“Nije dobro da čovjek bude sam.” Te su riječi zapisane na prvim stranicama Biblije. Izgovorio ih je onaj koji je stvorio čovjeka i poznaje njegove potrebe. Sam je Bog u nas usadio potrebu za nekim sličnim sebi, a pritom je, sigurno imao neki mudri plan. Premda riječi “Nije dobro da čovjek bude sam” podrazumijevaju određeno zajedništvo, odnosno brak, ta rečenica ima i opće značenje.
Doista nije dobro kad je čovjek sam, kad nema nikoga s kim bi podijelio radost ili žalost svoje svakodnevice, kad nema nikoga s kim bi se mogao smijati ili plakati, nikoga tko bi bio uz njega i kome bi bio potreban. To ne mora obvezno biti bračni suputnik. I samci trebaju nekoga, prijatelja ili prijateljicu. Naravno, to ne dolazi samo po sebi. Prijateljstvo treba steći i njegovati, jer se ono sastoji od uzimanja i davanja, baš kao i u braku. Čak se i najjednostavniji kontakti s ljudima prekidaju ako ne uložimo trud da ih održimo.
Već sama pomisao na samoću djeluje prijeteći. Njome su osobito pogođene starije osobe koje su došle u situaciju kada više nema nikoga tko bi se za njih zanimao. Nije rijetkost da u tim okolnostima čovjek brže vene i umire ranije nego da je živio u društvu nekoga tko je skrbio za njega. Slično se događa i s mladima koji se u domu svojih roditelja osjećaju nepoželjno. Netaktičnim ponašanjem otac i majka mogu učiniti da samoća postane najbliži prijatelj njihove djece. Zbog toga što se osjećaju suvišnima, mnogi mladi završavaju pod odgojem ulice. No, to su ekstremni primjeri samoće. Iako ih ima sve više, mi, drugi, obično mislimo kako smo pošteđeni. Je li to istina?
Činjenica je, ipak, da se SVATKO od nas može osjećati potpuno usamljenim. Kako bi to spriječili mnogi se odlučuju započeti grozničavu utrku. Oni uvijek moraju biti tamo, kako kažu, gdje se nešto događa. Drugi oko sebe gomilaju brojne poznanike i prijatelje. Jedni traže dobro raspoloženje u alkoholu i opojnim sredstvima. Neki, obuzeti panikom zbog starosti koja je pred vratima, glavom bez obzira ulaze u brak, da bi na kraju bili još usamljeniji nego prije. Međutim, svi oni zaboravljaju da čovjek može biti sam uvijek i na svakome mjestu, bio u velikom mnoštvu ili samo s partnerom. I to je strašno. Biti sam loše je, ali biti usamljen u društvu, užasno je. Tako samoća ne zaobilazi nikoga. Samo, mi različito reagiramo na svoju usamljenost. Najgore je izlaz vidjeti u samoubojstvu. Samoubojice se ponašaju dosljedno svome raspoloženju. Oni čine kraj životu koji nema smisla. Oni misle kako nikome nisu potrebni te su zato uvjereni da više i ne trebaju postojati. To je opasno. I njima i drugim usamljenima treba, dakle, vratiti nadu u život, pronaći im prijatelja. Kako?
Srećom, Božje riječi “Nije dobro da čovjek bude sam” ne upućuju nas samo da oslonac potražimo kod ljudi, ma koliko nam oni bili značajni. Čak i onda kada više ne vidimo čovjeka koji bi se zanimao za nas, kada mislimo da su nas svi napustili, postoji netko tko je još uvijek tu. To je onaj koji nas je i stvorio za zajedništvo. Bog nikoga od nas nikada ne pušta same, bez obzira što nam se na prvi pogled čini da smo usamljeni. On je uvijek tu da nam podari svoju neograničenu ljubav i skrb. On nas visoko vrednuje i mi smo mu neizmjerno važni. U Bibliji su zapisane njegove poruke utjehe:
“Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj.”
“Onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.”
“Ne boj se, jer ja sam te otkupio. Imenom sam te zazvao: ti si moj!”
“Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.”
Malo je onih koji nikada nisu upoznali samoću. Ali za svakoga postoji lijek. Tko se obrati svome Stvoritelju, našao je pravoga prijatelja. Ali to prijateljstvo ide i dalje. Usput da spomenemo, kod Boga uvijek ima izlaz iz problema. I taj izlaz uvijek vodi naprijed! Ali nastavimo. Isus nam tada, kada upoznamo ljepotu prijateljstva s njime, može pomoći da dođemo i do ljudskih prijatelja. To bi mogao biti odgovarajući supružnik ili neki prijatelj. Ali Bog bi nas mogao uputiti da budemo pravo društvo i nekome kome je potrebna naša pomoć. Mnogi nalaze izlaz iz usamljenosti upravo kad odvrate pogled sa svoje na tuđu nevolju. Tako nećemo više misliti na sebe i svoj problem; osim toga, imat ćemo društvo i činiti dobro. Tako se opet očituje neograničena Božja mudrost i dobrota prema nama.
Biblija svjedoči o mnogim osobinama našeg nebeskog Oca. Ali jednu od njih usamljeni ljudi današnjice nikada ne bi smjeli zaboraviti – Bog je uvijek prisutni, najvjerniji prijatelj koga je čovječanstvo upoznalo.
Rita Gellner