Richard M. Davidson
Konačni cilj tumačenja Pisma je izvršiti praktičnu primjenu svakog ulomka na čovjekov osobni život. Tumač mora nastojati da razumije kako osobno primijeniti svaki ulomak. Sveto pismo u biti treba čitati i prihvatiti kao da je osobno upućeno tumaču. Ono je Božja živa i aktivna Riječ za dušu.
Ovo poglavlje prvo prikazuje temeljna načela i posebne smjernice za tumačenje Biblije.
Opširnije
Peter M. van Bemmelen
Kršćani obično Bibliju nazivaju: nadahnuta Knjiga, sveta Knjiga, božanska Knjiga ili jednostavno Sveto pismo. Isus se često pozivao na Sveto pismo ili je iz njega citirao; nema sumnje da je hebrejska Pisma smatrao božanskim autoritetom (Mt 4,4; Iv 10,35). Tako su i za apostola Pavla Sveta pisma bila božanskog podrijetla (2 Tim 3,16). Nazivao ih je "Svetim pismima" (Rim 1,2), “Božja proročanstva” (Rim 3,2) i "sveta Pisma" (2 Tim 3,15). Vjerovanje da su hebrejska Pisma nastala kao rezultat božanskog nadahnuća bilo je jako prošireno i postojano među Židovima i kršćanima. Međutim, ne postoji slaganje u tome što zapravo znači "nadahnuta". Ideje o biblijskom nadahnuću kreću se od verbalnog diktata Svetoga Duha do samog ljudskog nadahnuća. Neki smatraju da bi ideju nadahnuća trebalo potpuno odbaciti.
Fredrick A. Russell
Što duže živim, to "napasniji" postajem kad je u pitanju Biblija. Sveto pismo je oduvijek bilo važna uravnotežujuća snaga mog života i to je i dalje. Biblija je jedna od onih stvari koje za mene imaju smisla cijelo vrijeme i u svako doba. Neki će dijagnosticirati ovu vrstu ovisnosti o Riječi izrazom "štaka za poštapanje". Moj odgovor: "Dobar naziv!" Biblija je meni doista "štaka" i ja ni ne želim da bude drugačije. Naučio sam se "oslanjati" na Pismo kao pouzdanog vodiča u životu.