Ovo nam je dobar povod da razmotrimo zanimljiv tekst u Ezekielu 44,1-3: “Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. I reče mi Jahve: ‘Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju, i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh – zato neka budu zatvorena. Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uđe kroz trijem vrata i istim putem neka izađe.'” Vrata se nalaze na zgodnom mjestu za pristup u grad, ali su zatvorena.

Razgovarao sam s poznatim stručnjakom za stare jezike i on mi je potvrdio da se ovaj tekst treba primijeniti na Krista. Nakon Njegove smrti i uskrsnuća vrata su zatvorena i nikad nisu otvarana, unatoč obnavljanju gradskih zidina.

Gradovi se ruše, narodi padaju, “ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka”.

Zahvalimo Bogu koji se objavio čovječanstvu preko svoje Knjige koja je sama istina i koja nam daje upute o budućnosti svijeta i budućnosti našeg života.

David Currie

Riječ „apokalipsa“ je izvedenica grčke imenice apokalypsis – otkrivanje, razotkrivanje, podizanje vela. Biblijsku Apokalipsu ili Otkrivenje pisao je apostol Ivan u zatočeništvu gdje su ga poslale rimske vlasti za vrijeme cara Domicijana oko 95. godine. Knjiga je izvorno poslana u sedam kršćanskih rkava velikih gradova Male Azije i opisivala je između ostalog i narav rimske dominacije. Stoga je i odabran apokaliptički način pisanja, u simbolima i šiframa, kako ne bi ovaj tekst pogoršao, već ionako teško stanje kršćana u progonstvu.

Iako je Otkrivenje izvorno napisano za prve kršćane nije napisano samo njima, već svim kršćanima do samoga kraja povijesti. Glavna je poruka da Bog upravlja svjetskim zbivanjima; Isusovom smrću na križu pobjeđuje sile zla i uspostavlja Božje vječno kraljevstvo ljubavi. Knjiga Otkrivenje (Apokalipsa) je puna ohrabrenja kršćanima koji su se suočavali i koji se suočavaju s teškoćama života i neizvjesnom budućnošću. Otkrivenje možemo podijeliti na tri glavna dijela: (1) poruke sedam crkava u Maloj Aziji (1,9–3,22); (2) povijesni događaji u Crkvi i izvan nje od prvog stoljeća sve do kraja vremena; i (3) eshatološki dio, koji se odnosi na posljednje događaje koji kulminiraju Kristovim dolaskom i uspostavljanjem Božjeg kraljevstva (12,1–22,5). Oduševljavajmo se novim dobom koje dolazi jer je Isus postao Čovjekom i svojom dobrotom pobijedio svako zlo.

Slavni i nevjerojatan opis onoga što slijedi na kraju vremena trebao bi promijeniti naše mišljenje o riječi apokalipsa. I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer — prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer — prijašnje uminu.” Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.” I još mi reče: “Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. (Otkrivenje 21,1-6)

Dragutin Matak

Najčešće rabimo GPS koji moja supruga ima na svom mobilnom telefonu. Ona jednostavno svom telefonu kaže kamo želimo stići i on za nas planira put, kaže nam koliko nam otprilike treba vremena, upozorava nas na svako skretanje, a kaže nam i da smo stigli na odredište. Ako skrenemo s puta koji nam je predložio, uređaj odmah reagira prilagođujući svoje upute tako da nas dovede do cilja unatoč skretanjima s pravog puta koja su nam se dogodila.

Ne bi li bilo divno kada bismo imali takvo što da nas vodi u životu? Pa, kao što pretpostavljate, vjerujem da imamo. Proročanstva su jedan od Božjih darova, a njihova je prvenstvena svrha da nas u ovom životu vode k vječnosti.

Najvažniji posao proroka bio je prenošenje poruke koju im je Bog dao za ljude kojima ju je namijenio. Ove su poruke uglavnom govorile ljudima što Bog želi da čine, na koji način Bog želi da žive, ili su ljude koji su griješili, koji su odbacivali Njegovo vodstvo, upozoravale na neizbježne posljedice.

Naravno, mnogi ljudi su ove stvari razumjeli, no nisu postali prorocima. Pravi proroci bili su oni koje je Bog pozvao na izvršenje neke osobite zadaće ili da budu Njegovi glasnogovornici. On im je rekao što trebaju reći i kome. U stvari, „rekao“ i nije najbolja riječ. Bog je nekim prorocima prenio svoju poruku tako što im se obratio riječima, no rabio je i druge načine prenošenja poruke. Koristio je najmanje šest različitih načina.

Anđeli

Bog proroku nije uvijek davao poruku izravno, već mu je poruku umjesto Njega uputio anđeo. Primjer ovog načina nalazimo u prva dva retka knjige Otkrivenje: „Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim što se ima uskoro dogoditi. I on [Isus, ili Bog] to pokaza znacima po svom anđelu kojega posla svome sluzi Ivanu. Ovaj svjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista – za sve što je vidio“ (Otkrivenje 1,1-2).

Iako je Bog ponekad slao anđele kao svoje vjesnike, uglavnom je svoje poruke osobno prenosio proroku. Činio je to na sljedeće načine:

Snovi

To je nešto poput božanskog videa koji seže u prorokov um i stavlja u njega slike. Te slike prenose poruku koju Bog želi da prorok prenese dalje. Ovaj način prenošenja poruke, te sljedeći koji ćemo navesti nakon ovoga, razlikuju se uglavnom po dobu dana u kojemu se javljaju. Biblijska knjiga Daniel sadrži oba primjera.

Prvo veliko proročanstvo u Danielovoj knjizi dano je u snu. Nabukodonozor, babilonski kralj, usnuo je san koji je smatrao vrlo važnim. San je bio simboličan i Nabukodonozor nije znao što simboli znače, pa je pozvao svoje poganske savjetnike da mu pomognu.

Bog je nakon njihova neuspjeha, djelujući iza kulisa, povezao Nabukodonozora s Danielom koji je učio za savjetnika, a koji je obožavao Boga. Daniel je molio Boga za pomoć, pa mu je te noći Bog dao isti san koji je prije dao Nabukodonozoru, no ovaj put je uključio i njegovo tumačenje. Daniel je to prenio Nabukodonozoru, a i nama danas. Sve to nalazimo u drugom poglavlju Danielove knjige u Bibliji.

Viđenja

Kako bi svoje poruke prenio svojim prorocima Bog je rabio i viđenja. Viđenja su poput snova koje Bog ljudima šalje danju, umjesto noću. Prorok prima viđenje dok je budan, a ne za vrijeme spavanja. (U Danielu 7,1 prorok izjednačuje snove i viđenja). I u Novom zavjetu pisac knjige Djela apostolskih piše kako je đakon Stjepan, dok je njegova vjera bila na kušnji, imao viđenje „Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane“ (Djela 7,56).

Glas (bez tijela)

Bog ponekad govori proroku samo svojim glasom. Samuel je bio još dijete kada je prvi put čuo Božji glas koji mu govori. Jedne večeri, tek što je legao u krevet, začuo je kako ga netko doziva, pa je pošao svećeniku Eliju, kod kojega je živio, te ga upitao što želi. Eli mu je rekao da ga nije zvao i neka se vrati u svoj krevet.

Ovo se ponovilo nekoliko puta i konačno je Eli rekao Samuelu neka sljedeći put kad začuje glas kaže: „Govori, sluga tvoj sluša“ (1. Samuelova 3,9). Kada je Samuel ponovo začuo Glas, odgovorio je onako kako mu je Eli savjetovao i Bog mu je dao poruku koju je trebao reći Eliju i njegovoj obitelji.

Licem u lice

Kada je Bog pozvao Mojsija da napusti svoj siguran, miran život i povede Izrael iz Egipta, Mojsije se složio s time, iako bi radije ostao tamo gdje se nalazio (Izlazak, 3 i 4). Jasno je da je Mojsije bio jedan od Božjih proroka te da je imao tako blizak odnos s Bogom da je osoba koja je pisala njegov posmrtni govor rekla: „Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice!“ (Ponovljeni zakon 34,10).

Isus

I na kraju, Isus je dao najtočniju sliku života kojim Bog želi da živimo, živeći osobno takvim životom. Učenici koji su bili apostoli, a kasnije i proroci, saznali su Božju volju promatrajući Isusov život, te su o tome posvjedočili propovijedanjem i pisanjem u Bibliji.

Zašto je Bog svoje poruke prorocima davao na različite načine? Možda stoga što su proroci imali različite osobnosti. Ili je Bog želio da poruke budu oblikovane na način koji će sigurno privući pozornost onih koji su ih trebali primiti.

No još je važnije pitanje: Zašto je Bog preko proroka poslao poruke koje želi da i mi primimo? Zašto jednostavno ne govori svakome od nas izravno?

Bog je ljudima uvijek govorio izravno, kako prorocima, tako to čini i dalje. On nam govori u prirodi, u odnosima s drugim ljudima, preko Svetog Duha i putem Biblije. A na osobit način nam je govorio preko Isusa, i u Starom i u Novom zavjetu. No mi baš ne slušamo, pa stoga ponekad pomiješamo stvari. (U stvari, uspijevamo pomiješati stvari čak i onda kada slušamo!)

Preko proroka – Božji GPS – primamo pouzdanu verziju Božjeg vodstva koja će nas voditi u životu do konačnog cilja – Božjeg doma u kojemu, kako On kaže, ima mjesta za nas za cijelu vječnost. I kao što je to kralj Jošafat rekao: „Pouzdajte se u Jahvu, svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!“ (2. Ljetopisa 20,20).

David Jarnes

U Knjizi o sucima, primjerice, Gideonov najmlađi sin priča priču o tome kako je drveće jednom imalo vrlo važan sastanak (Suci 9,8-15). Ondje su bili maslinovo drvo, smokvino drvo, vinova loza i glog. Glog je rekao ostalom drveću: “Ako me doista hoćete pomazati za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako nećete, iz gloga će oganj planuti i sažeći cedrove libanonske.” (Suci 9,15)
Evo prekrasne usporedbe koja je u to vrijeme ostavljala vrlo snažan dojam.
Slična usporedba pojavljuje se i u 2. kraljevima 14,9: “Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: ‘Daj kćer mome sinu za ženu’, ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile”. Jasno je da nikada nikakav trn nije nešto tako učinio. Ovaj je izraz upotrijebljen da se opiše netko koga pisac nije htio nazvati imenom.

Božja se riječ uspoređuje sa svjetiljkom ili svjetlom, hranom ili kruhom, čistim zlatom, vatrom, maljem, mačem, pa čak i s kišom i snijegom! Evo nekoliko tekstova u kojima su upotrijebljene ove snažne slike, to jest metafore.

Svjetiljka: “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)
Hrana: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.” (Matej 4,4; Job 23,12)
Zlato i med: “Neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni, dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.” (Psalam 19,10.11)
Oganj: “Al’ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim.” (Jeremija 20,9)
Malj: “Nije li riječ moja poput vatre – riječ je Jahvina – i nije li slična malju što razbija pećinu?” (Jeremija 23,29)
Mač: “Prihvatite kacigu – ono čim se spašava – i mač Duha, to jest riječ Božju.” (Efežanima 6,17)
Kiša i snijeg: “Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi, ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” (Izaija 55,10.11)

Može li se Božja riječ pravilno predočiti svim tim različitim simbolima? Svakako da može; štoviše, svaki simbol donosi neko novo viđenje kojega drukčije ne bismo uočili. Svaki od njih nalik je dodatnom oknu kroz koje dopire nova svjetlost.

Još jedan primjer probrane simbolike nalazimo u mnogim izrazima vezanim uz Isusovo ime. Navodimo nekoliko imena kojima je On nazvan. Svako od imena ima osobito značenje.
Ugaoni kamen: Efežanima 2,20; 1. Petrova 2,6
Sunce s visine: Luka 1,78
Zvijezda Danica: 2. Petrova 1,19
Sjajna zvijezda Danica: Otkrivenje 22,16
Janje Božje: Ivan 1,29-36
Kruh života: Ivan 6,35
Svjetlost svijeta: Ivan 8,12
Živi kamen: 1. Petrova 2,4
Kralj iz Judinog plemena: Otkrivenje 5,5
Pastir dobri: Ivan 10,11
Vrhovni Pastir: 1. Petrova 5,4

Sva ta simbolična imena samo su dodatak izravnim titulama koje su Mu dodijeljene: Božji Sin, Sin Čovječji, Spasitelj, Otkupitelj, Savjetnik, Posrednik, Svemoćni Bog, Vječni Otac, Knez mironosni, Veliki Svećenik, Blagoslovljeni i Jedini Vladar, Čežnja svih naroda, Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. Tako ova uporaba simbola pomaže otkriti određene osobine Kristovog karaktera koje ne bismo dovoljno razumjeli da nisu ovako oslikani. Štoviše, svaki od njih otvara cijeli niz proučavanja koja će vas, samo ako ustrajete, odvesti u pravo kraljevstvo misli koje blista od Božje slave.

Upravo se uz proročanstvo vezuje snažna simbolika, i to ne bez razloga. Kad čitajući Bibliju dođete do drugog poglavlja Knjige proroka Daniela, otkrit ćete da se ona naširoko bavi velikim metalnim kipom. Prorok Daniel ga je ovako opisao babilonskom kralju Nabukodonozoru: “Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip. Vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.” (Daniel 2,31-35)

Kakvog li prizora! Nijedan holivudski filmski producent nikada ne bi takvo što stvorio. Svaki njegov dio imao je određeno značenje, ne samo za Nabukodonozora, nego za cijeli svijet, čak i za današnje naraštaje.
Danielovo tumačenje razjasnilo je Nabukodonozoru da je kip ništa drugo do sažetak svega što će se dogoditi u budućnosti. Četiri glavna dijela predočavala su slijed svjetskih kraljevstava za koje se većina povjesničara slaže da su bile četiri velike sile staroga doba, a zvale su se Babilon, Medo-Perzija, Grčka i Rim.

I onda, kao što su stopala i prsti kipa bili dijelom od čelika a dijelom od gline, tako se i Rimsko Carstvo trebalo razdijeliti, kao što se i dogodilo. U “vrijeme tih careva”, ili carstava, Bog će sebi uspostaviti svoje vlastito vječno kraljevstvo. Sedmo poglavlje iste knjige uvest će vas u novu skupinu simbola. Ovdje su narodi uspoređeni za “zvijerima”. Babilon se više ne uspoređuje sa zlatnom glavom, već s lavom koji ima orlovo krilo. Umjesto s “poprsjem i rukama od srebra”, Medo-Perziju uspoređuje s leopardom, a Rim kao “četvrtu neman, strahovitu, užasnu i izvanrednu snažnu”.

Nova se sila uvodi pod simbolom “roga” i očito je iz konteksta da ona predočava veliku vjersko-političku silu koja stupa na svjetsku pozornicu s propašću neznabožačkog Rima. (Vidi Daniel 7,24.25) U Danielu 8 opet se mijenja simbolika. Ovdje prorok vidi “ovna s dva roga”, a poslije jarca koji “dolazi sa zapada povrh sve zemlje ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima”. (Daniel 8,5) Ovi se simboli nalaze u istom poglavlju gdje ovan, kako se kaže, predočava “kraljeve Medije i Perzije”, a jarac kralja Grčke. Veliki rog u ovom slučaju je “prvi kralj”. (Daniel 8,20.21) Taj prvi kralj nije nitko drugi do Aleksandar Veliki, čija je sudbina jasno prorečena u redcima koji slijede.

Ako otvorimo knjigu Otkrivenja, otkrit ćemo da je prepuna simbola, tako da neki smatraju da ju je zbog toga teško razumjeti. Pa ipak, nije tako teško. Kad jednom razjasnimo najvažnije simbole, ostatak knjige je lakše razumjeti. U prvom poglavlju gledamo Krista kako šeće između sedam svijećnjaka. Isprva to može izgledati čudno, no svijećnjaci su jednostavno simboli crkava koje su, nakon svega, trebale biti svjetlost usred mraka svjetovnosti oko njih. U petom, šestom i sedmom poglavlju govori se o sedam pečata i o otvaranju prvih četiriju pečata. Opisana su i četiri jahača, koji se često nazivaju četiri jahača Apokalipse. Očito je da su to simboli.
Ali, što znače?

S neobičnom kratkoćom i točnošću oni oslikavaju pad Crkve iz njezine prvobitne čistoće pa sve do vremena kad postaje potpuno pokvareno tijelo koje pravim Kristovim sljedbenicima donosi mučenja i smrt.
Od osmog do jedanaestog poglavlja pronaći ćete još više čudnih simbola. Ovaj put su to anđeli s trubljama koji donose strahovitu nesreću na svijet. Taj je dio teško razumjeti sve dok ne shvatimo da ove riječi oslikavaju nagovještaj uspona i napretka onih okrutnih barbarskih likova koji su odigrali veliku ulogu u raspadu Rimskog Carstva. U dvanaestom poglavlju je prava Božja Crkva predočena ženom “obučenom u sunce i s mjesecom pod njezinim nogama, a na glavi ima krunu sa dvanaest zvijezda”, što nesumnjivo predočava Crkvu i dvanaestoricu apostola. Žena ima dijete, što očito mora biti Isus Krist, Božji Sin.

