Stari Babilon

 

Stari Babilon

David Currie

Irak – ova je stara zemlja zlatni rudnik za biblijske arheologe. Ona je bila središtem starog Babilonskog Carstva, koje je na vrhuncu svoje moći bilo u sedmom i šestom stoljeću prije Krista, a naročito u vrijeme vladavine kralja Nabukodonozora II. Pogledajmo neke od njezinih starih bogatstava.


Ur Kaldejski i Abraham

Nije nam bilo lako doći do Ura putujući prašnjavim vlakom, premda ni minibusom nije bilo ništa ugodnije jer smo se morali probijati kroz pješčane oluje. Nakon Zaljevskog rata tamo se gotovo nije moglo doći. Ipak, za nekoga tko je zainteresiran za oboje, i za Bibliju i za arheologiju, to je bio zadatak koji se pod svaku cijenu morao ostvariti, i mi smo u tome dvaput uspjeli. Ur se spominje samo četiri puta u Bibliji, ali je značajan zbog toga što je u njemu rođen Abraham. Njega jednako i muslimani i židovi smatraju svojim fizičkim i duhovnim ocem, dok ga kršćani smatraju svojim duhovnim ocem.

Postanak 11,31: “Tera povede svoga sina Abrahama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju Kanaansku.”

Abrahamov je rodni grad otkopao Sir leonard Woolley. Prije tog otkrića mnogi su pisci opisivali Abrahama i njegovo vrijeme kao vrlo primitivno. Međutim, ovo je otkriće jasno pokazalo da Abraham nije rođen u gradu šatora, nego u gradu koji je imao izgrađen sustav i kanalizaciju, zatim gradsku knjižnicu, zgradu suda i škole. Grad se nalazio na rijeci Eufrat i imao uređenu luku sa svom infrastrukturom, što ga je činilo snažnim trgovačkim gradom. U arheološkom muzeju u Bagdadu i u Britanskom muzeju nalaze se pločice i predmeti iz Ura stari preko četiri tisuće godina. U svakom slučaju bio je to grad s progresivnim idejama i za ono vrijeme naprednim programima.

Niniva

Na sjeveru Iraka nalazi se asirski grad Niniva. Njegovi su veliki zidovi s druge strane rijeke Tigrisa u odnosu na danas moderni grad Mosul, otkriveni i djelomično izgrađeni. Dugi su preko deset kilometara. Prema tome i ne čudi zašto prorok Jona opisuje Ninivu kao velik grad. Ponovno je pijuk arheologa potvrdio ove tvrdnje. Ogromna su gradska vrata izražavala dobrodošlicu prijateljima, ali i čuvala grad od neprijatelja. Niniva je bila srce i ponos drevnog Asirskog Imperija, koji je bio na vrhuncu svoje moći od devetog do sedmog stoljeća prije Krista, u vrijeme moćnih kraljeva Asarhadona (2. Kraljevima 19,32), Tiglat Pilesara (2. Kraljevima 15,29) i Asurbanipala (Ezdra 4,10).

Asurbanipal je bio veliki ljubitelj knjiga te je tako u njegovoj veličanstvenoj knjižnici pronađeno preko dvadeset tisuća pločica, od kojih se većina nalazi u Britanskom muzeju. Iz tih se pločica o starom svijetu saznalo više nego iz bilo kojeg drugog izvora otkrivenog u biblijskim zemljama.

Sargon II.

Dok Biblija (Izaija 20,1) spominje Sargona, asirskog kralja, povjesničari ga nisu mogli nigdje smjestiti. Neki do njih su čak i kritizirali Bibliju što spominje to povjesničarima nepoznato ime. Ipak, iako Biblija nije pisana kao povijesni udžbenik, njezino precizno pisanje o Sargonu II. sada je potvrđeno. Sargonovu palaču s tekstovima koji su spominjali njegovo ime i reljef s njegovim likom prvi je pronašao Emille Botta, francuski konzul u gradu Mosulu. On je počeo s iskapanjima u Ninivi, ali se obeshrabrio jer nije pronašao ništa vrijednoga. Zbog toga je otišao petnaest kilometara sjevernije, gdje je otkrio palaču i grad Sargona II. površine 295 hektara.

Sargonov je sin Sanherib vladao dvadeset pet godina, od 707. Godine prije Krista. On je bio poznat u svjetskoj povijesti po svojoj nepopularnoj bitci protiv Babilona 689. Godine prije Krista. Trebalo mu je mnogo vremena da zauzme grad Lakiš (2. Kraljevima 18,13.14.17). Ova je bitka lijepom opisana na alabasternom reljefu koji se sada nalazi u Britanskom muzeju.

Nabukodonozorov Babilon

Babilonija je bila vrlo staro carstvo koje je dostiglo svoj vrhunac u vrijeme Nabukodonozora II. oko 600 godina prije Krista. Rijeka Eufrat tekla je kroz njezin glavni grad Babilon, koji je bio okružen debelim zidovima čije se ruševine nalaze 75 km južno od Bagdada, glavnog grada Iraka.

Upravo je kralj Nabukodonozor odgovoran za porobljavanje Judinog kraljevstva u Palestini i odvođenje mnogih od njegovih stanovnika u babilonsko sužanjstvo. Među njima je bio i Daniel, koji je čudesno promaknut do službe na kraljevskom dvoru, i to u obama kraljevstvima, Babilonskom i Medoperzijskom (Daniel 1. i Daniel 6,1.2).

Put nas je vodio prema južnom dijelu Babilona kroz dolinu Senar. Bili smo zadivljeni kad smo na južnom  dijelu doline ugledali dobro poznati zigurat koga je ponovno sagradio Nabukodonozor II. Njegovo je ime bilo zapisano na mnogim ciglama ugrađenim u tu građevinu. Danas se to mjesto zove Birs Nimrud, iako je u staro vrijeme bio poznat kao Borsippa. Riječ Birs je skraćena verzija Borsippe. Nema nikakvih dokaza, suprotno tvrdnji nekih, da je tu bila sagrađena i Babilonska kula. Najvjerojatnije da je ona bila sagrađena u starom dijelu Babilona, kako to navodi grčki povjesničar Herodot.

Kula-hram koju je sagradio kralj Nabukodonozor II. nalazi se 27 km od njegovog zlatnog grada Babilona. Nekad je ona bila znatno viša no što je danas. Erozija i zub vremena, uključujući i gromove, značajno su oštetili vrh kule.

Dura

Između grada Babilona i Birs Nimruda nalazi se velika poljana Dura. U njoj je kralj Nabukodonozor sagradio zlatni kip i sabrao sve svoje velikodostojnike i predstavnike svih provincija da mu se poklone u znak obožavanja. Trojica Danielovih prijatelja: Šedrak, Mešak i Abed Nego odlučili su ostati vjerni živome Bogu, odbivši pokloniti se zlatnom kipu. Zbog toga se kralj strašno razgnjevio i naredio da se trojicu hebrejskih mladića baci u užarenu peć posebno naloženu za tu prigodu. Na svoje čuđenje, kralj je zamijetio da se mladićima u ognjenoj peći nije ništa dogodilo. I ne samo to, on je vidio u peći i četvrtu osobu koja mu je, kako je uskliknuo, izgledala kao da je Sin Božji. Zadivljujuće je kako je Bog otkrio kralju svoju silu i autoritet iznad svih elemenata ali i svoju ljubav i brigu spram svojih vjernih slugu (Daniel 3. poglavlje)