Jednom davno na ulici je živio čovjek koji je imao samo svoju staru, poderanu i prljavu odjeću. Jednoga dana opazio ga je predstavnik kraljevskoga dvora i prišao mu. U palači se trebao održati banket i on je imao zadaću da, prema milostivoj odluci kralja, pozove sve na koje naiđe. Tako je i ovome beskućniku ponudio da bude gost na kraljevskoj večeri. Čovjek se isprva iznenadio, ali je pristao. Međutim, kraljev izaslanik mu je rekao da neće moći biti nazočan svečanosti u tim ritama. Zato će mu se dati nova odjeća, dostojna takve prigode.
I tako su njih dvojica došli u palaču i uputili se ravno u kraljevsku garderobu. Sluge su preuzele staru odjeću i spakirale ju u mali zamotuljak. Drugi su poveli beskućnika na kupanje. Zatim su mu dali da bira odjeću koju će nositi na gozbi. Rečeno mu je da što god izabere moći će i zadržati, pa je sretnik polako birao da mu ne bi što lijepo promaklo. Konačno je bio spreman za banket.
Dok su napuštali garderobu, beskućnik je zgrabio zamotuljak svoje stare odjeće. Sluge su ga pokušali uvjeriti da mu to više ne treba i da ne smije s time u dvoranu pred kralja. Ali on je insistirao da to ima uza sebe. Čak iako mu to više neće trebati, on se osjećao sigurnije kada je stara odjeća bila s njime.
U svečanoj dvorani je počela gozba. Mnoštvo pozvanih je bilo tamo, pa i kralj osobno. Beskućnik je sjeo, pomalo nespretno se vladajući, ali je izgledao veličanstveno u svojoj novoj haljini. Dobro je pazio da nitko ne primijeti njegov prljavi zamotuljak, jer je znao da bi ga odmah izbacili iz palače. Stavio ga je na svoje krilo i nije se micao da mu ne bi ispao.
Zabava je bila neviđena. Bilo je glazbe i plesa i svakovrsne hrane. Dok su sluge nosile pladnjeve s hranom i nudile gostima, beskućnik je imao problem, jer se nije smio maknuti da naruči večeru. Ispao bi mu zamotuljak koji je bio na krilu i brzo bi ga izbacili van. Balansiranje s time na koljenu spriječilo ga je da jede i pleše, te tako uživa u toj jedinstvenoj prilici.
Konačno je večera završila. Svi su bili zadovoljni i siti osim sirotoga beskućnika koji je čvrsto čuvao svoj zamotuljak stare odjeće. Bio je gladan kao i kad je ušao u palaču.
Priča o beskućniku koji je propustio gozbu zbog stare odjeće podsjeća na ono što je Isus izrekao o konačnim danima Božjega suda nad svijetom. I on je ispričao priču o kralju, gozbi i odjeći. Samo u tome slučaju stara odjeća predstavlja grešne sklonosti čovjeka, njegovo staro biće, a nova odjeća za gozbu je značila pravednost srca koju Krist dodjeljuje vjernim ljudima da bi bili ugodni pred Bogom i spašeni od grijeha za vječnost. Piše: “Isus im ponovno prozbori u prispodobama: Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći… Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše… I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
U posljednjoj knjizi Biblije, Otkrivenju ili Apokalipsi, stoji zapisan Isusov savjet grešnim ljudima: “Savjetujem ti: kupi od mene… bijele haljine da se odjeneš te da se ne vidi tvoja sramotna golotinja.” Dok je vrijeme kupimo od Krista odjeću za nebesku gozbu kada nas sve Bog bude sabrao. Jedino platežno sredstvo koje možemo dati jeste naša duša, naše srce ranjeno, grešno i zbunjeno, a za njega možemo dobiti Božjega Duha i s njime svetost, pravednost i dobrotu. To je prava odjeća s kojom se možemo pojaviti pred kraljem. Dok je još vrijeme, nemojte stiskati uza sebe svoju staru, već se obucite u odjeću Isusa Krista koju nam nudi tako milostivo.
Željko Bošnjak