Svako od četiri Evanđelja pruža nam izvještaje o Isusu iz različite perspektive, ali sva nam pričaju istu priču. Događaji u njima ponekad imaju drugačiji redoslijed, ponekad se razlikuju u pojedinim detaljima, a mogu se vidjeti i razlike u pogledu onoga što obuhvaćaju.

Svako Evanđelje je imalo svoju publiku. Matej je pisao za Židove, Marko je svoje Evanđelje prvenstveno uputio neznabošcima, isto kao i Luka. Ivan je svoje Evanđelje pisao za drugu generaciju kršćana, za one koji će živjeti nakon smrti apostola.

U Evanđeljima, prema tome, imamo četiri Isusova portreta. Svaki od četiri pisca bavi se različitim stranama Njegovog života i ličnosti. Nismo ograničeni na samo jedan pogled na Isusa, nego imamo bogatstvo četiri portreta. Bog htio četiri Isusove slike, a ne jednu, četiri poruke za crkvu, a ne samo jednu.

Neka sklad Evanđelje potakne u Vama želju da bolje upoznate Isusa Krista.

Izvor: Blue Letter Bible

Preuzmi

Odaberite raspored čitanja i pripremite se za nevjerojatno putovanje kroz Božju riječ.

BIBLIJA U 365 DANA
Čitajte svaki dan po nekoliko biblijskih poglavlja od Postanka 1 do Otkrivenja 22, po redoslijedu kako su napisana. Po ovom planu, za jednu kalendarsku godinu, pročitat ćete cijelu Bibliju.
Svakodnevno čitanje Biblije je vrijedno iskustvo, a ovaj plan će Vam pomoći da to i ostvarite.

PSALAM ZA SVAKI DAN
Čitajte svaki dan po jedan Psalam za svoj duhovni poticaj.
Psalmi su izvanredna poezija, sažeta teologija i uzbudljiva povijest, ali i mnogo više od toga. Većina njih nosi pečat osobnosti. Psalmi nas susreću tamo gdje jesmo i vode tamo gdje bismo trebali biti.

25×12
Prema ovom planu čitanja možete proći kroz Božju Riječ u svega godinu dana. Svaki je mjesec podijeljen na 25 dana za čitanje, što Vam ostavlja nekoliko slobodnih dana ili Vam pruža priliku da nadoknadite propuštene tekstove.
Svaki dan uključuje tekstove iz Staroga i Novoga zavjeta kako biste dobili uvid u jedinstvenost Pisma.

Unutrašnjost kuće je često bila podijeljena u dva dijela. U jednome je pod bio podignut za jednu stopu. U višem dijelu su žene vršile svoj posao i obitelj spavala, vjerojatno često na jednom krevetu prostrtom na podu. Na nižem dijelu mogle su boraviti životinje kad je to bilo potrebno, da imaju zaštitu, mogla su se igrati djeca i vršiti drugi poslovi. Stepenice su često vodile na krov kuće, gdje je obitelj mogla provoditi noć u ljetno vrijeme. Ove su se kuće obično otvarale prema dvorištu, a često je više sličnih kuća sagrađeno zajedno i povezano da čine četvorinu sa zajedničkim dvorištem. Ovakve su građevine često ozbiljno oštećene ili razorene kišom ili poplavom.

Narod koji je živio u boljim okolnostima gradio je čvršće i ugodnije kuće. One su obično imale najmanje dvije sobe, jednu za zimu, jednu za ljeto. Domovi bogatih bili su mnogo prostraniji, bolje kuće su bile građene od klesanog kamena.

Prema današnjim standardima bio je namještaj čak i u domovima bolje stojećih ljudi vrlo jednostavan. Ludi su obično sjedili na dušecima na podu, a njihove sobe su često imale svega sanduk ili dva, prostirki i neki mali stolić. Noću su svjetlo davale male uljane lampe napravljene od gline. Grijalo se otvorenim ognjištem, na kojemu je gorio drveni ugalj. U siromašnijim domovima vatra se pravila i ložila u običnoj rupi u zemljanom podu, a u bogatijim kućama imali su mjedene mangale.

Položaj žene među Hebrejima bio je prilično visok. Iako su muškarci bezuvjetno imali prednost, žena je uživala položaj poštovanja i zakonske zaštite. Povijest o Esteri i Juditi iznose nam žene kao spasioce svog naroda. Hebrejski ženidbeni ugovor izgleda da je već u ovo vrijeme štitio imetak žene, koja je uživala isto zakonsko pravo na imetak, koji je stekla sa svojim mužem.

Ovo se lijepo vidi iz teksta ugovora koji je nedavno otkriven. Ovaj dokument datiran “treće godine Izraelove slobode” (134. poslije Kr.) spominje prodaju jedne kuće Hadarovog sina iz Jude. Na kraju ugovora spomenuto je ovo objašnjenje: “Osim toga … ja Saloma, kći Simeona, žena ranije spomenutog Hadara, ne mogu postaviti prigovor na prodaju spomenute kuće, nikad više.” (BASOR, br. 136.)

Odjeća u Palestini je bila široka i prilično jednostavna. Osnovni komad odjeće ljudi i žena je bila tunika, “hiton” (kaput), Mat. 5,40; 10,10; koji je kod ljudi mogao biti ili duži ili kraći. Ljudi koji su radili često su nosili samo pregače. Drugi oblik koji je ovo donje rublje mogao imati bila je plahta jednostavno omotana oko tijela sa jednim krajem prebačenim preko ramena.

Platneni ili kožni pojas nosio se često oko pasa, iako ne uvijek. Bila su u upotrebi različita pokrivala za glavu uključujući slamnate i krznene šešire, ali izgleda da su Hebreji najčešće nosili maramu za glavu, nešto slično šalu koji se i danas vidi u sinagogama. Opći oblik obuće bile su kožnate ili slamnate sandale, koje su se sastojale od jednostavnog đona kojega je uz nogu držao kožni pojas, koji je prelazio preko rista noge iako su bile poznate i kožne cipele. Najvažniji vanjski dio odjeće bio je “himation” (Mat. 9,21; Marko 13,16), koji je mogao biti ili veliki plašt bez rukava, ili ogrtač. Ogrtač je bio obično oznaka službenika i svećenika, kod kojih je on imao dugačke rukave i bio vrlo širokog kroja (Mat. 23,5). Odjeća žene bila je vrlo slična odjeći muškarca, s izuzetkom da je bila bez sumnje raznobojnija, a njihovo se pokrivalo za glavu sastojalo od vela, koji se vezao malom vrpcom oko glave. One su se često ukrašavale nizovima kovanog novca, te sa naušnicama i ukrasom za nos. Dok su Rimljani obično nosili kratku kosu i brijali svoja lica, Palestinski  se Hebreji javljaju skoro uvijek sa dugom kosom i bradom.

Ekonomski život

Osnova života u Palestini je bila poljoprivreda. Stanovništvo se uglavnom sastojalo od srednjih seljaka, koji su bili maloposjednici. Ovoj klasi je Isus govorio, kad je govorio o “domaćinu” (Mat. 13,52) ili “gospodaru kuće” (Lk. 12,39). Iako su pokadkad orali uzeti najmljenu radnu snagu, ovi su seljaci zajedno sa svojim ženama i djecom izvršavali većinu svog posla, oranja, sijanja i žetve. Za hranu su ovisili uglavnom o svojim vlastitim usjevima, i tako je njihov život, koji je bio primjeran u dobrim uslovima, bio vrlo rijetko dovoljan da im dozvoli obilje, ili stjecanje bogatstva. Kad bi usjevi zakazali, ovaj bi se narod često našao u velikim neprilikama. U takvom stanju oni bi bili prisiljeni da rade kao nadničari, a kad je bilo najgore, da se prodaju kao robovi. Tako je veći dio stanovništva Palestine u prvom stoljeću živio nešto bolje od prosječnog nivoa.

