Zaštita u zakonu

Cape Kennedy, Florida, 28. siječnja 1986. godine. Callenger je bio spreman za svoju zadaću. Bio je to 25. lijet svemirskog broda tipa space shuttle. Unutar letjelice nalazilo se sedmero ljudi. Mnoštvo se okupilo na prostoru istraživačkog centra Cape Kennedy. Roditelji i supružnici posade zauzeli su svoja službena mjesta na tribini. Odbrojavanje je počelo u dojmljivoj tišini …četiri, tri, dva, jedan. Rakete su počele bljuvati plamen. Svemirski brod se veličanstveno podigao s platforme. Mnoštvo promatrača je klicalo od oduševljenja. Komentator je preko razglasa pozdravljao ovaj vatreni start.

Međutim, negdje u blizini razdraganog mnoštva, neki su ljudi bili jako zabrinuti. To su bili inženjeri koji su bili protiv lansiranja. Prema njihovim proračunima, sigurnosne spojke rezervnih raketa je trebalo promijeniti, jer ove postojeće nisu bile u stanju izdržati određenu temperaturu. Oni su mnogo prije lansiranja o tome izvjestili svoju tvrtku i inzistirali da se sve obustavi dok se ne zamijene neki dijelovi. Oni su znali da i visokorazvijena tehnologija mora poštovati određene zakone fizike. Ali su neki na odgovornim položajima odlučili zanemariti te zakone.

Prošlo je 70 sekundi otkako se Challenger odvojio od tla. Sve što se moglo vidjeti na nebu bio je bijeli trag od ispušnih plinova. Ali u 73. sekundi svi su mogli čuti potmulu eksploziju. Na nebu se pojavilo nekoliko bijelih tragova tvoreći neobičan buket. Tišina je potrajala oko 40 sekundi. Onda je komentator NASE objavio glasom punim emocija: “Upravo smo primili izvješće od Centra. Space shuttle je eksplodirao.”

Gotovo svi smo vidjeli te šokantne slike. Ali jeste li znali da se ta tragedija mogla izbjeći? Odgovorni u NASI su samo trebali poslušati inženjere i pokoriti se zakonima fizike. Bile one male ili najstrašnije, nesreće su se uglavnom događale zbog prekršaja nekog od zakona sigurnosti. U današnjem, visokotehnološkom svijetu, poštovanje zakona od goleme je važnosti.

Da bismo izbjegli mnoge nepotrebne tragedije i bolesti, Bog nam je dao svoje zapovijedi. Toliko nas voli da nije mogao dozvoliti ljudima da prolaze kroz život vođeni svojim nagonima. Mnogi, ipak, još uvijek vjeruju da je pametno i čak napredno odbaciti Božje zapovijedi ili im se ismijavati. Ali Bog nas uistinu voli; i to ljubavlju koja se ne ljuti zbog našeg odbacivanja; ljubavlju koja zna što je dobro za nas. Što bismo mislili o majci koja bi svoje malo dijete odvela u središte grada, a zatim mu rekla: “Ja sad idem svojim poslom, a ti sam pronađi put do kuće. Vidimo se večeras!” A zatim dodala: “Volim te!”? Bog nas ne voli na takav način. On nas ne ostavlja u zbrci životnih putova prepuštene samima sebi i tuđim hirovima, govoreći nam: “Snađi se. Vidimo se! Volim te!” On je roditelj koji nas svojim uputama usmjerava da izbjegnemo opasnosti života. Njegove su zapovijedi ograda unutar koje je naša sigurnost, a izvan nje opasnost.

U gradu Montpellier, u Francuskoj, nalazi se zoološki vrt koji je postao poznat po jednom nemilom događaju. Naime, između ostalih životinja jedan kavez nastanjuju i vukovi. Za vrijeme velikih vrućina, oni nemaju drugi hlad osima onoga uz same rešetke kaveza. Tu obično leže, izbjegavajući kretanje kada im je vruće. Da bi upozorili posjetitelje na moguću opasnost ako se približe kavezu, djelatnici zoološkog vrta su postavili nisku ogradu na kojoj su napisali: “Ne prelazi ogradu. Opasnost!”

Dogodilo se da roditelji jednog šestogodišnjaka ipak nisu pazili na opomenu te je dijete vješto prešlo ogradu i prišlo kavezu. Vukovi su se pretvarali da spavaju. ^inili su se poput plišanih igračaka. Dijete je pružilo ruke kroz rešetke u namjeri da zagrli vukove, ali prije no što ih je i dodirnulo oni su skočili i… mališan je ipak ostao živ, ali će njegovi roditelji uvijek kada pogledaju na njega vidjeti posljedice prijestupa jednog upozorenja.

Isto tako i odbacivanje Božjih zapovijedi najposlije će se pokazati kao preskupo i preopasno, kako za pojedinca tako i za cijelo društvo. Nevjera i neposlušnost Bogu koji nam želi dobro, štetno djeluje i na sve ljudske odnose. Laganje je, na primjer, ustaljena praksa u političkim i poslovnim krugovima. Posvuda se zahtijeva opreznost. Nasilje je postalo svakidašnjost, osobito u gradovima. Pojedinci puni straha pribjegavaju kupnji oružja kako bi se zaštitili. I sve to u raznim oblicima opterećuje čovječanstvo već tisućama godina. Za to vrijeme Bog je kroz Bibliju govorio ljudima: “O, da si PAZIO NA ZAPOVIJEDI moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila.”

Možda ste već pokušali držati zapovijedi, ali se vremenom pokazalo da vam je to napor i opet ste pogriješili. Ali nemojte se bojati svojih pogrešaka niti se bavite njima. Usmjerite pozornost na Isusa. On je rekao: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” Bez ljubavi nije moguće živjeti kršćanski. I naša djeca su najposlušnija onda kada ne žele griješiti iz ljubavi prema nama. Volimo li dovoljno Isusa da bismo držali njegove zapovijedi? On nam je spreman pomoći, ali nas ne želi prisiljavati. Ljubav je temelj odnosa. Neka naša molitva bude: “Hvala ti, Bože, za tvoju ljubav. I ja tebe želim voljeti. Želim biti poslušan zakonu koji si dao za moje dobro. Pomozi mi, Gospodine. Znam da ćeš me uslišati i hvala ti za to. Amen.”

John Graz

Tagged on: