turista svakog mejseca, od čega su polovica kršćanski hodočasnici koji se dolaze ovamo ponovno krstiti.

Predavač je dr. Nikolaus Satelmajer.

Također je pripremljena i radionica za djecu  koju vodi pedagoginja Ruth Satelmajer

Popis predavanja:

Petak, 28. listopada
Povijest Biblije (arheologija, rukopisi, vjerodostojnost)

Subota, 29. listopada
Hrvatski prijevodi Biblije

Nedjelja, 30. listopada
Vrijednost Biblije za kulturu

Srijeda, 2. studenog
Kako čitati Bibliju

Petak, 4. studenog
Biblija i društvena pravednost

Subota, 5. studenog
Biblija i nada

Nedjelja, 6. studenog
Biblija i emocionalno zdravlje

Srijeda, 9. studenog
Biblija i međuljudski odnosi

Petak 11. studenog
Biblija i ekologija

Subota, 12. studenog
Biblija i duhovnost

Što piše u svitcima možete pročitati ovdje.

“Misija Googla je organizirati svjetske informacije te ih učiniti dostupnima i korisnima”, kazao je to Yossi Matias, direktor Googleovog centra R&D u Izraelu.

Ljudi koji su pisali svitke skrili su ih u špiljama duž obale Mrtvog mora, vjerojatno u doba kada su Rimljani uništili hram u Jeruzalemu, oko 70. godine, te se obično pripisuju izoliranoj židovskoj sekti – esenskoj sekti – koja se naselila u Kumranu u pustinji. Rukopise su otkrili beduini između 1947. i 1956. godine.

Dijelovi svitaka izloženi su u Svetištu knjiga u Izraelskom muzeju te se rotiraju svaka tri do četiri mjeseca kako bi minimalizirali izloženost. Googleov alat na internetskim stranicama Izraelskog muzeja učinio je svitke dostupnima svima za pregled. Tekst je moguće i uvećati te čitati njegov prijevod na engleskom. “Ovo otvara put razumijevanju početaka biblijske povijesti. Ništa nije važnije od toga”, komentirao je direktor muzeja James Snyder. 

Svitci su jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta, a stari su više od dvije tisuće godina. Uvid u njih imao je mali broj znanstvenika, a dijelove svitaka nevidljive okom dešifrirali su pomoću najsuvremenijih tehnika. Njihovo digitalno fotografiranje trajalo je dvije godine.

Svitci predstavljaju najstariju poznatu kopiju židovske Biblije, te ubrajaju sekularne tekstove iz 3. stoljeća prije Krista, pa do 1. stoljeća poslije Krista.

Izvor: Index.hr

“Već godinama tragamo za grobom Svetog Filipa. Konačno smo ga pronašli u ruševima jedne crkve koju smo prije mjesec dana iskopali”, objašnjava arhelog Francesco D’ Andria, koji već više godina radi na ovom lokalitetu u Turskoj.

On je precizirao da grob još nije otvoren.

“Jednog dana, biti će sigurno otvoren. Ovo otkriće ima ogroman značaj za arheologiju i čitav kršćanski svijet”, izjavio je arheolog.

Filip je rođen u Galileji, današnjem Izraelu, i bio je jedan od Kristovih učenika. Pošto je širio kršćanstvo na prostoru Male Azije, Rimljani su ga razapeli u Hierapolisu.

Danas je Pamukale atraktivna turistička destinacija poznata po termalnim vodama, sedimentnim stijenama i bijelim kaskadnim terasastim pejzažom, po čemu je grad i nazvan “dvorac od pamuka”.

Novi zavjet se sada može dobiti na 1231 jeziku. Pojedinačne biblijske knjige su izdane na 827 jezika. Prevoditelji UBS-a drže da danas postoji oko 6.500 živih jezika. Najveću raznolikost  po jezicima nalazimo u Papua Novoj Gvineji. Njenih 6,1 milijun stanovnika govori preko 800 različitih jezika. Oni su dobili 8 novih prijevoda Biblije. Većina je prijevoda izdano u Aziji (1063) i Africi (739), dok je u Europi i Bliskom istoku izdano ukupno 210 prijevoda.

U Svjetski savez biblijskih društava udruženo je 146 nacionalnih biblijskih društava, među kojima je i Hrvatsko biblijsko društvo.