Mala grupa zemljoposjednika mogla je privrijediti toliko da nadmaši svoje potrebe. suvišak je prodavala stanovništvu koje se nije bavilo poljoprivredom uz zaradu. Ovo ih je stavljalo u povoljniji položaj u odnosu na poljoprivredu, jer su imali gotovog novca, a i rezervnog sjemena da posude siromašnim seljacima, te da tako stvore tržište. Postojalo je također i nekoliko velikih imanja, koja su uglavnom imali aristokrate, a kojima su upravljali pristavi (Lk. 16,1).

Pored ovih zemljoposjednika, bilo je više vrsta seljaka koji su radili po ugovoru: unajmljeni seljaci, zakupnici, dnevničari, (Mt. 20,1). Konačno na kraju društvene skale bili su robovi, koji nisu bili u Palestini ni tako brojni, niti se s njima tako loše postupalo kao među Rimljanima. Robovi hebrejske krvi bili su sluge u kući, tj. služili su kroz utvrđeno razdoblje od šest godina. Strani robovi međutim spadali su u drugu kategoriju, i bili su pokretna imovina svojih gospodara. Općenito govoreći, njihovi hebrejski gospodari nisu s njima postupali tako blago kao sa hebrejskim robovima.

Pored onih koji su se bavili poljoprivredom, veliki dio stanovništva bavio se rukotvorinama. Bio je hebrejski ideal, da svaki čovjek bez obzira, kako visokog položaja, treba svoga sina naučiti radu i trgovini. Vodeći rabini starog doba bili su drvosječe, postolari, pekari, a jedan od njih bio je kopač bunara.

Hebrejska literatura spominje 40 raznih vrsta posla u Palestini u ovom razdoblju, među kojima su bili: krojači, graditelji, mlinari, mesari, brijači, kožari, mljekari, perači rublja, draguljari, tkači, lončari, bačvari, staklari, prepisivači i slikari. Bilo je također ribara, apotekara, ljekara, pčelara, peradara i pastira. Mnogi trgovci ne samo da su sami izrađivali svoju robu, nego su je i direktno prodavali, dok su drugi radili preko posrednika.

Trgovina je bila živa, ne samo sa domaćim proizvodima, nego i sa artiklima uvezenim izvana. U stvari, skoro polovina trgovine Palestine bavila se stranom robom. Hebrejski brodovi kojima su upravljali hebrejski mornari, nosili su veliki dio te trgovine. Trgovina je bila olakšana regularnim bankovnim sistemom, koji je omogućavao trgovcima da saobraćaju čekovima u udaljenim gradovima, kao što su bili Aleksandrija i Rim.

Većina poslova naravno vršila se ili razmjenom, ili direktnim plaćanjem. Dva novčana sistema bila su u Palestini u upotrebi: rimski i grčki. Oni su upotrebljavali svaki svoj novac.

Neki od ovog novca, naročito denar, izdala je rimska uprava, a drugi kao lepta, kovali su sami Hebreji. Prokuratori su također uticali na novčanu razmjenu u Palestini. Najveća novčana jedinica talent, nije bila u obliku novčanice, nego kao jedinica obračuna.

Za mjerenje vremena novozavjetni su Hebreji upotrebljavali svoj vlastiti stari kalendar. Pošto su živjeli u rimskom imperiju, bili su upoznati i sa rimskim kalendarom. Hebreji su otpočinjali dan od 24 sata sa zalaskom sunca, ali su sate računali od izlaska sunca. Kao što se vidi iz Mat. 20,1,3-6.8.12, radni dan otpočinjao je rano ujutro i završavao sa 12-tim satom. Tako je svijetli dio dana bio podijeljen u 12 jednakih dijelova ili sati, koji su očito varirali u dužini prema godišnjem dobu. Noć je bila podijeljena u “straže”. U Starom zavjetu bile su tri straže (Izl. 14:24; Sud. 7:19). Međutim, Novi zavjet upotrebljava rimski sistem, koji deli noćć u četiri straže (Mat. 14:25; Marko 6:48). Straže su bile poznate kao: Večer, ponoć, pijetlovi i jutro, a svaka je bila približno tri sata duga. Ovaj je ssustav bio u općoj upotrebi među Hebrejima u prvom stoljeću, kako to izvještava Flavije (Starine V. 6,5) i (XVIII. 9,6).

Opći jezik Palestine u prvom stoljeću bio je aramejski, kojim se uglavnom govorilo u babilonskom i perzijskom imperiju, a kojeg su Hebreji donijeli sa sobom na povratku iz ropstva. Pored aramejskog, mnogo se upotrebljavao u Palestini i grčki, kao rezultat stoljetnog utjecaja helenizma. Ovo se naročito odnosi na gradove Dekapolisa i druge helenističke gradove kao što je Seforis, glavni grad Galileje, koji se nalazio svega četiri milje od Isusovog doma u Nazaretu. Hebreji koji su se rodili van Palestine i vratili se u svoj zavičaj, uglavnom su govorili grčki.

Tako je on stavio datum rođenja pri kraju 5. godine pr. Kr., te je ova godina upotrebljavana u mnogim izdanjima Biblije skoro kroz 250 godina. Međutim, danas je poznato, da su Usherovi datumi sastavljeni prije 300 godina daleko od točnosti. Mnogi od njih su približno točni, dok su mnogi sasvim pogrešni. Novija otkrića arheologije omogućila su da znamo datume starih događaja sa sigurnošću koja nije bila na dohvatu učenjaka u vrijeme Ushera. Danas se 5. godina pr. Kr. može smatrati približno ispravnom kao godina Kristova rođenja.

Međutim, dokazi nisu dovoljno potpuni da bi dali dovoljno dokumenata za točnost te godine, kao što ćemo to u nastavku vidjeti.

Popisivanje u vrijeme Kvirinija

Luka nam tvrdi da je Isus rođen u vrijeme popisivanja koje je naredio August, te da je to bio “prvi prijepis za vladanja Cirinova Sirijom” (Luka 2,2). Josip Flavije navodi Sentiusa Saturninusa i Kvintilija Varusa kao guvernere od 9. pr. Kr. do poslije smrti Heroda (Starine XVI. 9,1; XVII. 5,2; 9,3). Zato su kritičari optužili Luku za grešku. Međutim, podatak ne traži mogućnost Kristova rođenja u vrijeme prebrojavanja u vremenu Kvirinijeva guvernerstva. Dva natpisa koji spominju Kvirinija prevode neki i ukazuju da je on bio pomoćnik guvernera u Siriji prije Herodove smrti, te da je prebrojavanje o kojem govori Luka, provedeno 8. ili 6. pr. Kr., a ne kasnije za vrijeme guvernerstva 6. godine. Drugi stavljaju Lukino prebrojavanje u 8. godinu pr. Kr., koja je u Palestini počela nešto kasnije (kad su Josip i Marija otišli u Betlehem), kada još nije bilo završeno u vrijeme Herodove smrti, nego je završeno tek pod Kvirinijem. (prema tome je i povezano sa njegovim imenom).

Flavije tvrdi, da je Kvirinije poduzeo rimsko prepisivanje Judeje oko 6. ili 7. posle Kr. (Starine XVIII. 1,1: 2,1; XX. 5,2), te spominje bunu koju je poveo Juda Galilejac kao protest zbog prebrojavanja. Djela 5,37, spominju istu bunu.

Ovaj je cenzus sproveden uskoro poslije smjenjivanja Arhelaja, kad je Judeja formalno anektirana rimskoj provinciji Siriji, 6. godine poslije Kr. Stavivši sve ove činjenice zajedno dobivamo mogućnost, da je hebrejski antagonizam onemogućio završetak prebrojavanja pod vladavinom Heroda, a čim je Judeja bila anektirana u provinciju Siriju, prijepis je završen i okončano određivanje poreza.

Primjećivalo se da nema izvještaja o carskom dekretu oporezivanja Judeje prije onoga koji je poveo Kvirinije, 6. ili 7. poslije Kr. ali se mora primijetiti da potpuno nedostaju detalji rimske administracije Palestine. Iako su bili podložni Rimu, Herod i Arhelaj su imali izvjesni stupanj nezavisnosti u lokalnim poslovima, te je najvjerojatnije da su skupljali porez u svoje vlastito ime i plaćali ga Rimu iz svojih blagajni. Potpuno je moguće da je Herod, možda na svoju ruku, proveo popisivanje nešto prije Augustova dekreta. Takav dekret, iako u stvari izdan u Herodovo ime mogao se smatrati rimskim, jer je Herod bio podčinjen Cezaru. Josip i Marija su pošli u Betlehem, zavičaj svojih predaka, da se upišu. Carstvo je dozvoljavalo da se prebrojavanje izvrši lokalnim metodama. Da se takva praksa sprovodila na istoku vidi se iz jednog papirusa koji potječe jedno stoljeće kasnije, a pokazuje da se u Egiptu tražilo od naroda da se vrati u svoj zavičaj radi prebrojavanja.

Datum pojavljivanja zvijezde se ne može utvrditi

Svi pokušaji da se utvrdi datum pojavljivanja betlehemske zvijezde (Mt. 2,2) pomoću astronomskih kalkulacija ostali  su bezuspješni. Ni jedno prirodno nebesko tijelo nije moglo voditi putnike sa Istoka, a zatim okrenuti na jug od Jeruzalema prema Betlehemu i na kraju stati nad jednom jedinom kućom. Zvijezda je očito bila čudesna i neastronomska pojava.

Smrt Heroda 4. godine prije Krista

Flavije stavlja Herodovu smrt u 37. godinu njegove vladavine, računavši od njegovog određivanja, ili u 34. godinu računajući od njegovog stvarnog preuzimanja kraljevstva,  što je 4/3. Pr. Krista od Nisana do Nisana. Neki pretpostavljaju da je Herod umro pri kraju 4/3. te su tako stavili rođenje Kristovo ujesen 4. pr. Kr. ili kasnije, ali je više prihvaćeno tumačenje Flavijevog izvještaja da je Herod umro prvih dana Nisana 4. pr. Kr. Drugdje se objašnjava da je Herod umro u početku travnja 4. pr. Kr. Događaji između Isusovog rođenja i pomora djece u Betlehemu, dok je Herod još bio živ, stavili bi rođenje u početak 4. pr. Kr. Ili nekoliko mjeseci ranije, ujesen 5. pr. Kr. Rođenje ne može biti daleko niti od 5. niti od 4. godine pr. Kr. jer je Isus imao “oko 30 godina” kada je otpočeo svoju misiju  “petnaeste godine vladanja Tiberija”.

Karakteristike ljudi su bili važan aspekt imena u stara vremena, posebno u Izraelu. Ponekad su osobna imena opisivala posebne okolnosti njihovog rođenja, obiteljsku lozu. Ponekad su ukazivala na zanimanje neke osobe, a ponekad su imala simbolične ili proročke značajke.

Dakle, možemo zaključiti da su u biblijska vremena osobna imena imala veliko značenje i ulogu. Ovdje možete potražiti značenja imena određenih osoba koje se spominju u Bibliji. Imena su navođena prema prijevodu Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti, a značenja su preuzeta većinom iz Hitchcock’s Bible Names Dictionary.

A

Abdon – Oblak osude; sluga

Abed Nego – Sluga (boga) Negoa; sluga svjetlosti, sjajni

Abel – Vjetrić, lahor; Dah

Abihu – On je moj otac

Abija – Gospod je moj otac

Abijam – Otac mora

Abijud  – Otac hvale, slavopoja

Abimele – Pomoćnik; Sud

Abinadab – Otac zavjeta; Otac velikodušnosti; Otac dragovoljnosti

Abinoam – Otac ljepote

Abiram – Nesreća, nezgoda; Opasnost

Abišaga – Očeva radost

Abišaj  – Onaj koji sluša Boga

Abner – Otac svjetlosti

Abraham – Otac mnogih

Abram – Uzvišeni otac

Abšalom  – Otac mira

Ada – Zbor, skup

Adam – Crvena zemlja

Adonija – Moj Gospod je Jahve; Gospod je moj Gospodar

Adoni-Sedek  – Gospod pravde; Gospodnja pravda

Agab – Skakavac; Očeva radost ili slavlje

Agag – Krov

Agripa – Onaj koji nanosi velike bolove pri rođenju

Ahab – Očev brat, ujak

Ahasver  – Princ; Glava; Vođa

Ahaz – Vlasnik, posjednik

Ahazja – Viđenje od Gospoda; Pad; Napad

Ahija – Jahvin brat, brat od Jahvea

Ahim – Pripremanje; Osveta, Potvrda

Ahimelek – Moj brat je kralj; Brat mog kralja

Ahinoama – Bratova ljepota

Ahitofel – Brat od gluposti; Brat propasti

Ahjo – Njegov brat

Akan – Uznemirivatelj; Onaj koji stvara probleme

Akiš – Zato tako jeste; Onako kako jeste

Akvila – Orao

Aleksandar – Onaj koji pomaže ljudima

Alfej – Tisuća; Učen; Vođa

Amalek – Stanovnik doline; Ulizice

Amasa – Teret, briga; Očuvanje ljudi

Amasja – Onaj koga Jahve okrepljuje, ojačava; Gospodnja snaga

Amitaj – Lojalan, odan, istinit

Amnon – Vjeran, pošten, iskren; Učitelj

Amon – vidi Amnon

Amos – Nositelj tereta; Težak

Amram – Snažan narod; Šaka žita

Ana – Milost

Anak – Ukras, ogrlica; Dugovrati

Ananija – Zaštićen od Jahve; Gospodnji oblak

Andrija – Snažan čovjek

Apija – Plodan, rodan

Apolon – Onaj koji razara, uništava ; Uništavač

Arauna  – Pjesma; Arka; Radostan uzvik

Arhim – Gospodar konja

Arhipa – vidi Arhim

Aristarh – Najbolji princ; Vladar

Aron – Učitelj; Uzvišen; Ogromna snaga

Artakserks – Tišina svjetlosti

Asa – Izlječenje (je u Bogu); Liječiti; Liječnik

Asaf – Sakupljač

Asahel – Božje stvorenje

Asenata – Nesreća, nezgoda; Opasnost

Ašer – Sreća

Aškenaz – Vatra koja se širi

Atalija – Gospodnje vrijeme

Atersata – Guverner

Azarja – Onaj koji sluša Boga

Azor – Pomoćnik; Sud

B

Baana – U tuzi

Balak – Pljačkaš; Koji baca otpatke ili uništava

Baraba – Sin svoga oca; Sin srama, zbunjenosti

Barak – Grom

Barjesus – Sin Jošue ili Isusa

Barnaba – Sin utjehe; Sin proroka

Barsaba – Sin povratka; Sin odmora

Bartimej – Sin poštenog, časnog (oca)

Bartolomej – Sin koji oslobađa vode

Baruh – Blagoslovljen

Barzilaj – Sin prijezira; Napravljen od željeza

Baša – Onaj koji traga ili baca

Bat Šeba – Kćer zakletve; Sedma kćerka; Kćer Onoga koji zaštićuje; Kćer zavjeta

Beeljada – Božje znanje

Ben Hadad – Sin od Hadada; Sin buke

Benaja – Gospodnji sin

Benjamin – Sin moje desnice

Berenika – Onaj koji donosi pobjedu

Besalel – U sjeni Božjoj

Betuel  – Božje dijete

Bildad – Sin natjecanja; Staro prijateljstvo

Bileam – Davni narodi; Uništenje naroda

Bilha – Koji je star ili zbunjen

Bilšan – Izgovoreno

Boanerges – Sin(ovi) groma

Boaz – U snazi

D

Dan – Sudac; Sud

Daniel – Bog je moj Sudac

Darija – Onaj koji sve zna

Datan – Zakoni ili običaji

David – Voljeni, ljubljeni, dragi

Debora – Pčela; Riječ

Delila – Mala; Jadna; Kosmata

Dem – Omiljen, popularan

Demetrije – Koji pripada pšenici ili Ceresu

Dina – Ona koja sudi; Sud

Druzila – Maglovita

E

Ebjatar –Otac ostatka; Otac izobilja

Edom – Crven; Zemaljski; Od krvi

Efrajim – Rodan; Rastući

Efron – Prašina

Ehud – Onaj koji hvali, slavi

Ela – Hrast; Pravac

Eleazar – Bog je pomoć(nik); Božja pomoć; Božja sudnica

Eli – Prinošenje ili podizanje

Eliab – Bog je (moj) Otac

Eliezer – Bog je pomoć

Elifaz – Božja volja

Elifelet – Božje izbavljenje

Elijakim – Božje uskrsnuće

Elijud – Bog je moje zahvaljivanje, moja hvala

Elima – Mađioničar; Podmićivač

Elimelek – Moj Bog je Kralj

Elišama – Bog sluša

Elišua – Bog je moje spasenje

Elizabeta – Božji zavjet ili punina

Elizej – Spasenje je od Gospoda; Bog (je) njegovo spasenje

Elkana – Revnost za Boga

Elon – Hrast; Rast; Snažan

Emanuel – Bog s nama

Eneja – Slavna

Enoš – Smrtnik, bolestan; Tužan ili zaboravan čovjek

Epafra – Posut sa pjenom

Epafrodit – Zgodan, privlačan

Erast – Drag, voljen

Estera – Zvijezda; Tajna; Skrivena

Etbaal – Zajedno sa Baalom

Eunika – Dobra pobjeda

Eutih – Sretni

Eva – Život; Življenje; Oživljena

Evil Merodak – Merodakova luda, glupan

Ezav – Dlakav, maljav; Onaj koji djeluje ili završava

Ezekiel – Bog će ojačati, okrijepiti

Ezekija – Božja snaga; Osnažen od Boga

Ezra – Pomoć; Sud

F

Fanuel – Božje lice ili Božja vizija

Fares – Otvor

Feba – Sjaj; Čistoća

Feliks – Sretan; Napredan

Fest – Radostan; Slavan

Filemon – Koji ljubi

Filet – Drag, voljen

Filip – Ljubitelj konja; Ratnik

G

Gabriel – Božji čovjek ili junak; Bog je moja snaga

Gad – Sreća; Vojska

Gaj – Gospodin; Čovjek sa Zemlje

Galion – Koji voli mlijeko

Gamaliel – Božja nadoknada

Gedalija – Proslavljen od Gospoda; Bog je moja slava

Gehazi – Dolina vizije, Dolina pogleda

Geršom – Progon; Stranac

Geršon – On je izagnao; Promjena puta

Gideon – Uništavač; Onaj koji povređuje i lomi; Koji sječe

Golijat – Prolaz; Revolucija

Gomer(a) – Savršenstvo; Završiti, zaokružiti cjelinu

H

Habakuk – Zagrliti; Hrvač

Hadad  – Galama, vika

Hadasa – Mirta; Radost

Hagaj  – Veseo; Svečanost

Hagara – Stranac; Ona koja se plaši

Ham – Vruće; Vrelina; Smeđe

Haman – Buka, galama

Hamitala – Sjena njegove vreline

Hananija – Gospod je milostiv

Hanun – Milostiv

Haran – Brdovita zemlja

Hazael – Koji vidi Boga

Hefsi-Bah – Moje zadovoljstvo; Užitak je u njoj

Henok – Poseban, Posvećen, Discipliniran

Herod – Herojev sin

Hesron – Radost; Jedan stih pjesme

Het – Drhtanje; Strah

Hilkija – Bog je dio mene

Himenej – Bog braka; Sklapanje braka

Hiram – Uništavanje života; Uništavač

Hofni – Onaj koji pokriva; Moj rukopis; Moja pesnica

Hošea – Jahve je spasio

Hulda – Svijet

Hušaj – Njihova tišina; njihova senzualnost; Brzina

I

Ibsan – Otac hladnoće  

Ikabod – Gdje je slava?

Ilija – Moj Bog je Jahve; Bog je Gospod

Irad – Divlji magarac; Veliko carstvo; Zmaj

Isus (vidi Jošua) – Spasitelj, Osloboditelj

Išbaal – Osramoćen

Itamar – Otok palmi

Ivan – Božja milost

Ivana – Gospodnja milost ili dar

Izaija – Spasenje je od Gospoda

Izak – Smijeh

Izebela – Čedno, djevičanski

Izrael – Božji princ ili vladar; Koji je sa Bogom

J

Jabal – Koji je iskliznuo, izmakao

Jaela – Divlji jarac

Jafet – Širenje; Povećan; Pravedan; Uvjeren

Jafija – Prosvjetljujući; Koji se javlja

Jair – Moja svjetlost; Koji širi svjetlost

Jakov – Izlječenje, liječenje; Varalica,

Jambres – Siromaštvo; Gorak; Buntovnik

Jason – Onaj koji iscjeljuje

Javan – Onaj koji donosi tugu

Jedida – Jako voljen, drag

Jedidja – Mio Gospodu

Jehu – Onaj koji postoji

Jekolija – Gospodnja savršenost ili snaga

Jemima – Golubica; Lijepa poput dana

Jered – Koji vlada, zapovijeda; Koji silazi

Jeremija – Jahve će ustati; Jahve utvrđuje; Gospodnja uzvišenost

Jeroboam – Onaj koji je protiv naroda

Jerubaal – Baalov protivnik

Jeter – Nenadmašan

Jibhar – Izbor, odabrani

Jiftah – On će otvoriti; Otvorenje

Jisakar – On će donijeti nagradu, plaću

Jišaj – Dar; Onaj koji jeste; Prinos, (žrtva)

Jišmael – Koga Bog čuje; Bog koji čuje

Jitream – Nenadmašni ljudi

Jitro – Savršenstvo, vrlina

Joab – Čiji Otac je Jahve; Roditeljstvo; Volonterski

Joah – Bratstvo; Gospodnji brat

Joahaz – Gospodnji posjed

Joaš – Bogom dan; Jahve je dao

Joatam – Savršenstvo Gospoda (vidi Jotam)

Job – Progonjeni, gaženi; Koji zapomaže i plače

Joel – Jahve (je) njegov Bog; Onaj čija je volja ili koji zapovijeda

Johanan – Jahvin miljenik; Koji je slobodnih nazora ili milostiv

Jojada – Znan, poznavan od Jahve

Jojakim – Jahve je utvrdio

Jojakin – Gospod će utvrditi; Snaga (je) od Gospoda

Jokebeda – Slavna; Časna

Jona – Golubica

Jonadab – Koji slobodno daje

Jonatan – Jahve je dao; Bogom dano

Joram – Uzvišen od Jahve; Prenijeti na nekoga; Uzvišen

Josip – Dodavanje, povećavanje, dodani

Jošafat – Jahve sudi

Jošeba – Punina; Zavjet Gospoda

Jošija – Kojega Jahve iscjeljuje; Gospodnja vatra

Jošua – Jahve je njegova pomoć ili spasenje; Spasitelj, oslobodilac

Jotam – Jahve je pravedan; Gospodnje savršenstvo

Jubal – Onaj koji trči (koji se žuri); Truba

Juda – Slavljenje Gospoda; Slavljen, hvaljen

Judita – Židovka; Slavljenje Gospoda

Julije – Meke i nježne kose

Just – Pravedan i ispravan

K

Kaifa – Onaj koji vrijedno traži; Koji vraća

Kajin – Posjed ili biti posjedovan

Kaleb – Pas; Vrana; Košara

Kanaan – Trgovac; Onaj koji je pokoran

Kasija – Ugao; Površan

Kefa – Stijena

Kehat – Bora; Iskrenost; Skup

Kenan – Posjednik; Koji dobiva

Keren-Hapuk – Lijepo dijete; Rog

Ketura – Tamjan

Kileab – Punina; Očevo savršenstvo

Kiljon – Završen, potpun; Savršen

Kir – Jadan; Nasljednik

Kiš – Težak; Tvrd; Slamka

Klaudije – Hrom

Korah – Led, mraz

Kornelije – Rog

Krisp – Uvijeno

Kserks – (vidi Ahasver)

