Srž molitve nije da Bog promijeni svoje namjere ni da dobijemo ono što želimo. Želje nisu neophodne potrebe. Molitva nije ni prodavaonica slatkiša. Molitva je potrebna da izrazimo svoju zahvalnost i želju da živimo za Boga. Ali zato što ne znamo kako se moliti ili kako se izraziti u molitvi, Sveti Duh prilagođava našu molitvu:
„Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete. Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovompozvani.“ (Rimljanima 8,26-28)
Molitva ne bi trebala biti mrmljanje ili bujica riječi. Mi bismo trebali znati što izgovaramo i činiti to promišljeno. Ti govoriš voljenom Ocu koji ti želi dati ono što je najbolje za tebe. Poznavanje Njegove ljubavi trebalo bi te učiniti otvorenim u razgovoru s Njim. Zbog toga, kada se moliš u svojoj privatnosti, nije važno koliko to traje jer imaš osoban, licem u lice, razgovor sa svojim Ocem koji te ljubi i razumije. Molitva je komunikacijski kanal između voljenog Oca i Njegove djece.
Dakle, kako ta komunikacija funkcionira?
Za početak odredite jedno vremensko razdoblje kada možete biti sami s Bogom. Isus je to radio. On je naš primjer. Molitva ne bi trebala biti događaj, nego način života. Ona ne bi trebala biti nešto usputno. Uvrstite molitvu u svoj dnevni raspored. Počnite dan s Bogom, završite dan s Bogom, a između toga posvećujte se Njemu žarko se moleći. Molite se uvijek. Molitva ne mora biti izgovarana cijelo vrijeme, ona može biti napisana. Neki se puno bolje izražavaju pismeno. Ako si osoba koja preferira pisanje, piši molitveni dnevnik. Pisanje molitvenog dnevnika olakšava praćenje uslišanih molitava i kada ste u iskušenju da se obeshrabrite, može vam poslužiti kao ohrabrenje i podsjetnik kako vam je Bog odgovorio na molitve u prošlosti.
Svaki grešnik treba milost. Milost se ostvaruje između Boga i pojedinca, a ne neke druge osobe. U protivnom to više nije milost. Milost se dobiva od Boga. Milost štiti integritet pojedinca, jer priznanje ostaje u nebeskoj sudnici.
Bog je pravedan i nije pod utjecajem bilo čijih osobnih namjera ili suptilnog podmetanja. Milost je pojačana ljubavlju. Jedino je Bog može udijeliti. Nijedno ljudsko biće nema sposobnost da pruži ikakvu spasavajuću milost. Štoviše, kada tražite oproštenje, vjerujte da je ono trenutno i stvarno. Služba bilo kojeg ovozemaljskog svećenika ne može jamčiti ni tračak milosti. Ali mi imamo Velikog Svećenika u nebeskom Svetištu!
Stoga, dragi prijatelji, milost se može doseći bilo kada i bilo gdje. Nema ničega suviše velikoga ili suviše grešnoga što Božja milost ne može prekriti. Da, Bog čeka da ozdravi i iscijeli, ali morate Ga u molitvi tražiti. Kao što je nekada rekao Izraelcima, On nam govori i danas: „(…) i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju. Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta.“ (2. Ljetopisa 7,14-15)
Provedite vrijeme u molitvi. To će promijeniti vas i one oko vas. Što se više molite, manje ćete biti zabrinuti. Molite se! Bog uvijek uslišava.
Pako Mokgwane