U sljedećim redcima pojavljuje se prizor s “velikim Zmajem” čiji je rep povukao trećinu nebeskih zvijezda i bacio ih na zemlju. Ovo jasno oslikava Sotonu koji je na Nebu podigao veliku pobunu, zaveo mnoge anđele i u davna vremena na Zemlju donio grijeh.

Kad smo pravilno protumačili simbole, ovo dvanaesto poglavlje Otkrivenja postaje osobito važno jer ukratko prikazuje podrijetlo grijeha, pozadinu velike borbe između Krista i Sotone i prave uzroke vjekovnog progonstva prave Božje djece. U trinaestom poglavlju opisuje se jedna druga zvijer koja je, čini se, utjelovljenje svih dosad spomenutih zvijeri. Nalikuje leopardu, medvjedu i lavu, a Zvijer joj je dala svoju moć, sjedište i veliku vlast.
Jedna od sedam glava ove zvijeri je “smrtonosno ranjena”, nakon čega dolazi do izlječenja rane, čemu se sav svijet divi.

Većina protestantskih tumača smatra kako ovaj simbol predočava neobičnu povijest papinstva, koje je smrtno ranila reformacija i događaji nakon nje, a sada se ponovno uzdiže u svjetsku silu.

Još jedan snažan simbol pojavljuje se u Otkrivenju 13. Opisan je kao “druga Zvijer” koja “izlazi iz zemlje”. Imala je dva roga kao janje, a govor kao zmaj. Mnogi su uvjereni da ona predočava Sjedinjene Američke Države koje su na početku svoje povijesti podupirale dva velika načela o građanskoj i vjerskoj slobodi, a na njih će zaboraviti u konačnoj borbi za vlast u posljednje dane. Nemoguće je u ovom članku učiniti više od samog spominjanja tih vrlo važnih pitanja, od kojih svako zaslužuje pomnjivo proučavanje u koje bi se predani čitatelj trebao što prije udubiti.

Imajući sve to na umu, možda se pitate zašto se biblijski pisci nisu jasnije izražavali. Zar ne bi bilo mnogo bolje da su manje upotrebljavali slike, a više izravno iznošenje?

Postoje valjani razlozi za uporabu slika, osobito u Ivanovo vrijeme. Kao rimski zatočenik na otoku Patmosu, bio je u vrlo teškom položaju. Da je otvoreno i naširoko pisao o skoroj zloj kobi Rima, sigurno bi bio smjesta pogubljen. Pišući u simbolima i slikama, mogao je svojoj braći po vjeri uputiti vijest utjehe da će njihovi progonitelji biti konačno poraženi.

I tako, dok su Ivanovi rimski stražari mislili da pergament na kojem piše ne sadrži ništa više nego samo besmisleno mudrovanje senilnog stogodišnjaka, on je zapravo prenosio Božjem narodu poruku povjerenja i nade.

Danas kad povijest svjedoči o ispunjenju Ivanovih pretkazanja, možemo vidjeti kako je čudnovata objava koju mu je Bog dao i kako je mudra i prikladna simbolika kojom se služio. Ako ste došli u kušnju da izostavite proročke knjige u Bibliji jer su tako pune “rogova i kopita”, odbacite takvu odluku. Možda će vam trebati malo vremena da dokučite puno značenje svih upotrijebljenih simbola, no ako ustrajete u proučavanju, na kraju će vas obasjati veliko svjetlo s ovih najdragocjenijih mjesta. Tako ćete riješiti ne samo vaše trenutačne probleme u proučavanju Biblije, nego i one koji će se pojaviti ubuduće.

Dakle, u tim naizgled teškim knjigama napisana je povijest unaprijed. U njima je otkrivena budućnost, u njima Bog govori o našem vremenu i onom koje slijedi, u njima imamo “… vrlo sigurno sve proroštvo. Dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima”. (2. Petrova 1,19)

Arthur S. Maxwell

Možemo sa sigurnošću reći da za prošlih 1900 godina ni sve vojske koje su ikada marširale, niti sve mornarice koje su ikada plovile, niti svi parlamenti koju su se ikada sastajali, niti svi kraljevi koji su ikada vladali – nisu tako utjecali na povijest svijeta, koliko je utjecao taj jedan usamljeni život. Djelovao je samo tri i pol godine, ali je ipak izmijenio svijet.

Odakle je On došao? O tome je On sam rekao: “Došao sam da bi ljudi imali život i to pravi život, život u izobilju”. (Ivan 10,10)

Rekao je da je došao osloboditi ljude od ropstva grijeha: “Ako vas Sin izbavi, zaista ćete biti izbavljeni.” (Ivan 8,36) Hebreji su to pogrešno razumjeli, te su mu kazali: “Mi smo djeca Abrahamova i nikada nismo bili robovi. Kako ti možeš reći da ćeš nas osloboditi?” (Ivan 8,33)  Isus je objasnio da tko god griješi, rob je grijehu. On je došao ljude osloboditi od ropstva grijeha.

Kako možemo znati da je Isus taj za koga se izdaje?

On kaže: “Pisma svjedoče za mene”. (Ivan 5,39) Ako potražimo u Bibliji naći ćemo tko je On. Možemo pogledati sva proročanstva u Starom zavjetu koja su govorila o dolazećem Misiji, Spasitelju. Ako se On poklapa s tim opisima, On je zaista onaj za koga On tvrdi da jest. U Bibliji nalazimo stotine proročanstava o Mesiji koja su napisana prije nego što je On došao. Sada ćemo zbog ograničenog vremena pogledati samo 12 od glavnijih proročanstava i sastavit ćemo ih kao slagalicu, jedno po jedno.

Kada budemo slagali ova proročanstva, želim da se upitate – da li se poklapaju opisi.

1) Proročanstvo napisano 800 godina prije nego što se Isus rodio. Govorilo se o djevici koja će zatrudnjeti. Neobično za djevicu da zatrudni. Izaija 4,14. Što kaže Novi zavjet? Luka 1,26.27. Da li se to slaže? Savršeno se slaže, upravo onako kako je proročanstvo to proreklo.

2) Biblija je prorekla gdje će se Isus roditi. Mihej 5,2. Knjiga Miheja je u Starom zavjetu. Pisana je 800 godina prije nego što se Isus rodio. Rečeno je točno mjesto rođenja. Bio je tu jedan problem. Anđeo Gabriel je došao Mariji kada je ona bila u Nazaretu. Netko ju je trebao dobaviti u Betlehem prije nego se rodilo dijete. Što se dogodilo u te dane? Luka 2,1. Nama je ta povijest dobro poznata. Došli su u Betlehem i tamo se rodio Isus. Da li se to slaže?

Isus nije došao na ovaj svijet kao neka super zvijezda. Nije rođen u palači. On je rođen u štalici, stavljen je bio u jaslice. Rodio se u jednostavnom malom gradiću, od roditelja niskog staleža. Od rođenja, u djetinjstvu i mladosti bio je, kako kaže Biblija, poslušan svojim roditeljima. Radio je s njima, u stolarskoj radionici, bio je dijete vjerno roditeljima. Sa 12 godina počeo je ići u hram, kao i ostala hebrejska djeca. Kada je imao 30 godina došao je k Ivanu Krstitelju da ga krsti. Ne zbog toga što mu je trebalo krštenje, već da pokaže primjer nama. Bio je kršten i ispunjen Duhom Svetim kada je počeo svoju javnu službu.

3) U Starom zavjetu proročanstvo točno govori o Mesijinoj službi. Izaija 61, 1.2. Kada je otpočeo svoju službu otišao je u subotu u svoju crkvu u Nazaretu i zatražio svitak. Luka 4,16-21. Otpočeo je službu upravo kako ovaj tekst govori. Nije propovijedao evanđelje bogatima, nego većinom siromašnima, ribarima, ljudima koji su težili za boljim životom, koji nisu bili zadovoljni ovim svijetom. On je slijepima otvarao oči. Mnoge oči što su prvo vidjele bilo je Isusovo lice. Mnoge uši prvo što su čule bio je njegov glas. Ljudi su nastojali da ga se dotaknu jer su govorili, da je to dovoljno, jer iz Njega izlazi ljekovita sila. I tako ih je liječio. Ono što je najljepše u ovom proučavanju je istina da nitko nije od Isusa otišao, a da mu molba nije bila uslišena. Tko god mu je došao znao je da će mu potreba biti zadovoljena.

Isus je isti i danas i spreman je tako pomoći svakome tko ga traži pomoć. Ponovit ću riječi Isusa: “Hodite k meni svi umorni i natovareni…” On je liječio ranjene u srcu. Nitko se nije htio doticati gubavih, svi su od njih bježali. Isus je pružio svoju ruku i dodirnuo ih. Ljudi koji nisu nikada hodali, prohodali su zahvaljujući Njegovom dodiru i Njegovoj riječi. Oni su skakali oko Njega i plesali su od sreće. Sve se ovo događalo u kratkom vremenskom periodu.