Kuš – Etiopljanin; Crnina

Kuz – Prorok

L

Laban – Bijeli; Koji sjaji; Nježan

Lameh – Jadan, siromašan; Nizak (po statusu)

Lazar – Božja pomoć (vidi Eleazar)

Lebej – Srčan čovjek; Slavljenje; Priznanje

Levi – Spajanje, sjedinjenje

Lidija – Jezero

Lea – Umorna

Lizija – Koji razbija

Loida – Bolja

Lot – Pokrivalo, veo, koprena; Umotan, sakriven, pokriven

Luka – Svijetao; Bijeli

M

Maaka -Potlačen; Istrošen; Pričvršćen

Madaj – Mjera; Koji sudi; Odora

Magog – Krov; Koji razbija

Mahalalel – Hvaljenje, slavljenje Boga

Malahija – Moj vjesnik, moj anđeo

Manaše – Koji je zaboravio; Zaboravnost; Onaj koji je zaboravljen

Manoah – Odmor; Dar

Marija – Pobuna (isto kao i Mirjam)

Marko – Pristojan; Sjajan

Marta – Koja postaje gorka, izazvana

Matan – Poklon; Uzde

Matanija – Dar ili nada od Gospoda

Matej – Nagrađen

Mehujael – Koji navješta Boga

Melkisedek – Kralj pravednosti

Memukan – Stvaranje vike; Mnoštvo, gomila

Menahem – Tješitelj; Koji ih sakuplja; Pripremanje topline

Merari – Gorak; Izazivati

Meribaal – Prigovor iz njegovih usta

Merodak-Baladan – Sin smrti

Mešak – Koji govori silom; koga vodi sila

Metušael – Koji zahtjeva njegovu smrt

Metušalah – On je poslao njegovu smrt; Oštar čovjek

Midjan – Svađa, sukob; Sud; Težnja; Pokriti

Mihej  – Tko je kao Jahve?

Mika – Jadan; Ponižen; Pokoran

Mikala – Tko je savršen?

Mirjam – Pobuna

Mišael– Tko je kao Bog?

Mnason – Vrijedan tragač; Koji izganja

Mojsije – Izvađen; Iscrpljen

Mordokaj – Skrušenost; Gorak; Ozljeda; Pokajanje

N

Naama – Lijepa, odgovarajuća

Naama– Lijepa, ugodna (vidi Noemi)

