Gimnazijalka koja polazi u drugi razred ima plan koji joj neće dozvoliti da ovoga puta ponovi greške iz prošle godine te uspješno završi tu školsku godinu. Ministarstvo obrane planira novim propagandnim programom motivirati mlade da se upišu u vojnu akademiju. Ali nisu svi planovi tako čestiti. Dileri imaju novi plan kojim će proširiti krug ovisnika te tako povećati zaradu. Duhanska industrija planira nametnuti svoj novi proizvod nametnuti utječući sustavno na naše oči i uši.
I Bog, svakako, ima plan. On ga sprovodi na najbolji mogući način, strpljivo i mudro. Zašto nam je to bitno? Zato što se pojavljuju problemi kod kršćana koji vole instant-religiju, ili religiju samoposluživanja. Zamislite kako ulazite u školu, prolazite kroz jedna, pa kroz druga vrata, kad vam za oko zapne dva metra visoki, crveno-bijeli automat s osvježavajućom Coca-colom. Na fotografiji iznad automata vidi se boca Cole koja viri iz leda, a kapljice poput rose blistaju svud po njoj. Vi omamljeni prizorom prilazite i ubacujete novčić od 5 kuna. Čuje se kratko zujanje i pred vas izlazi upravo ono za što ste platili i što ste očekivali. Čitava je ta stvar u redu kada se radi o Coca-coli iz automata, ali problemi nastaju kada vam Biblija kaže da postoji Bog koji skrbi za vas. Vi sagnete glavu, zažmirite i pomolite se za rješenje nekog problema. Zatim čekate. Ali Bog ne dijeli vaš pristup – ubaci molitvu ovdje i pričekaj odgovor tamo. On ima plan.
Jedan je svećenik za vrijeme rata uređivao rubriku za religiju u jednom tjednom časopisu. Većinu pisama koja je dobivao od čitatelja bila su iskustva vojnika koji su tvrdili da ih je Bog sačuvao u ratu zahvaljujući njihovoj molitvi. Svjestan druge strane stvarnosti, svećenik je odlučio u rubriku dodati svoje kratko razmišljanje u svezi s tom temom. Napisao je sljedeće: “Čini mi se da netko misli kako na nebu postoji cenzura molitve. Ako Bog čuva neke pobožne vojnike, što je s onima koji su iskreno molili, a ipak su poginuli? Volio bih da vojnici prestanu pisati o tome kako su njihove molitve bile uslišane tako što nisu poginuli. Zašto bi oni drugi dobili odgovor kakav nisu željeli?” Svećenik dalje sam daje odgovor na svoja pitanja: “Pravi li netko tamo gore cenzuru naših molitava? Nikako! Mi molimo i primamo ono što Bog u svojoj divnoj ljubavi misli da je najbolje za nas i to u vrijeme kada on misli da trebamo primiti. To, svakako, nije uvijek ono što tražimo. Ali Bog ima dobre namjere za nas i trebali bismo biti sretni.”
Kada smo ustrajni u molitvi, Bog nam daje i više nego što trebamo. On nas poznaje i vidi što je dobro za nas, kako bismo rekli, “na duge staze”. I zato nam Otac, kao odgovor, šalje ono što on vidi da nam je potrebno. Ponekad se naše potrebe i njegove namjere za nas podudaraju. Ali ne uvijek. Najvažnije je imati na umu da bez obzira kakav bio njegov odgovor, to je uvijek najbolje za nas. Zato sljedeći put razmislimo prije no što molitvu pretvorimo u novčić za Coca-colu. Možda baš tada Bog želi da dobijemo cijeli automat!
Godinama prije, Mao-Ce-Tung je bio predsjednik Kine. Njemu u čast tisuće je mladih Kineza povremeno pravilo proslave na golemom gradskom stadionu. Jedna strana toga stadiona bila je odvojena za takozvanu “živu sliku”. Svaki su mladić i djevojka na toj tribini imali po jednu poveću karticu u boji. Kada bi im bio dat znak svatko bi podigao svoju karticu u zrak. Kada se to promatralo iz daljine, cijela je tribina bila jedna golema slika Mao-Cea. Tisuće je obojenih kartica zajedno tvorilo jedan portret.
Bez obzira kako male ili velike, Bog odgovara na sve naše molitve. Ali on ima na umu cijeli portret našega života. Za razliku od naših privremenih i svakakvih planova, njegov je plan da nas pripremi za vječnost i zauvijek izbavi iz svijeta nesigurnosti i boli. Svaka je naša molitva jedna obojena kartica koju nebeski Otac sastavlja u jednu golemu sliku naše vječne radosti. Zatražite od Boga da vaše molitve usliši tako kako će se najbolje uklopiti u njegov vječni plan. Tada budite mirni i sigurni da će njegov odgovor uvijek biti ono što je najbolje.
Randy Fishell