Prorečeni sadržaj Mesijine službe doslovno se ispunjavao u službi Isusa. Najljepša ilustracija je ona koja kaže da će zavijati ranjene u srcu. To je najveća potreba koju svatko ima. Svima nama je potrebna ljubav. Religiozne vođe su uhitile ženu grešnicu, Mariju Magdalenu. Ona je bila prostitutka, uhvaćena je u činu preljube, dovedena je u predvorje hrama, pred Isusa. Držali su u svojoj ruci kamenje da ga bace u glavu ženi i da je ubiju. Zašto je ona tako živjela? Razlog je bio što je bila gladna ljubavi i zadovoljila se jeftinom zamjenom kao mnogi drugi ljudi i žene u današnjem svijetu, seksualno izopačeni, tražeći od jedne do druge osobe ljubav, i odlazeći od svake takve veze osjećajući se iskorišteno i prazno.

Marija je srela nekoga tko se brinuo za nju upravo takvu kakva je bila. Jedan za drugim  tužitelji su odlazili, dok je Isus po prašini pisao njihove grijehe. Svi su tužitelji pobjegli, a žena je ostala pred Isusom. On je pita: “Gdje su tvoji tužitelji, zar te nijedan nije osudio?” Ona uzvraća: “Nijedan!” Isus joj kaže: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi.” Da li je ona bila kriva zbog preljuba? Da, ali će Isus uzeti njezinu kaznu, a ona je to znala. Zato je i postala jedna od njegovih najvjernijih sljedbenika. On je povezao ranjene u srcu. Sreo je ženu Samarijanku kod bunara, bila je sama, jer nitko nije s njom htio ići na bunar. Imala je mnogo muževa, njen život je bio neuredan, ispunjen razvodima, a Isus joj se ipak otkrio kao Spasitelj i dao joj spasonosnu poruku. (Izaija 61,3) Da li se to slaže?

4) Neki događaji s kraja Njegovog života su najuzbudljivija proročanstva. Psalam 41,9. Nalazimo ovo zadivljujuće proročanstvo 1000 godina prije nego što se Isus rodio. Iste noći kada je Isus pružio kruh Judi, on je izašao i izdao ga. Kako se to savršeno slaže.

5) Zaharija 11,12.13. Primijetite sve to. Ista novčana suma za koju je Isus prodan, govori o njegovom najboljem prijatelju. Kaže se i što će se učiniti s tim novcem. Da li izvještaj u Novom zavjetu odgovara proročanstvu? Matej 26,14.15. Naš Spasitelj je prodan za cijenu jednog roba. Taj novac je počeo progorijevati rupu u Judinoj ruci kada je shvatio što je učinio. Shvatio je da nije korisno zadobiti čitavi svijet, a izgubiti dušu. Otišao je u hram i bacio srebrnjake u Dom Gospodnji, kao što je proročanstvo reklo. Otišao je i objesio se, a oni su za taj novac kupili lončarevo polje. Prijatelji, da li se slaže?

6) Izaija 50,6.7. “Leđa svoja dadoh onima koji su me bičevali…” One noći kada je bio izdan i vođen kroz onu rulju, oni su ga udarali, čupali mu bradu, pljuvali ga, gurali ga. Biblija kaže da su mu pljuvali u lice, udarali šakama, išli su tako daleko da su mu pokrili lice i udarali ga govoreći: “Proreci tko te je udario…” Da li se to poklapa?

7) Čak se spominju sredstva smaknuća i to 1000 godina prije nego se dogodilo. Psalam 22,16. Zanimljivo je da je David to prorekao 1000 godina ranije i to u vrijeme kada je razapinjanje na križ bilo nepoznato. Razapinjanje na križ su izmislili drugi narodi, koji su živjeli mnogo, mnogo kasnije, a Rimljani su ga uveli u praksu.

Svi znamo kako je Isus umro. Čak kada je ustao iz mrtvih rekao je sumnjičavom Tomi ono što nije rekao nikome. Toma je rekao: “Dok ne vidim ožiljke klinova na rukama i nogama i stavim prst tamo gdje su bili klinovi – neću vjerovati”. Ruke i noge su mu bile probodene, upravo onako kako je proročanstvo proreklo. Slaže li se?

8) Proročanstvo je kazalo da će biti stavljen među dva razbojnika, jer Izaija kaže da će biti uračunat među prijestupnike. Izaija 53,12. Smatrali su Isusa za jednoga od njih. Slaže li se, zar ne?

9) Kralj David u 22 Psalmu dodaje još neke detalje kada opisuje Njegovo raspeće. Psalam 22,18. Vojnici su uzeli njegov plašt i podijelili ga na 4 dijela. Dolama koju je nosio bila je bez šava, izvezena u jednom komadu. Dogovorili su se da je neće derati, nego će kockom odlučiti kome će dopasti. Tako je napisano. Da li se ovo slaže?

10) Psalam 31,5. i 22,1. kaže: “Bože moj, Bože moj! U ruke Tvoje predajem duh svoj!” Kada je Isus visio na križu ove dvije rečenice su mu izašle iz usta.

11) Psalam 34,20. tekst kaže da će biti proboden, ali mu ni jedna kost neće biti polomljena. Pogledajte što se dogodilo prilikom raspeća. Bio je to petak dan pripreme za veliki Šabat. Te subote je bio i pashalni Šabat i sedmi dan u tjednu u isti dan. Zbog toga Židovi nisu htjeli ostaviti tijela da vise na križu za vrijeme subote, tražili su da im se polome noge i da ih se skine s križa. A Isus je već bio umro. Čitajmo: Ivan 19,32-34. Da li se to poklapa? Savršeno!

12) Evo nas u Danielovoj knjizi. Do sada smo pregledali proročanstva koja govore o mjestu rođenja, načinu rođenja, o službi, o izdaji i o događajima vezanim uz Isusovu smrt – i sve se slaže sa Isusom. Pođimo u 9 glavu knjige proroka Daniela. Proročanstvo Daniela govori KADA će se to sve dogoditi. Ono što je Daniela najviše zanimalo je kada će se vratiti iz babilonskog ropstva, kada će Mesija doći i kada će biti konačno spasenje njegovog naroda.

Anđeo Gabrijel je došao i rekao mu slijedeće: Daniel 9,23-27. Pogledajmo stih 25. Od izlaska naredbe da se Jeruzalem obnovi biće 7 tjedana i 62 tjedna do pomazanika – Mesije. Ovo je jasno, biće ukupno 69 tjedana. Što predstavlja jedan dan u proročanstvima? Jedan dan je jednak godini. Dakle, 69 tjedana iznosi 483 dana ili 483 godine. U Ezdrinoj knjizi možemo naći da je naredba za obnovljenje izdata 457 godine prije Krista. Ezdra 7,7. Kralj Artaksers je izdao naredbu da se obnovi Jeruzalem kojega je razorio Nabuhodonozor. Sada pođimo nazad 483 godine i doći ćemo do trenutka kada je Mesija trebao otpočeti svoju javnu službu. Luka 3,1. Došlo je vrijeme da se Isus krsti i tada se nebo otvorilo, Sveti Duh se u obliku goluba spustio i glas s neba se čuo gdje kaže: “Ovo je Sin moj…” On je otpočeo svoju javnu službu kada je bio kršten. Pomazan je Svetim Duhom na naročiti način.

Biblija piše: “U 15 godini Tiberija Cezara…” On je počeo vladati 12 godine poslije Krista. To je pouzdano jer znamo iz povijesti. Petnaesta godina je padala u 27 godinu. Točno u godinu kada je Isus bio kršten. To se savršeno poklapa.

Proročanstvo od 483 godine završava točno na “dugme”, ali ono ide još dalje od toga. Ne bih želio da baš projurimo kroz ovo. Daniel 9,27. kaže da će Mesija potvrditi zavjet spasenja s mnogima za jedan tjedan. Koliko ima dana jedan tjedan? Sedam. On je potvrdio zavjet s mnogima za tjedan, i usred tjedna. Koliko je pola tjedna? 3,5. Usred tjedna će On učiniti kraj žrtvama i prinosima. Tisućama godina su ljudi prinosili janjad na žrtvu. Isus je učinio kraj tome nakon 3,5 godine svoje službe.

Što se dogodilo? Biblija kaže da kada je Isus umro na križu, zavjesa u hramu se razderala nevidljivom rukom od vrha prema dnu (Matej 27,51, Marko 15,38). Sve što je ukazivalo na Krista prestalo je važiti. Sva proročanstva koja su se odnosila na njegov prvi dolazak ispunila su se u potpunosti.