Naaman – Ugodan; Lijep; Prikladan,

Nabal – Nerazuman; Bezosjećajan

Nabot – Riječi; Proročanstva

Nabukodonozor – Suze i vapaji suda

Nadab – Plemenit, darežljiv; Slobodan i dobrovoljan dar; Princ

Naftali – Koji se bori

Nahaš – Zmija

Nahor – Hrapav; Suh; Rzanje

Nahšon – Koji pretkazuje; Koji nagađa, pretpostavlja

Nahum – Tješitelj; Prožet osjećajem krivnje

Natan – Darovatelj, davalac; Nagrađen

Natanael – Postavljen od Boga; Dar od Boga; Bog je dao

Nefeg – Slab nepostojan, razjedinjen

Nehemija  – Kojega Jahve tješi; Gospodnje pokajanje

Neko – Hrom; Pretučen

Nemrod – Pobuna

Niger – Crn

Nikanor – Pobjednik

Nikodem – Pobjeda naroda; Vođa naroda

Nikola – isto kao i Nikodem

Noa – Utjeha, oslonac

Noemi – Moja ljepota, krasota

O

Obadija – Gospodnji sluga; Jahvin sluga

Obed – Radnik; Sluga

Obed-Edom – Sluga Edoma

Og  – Kolač; Kruh pečen u pepelu

Oholiab – Očev šator, očevo prebivalište

Omri – Snop žita

On – Bol; Snaga; Zloća

Onezim – Koristan; Isplativ

Orpa – Vrat ili lubanja

Osem – Onaj koji gladuje; Njihova pažljivost

Otniel – Božji sat, čas

P

Parmen – Koji nastavlja, ili je trajan, neprekidan

Pavao – Malen

Pekahja – To je Gospod koji se otvara, otkriva

Penina – Dragi kamen, biser; Lice

Petar – Kamen

Pilat – Strijelac

Pinhas – Usta od mjedi; Srčan izgled

Potifar – Debeli bik; Afrički bik

Priscila – Davni, nekadašnji

Prokor – Koji upravlja zborovima 

Publija – Običan

R

Radaj – Koji vlada, silazi

Rahaba – Ponosna; Svadljiva

Rahela – Ovčica, janje

Ram  – Uzvišen; plemenit

Rapsak – Prinčev peharnik

Rebeka – Omča, zamka; Debela; Koja rješava svađe

Reelaj – Gospodnji pastir ili pratilac

Rehum – Milostiv, suosjećajan

Rekab – Kvadrat; Kočija s četiri konja

Resin – Glasnik dobra volja, voljnost

Rifat – Lijek; Oslobađanje; Oprost

Rispa – Krevet; Ugljen; Produljenje

Roboam – Uzvisitelj naroda; Koji oslobađa ljude

Ruben  – Koji vidi sina; Vizija sina

Ruf  – Crven

Ruta – Zadovoljna

S

Sadok – Pravedan; Opravdan

Salatiel – Zatražen ili posuđen od Boga

Salmanasar – Mir; Sputan; Savršen; Odmazda

Salmon – Miroljubac; Savršen; Onaj koji nagrađuje, plaća

Saloma – vidi Salmon

Salomon – Čovjek mira

Samson – Njegovo sunce; Njegova služba; Ovdje je po drugi put

Samuel – Bog me je uslišio; Od Boga zatražen

Sanbalat – Trnovit grm; Tajni neprijatelj

Sanherib – Razorenje

Sara – Princeza

Sarvija – Gospodnji bol

Saul – Dan, postavljen od Boga; Zahtjevan; Posuđen; Smrt; Rupa

Sefanija – Skriven od Jahve; Jahve je skriven; Gospod je moja tajna

Seraja – Princ od Gospoda

Siba – Vojska; Borba; Snaga

Sidkija – Gospod je moja pravda

Sidon – Lov; Ribolov; Divljač

Sila – Tri ili treći

Silvan – Koji voli šumu

Sipora – Vrabac; Ljepota; Truba; Crnina, žalost

Sisera – Koji vidi konje ili lastavica

Sofar – Rano ustajanje; Kruna

Sopater – Koji brani oca

Sosten – Spasitelj; Snažan; moćan

Stjepan – Okrunjen, kruna

Suzana – Ljiljan; Ruža; Radost

Š

Šafan – Kunić; Divlji štakor

Šalum – Savršen; Prikladan

Šamgar – Imenovan strancem; On je ovdje stranac

Šamua – Onaj koga se čuje i sluša

Šeba – Zarobljeništvo; Stari čovjek; Odmor; San; Zakletva

Šebna – Jakost

Šefatja – Gospod koji sudi

Šekanija – Gospodnje prebivalište

Šem – Ime; ugled

Šet – Čvrst; Naknadno postavljen; Onaj koji postavlja; Učvršćen

Šima – Onaj koji čuje; Onaj koji posluša

Šimej – Moj ugled, moj glas; Moja slava

Šimšaj – Moj sin

Šimun – vidi Šima

Šišak – Bedro; Od vrča

Šobab – Vraćen; Iskra ; Okrenut nazad

T

Tabita – Košuta; Oštrog, jasnog vida

Tadej – Koji slavi ili priznaje

Tamara – Palma

Tatnaj – Koji daje; Nadzornik poreza, danaka

Teofil – Božji prijatelj

Terah – Dah; Miris; Udarac

Tertul – Treći

Tiglat Pileser – Onaj koji vodi u zarobljeništvo

Tihik – Slučajno

Timej – Savršen; Krasan; Častan

Timon – Častan, pošten

Timotej – Božja dragocjenost; Božja čast

Tit – Ugodan, prijatan

Tobija – Gospod je dobar

Tola – Crv; Purpurna boja

Toma – Blizanac

Trofim – Dobro obrazovan; Dobro odgojen

Tubal – Zemlja, Svijet; Zbrka, Zbunjenost

Tubal–Kajin – Zemaljski posjed; Zbunjenost

U

Urija – Jahvin plamen; Gospod je moja svjetlost ili vatra

Uza – Snaga

Uzija – Snaga (je) od Jahve

V

Vašti – Koji pije; Nit

Z

Zaharija – Sjećanje na Gospoda; Onaj koga se Jahve prisjeća

Zara – Sjaj; Istok; svjetlost

Zebida – Poklon, dar; Koja daje, omogućuje

Zebulun – Prebivalište; Dvoumljenje

Zerubabel –  Stranac u Babilonu

Zilpa – Kapanje na usta

Mi popravljamo naš solarni kalendar svake četvrte godine, kada se nakupi jedan cijeli dan, te dodajemo 29. veljače. U lunarnom kalendaru veća greška od deset ili jedanaest dana dozvoljava se da teče, dok se ne nakupi jedan mjesec. Razlika se ispravlja dodavanjem trinaestog mjeseca svake dvije ili tri godine, odnosno sedam puta u 19 godina.

Izraelci nisu imali napredno astronomsko znanje, da bi se služili modernim solarnim kalendarom sa prestupnim godinama, ali je Bog ustanovio u Izlasku uspješnu metodu, da sačuva kalendarsku godinu od stalnog odvajanja od godišnjih doba prirodne godine.

Tijekom ranog biblijskog razdoblja, kanaanska imena mjeseca su korištena od strane Izraelaca, od kojih se četiri spominju u Bibliji:  Abib je bio 1. mjesec, Ziva je 2. mjesec, Etanim sedmi mjesec, a Bul 8. mjesec (Etanim i Bul potvrđeni su na feničkom natpisi). U razdoblju hebrejskih kraljeva ta su se imena prestala koristiti, jer se nakon Salamonove smrti više ne spominju. Postale su popularne oznake mjeseca po rednim brojevima. U razdoblju podijeljenog kraljevstva, davani su samo redni brojevi mjeseca. Za vrijeme babilonskog ropstva,Izraelci su se upoznali sa babilonskim nazivima mjeseca, usvojili ih i često koristili uz redne brojeve. U donjoj tabeli se nalaze babilonska imena mjeseci i njihovi hebrejski ekvivalenti (mjeseci koji se ne spominju u Bibliji se nalaze u zagradama):

Redni broj       Babilonski naziv    Hebrejski naziv
1.                     Nisanu                    Nisan
2.                     Aiaru                      [Iyyar]
3.                     Simanu                   Sivan
4.                     Duzu                      [Tammuz]
5.                     Abu                        [Ab]
6.                     Ululu                      Elul
7.                     Tashritu                 [Tishri]
8.                     ArahÉsamnu           [Marchesvan]
9.                     Kislimu                  Chislev
10.                   Tebetu                   Tebeth
11.                   Shabatu                 Shebat
12.                   Addaru                   Adar

Elementi Hebrejskog kalendara

Dan je najmanja jedinica hebrejskog kalendara. Ustanovljen je na osnovu izvještaja o stvaranju iz Postanka. Na osnovu biblijskog opisa “…bi veče i bi jutro…”, hebrejski dan počinje zalaskom Sunca (početak “večeri”) i traje do sljedećeg zalaska.

Vodeći se izvještajem o stvaranju, sljedeća jedinica u kalendaru je sedmodnevni tjedan. Imena dana su jednostavno redni broj dana u sedmici. Na hebrejskom ova imena mogu biti skraćena upotrebom numeričke vrijednosti hebrejskih slova, npr. יום א׳ (Dan 1., ili Jom Rišon (Hebrejski: יום ראשון):

    Jom Rišon (Yom Rishon (יום ראשון), skr. יום א׳ = “prvi dan” = Nedjelja
    Jom Šeni (Yom Sheni) (יום שני), skr. יום ב׳ = “drugi dan” = Ponedjeljak
    Jom Šliši (Yom Shlishi) (יום שלישי), skr. יום ג׳ = “treći dan” = Utorak
    Jom Revi’i (Yom Reviʻi) (יום רבעי), skr. יום ד׳ = “četvrti dan” = Srijeda
    Jom Hamiši (Yom Chamishi) (יום חמישי), skr. יום ה׳ = “peti dan” = Četvrtak
    Jom Šiši (Yom Shishi) (יום ששי), skr. יום ו׳ = “šesti dan” = Petak
    Jom Šabat (Yom Shabbat) (יום שבת ili češće שבת – Shabbat), skr. יום ש׳ = “Dan Sabata (Dan odmora)” = Subota

Posebno mjesto u tjednom ciklusu je pripadalo Šabatu, koji je, na osnovu izvještaja o Stvaranju, od strane Boga, odvojen od drugih dana Božjim činom posvećenja i blagosivljanja toga dana.

Tjedan je bio označen na božanski način čak i prije davanja zakona. Dvostrukom mjerom mane šestog dana i nepadanjem mane sedmog dana (Izl. 16). Ovo je jedini element kalendara određen Dekalogom, jer subota ima moralni aspekt, koji nije vezan sa pukim datumima ili kalendarima. Ona je znak vjernosti Stvoritelju, te je otkrivena Izraelu kao dio moralnog zakona i kao simbol posvećenja (Izl. 31,13), ne samo kao simbol Božje moći stvaranja, nego i moći obnovljenja.

Mjesec upravljan Mjesecom

Hebrejski mjesec je lunarni, počinje one večeri kada se pojavljuje polumjesec. Prvi dan u mjesecu bio je nazvan “mlađak” (vidi 1 Sam 20,24-27), i bio je dan posebnog obreda (vidi Br 10,10, 1 Sam 28,11-15). Isprva se koristilo vizualnim promatranje za određivanje pojave polumjeseca. Ako je polumjesec viđen uvečer 29. dana, počinjao je novi mjesec. Ako se nije pojavio, dodan je još jedan dan, tako da je pojedini mjesec imao 30 dana (mjesec nije nikada imao više od 30 dana). Kasnije su utvrđene metode izračunavanja tako da se unaprijed znalo da li određeni mjesec ima 29 ili 30 dana.

Lunarno-solarna godina. Broj mjeseci u godini nije naročito naglašen u Zakonu (za kasnije razdoblje vidi 1. Kr. 4,7), ali je vjerojatno uzet tako od početka, jer su Egipćani i Mezopotamci imali 12 mjeseci. Trinaesti lunarni mjesec, bio je uvijek podvostručeni jedan od dvanaest. Ali je dvanaest lunarnih mjeseci završavalo približno 11 dana ranije od potpune solarne godine, ako se uzme zajednički početak. Otuda je već vrlo rano postalo jasno, da bi se u nizu neispravljanih lunarnih godina kalendar pomicao sve ranije u odnosu na godišnja doba, i to za 11 dana godišnje. To bi učinilo jedan kompletni krug, te bi nakon 33 solarne godine imali jednu lunarnu godinu više, ili oko 3 godine više u stoljeću.

Popravljanje se u Babiloniji vršilo periodičnim umetanjima po jednog mjeseca svakih nekoliko godina, tj. ponavljanjem šestog ili dvanaestog mjeseca, najprije u prilično neredovitom obliku, a kasnije u ciklusu od 19 godina.