Kršćani daju Bibliji autoritet Božje objave i smatraju Bibliju temeljnim kriterijem vjerovanja i života. Protestantski su reformatori u 16. stoljeću preveli Bibliju na narodne jezike onih europskih zemalja u kojima se reformacija dogodila. Biblijska društva koja su nastala početkom 19. stoljeća su najzaslužnija za prijevode Biblije na moderne jezike i širenje Biblije ili Svetoga pisma diljem svijeta. Među kršćanima koji na naročit način cijene Bibliju su i Adventisti, najbrojnija protestantska zajednica u Hrvatskoj. Oni su osnivači Centra za proučavanje Biblije, koji u Hrvatskoj već skoro 50 godina građanstvu organizira jedinstvenu Dopisnu biblijsku školu (postoji i online tečaj), pomoću koje svaki građanin može besplatno i na jednostavan način upoznati temeljni sadržaj Biblije.

adventisti.hr

Osim toga, na njoj će biti i brojne životinje svrstane po parovima, kako bi se upotpunio pravi doživljaj Noine arke. Njegova tvrtka koja vodi gradnju Arke koja bi trebala biti potpuno gotova u srpnju izvijestila je kako žele doslovno prikazati priču o Noi iz Biblije, a nadaju se da će time inspirirati djecu. 

– Želimo ljudima poručiti da postoji Biblija, a da postoji i Bog – kazao je Huibers. Prema pripovijesti iz Biblije, Bog je želio kazniti neposlušan ljudski rod i odlučio poslati veliki potop. Vidio je da je Noa pravedan i uputio ga da izgradi arku i oko sebe okupi obitelj i svaku vrstu životinja u parovima. 

Brodograditelj koji vodi cijeli projekt kazao je kako je prije 20 godina sanjao da je njegovu zemlju pogodila velika poplava. San je protumačio kao poruku od Boga te je odlučio da će jednom izraditi identičnu arku kao što je ona u Bibliji. Arku je počeo graditi prije tri godine na rijeci blizu svog doma kraj Rotterdama.

U arku stane oko 1500 ljudi, a izrađena je od švedskog bora. Huibers je kazao kako će na njegovom brodu biti umjetne životinje, koje će se moći i pomicati, a u jednom dijelu arke bit će i prave životinje. Izgradnja ga je koštala više od 8,5 milijuna kuna, ali nije mu zbog ničega žao, iako se njegova supruga nije od samog početka slagala s izgradnjom arke, piše Daily Mail.

24sata.hr

Otočka državica od 400-tinjak tisuća stanovnika odavno je članica Europske unije, no to joj nije smetalo da drži zakon kakav, prema pisanju Guardiana, u svijetu postoji još samo na Filipinima i u Vatikanu. Doduše, u nekim zemljama razvod možda mogu dobiti muškarci, ali žene već mnogo teže ili nikako (primjerice, u nekim većinski muslimanskim državama).

Malta je zadnja članica EU-a u kojoj se brak mogao razvrgnuti samo nakon dugogodišnje sudsko-crkvene procedure.

Novi zakon nadišao je čak i stranačke podjele, pa su za njega – suprotno partijskoj orijentaciji – glasali i zastupnici vladajuće Partit Nazzjonalista. Zakon bi trebao stupiti na snagu u listopadu ukoliko ga odobri predsjednik George Abela.

Malteški premijer Lawrence Gonzi glasao je protiv legalizacije razvoda tvrdeći da će to oslabiti položaj obitelji u društvu u kojem se 95-98 posto stanovništva izjašnjava da je rimokatoličke vjere.

Dosad su parovi rastavu mogli ishoditi tek sudskim putem ili tražiti od Katoličke crkve da poništi njihov brak, pri čemu spomenuti proces traje oko devet godina. Postojala je i neobična treća opcija: razvod u inozemstvu, koji bi kasnije bio priznat na Malti.

tportal.hr

Prema anketi, u najveće prijetnje evangeličkom kršćanstvu 47 posto anketiranih uključilo je islam, a čak 71 posto – sekularizam, izvještava VOA u četvrtak.

“Da stavimo stvari u kontekst, nije da oni ne smatraju islam opasnim, već sekularizam smatraju puno većom prijetnjom”, kaže o tome direktor Foruma Pew Luis Lugo.
 
Evangelici vjeruju u doslovno tumačenje Biblije, važnost molitve te preobraćenje, čak i za sljedbenike drugih struja kršćanstva. Veći broj anketiranih kaže da u njihovim društvima “ima previše seksa i nasilja” te da su neumjerena potrošnja i materijalizam protivni kršćanskom načinu života.

No anketa ukazuje i na podjele među evangelicima na relaciji Sjever – Jug. Prije stotinu godina 80 milijuna evangelika, koliko ih je tada bilo na svijetu, živjelo je uglavnom u Evropi i Americi. U proteklih stotinu godina broj evangelika se utrostručio, ali većina ih danas živi u Africi, na Srednjem istoku, Latinskoj Americi i Aziji.
 
Više od 80 posto evangeličkih vođa iz SAD-a ustvrdilo je da evangelici gube utjecaj u SAD-u, ali oni u južnoj hemisferi tvrde da je njihov utjecaj sve jači. I dok 90 posto evangelističkih vođa koje žive u islamskim zemljama smatra islam najvećom prijetnjom kršćanstvu, mnogi od njih, kaže Luis Lugo, imaju iznimno pozitivan stav o muslimanima kao ljudima.

“Ovi evangelistički čelnici nisu pretjerano optimistični u pitanju njihove situacije. Oni uviđaju stvarnost i da su neke vlade u muslimanskim zemljama represivne prema njima. No oni su, nekako, u stanju staviti te stvari u širi kontekst njihovog poznavanja muslimana i islama”, dodaje Lugo.

Istraživanje je također utvrdilo da postoji gotovo podjednaka podjela između onih koji smatraju da u Bibliju treba doslovno vjerovati i tumačiti je te onih koji kažu da se radi o tekstu punom metafora koji treba interpretirati u skladu sa suvremenim prilikama.

Tragovi akadijskog jezika nalaze se u jezicima poput arapskog i hebrejskog, a temeljna postignuća akadijskih govornika iz drevnih vremena – kako to pokazuje ovaj rječnik –  izravno su povezana s našom modernom civilizacijom.

Na priručniku pod nazivom Čikaški asirijski rječnik počelo se raditi 1921. godine. Stručnjaci Sveučilišta Chicaga pokušavali su prikupiti i ujediniti sve znane dokumente i prijevode na tom drevnom jeziku. U to vrijeme, znanstvenici su jezik prvih civilizacija nazivali asirijski, no kasnije su saznali da se asirijski razvio iz još starijeg jezika, kojeg su nazvali akadijski. Tisućama godina to je bio najrasprostranjeniji jezik na području Bliskog istoka. Tako kaže Gil Stein, direktor Orijentalnog instituta na Sveučilištu Chicaga. On kaže da je u istraživanju akadijskog jezika pomogla analiza modernih jezika koji su se iz njega razvili: “Akadijski je semitski jezik srodan suvremenim jezicima Srednjeg istoka, poput arapskog i hebrejskog. Akadijska riječ za kuću beyth ili betu, ista je u arapskom – beyt ili hebrejskom – beyt.

Dobar dio modernih saznanja o akadijskom temelji se na glinenim pločama pronađenim u arheološkim iskopinama. To su, u neku ruku, bile prve knjige koje su se koristile, primjerice, za računovodstvo, ali i za osnovnu komunikaciju. Brojna postignuća civilizacije koja je započela prije više od četiri tisuće godina na području današnjeg Iraka očita su i danas, kaže Stein: složena poljoprivreda, korištenje kotača za transportna vozila, razvoj velikih urbanih središta i pisanje. Najstarija pismena priča je ep o Gilgamešu, mezopotamskom kralju koji je želio bit besmrtan, sve dok jednoga dana nije shvatio da će i on, kao i svi ljudi, umrijeti.

Ovaj odlomak iz Gilgameša čitao je Mathew Stolper iz Orijentalnog instituta Sveučilišta Chicaga. On kaže da poznavanje modernih jezika pomaže znanstvenicima u otkrivanju kako je akadijski mogao zvučati, no i to je samo nagađanje: “Recimo, kad se radi o samoglasnicima – znamo da su neki bili dugi, a neki kratki, ali ne znamo kako su točno različiti ljudi u različita doba izgovarali duge i kratke vokale”.

Znanstvenici u 19. stoljeću sakupili su drevne ploče nađene u iskopinama pored Mosula u Iraku, kako bi preveli ep o Gilgamešu s akadijskog na engleski i ostale moderne jezike. Bili su facinirani otkrićem da se u epu opisuje velika poplava slična priči o Noi iz hebrejske Bibilije. Mathew Stolper kaže da je istraživanje sadržaja glinenih ploča pružilo znanstvenicima izravan uvid u život drevnog svijeta: one, naime, sadrže brojna pisma i kratke poruke slane prijateljima, članovima obitelji i poslovnim ljudima. Znanstvenici su preveli i poruke mladih učenika, kojima oni traže svoje roditelje novčanu pomoć. To je još jedna tradicija koja se pokazala otpornijom i od najstarijih spomenika. Mnoge takve molbe mladih Stolper nalazi duhovitima: “Oni su poput komičara. Neprestano jadikuju: “Mi umiremo, jedva preživljavamo, zašto nam ne pomognete?” Jedna od mojih omiljenih rečenica u starom babilonskom pismu je jedan odgovor neke osobe na žalbu za koju je očito postojao određeni razlog. On je glasio: “Ne brini o ničemu.” Ta se rečenica ponavlja nebrojeno puta i, ako to mogu reći, vrlo je suvremena”.

Mathew Stolper kaže da je ovakva moderna vrsta uvida u najstariju civilizaciju omogućena arheološkim otkrićima i mogućnošću dešifriranja drevnih tekstova. To je nešto što Grci i Rimljani, koji su živjeli nekih dvije tisuće godina kasnije, nisu imali, pa tako ni nisu mogli poznavati vlastitu drevnu povijest, kaže on. Tek završeni rječnik predstavlja alat koji će znanstvenicima pomoći pri daljnjim istraživanjima