Ali, njegov narod nije razumio njegov dolazak. Nisu bili spremni da ga prihvate. Da li je moguće da njegov narod ne bude spreman za Njegov drugi dolazak? Da, đavo se nije promijenio. Mi to moramo znati. Mi moramo biti spremni. Zato moramo proučavati Pisma. Da su oni proučavali Pisma, bili bi gotovi dočekati Isusa kada je prvi puta došao. Mi želimo biti gotovi i zato moramo naučiti pouke iz prošlosti.

Prijatelji, Isus nam želi pomoći da nađemo put. On nam u svojoj riječi ukazuje na put u život vječni. Ako slijedimo njega nećemo pogriješiti. Nije znanje i poznavanje proročanstava ono što će nas spasiti. Spasit će nas ono što je Isus učinio na križu umirući za nas. Na tom križu nam je omogućio put spasenja.

Doug Batchelor

Budisti i hinduisti imaju mnoge svete spise, među kojima su Sutre i Tripitaka (budizam), Vede i Bagavad Gita (hinduizam). Ti spisi naučavaju duhovnim istinama, njeguju identitet zajednice i pružaju pojedincima smjernice za duhovnu praksu. Tri monoteističke religije (kršćanstvo, islam i judaizam) smatraju da su njihovi sveti spisi „Božja riječ“ zasnovana na božanskom otkrivenju.

Premda poštuju druge religije, kršćani vjeruju da je Biblija jedinstvena u usporedbi sa spisima drugih religioznih tradicija, i to iz sljedećih razloga:

– Biblija je jedinstvena po svom porijeklu: Za razliku od Kurana koji je napisao Muhamed, Bibliju je pisalo više od 40 autora u vremenskom rasponu od 1.500 godina, na tri različita jezika (hebrejskom, aramejskom i grčkom) i na tri različita kontinenta (Afrika, Azija, i Evropa). Pa ipak, svi ti autori, premda su se bavili stotinama kontroverznih tema, pisali su tako usklađeno i povezano, na način nezabilježen u ljudskoj povijesti.

Stručnjak za Novi zavjet, F. F. Bruce, lijepo je to rezimirao: „Sami pisci su jedna prilično heterogena grupa ljudi, uzajamno razdvojenih ne samo stotinama godina i stotinama kilometara, već i time što su se bavili najrazličitijim poslovima i pripadali najrazličitijim društvenim slojevima. Među njima je bilo kraljeva, pastira, vojnika, zakonodavaca, ribara, državnika, dvoranina, svećenika i proroka. Među njima je i rabin koji je pravio šatore i jedan poganski liječnik, da ne spominjemo ostale o kojima ne znamo ništa osim spisa koje su nam ostavili.

Sami spisi, opet, pripadaju veoma raznovrsnim književnim žanrovima. Oni obuhvaćaju povijesne izvještaje, zakone (građanske, krivične, etničke, ritualne, sanitarne), religioznu poeziju, didaktično štivo, lirske pjesme, usporedbe i alegorije, biografije, osobnu prepisku, memoare i dnevnike, osim tipično biblijskih proročanstava i apokaliptike. Zbog svega toga, Biblija nije obična antologija. Unutar nje postoji jedinstvo koje sve to povezuje. Uostalom, svaku antologiju sastavlja antologičar, ali nijedan antologičar nije sastavio Bibliju.“ ¹

Razlog za takvo jedinstvo je, naravno, to što su „ponukani od Duha Svetoga govorili sveti Božji ljudi.“ (2. Petrova 1,21).

– Biblija je jedinstvena i po svojoj rasprostranjenosti: Biblija je također i najprevođenija knjiga u povijesti. U ovom trenutku, cijela Biblija je prevedena na više od 530 različitih jezika, Novi zavjet na još 1.300, a dijelovi Biblije (obično jedno od Evanđelja), na još 1.000 drugih jezika, što ukupno čini 2.800 jezika. Nijedna druga knjiga, ni sveta ni sekularna, ne može joj prići ni blizu.

Svake godine milioni Biblija distribuiraju se širom svijeta. Zašto je Biblija još uvijek najtraženija knjiga na svijetu? Zato što istine otkrivene u njoj odgovaraju na potrebe ljudi u svim okolnostima i kakvo god da je njihovo životno iskustvo.

– Biblija ima jedinstvenu povijest: Osim što ima natprirodno poreklo, Biblija je također i čudesno očuvana kroz stoljeća. Premda su svi autografi biblijskih knjiga izgubljeni, mi danas imamo više dokaza u vidu manuskripata o stotinama starozavjetnih rukopisa i oko 5.000 grčkih rukopisa Novog zavjeta u usporedbi s veoma ograničenim brojem rukopisa drugih drevnih knjiga. Na primjer, imamo oko 600 rukopisa Homerove Ilijade, desetine rukopisa Cezarovog Galskog rata, 20 rukopisa Livijeve Povijesti Rima, i dva po kojima je poznat rimski povjesničar Tacit. ²

„Nijedna druga knjiga nikad nije bila predmet takvog protivljenja kao Biblija“, piše znanstvenik Henry Morris. „I u drevna i u moderna vremena, kraljevi i svećenici su očajnički pokušavali uništiti je, a nevjerujući intelektualci ismijavati i opovrgavati. Nebrojeno puta njeni primjerci su bili spaljivani i uništavani, a mnogi njeni zagovornici proganjani i ubijani. Međutim, ona se samo sve više umnožavala, a danas u nju vjeruje i čita je više ljudi, iz više naroda, i na više jezika nego ikad ranije.“ ³

– Biblija sadrži jedinstvena proročanstva: Sve svjetske religije imaju neku vrstu proročanstava. U hinduizmu Hare Krišna je predvidio da će Zlatno doba nastupiti 5.000 godina nakon njegovog vremena i da će trajati 10.000 godina. Budizam predviđa zlo doba kada ljudi više neće imati nikakvu religiju kojoj bi mogli okrenuti radi utjehe. Islam ima neka specifična proročanstva.

Na primjer: „Oni će preinačiti Alahovo stvaranje“ (Sura 4,119) – proročanstvo za koje muslimani vjeruju da se ostvarilo s pojavom genetskog inženjeringa. Biblija je jedina knjiga koja sadrži detaljna proročanstva u vezi sa poganskim narodima i gradovima, Izraelom i pojedinim osobama. Na primjer, u 2. poglavlju Knjige proroka Daniela, Bog je pokazao caru Nabuhodonozoru da će nakon njegovog kraljevstva nastati tri druge svjetske sile (Medo-perzija, Grčka i Rim), i da će se poslije propasti četvrtog kraljevstva (Rima) mnogi narodi boriti za prevlast, ali da nijedan neće uspjeti u tome sve dok Bog ne uspostavi svoje vječno kraljevstvo(predstavljeno kamenom) nakon Kristovog drugog dolaska.

Povijest je dokazala istinitost tog proročanstva. Bog je obećao Abrahamu da će od njega načiniti veliki narod (Postanak 12,2), da će se njegovi potomci mučiti u stranoj zemlji 400 godina (Postanak 15,13), ali da će na kraju imati vlastitu zemlju između egipatske vode i rijeke Eufrat (Postanak 15,18). Sve se to ispunilo tijekom izraelske povijesti.

U vezi s Babilonskim kraljevstvom, prorok iz osmog stoljeća prije Krista je predvidio: „Evo, ja podižem na njih Medijce … Babilonu, uresu kraljevstvima, ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit će se kao Sodomi i Gomori, kad ih je Bog razrušio iz temelja.“ (Izaija 13,17-19).

U Izaijino vrijeme Medijci su bili beznačajan narod. Međutim, 559. godine prije Krista, Kir Veliki je postao perzijski car, a devet godina kasnije je osvojio Medijce i na taj način ujedinio Medijsko i Perzijsko kraljevstvo. A onda je, 539. godine prije Krista, vojska Medijaca i Perzijanaca osvojila Babilon i uništila ga, baš kao što je Izaija prorekao.
Mesijanska proročanstva su predvidjela da će Isusa roditi djevica (Izaija 7,14; Matej 1,18-25) u Betlehemu (Mihej 5,2; Matej 2,1-6), da će prije Njega doći naročiti glasnik (Izaija 40,3; Matej 3,1-3), da će ući u Jeruzalem na magarcu (Zaharija 9,9; Matej 21,1-7), da će biti prodat za 30 srebrnika (Zaharija 11,12; Matej 26,14.15) i razapet s razbojnicima (Izaija 53,12; Matej 27,38).

Biblija sadrži i mnoga druga proročanstva o narodima, gradovima i ljudima koja su se doslovno ispunila tijekom povijesti. Ništa slično tome ne može se naći ni u jednoj drugoj svjetskoj religiji.

Biblija ima jedinstvenu poruku: Premda se bavi velikim brojem različitih tema, Biblija objavljuje jednu jedinstvenu poruku – poruku o spasenju vjerom za razliku od spasenja djelima, što naučavaju sve druge religije. To je jedina knjiga iz antičkih vremena koja daje logične odgovore na pitanja kao što su: Odakle potječemo? Zašto smo ovdje? Kuda idemo?