Takav lunarni kalendar od 12 i 13 mjeseci, popravljan na ovaj način prema solarnoj godini, nazvan je katkada lunarno-solarnom godinom. Ona varira do mjesec dana u odnosu na točne datume solarnog kalendara. Radi toga Uskrs u početku određivan prema Pashi, a i danas još uvijek obračunavan prema sistemu lunarnog kalendara putuje različitim datumima našeg kalendara u razmaku od oko jednog mjeseca. Tako je razdoblje od više godina dano prema hebrejskom kalendaru, bilo jednako pravim solarnim godinama tog istog razdoblja. Nikada nije mogla biti jedna više hebrejska godina u 33 godine, jer svaka hebrejska godina je imala Pashu praznovanu u vezi žetve, a u 33 godine, moglo je biti samo 33 žetve.

Godina se ravnala prema blagdanima. Hebreji nisu trebali astronomskih ciklusa, da bi ispravljali svoj kalendar, sve dok su držali Pashu, kako je to zakon propisivao. Pošto je Bog želio dati Izraelcima sistem godišnjih blagdana, da bi ih poučio religiji u vezi događaja godišnjih doba, on im je dao kalendarski sistem, koji ih je trebao osposobiti da unaprijed znaju regularno vrijeme za ova skupljanja i da praznuju blagdane u pravo vrijeme.

Ključ za popravljanje lunarne godine, da bi uskladila sa pravom godinom, u skladu sa godišnjim dobima, nađen je u pravilima koja su vezala Pashu i blagdan Prijesnih kruhova sa Abibom, mjesecom klasanja (Pon. 16,1; Izl. 23,15: 34,18), te sa početkom žetve. Snop zrelog žita trebao se prinijeti kao prvi rod u vrijeme praznika Prijesnih kruhova (Lev. 23,10-14), posle čega se smjela jesti hrana od ječma. Tako sredina Abiba nije smjela biti prerano, zbog početka ječmene žetve, jer je to najranija žetva u Palestini. A dalje, nije smjela biti prekasno, jer je blagdan Sedmica trebao doći u vrijeme pšenične žetve, sedam tjedana kasnije, jer je posljednji blagdan nazvan “Prvine pšenične žetve” (Izl. 34,22; Lev. 23,15-17; Pon. 16,9.10).

Manje su specifični nalozi o vremenu blagdana Sjenica u sedmom mjesecu, koji je došao na kraju žetve posle berbe (Izl. 23,16; Lev. 23,34.39). Ali naglasak je nepogrešivo stavljen na točno određivanje mjeseca Abiba u proljeće, mjeseca od kojega počinju svi drugi mjeseci.

Da bi mjesec Abib ostao u skladu sa ječmenom žetvom, bilo je povremeno neophodno da se umetne 13. mjesec, i to čim bi greška bila dovoljna (kroz dvije ili tri godine), da pomakne prvi mjesec prerano za žetvu pšenice u vrijeme Pashe. Jedan primjer će nam to ilustrirati. Izraelci su prešli Jordan i praznovali svoju prvu Pashu u Kanaanu u vrijeme žetve (Još. 4,19; 5,10-12). Sljedeće godine bi praznik pao oko 11 dana ranije u odnosu na vrijeme žetve, a treće godine, oko 22 dana ranije. U trećoj, a naročito četvrtoj godini 16. Abib bio bi pomaknut van vremena ječmene žetve, tako da se ne bi mogao prinijeti snop zrelog žita.

Tako je u toj godini mjesec kojim bi trebala početi ova godina bio 13. mjesec godine, nazvan kasnije Veadar (hebrejski “va’adar”, doslovno “i-Adar”), drugi Adar. Tada bi sljedeći mlađak počinjao sa Nisanom dovoljno kasno, da se može prinijeti zreli snop ječma 16. u mjesecu. Nema dokaza da je 13. mjesec upotrebljavan u vrijeme Jošue, ali nešto slično moralo se događati, ako su Izraelci htjeli doslovno ispunjavati pravilo o žrtvovanju snopa ječma.

Kasnija hebrejska tradicija nam govori da su svećenici, koji su bili odgovorni za odlučivanje po tom pitanju, pregledali usjeve 12. mjeseca. Ako bi utvrdili, da ječam neće biti zreo 16. dana sljedećeg mjeseca, oni bi objavili da će sljedeći mjesec biti Veadar, te da mjesec posle ovog drugog Adara dobiva ime Nisan, tj. prvi mjesec.

Mnogi autoriteti drže da je kroz biblijsko razdoblje hebrejski mjesec bio zasnovan na direktnom promatranju mjeseca, te da je umetanje drugog Adara bilo određivano prema judejskoj žetvi ječma. Drugi nalaze dokaze u razdoblju posle ropstva, za način obračunavanja prema pravilnoj shemi mjeseci od 30 i 29 dana, i 19-godišnjem ciklusu. Bez obzira kakvo popravljanje je uvedeno, ono je bilo vjerojatno usklađivano promatranjima koja su vršena kasnije.

Tako godine ustanovljene pri Izlasku počinju sa Abibom ili Nisanom koji je morao biti u skladu sa žetvom ječma umetanjem 13. mjeseca svake dvije ili tri godine.

Proljetni i jesenski početak godine. Kanaanski kalendar je počinjao ujesen, kao i hebrejska civilna godina. Prema tome možemo pretpostaviti, da su ga ili patrijarsi upotrebljavali dok su se nalazili u Kanaanu, prije nego što je Jakov sa obitelji otišao u Egipat, ili da su ga Izraelci prihvatili od svojih susjeda posle Izlaska. Prva pretpostavka može biti vjerojatnija, pošto sam Mojsije govori o jesenskom računanju u knjizi o Izlasku. Hebreji su kombinirali brojanje mjeseci od proljeća ustanovljeno pri Izlasku, sa godinom koja je počinjala sa prvim mjesecom i civilnu godinu koja je počinjala sa sedmim mjesecom.

Flavije kaže, da je staro računanje bilo od jeseni, ali je “Mojsije međutim odredio Nisan, tj. Xantikus (odgovarajuće makedonsko ime za taj mjesec), kao prvi mjesec praznika, jer je tog mjeseca on izveo Hebreje iz Egipta. On je također računao ovaj mjesec kao početak godine za sve ono što se odnosi na religiju, dok je za prodavanje i kupovanje i druge opće stvari zadržao stari red” (Starine, i.3.3).

Jedini stvarni kalendarski dokument iz razdoblja prije ropstva je kamena ploča iz stoljeća u kojem je Salamun živio. Nađena je u Gezeru, i na ovom je kamenu iznesen poljoprivredni kalendar, sa početkom u jesen. Ovaj kalendar iz Gezera ne daje imena mjeseci, ali nabraja
glavne poslove poljoprivrednika kroz mjesece u godini.

Civilna godina računana od Tišrija. Pošto ciklus godišnjih doba u prirodi – kako se to smatralo, počinje iznova u jesen sa nadolaskom kišnog doba, smatralo se, da Nova godina treba početi u jesen. Ovo je imalo za posljedicu, da je civilna godina počinjala sa Tišrijem, iako su se mjeseci uvijek brojili od Nisana. Značaj Nisana ogleda se u činjenici, da je usklađivanje kalendarske godine sa godišnjim dobima određivalo stavljanje prvog mjeseca u vrijeme ječmene žetve. Bilo je logično, da se naziva prvim mjesecom, mjesec koji je sledio iza umetnutog trinaestog mjeseca, jer na taj način, niz brojeva ne bi se nikada prekidao. Posebno značenje dano prvom Tišriju kao početku godine vidi se iz trubljenja u trube, naročitih žrtava, koje su nadmašivale one prinašane prvog Nisana, te u vezi sa danom Suda.

Mnoga apokaliptična proročanstva su davana u vrijeme dok su proroci bili u neprijateljskim zemljama. Zato je Bog, da bi zaštitio poruke koje je slao svom narodu, “zaogrnuo” simbolima.

