Šećući šumom, neki je izletnik naišao na široku, sporu rijeku. Zaustavio se da promatra taj mirni tok vode, diveći se ljepoti, kad je iznenada čuo vrisak negdje uzvodno. Gledajući u pravcu odakle je došao zvuk, opazio je čovjeka koji se očito utapao kako se praćaka u rijeci. Prolaznik je trenutačno bio zbunjen, ali je hitro odlučio poduzeti nešto kada je vidio kako čovjek nestaje u vodi. Skidajući brzo sa sebe sve što mu je od odjeće smetalo, potrčao je prema rijeci i skočio. Zaplivao je mahnito prema mjestu gdje je posljednji put vidio utopljenika. Kada je stigao tamo, zaronio je i odmah napipao tijelo. Zgrabio ga je za kosu i počeo ga vući prema obali. Uloživši sav napor da poluživog čovjeka izvuče na suho, prolaznik je pristupio oživljavanju. Konačno, utopljenik je iskašljao vodu i ponovno počeo disati.
Nepoznati je izletnik s olakšanjem sjeo da se malo odmori, kad je začuo drugi vrisak i pljusak od pada u vodu. Pomislio je kako je to moguće da se upravo sada još netko utapa. Opet je potrčao i skočio u vodu. Ne gubeći vrijeme odmah je zaplivao uzvodno, ugledao ženu koja se utapala i pohitao joj pomoći. Dok ju je izvlačio na obalu i pomagao joj da se oporavi začuo je treći krik.
I tako je cijeli dan slučajni prolaznik naporno radio, spašavajući ljude jednog za drugim. Izgledalo je kao da nema kraja nizu žrtava koje su se utapale u rijeci i čovjek je već pomislio kako mora odustati jer više nije mogao.
Upravo kada je trebao doživjeti opći kolaps od iscrpljenosti, opazio je još jednoga čovjeka kako ide stazom pored rijeke, prema istome onome mjestu odakle su dopirali ostali pozivi za pomoć. Povikao je: “Hej, gospodine! Pomognite mi! Ovi se ljudi utapaju, a ne mogu sve sam!”
Na njegovo iznenađenje, čovjek je nastavio hodati kao da nije ništa čuo. Izletnik je još jednom povikao. Prolaznik se opet nije obazirao. Ljutit, čovjek koji je spašavao ljude je stao na noge i pošao prema prolazniku. Stao je ispred njega i pogledao ga u oči: “Gospodine! Kako možete tako bezosjećajno proći pored svih ovih utopljenika? Imate li vi savjest? Trebam li vas prisiliti da mi pomognete u spašavanju?”
Stranac je stao, po prvi puta pogledao u njega i mirno rekao: “Gospodine, sklonite mi se s puta. Ja upravo žurim uz rijeku da zaustavim manijaka koji sve te ljude gura u smrt.”
Želite se zvati kršćaninom i istovremeno mirno promatrati propast drugih, biti pasivan vjernik, čak onaj koji se ruga tuđoj nevolji? Ne, to sigurno niste mislili kada ste izjavili da ste katolik, protestant ili netko drugi. Svatko u kršćanskoj zajednici ima svoj poziv od Krista da pomaže i spašava ljude od grijeha i posljedica grijeha. Netko to čini posredstvom humanitarne djelatnosti, tako što izvlači ljude iz vode i vraća ih u život savjetima, dijeljenjem hrane, davanjem prenoćišta, financijskom pomoći. To je važna služba našemu društvu. I sam Gospodin je ispričao važnost takozvane samaritanske, humanitarne djelatnosti: “Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’ ‘Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?’ On odgovori: ‘Onaj koji mu iskaza milosrđe.’ Nato mu reče Isus: ‘Idi pa i ti čini tako!'” Međutim, postoje i oni među nama koji idu uz rijeku u potrazi za krivcem koji gura ljude u propast. Kako?
Mi to činimo osvjedočujući ljude o grijehu i upoznajući ih s njihovim prijateljem i Gospodinom – Isusom Kristom. To znači da svatko tko se prihvaća širiti Božju riječ bilo osobno, bilo s govornice, bilo putem radio-valova, sučeljava se s duhovnim neprijateljem Boga i ljudi, ocem grijeha. Naš je cilj ukazati na silu grijeha kojoj su ljudi podložni i zatim ih ohrabriti da se pomire s Bogom. Poznavanje Isusa Krista oslobađa čovjeka od sile grijeha i tako ga spašava od pada u rijeku, od utapanja u propasti. I vi se možete pridružiti tome. Iskusite duboko prijateljstvo čovjeka s Golgote koji je dao cijeloga sebe da biste vi živjeli. Prihvatite njegovu riječ kao pravilo života. Zatim to podijelite sa svojim bližnjima, jer samo po sebi izvlačenje ljudi iz vode nije dovoljno. Zajedno bismo trebali pomoći bližnjima da se suoče s problemom grijeha na njegovom samom izvoru – u srcu, gdje ga skrivaju jer su ovisni o njegovoj ubitačnoj privlačnosti. A za to je, osim, pomoći, potrebna i Božja riječ, koju će Sveti Duh iskoristiti da promijeni srce čovjeka. Ako su i vama pomogle “Misli iz Biblije”, pođite i vi s Isusovim nalogom: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode… i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!”
Željko Bošnjak