Iznad svega, njena poruka otkriva Božju milost i korake koje On poduzima da bi osigurao lijek za propast koju je grijeh izazvao. To je jedina knjiga iz daleke prošlosti koja ima moć da čovječanstvo osvjedoči o grijehu i da ga uputi na Jedinoga koji ih može i osloboditi od sile grijeha.

Gerhard Pfandl
____________________________

Ovaj redak se obično razumije kako on znači da Bog ima čudesan plan za život svakoga od nas. Ako ostanemo u okviru Njegove volje, onda u budućnosti možemo očekivati velike stvari od Boga.

Lijepo zvuči, zar ne? Jedini problem s ovim retkom je što on tako nešto ne kaže. U stvari on znači nešto sasvim drugo.

Ovaj ulomak je zapravo dio pisma koje je prorok Jeremija pisao Izraelcima koji su bili odvedeni u ropstvo u Babilon. U tom pismu Jeremija upućuje izbjeglice da se smjeste u svoje nove domove jer će tamo ostati dugo vremena – sedamdeset godina zapravo. Ovome odmah slijedi jedanaesti redak u kojemu jasno stoji da Bog u budućnosti namjerava blagosloviti njihov narod.

Jasno je da Jeremija 29,11 u izvorniku ne obećava pojedinačnim kršćanima danas da Bog ima čudesan plan za život svakoga od njih. Umjesto toga, to je prvo bilo obećanje izgnanim Izraelcima o Božjim dugoročnim planovima za njihov narod. U stvari prvobitni primatelji tog pisma razumjeli su da ono ne govori o njihovoj osobnoj koristi, pošto će oni nakon sedamdeset godina gotovo sigurno biti mrtvi.

To bi trebalo biti očito jasno svakome tko si uzme vremena da ovaj redak pročita u njegovom kontekstu. U stvari trebali bismo se čuditi kako to da toliko dobronamjernih kršćana tumači ovaj tekst na ovaj način. Odgovor je vrlo jednostavan.

Važnost konteksta

Postoje dva ključna razloga da kršćani ovaj i druge ulomke u Svetom pismu često pogrešno tumače. Prvi je uobičajena sklonost da se propusti proučiti kontekst. To znači, važno je da izbjegnemo zamku čitanja biblijskih tekstova same za sebe. Isto načelo važi za nebiblijske spise.

Tako kontekts objašnjava zašto ne smijemo protumačiti Jeremiju 29,11 kao jamstvo osobnog prosperiteta za pojedinačnog vjernika danas. Kontekst je razlog što ne povezujemo Matej 27,5 („ode te se objesi“) automatski s Luka 10,37 („Idi pa i ti čini tako!“). Ovo su ispravni citati uzeti iz Biblije, ali to svakako nije razumna upotreba ovih tekstova.

Upravo nemar prema kontekstu jedan je od glavnih uzroka što vjerske skupine tako loše tumače Sveto pismo. Oni nasumce uzimaju tekstove kojima će potvrditi svoje argumente, ali propuštaju jasno značenje tih tekstova u njihovom kontekstu.

Na primjer, Jehovini svjedoci se uporno drže vjerovanja da je Isus stvoreno biće i prema tome nije drugi član Trojstva. Zbog toga uzimaju tekstove kao što je Ivan 14,28 („Otac je veći od mene.“), ali propuštaju vidjeti način na koji Ivan u svom evanđelju, počevši od samog prvog retka, podržava istinu o punom božanstvu Isusa. Mi možemo razumjeti tko je Isus samo ako smo voljni pročitati retke o Njemu u njihovom kontekstu.

Zato je opasno da našu doktrinu zasnivamo na izoliranim tekstovima kao dokazima. Kad govorimo o stanju mrrtvih, mnogi kršćani upadaju u zamku, pa citiraju Pavlove riječi u Filipljanima 1,23: „Želja mi je otići i s Kristom“ kao dokaz da naše duše žive poslije smrti. Međutim, ovaj tekst trebamo uzeti s Pavlovim dugim izlaganjem o važnosti uskrsnuća tijela u 1. Korinćanima poslanici. U tom ulomku Pavao i te kako jasno pokazuje da je buduće uskrsnuće tijela, a ne sadašnje bestjelesno postojanje duše, razlog što možemo biti uvjereni da pokojni vjernici nisu propali u svojim grijesima.

Zato je važno ispitati retke u njihovom neposrednom kontekstu i pokušati shvatiti u kakvom su odnosu prema drugim dijelovima Biblije.

Shvatiti kulturološki kontekst

Međutim, za ispravno razumijevanje konteksta to nije sve, ako ispravno pročitamo riječi koje nalazimo prije i poslije nekog ulomka. Važno je da razumijemo povijesne i kulturološke prilike vremena u kojem je određeni tekst napisan. To se može nazvati kulturološkim kontekstom.

Da to ilustriramo vratimo se u Jeremiju 29,11. Kako smo već rekli, mnogi kršćani tumače ovaj redak kao osobno jamstvo napretka u našem današnjem životu. Mi snažno naglašavamo nezavisnost i slobodu izbora za svakog čovjeka. Prema tome, kad dođemo do takvog teksta kakav je u Jeremiji 29,11 čini nam se da je skrojen za našu želju da Bog blagoslovi svakoga u njegovom osobnom životu.

Ali to nije kulturološki kontekst u kojem je Jeremija živio. Kultura drevnih Izraelaca mnogo je snažnije naglašavala dobro kolektiva, nasuprot pojedincu. Na primjer, naši prijevodi ovog retka jasno pokazuju da se radi o množini, a ne jednini. Zato bi ljudi u ono doba protumačili ovo Božje obećanje tako da se odnosi na cijeli narod, a ne na život pojedinca.

Ako je Bog mislio na pojedinog Izraelca, onda ovo obećanje postaje besmisleno dok ga Bog još nije ni do kraja izgovorio. Moramo biti svjesni da izraz „naume mira, a ne nesreće“ obuhvaća i ubijanje i odvođenje u ropsto tisuća pojedinačnih Izraelaca, koji bi s pravom rekli da Bog – preko proroka – ne govori istinu.

Naš zapadnjački individualizam je uglavnom kriv za Jabesovu molitvu. Bruce Wilkinson je 2000. godine izdao knjigu „Jabesova molitva: kako se probiti do blagoslovljenog života“ (Prayer of Jabez), koja odmah postala evangelički bestseler. U svojoj knjizi Wilkinson je tvrdio da jedna opskurna molitva u 1. Ljetopisa 4,10 preobražava život kršćana i vodi velikim Božjim blagoslovima. Sve što je potrebno jeste da redovno ponavljamo Jabesovu molitvu.

Međutim, nije vjerojatno da je pisac 1. Ljetopisa namjeravao da se ovaj tekst koristi na ovaj način. Umjesto da osigura jamstvo o zdravlju i bogatstvu svakom sretniku koji je otkrio ovaj redak među mnoštvom rodoslovnih podataka, ovaj redak bilježi postupke jednog pripadnika Judinog plemena, koji je postupao časnije od svoje braće. Mi možemo učiti od Jabesa ako oponašamo njegov primjer vjernosti Bogu, ali ne bez razmišljanja recitirajući riječi iz njegove molitve.

Tako Isus, kad su ga učenici molili da ih nauči kako moliti, nije rekao da trebaju recitirati Jabesovu molitvu. Umjesto toga naučio ih je onome što danas nazivamo Očenašom (Mt 6,9-13). Prvih nekoliko redaka usredotočeni su na Božje mjesto u Nebu, na Njegovo sveto ime i dolazak Njegova kraljevstva. Tek nakon toga trebamo moliti za svagdašnji kruh. Molitva je usredotočena na Boga, a ne na naše individualne potrebe i želje.

Kako čitati biblijska proročanstva?

Kao što smo vidjeli, razumijevanje konteksta, s jezične i kulturološke strane, sastavni je dio pravilnog razumijevanja Svetog pisma. To nije lak posao, ali je nešto što moramo učiniti.

Jedan od najboljih načina za razvijanje razumijevanja konteksta jest redovno čitanje Biblije kao cjeline. Uronjavanjem u Božju Riječ mi se osposobljavamo za razlikovanje istine od zablude. Umjesto da ograničimo čitanje Biblije na izolirane ulomke ili omiljene biblijske knjige, mi ne smijemo izostaviti nijedan tekst. Na ovaj način ćemo uvijek čitati svaki redak u svjetlosti ostale Biblije.

Osim toga, danas su dostupni mnogi biblijski rječnici i komentari (pogotovu na engleskom jeziku). Oni pružaju mnoštvo informacija, naročito o kulturi u kojoj su živjeli biblijski pisci.