Da bismo protumačili te simbole, potrebno je samo dopustiti Bibliji da tumači samu sebe. Jer ona nam sama daje značenje pojedinih simbola.

Najmanje 12 brojeva u Bibliji se ističu po tom pitanju: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 10, 12, 40, 50, i 70. U cilju izražavanja te istine, jedan ili dva biblijska primjera će biti spomenuti za svaki broj. Naravno, o tim temama se može reći mnogo više, tako da ovi primjeri služe samo kao uvod i nisu ni u kom slučaju konačni.

1 – predstavlja  apsolutno jedinstvo (Efežanima 4,4–6; Ivan 17,21.22.)

2 – predstavlja istinu Božje riječi; na primjer, Zakon i proroci (Ivan 1,45), dva ili tri svjedoka (2 Korinćanima 13,1), i mač oštar sa obje strane (Hebrejima 4,12). Vidi Marko 6,7 i Otkrivenje 11,3. Ukupno je ovaj broj korišten 21 put u Danielu i Otkrivenju.

3 – predstavlja Božanstvo/Trojstvo. Anđeli uzvikuju “Svet” tri puta za trojedinog Boga (Izaija 6,3). Isto tako vidi i Matej 28,19 i 1 Ivanova 5,7.8.

4 – predstavlja sveobuhvatnost, univerzalnost, kao četiri strane svijeta ili četiri vjetra (Matej 24,31; Otkrivenje 7,1; 20,8). U Djelima 10,11, plahta sa četiri ugla simbolizira evanđelje koje se propovijeda svim neznabošcima, po svim krajevima svijeta.

5 – predstavlja učenje. Postoji pet Knjiga Mojsijevih i pet mudrih djevojaka u Isusovoj usporedbi, kao i pet ječmenih kruhova iskorištenih za hranjenje 5000 ljudi.

6 – predstavlja obožavanje čovjeka, ovo je broj čovjeka. Označava njegovu pobunu, nesavršenost, djela i neposlušnost. Ukupno je korišteno 273 puta u Bibliji, uključujući i njegove izvedenice (npr. šesti) i još 91 puta kao “60”. Čovjek je stvoren šestog dana (Postanak 1,26.31). Vidi isto i Izlazak 31,15 i Daniel 3,1.

Broj je posebno značajan u Otkrivenju, kao “666”, i identificira zvijer. “Ovdje treba pronicavosti! Tko je prodoran, neka odgoneta značenje broja Zvijeri. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj šeststo šezdeset i šest.” (Otkrivenje 13,18)

7 – predstavlja savršenstvo i znak Boga, božanskog djela, kompletnosti, punine, poslušnosti i odmora. Neki ga nazivaju i “vladarom” biblijskih brojeva jer se pojavljuje ukupno 562 puta u Bibliji, uključujući i izvedenice (sedmi, sedmice). (Vidi Postanak 2,1–4; Psalam 119,164; Izlazak 20,8–11 za još nekoliko primjera).

Ovaj broj se može rastaviti na zbirne elemente – 3 i 4. Broj 3 predstavlja Trojstvo, a broj 4 sveobuhvatnost, stoga za broj 7 možemo reći da predstavlja Božju sveobuhvatnu vladavinu.

Ovaj broj, isto tako, možemo pronaći i u mnogim biblijskim proročanstvima, točnije na 42 mjesta u Danielu i Otkrivenju. Tako u Otkrivenju imamo sedam crkava, sedam duhova, sedam svijećnjaka, sedam zvijezda, sedam pečata, sedam rogova, sedam očiju, sedam anđela, sedam truba, sedam gromova, sedam glava, sedam kruna, sedam zala, sedam čaša gnjeva, sedam kraljeva…

10 – predstavlja Zakon i obnovu. Naravno, ovo uključuje Deset zapovijedi iz Izlaska 20. Vidi i Matej 25,1 (deset djevojaka); Luka 17,17 (deset gubavaca); Luka 15,8 (deset novčića).

12 – predstavlja Božju crkvu i Božji autoritet. Isus je imao 12 učenika, a postojalo je i 12 Izraelskih plemena. U Otkrivenju 12,1. 24 starješine i 144 000 su mnogokratnici broja 12. Novi Jeruzalem ima 12 temelja, 12 vrata, drvo sa 12 vrsta rodova koje rađa 12 mjeseci godišnje,… (Otkrivenje 21).

40 – predstavlja naraštaj, pokoljenje, kao i vrijeme probe. Kišilo je 40 dana tijekom potopa. Mojsije je proveo 40 godina u pustinji, kao i Izrael po izlasku iz Egipta. Isus je postio 40 dana.

50 – predstavlja moć i svečanost, proslavu. Jubilej je došao nakon 49. godine (Levitski zakon 25,10), a Pedesetnica 50 dana nakon Kristovog uskrsnuća (Djela 2).

70 – predstavlja ljudsko vodstvo i sud. Mojsije je postavio 70 starješina (Izlazak 24,1); Sinedrij je bio sastavljen od 70 ljudi. Isus je izabrao 70 učenika (Luka 10,1). Isus je rekao Petru da oprosti 70 puta 7.

Pogledajmo usporedbu nekih mjernih jedinica koje nalazimo u biblijskim zapisima i usporedbu sa današnjim mjernim sustavom.

Mjere za težinu

1 gera – približno 0,5 grama
1 beka – približno 6 grama
10 gera – 1 beka
1 šekel – približno 11 grama (teški kraljevski šekel težio je 13 grama)
1 mna – približno 500 grama
1 talenat – približno 30 kilograma, (teški dvostruki talenat težio je 60 kilograma, talent spomenut u Novom zavjetu težio ej različito, od 20-40 kilograma)
1 libra – približno 327 grama

Mjere za dužinu

Prst ili širina prsta – 19 mm
Dlan ili širina šake (širina ruke u korijenu prstiju) – 76 mm
Pedalj – oko 230 mm
Lakat  – bilo je raznih dužina, starozavjetni lakat je iznosio 46 cm, duži lakat je bio oko 52 cm, NZ lakat je iznosio 55 cm
1 trstika – 6 lakata (SZ)
Orgyia (hvat) – 1,85 metara
Stadij – 185 metara
Milja – 1478 metara
Subotnji dan hoda – 2000 lakata (NZ)

Mjere za zapreminu

Tekućina

1 log – 0,3 litre ( u NZ je sekstes iznosio također 0,3 litre)
1 kab – 1,2 litre
1 hin – 3,66 litara
1 bat – 22 litre (u NZ bat ili “mjera” iznosi 39,5 litre)
10 bata – 1 homer ili kor, “teret magarca”, 220 litara.

Suhe tvari

1 log – 0,3 litre
1 kab – 1,2 litre ( u NZ je hoiniks iznosio isto 1,2 litre)
1 seah – 7,3 litara
1 modius, “varićak” – 8,7 litara
1 saton, “mjera” – 13 litara
40,5 satona – 1 kor, 525 litara
1 efa – 22 litre
5 efa – 1 leteh, 110 litara
10 efa – 1 homer

Novac

Starozavjetno vrijeme

Postoje pretpostavke da je kovani novac uveden u upotrebu u 7. st. prije Kr. Do tada su se obavljale razmjene, robe ili određeni metali, poput zlata, srebra ili bakra, koji su vagani.
1 šekel – teži oko 11,4 grama
50 šekela – 1 mna (približno 500 grama)
60 mna – 1 talent (teži oko 60 kg)    

Novozavjetno vrijeme

U Palestini su u to vrijeme u opticaju bile tri vrste novca. Postojao je službeni carski novac (rimski). Također je postojao i novac iz pokrajina (grčki) i mjesni židovski novac. Stoga ne iznenađuje brojnost mjenjača novca u to doba. Zavisno od metala od kojeg su napravljeni,razlikovao se zlatni, srebrni, bakreni, brončani i mjedeni novac.