I na kraju, uvijek moramo pristupati Bibliji s poniznim i poučljivim duhom i dopustiti Svetome Duhu da nas vodi u svaku istinu. Biblija je Božja Riječ i mi trebamo poslušati što nam Bog kroz nju želi reći, čak i ako to nije uvijek ono što bismo voljeli čuti. Nasuprot tome, koristiti Bibliju za dokazivanje neke unaprijed smišljene točke ili za rješavanje nekog spora, siguran je put u pogrešna tumačenja. Pažljivo čitanje Svetog pisma ne samo što će nam pomoći da slušamo Boga Biblije – ono će nam također pomoći da njezine istine podijelimo s drugima.

Michael Zwaagstra

Svake godine mnogi traže stručni savjet o stanju dionica na burzi. Pa ipak, stručnjaci im mogu reći sve osim onoga što bi htjeli znati: kako će se vrijednost dionica kretati u budućnosti. Međutim, Bog zna budućnost. On nam je to višeput pokazao preko nekih izvanrednih proročanstava u Bibliji. Mnoga od njih napisana su daleko prije pretkazanih događaja. A činjenica je da su se ovi događaji odigrali upravo onako kako je Bog rekao u proročanstvu. To danas znamo zato što, kad se osvrnemo unatrag u povijest, vidimo kako su se ispunila biblijska proročanstva. “Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.” (Amos 3,7)

Nakon što se uvjerimo da su proročanstva u prošlosti bila točna, mi se možemo uzdati u Boga i za buduća proročanstva od kojih je najveće prorečeni Isusov drugi dolazak.

PROROČKA PUNOMOĆ

Hebrejska riječ naba znači “proricati”. Ona sadrži misao da netko iznosi riječi sa žarom ili nadahnućem. Imenica izvedena iz ovoga glagola označava glasnogovornika, proroka, osobu koja ima pravo govoriti za drugoga (vidi Izlazak 6,28-30; 7,1). Druga riječ u Bibliji za nekoga s proročkim darom jest “vidjelac”; ona je prijevod dviju različitih hebrejskih riječi koje imaju značenje “vidjeti”. Prema tome, proroci imaju sposobnost proricati o onome što obični ljudi ne mogu vidjeti. A proroci ne samo što vide ono što drugi možda ne vide, već ih je Bog pozvao da o tome govore, često s posebnom gorljivošću i silom.

Isusovo upozorenje o lažnim prorocima (Matej 24,24) podrazumijeva da moraju postojati i pravi proroci. Jer kad bismo odbacili sve proroke — ako bismo potpuno odbacili ovaj dar — onda ne bi bilo potrebe upozoravati na lažne proroke.

“A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!”Matej 24,32.33
“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam.” Ivan 13,19

U ovim redcima Isus nam je pokazao da cilj proroštva nije samo objavljivanje budućnosti. Umjesto toga proroštvo je dano da učvrsti našu vjeru u Boga i Njegovu Riječ nakon što se događaji ispune. Što više vidimo ispunjenih proročanstava, to više ćemo vjerovati da Biblija stvarno potječe od Boga.

Postoje razne vrste proročanstava. Jedna tvore skupinu proročanstava o Mesiji, Gospodinu Isusu Kristu. Druga su povezana s budućnošću Izraela i različitih naroda; treća opet govore o svršetku svijeta i onome što će se poslije zbiti.

NAJRANIJA PROROČANSTVA

Na samom početku Biblije, u Postanku, primjećujemo da proroštvo ima vaanu ulogu u povijesti Boajeg djelovanja prema palom ljudskom rodu.

Nama je danas lako osvrnuti se u prošlost i vidjeti kako su se ova proročanstva točno ispunila. Ali stavimo se, recimo, u položaj Noe kojemu je Bog rekao da će voda s neba uništiti zemlju, premda do tog vremena možda nikad nije padala kiša. Ili, stavimo se u položaj Abrahama i Sare kad su dobili proročanstvo da će ona jednog dana biti majka njihovom djetetu premda je odavno prošla dob za rađanje. Nema sumnje da je to bio veliki ispit njihove vjere koji je zahtijevao da se pouzdaju u Boga da će se zbiti ono što je rekao (Hebrejima 11,7-11).

PROROČANSTVO IZ DANIELA 2

Svjetska povijest podupire točnost ovog zapanjujućeg proročanstva. Zlatno babilonsko kraljevstvo vladalo je svijetom od 605. do 539. pr. Kr. Kako se širio utjecaj Babilona, tako je postajao dominantna sila na starom Bliskom istoku. Danas se ruševine grada Babilona nalaze u Iraku, 110 km južno od Bagdada. Biblija je ne samo prorekla pad Babilona, već je jasno rekla tko će vojevati protiv njega (Jeremija 51,49.53; Izaija 45,1-4). Kir je sa svojom vojskom došao pred vrata Babilona oko stotinu sedamdeset i pet godina nakon objave ovog proročanstva.

Medijci i Perzijanci vladali su svijetom od 539. do 331. pr. Kr. Ali Bog je Danielu u 2,39 rekao da će doći “treće [kraljevstvo], od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom”. U Danielu 8,21 nalazimo da je to bila Grčka. Grčka vojska, predvođena Aleksandrom Velikim, brzo je osvojila svijet. Bila je opremljena mjedenim oklopima i kacigama i naoružana mjedenim štitovima i mačevima. Izvanredno prikladan simbol Grčke.

Grčko carstvo bilo je pobijeđeno od željeznog Rimskog Carstva 168. pr. Kr., i to je još jedno dramatično ispunjenje proročanstva. Rim je vladao duže od ijedne druge svjetske sile; vladao je više od pet stotina godina od Britanskog otočja do Arapskog mora, od Sjevernog mora do Sahare i od Atlantika do Eufrata. Rim je bio moćan.

Ali Daniel je prorekao da će kraljevstvo biti “podijeljeno” (Daniel 2,41). Rimsko Carstvo podijelilo se na nezavisna kraljevstva koja su kasnije prerasla u suvremene europske draave, u narode koji “se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom” (redak 43). Danas živimo u vrijeme ovih stopala i prstiju.

MESIJA U PROROČANSTVU

Od svih starozavjetnih proročanstava najsilnija su ona koja se odnose na Isusov prvi dolazak. U Starom zavjetu nalazimo šezdesetak proročanstava o Mesijinom dolasku.

Jedno od najsnažnijih nalazimo u knjizi proroka Izaije u Izaiji 52,13—53,12.

Ovo je jedan od najsnažnijih primjera proročanstava u Bibliji. Ono je prepuno podataka koji se nisu mogli unaprijed posložiti da bi se predvidjelo njihovo ispunjenje.

Ono je bilo i još je uvijek snažan dokaz u prilog kršćanskoj vjeri. Navodimo nekoliko starozavjetnih proročanstava o Isusu i njihovo ispunjenje u Novom zavjetu. Što iz njih moćemo naučiti o vjerodostojnosti Božje Riječi?

Posebno je zanimljivo da i Isus nakon svojeg uskrsnuća spominje ova proročanstva o sebi i njihovo ispunjenje. Dvojici učenika na putu u Emaus govorio je: ‘”Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?’ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.” (Luka 24,26.27)

Proročanstva o Njemu obuhvaćala su Njegovo rođenje, službu, odbacivanje, probijanje ruku i nogu, izrugivanje i vrijeđanje, razapinjanje za grešnike i uskrsnuće (Izaija 7,14; 9,1.2; 53,3; Psalam 22,17.7-9; Izaija 53,12; Psalam 16,10).

Budući da je Isus ispunio sva ova proročanstva, mi možemo stajati pred Bogom kao grešnici kojima je oprošteno, bez obzira na našu prošlost, jednostavno pozivajući se na Njegovo djelo za nas.

ISUSOV DRUGI DOLAZAK

Kao što smo dosad vidjeli, mnoga su se proročanstva već ostvarila onako kako su prorečena i to često na čudesan način. Ali sva su se ta proročanstva ispunila u prošlosti. Međutim, u Bibliji se nalaze proročanstva koja se tek trebaju ispuniti. Među njima su, naravno, najvažnija proročanstva o Kristovom drugom dolasku.

Prije nego što će napustiti svoje učenike, Isus im je obećao da će se sigurno vratiti: “Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3) Petar, Isusov veoma blizak učenik, pisao je: “Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.”

(2. Petrova 3,13) Biblija ne opisuje samo način i karakteristike Kristovog drugog dolaska, već i znakove koji će ukazivati na njegovu blizinu.

01. Lažni mesije — Matej 24,4.5
02. Ratovi i glasine o ratovima — Matej 24,6.7
03. Glad — Matej 24,7
04. Kuga (epidemije) — Luka 21,11
05. Potresi — Matej 24,7
06. Društveni problemi — 2. Timoteju 3,1-5
07. Ljudi žive u strahu — Luka 21,26
08. Povećanje znanja — Daniel 12,4
09. Znakovi i čudesa — Luka 21,11
10. Povećanje sumnjičavosti — 2. Petrova 3,3.4
11. Propovijedanje Evanđelja — Matej 24,14

Zar ovo nije vjeran opis svijeta u kojem živimo? Pogotovo ako uzmemo u obzir da su ovi tekstovi napisani prije mnogo stoljeća. To su novi dokazi da se možemo pouzdati u Bibliju.

Jonathan i Kathleen Kiem Hoa Oey Kuntaraf

Ranije je nebeski Bog pokušavao prići ovom neznabožačkom kralju i omogućiti mu da sazna kako postoji Netko veći od njega. Nabukodonozor je imao jedan san. Kada ga je zaboravio, Daniel je mogao stupiti na scenu. Sam Bog je otkrio Danielu san i Nabukodonozor ga je prepoznao. Daniel mu je i protumačio san. Nabukodonozoru je bilo rečeno da je on glava od zlata. Međutim, time nije bilo do kraja protumačeno sve iz sna. Nabukodonozoru se nije dopao dio tumačenja o mišićima i grudima od srebra i o ostalim kraljevstvima koja će uslijediti. Zato je odlučio sagraditi lik iz svog sna, ali od zlata. Sigurno se sjećate cijelog događaja. Nebeski Bog se još jednom otkrio Nabukodonozoru.

Više sam zainteresiran za kamen-stijenu iz Daniela 2. glave nego za bilo što drugo. Ponekad smo provodili mnogo vremena proučavajuci četiri kraljevstva i deset kraljevstava, a zanemarili pravog junaka cijele priče, stijenu, kamen odvaljen bez ruku.

Što biste vi izabrali kad bi vam bilo ponuđeno da birate između zlata i kamena? Na prvi pogled izgledalo bi da je zlato mnogo bolji izbor. Ali Bog gleda pojedinosti drugačije od nas. Kamen odvaljen od planine, bez ruku, izabran je da predstavi Isusa. Sve zlato, srebro, bronza i željezo iščezavaju. Sve će to biti razbijeno u komadiće i postati će kao pljeva u vrijeme žetve koju će vjetar odnijeti.

Kraljevstva ovog svijeta će išceznuti u ništavilu. I sve što čovjek stavlja na mjesto Boga na kraju će se pokazati bezvrijednim. “U vrijeme onih kraljeva Bog će nebeski podignuti kraljevstvo, koje se neće raspasti dovijeka.”

Morris L. Venden

Osim uništavanja čovjekove životne sredine, vlade svih zemalja se suočavaju is mnogim drugim teškim problemima. Ekonomska recesija i nestabilnost u Europi, Rusiji, Australiji, Sjedinjenim Državama i Južnoj Americi. Tisuće koje svakoga dana umiru od gladi u Indiji i Africi. Eksplozivno stanje na Bliskom Istoku. Što nam donosi budućnost?

Hoćemo li uvijek osjećati strah od tame neizvjesnosti? Biblija kaže: NE. Mi možemo pogledati kroz prozore biblijskih proročanstava i jasno vidjeti što će se zbivati sutra.

Jednom davnom vladaru koji je živio u gradu Babilonu, Bog je kroz san unaprijed pokazao cijelu povijest svijeta. Događaj je zapisan u Bibliji, u knjizi proroka Daniela. Kralj Nabukodonozor je sanjao san koji mu nitko nije znao rastumačiti osim Božjeg proroka. Tako je pozvan Daniel koji je stupio pred kraljev prijestol i protumačio njegov san. Opisao je veliki kip – divovsku statuu čovjeka – koja je bila načinjena od različitih kovina. Zamislimo tu golemu uspravljenu figuru od nekoliko vrsta metala. Glava toga kipa je bila od zlata, prsa i mišice od srebra, trbuh i bokovi od bronce, noge od željeza, a stopala od mješavine željeza i gline. Potom je odnekud doletio kamen koji je udario u stopala kipa i zdrobio ga. Taj je kamen zatim narastao i ispunio cijeli planet.

S jedva 150 riječi Bog je u tom snu opisao 2500 godina ljudske povijesti – od vremena drevnog Babilona pa sve do kraja svijeta. Zanima li vas tumačenje toga sna i vaša budućnost? Poslušajmo pažljivo.

Daniel se ovako obratio kralju Nabukodonozoru: “Ti si glava od zlata!” Babilon je glava. Povjesničari potvrđuju da je zlato prikladan simbol Babilonskog kraljevstva, jer je ta dragocjena kovina bila obilno upotrebljavana za ukrašavanje njegovih građevina i umjetnina. Međutim, ma koliko blistav i dojmljiv, taj je veliki grad bio prijestolnica samo jednog u nizu velikih imperija. Daniel odvažno nastavlja tumačiti san koji je Bog dao babilonskom kralju: “A nakon tebe nastat će drugo carstvo, manje od tvojega.” Tako je i bilo. Nakon zlatne glave došla su na red srebrna prsa. Medijci i Perzijanci, skrenuvši tok rijeke Eufrat koja je protjecala kroz Babilon, ušli su praznim riječnim koritom iza zidina velikoga grada. Pobjedonosni su pokliči Kirove vojske nadjačali užasnute krike Babilonjana.

Tako je nova super-sila zavladala svijetom. Ali prema Božjem proročanstvu danom u snu, ni vladavina srebrnog imperija nije mogla potrajati vječno. Nakon srebra, na proročkom kipu se mogao vidjeti trbuh od mjedi ili bronce. Danielovo tumačenje sna Nabukodonozoru se nastavlja: “Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa TREĆE, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom.” Sjajni mladi grčki vojskovođa Aleksandar Veliki pobijedio je Perzijanca Darija III u bici kod Arbele, 331. godine prije Krista. Veliki dio opreme grčke vojske bio je načinjen od bronce. Povjesničar Herodot opisuje grčke pirate kao ljude od bronce, koji dolaze s mora. Tako se pred Nabukodonozorovim, ali i pred našim očima, kroz golemi kip od različitih metala, kao na filmskom platnu odvija burna povijest svijeta.

Četvrti svjetski imperij, Bog je predstavio željeznim nogama velike figure. Daniel je objasnio: “A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza.” Koji je veliki imperij savladao Grčku? Rim. Rim je bio gospodar koji je vladao željeznom stegom i željeznim nogama satirao svoje protivnike. No, i Rimu je došao kraj, ali ne naporima nekog drugog, nadmoćnijeg imperija. Nijedno carstvo nije naslijedilo Rim – upravo onako kako je protumačio prorok Daniel. Što je on rekao babilonskom kralju o stopalima velikog kipa koja su došla nakon željeznih nogu? “Stopala koja si vidio, dijelom glina, a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo.” Bog je točno predvidio da nakon starog Rima neće doći neko novo svjetsko carstvo, već da će se Rim raspasti na manje države, koje danas prepoznajemo kao države Europe. Baš kao što su stopala proročkog kipa bila načinjena od mješavine gline i željeza, koji ne prianjaju jedno za drugo, nitko od velikih europskih vladara do danas nije uspio, ni uz maksimalne vojne napore, ujediniti ta manja kraljevstva u jedno golemo carstvo. Ni Karlu Velikom, ni Karlu V, ni Luju XIV, ni Napoleonu, ni Wilhelmu, a ni Hitleru to nije pošlo za rukom.

Ali Daniel nastavlja. S očitom radošću i sigurnošću, prorok dolazi do zapanjujućeg vrhunca svog tumačenja, a i vi se držite za svoja sjedala dok ulazimo u završnicu najuzbudljivijeg proročanstva. Nakon kipa od raznih metala i njegovih stopala od mješavine gline i željeza, dolazi kamen iz svemira koji udara u podnožje kipa i satire ga. Čitamo: “U vrijeme tih kraljeva Bog nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti.” U dane kraljeva predočenih s deset prstiju na nogama velikog kipa, znači u dane današnjih europskih država, Bog će osnovati svoje kraljevstvo koje će trajati vječno. Taj je događaj i za nas budućnost. Jedini događaj koji se još, prema Bibliji, mora zbiti je drugi dolazak Isusa Krista i uspostava njegovog kraljevstva.

Kralj Nabukodonozor je ostao zapanjen ovim tumačenjem i poklonio se Bogu, gospodaru svega. Međutim, ono više zapanjuje nas danas koji smo svjedoci njegovog doslovnog ispunjenja. Ako smo uvjereni u vjerodostojnost tog proročanstva onda smo sigurno svjesni da bismo uskoro i mi mogli biti dio velikog vrhunca povijesti. Zadivljen, babilonski kralj bi se i danas cijelim srcem obratio Bogu, a kakav je naš odgovor?

Mark Finley