Naučimo biti taktični

Prije mnogo godina, jedan je londonski trgovac dugovao ogromnu sumu novca nekom zelenašu. Tom zelenašu, koji je bio ružan i star, dopala se trgovčeva kćerka i stoga je predložio nagodbu. Rekao im je da će staviti jedan crni i jedan bijeli kamenčić u praznu vrećicu a djevojka će izvući jedan od njih. Ako izvuče crni, postat će njegova žena i očev dug će biti poništen. Ukoliko izabere bijeli kamenčić, ostat će sa svojim ocem, a dug će ipak biti poništen. Ako odbije izabrati kamenčić, otac će joj biti bačen u tamnicu, a ona će umrijeti od gladi.

Dok je zelenaš birao kamenčiće na stazi posutoj šljunkom, oštro djevojčino oko je zapazilo da je uzeo dva crna i stavio ih u vrećicu. Onda je zatražio od nje da izabere.

Što je mogla učiniti? Nije ga željela zbuniti i uvrijediti ukazujući mu na njegovo nepoštenje, ali nije htjela ni izvući crni kamenčić i postati supruga tog lukavog i beskrupuloznog čovjeka. Da je otkrila njegov nečasni postupak, on bi možda povukao ponudu i bacio njenog oca u tamnicu, ili je mogao ponovno izabrati kamenčiće, ovoga puta korektno, i ona bi se ponovno izložila riziku da se uda za tog odvratnog čovjeka! Takva je situacija iziskivala najveću moguću taktičnost i diplomatsko postupanje.

Djevojka je stavila ruku u vrećicu i izvukla jedan kamen. A onda, i ne pogledavši ga, namjerno ga je ispustila, pa se on smjesta izgubio među tisuću drugih kamenčića na stazi.

“O, kako sam nespretna!” kazala je. “Ali, ne mari, ako pogledate u vrećicu moći ćete reći koji sam kamenčić izvukla na osnovu boje onog preostalog.”

Pošto je preostali kamenčić bio crne boje, moglo se pretpostaviti da je izvukla bijeli, jer se zelenaš nije usudio priznati svoj nepošteni čin, naime da je u vrećicu stavio dva crna kamenčića.

Kako biste opisali ovu mladu djevojku? Da li biste rekli da je ona pametna i dovitljiva, da joj je mozak brzo radio? Da, naravno. Ali, ona je isto tako pokazala nešto drugo – nešto možda još važnije. Ona je bila taktična.

Što zapravo znači biti taktičan?

Postoji nekoliko načina da se ta riječ odredi, i to:

1) Izvanredan osjećaj za to što treba reći ili učiniti da bi se održali dobri odnosi s drugima i izbjeglo vrijeđanje.

2) Ona podrazumijeva vještinu i uljudnost u postupanju sa drugima.

3) Ona znači profinjeno i obzirno opažanje onoga što je prikladno; i

4) To je vičnost, odmjerenost, umijeće ophođenja, diplomatsko ponašanje.

Francuski termin savoir faire (umješnost, vičnost) i riječ diplomacija veoma su interesantne. Savoir faire znači biti sposoban za primjerenu akciju; uglađenu sigurnost u društvenom ponašanju. I, mada se diplomacija često povezuje s međunarodnim odnosima, ona se isto tako odnosi na vještine koje podrazumijevaju delikatnost, diskreciju i sposobnost prikladnog postupanja u teškim i stresnim situacijama. To je osobina koju je, svi to priznajemo, trgovčeva kćerka iz navedenog primjera zbilja posjedovala! Bila je diplomata u svom postupanju sa zelenašem, a kao rezultat, osigurala je da joj otac bude oslobođen duga, a i sama se spasila neprihvatljivog braka.

Suprotstavljene vještine

Usporedite vještinu koju je ova mlada dama pokazala u svom ophođenju i postupke dva prilično nespretna čovjeka u društvenom pogledu iz sljedećih pomalo humorističnih priča. One jasno pokazuju što taktičnost nije. Jedan čovjek iz Irske, po imenu Josef O’Mally, nastradao je prilikom nesreće u tvrtki prije nekoliko godina. Nadzornik je zamolio jednog od njegovih suradnika u poslu da ode do kuće poginulog i obavijesti njegovu ženu. Ali, upozorio ga je: “Saopći joj to sa puno takta – naravno da će to za nju biti šok.”

Radnik je otišao kod gospođe O’Mally i kada mu je otvorila vrata, prve riječi koje su prosto izletjele iz njegovi usta bile su: “Jeste li vi udovica O’Mally?”

Druga priča se odnosi na jednog mladića koga su posavjetovali o tome kako impresionirati svoju djevojku kada je bude dopratio do kuće poslije šetnje. Trebalo je da joj, po savjetu prijatelja, kaže: “Vaše lice čini da vrijeme za mene stoji.” Nažalost, malo je pogriješio i poslije sastanka, prije no što će joj poželjeti laku noć, rekao je: “Imaš takvo lice da bi ono zaustavilo sat!”

Nijedan od spomenute dvojice nisu bili taktični – jednostavno zato što su koristili pogrešne riječi.

Da li ste taktični i diplomatski nastrojeni?

Da li biti taktičan jedino znači biti pametan ili imati visok koeficijent inteligencije? Srećom, ne! Biti taktičan mnogo više znači ne željeti povrijediti druge. To znači shvaćati da ne možemo živjeti u miru s ljudima oko sebe ako ih povrjeđujemo ili provociramo tako što ne pazimo što govorimo.

Potrebno je mnogo brižljivog i mukotrpnog rada da bi se izgradili i održali dobri odnosi dok se, nažalost, prijateljstvo može uništiti i ljudi povrijediti jednim jedinim pogrešnim korakom. Kako kaže poslovica: “Uvrijeđen je brat kao tvrdi grad…” (Izreke 18,19).

Dakle, kako naučiti biti taktičan?

U osnovi, taktičnost prije svega znači biti pažljiv i pun obzira. Svodi se na to da se ponašaš prema drugima i da im se obraćaš tako kako bi sam želio da se oni ponašaju prema tebi i da ti se obraćaju. Svi u tome prepoznajemo zlatno pravilo: “Sve dakle, što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima.” (Matej 7,12).

U većini slučajeva, ako smo puni takta i diplomatski postupamo sa drugima, i oni će težiti da se s nama ophode na isti način: “Dajite, i dat će vam se: mjeru dobru, punu, stresenu i preobilatu dat će vam u krilo, jer će vam se odmjeriti istom mjerom, kojom vi mjerite.” (Luka 6,38).

Prema tome, da bismo bili taktični potrebno je izbjegavati raditi i govoriti stvari koje vrijeđaju druge ljude. Da bismo bili diplomati, moramo znati kako se ophoditi s drugima a da ih ne vrijeđamo. No, ponekad nismo posve sigurni kako bismo trebali postupiti ili odgovoriti u izvjesnim situacijama. U takvim nam je prilikama potrebna mudrost, a Bog kaže da to možemo tražiti od Njega. “Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se.” (Jakov 1,5)

Kako reagirate?

U crkvi imamo jednog šesnaestogodišnjaka kojega u školi djeca zovu “rabin”, jer smatraju da su njegova vjerovanja hebrejska. Ali, on se zbog toga ne nervira. On se ne vrijeđa niti govori nešto što bi izazvalo odbojnost djece prema njemu. On jednostavno kaže: “Rabin i nije tako loš nadimak!”

Kako biste vi reagirali u takvoj situaciji? Ako imate nesporazum s nekim od prijatelja ili sa svojim roditeljima, kako postupate? Da li dobro razmislite prije no što išta kažete? Da li se pitate koji bi bio najbolji način – i najtaktičniji – da izađete na kraj s tim problemom? Da li se za to molite ili možda tražite savjet od drugih, ukoliko nađete za potrebno? I, što je možda najvažnije, da li uspijevate pronaći pravo mjesto i pravo vrijeme za rješavanje problema, ili jednostavno dopuštate da stvari idu kako idu? Netko je jednom rekao: “Naći pravi trenutak – to je 90 posto mudrosti.” To nije biblijski citat, ali pronaći vrijeme kada je osoba kojoj se obraćate spremna vas saslušati i kada je dobre volje, umnogome pomaže u nastojanju da se sukob razriješi. Stoga, ugrabite vrijeme kad dotična osoba nije premorena ni razdražljiva uslijed različitih okolnosti, i naravno, pošto ste prethodno dobro razmislili o tome što joj trebate reći.

Ponekad, međutim, možda nećete imati vremena to učiniti. Ako morate brzo reagirati na neku neugodnu situaciju, brižljivo odmjerite svoje riječi i “izbrojite do 10 prije no što izustite nešto prenagljeno”.  A onda pokušajte koristiti riječi koje ne djeluju provokativno. Imajte ovo na umu: “Odgovor blag utišava gnjev; i riječ uvredljiva podiže srdžbu.” (Izreke 15,1)

Ako se naučite sa ljudima ophoditi fino i uglađeno, oni će biti spremni na potpunu suradnju. Stoga budite ljubazni. Budite blagi. Budite predusretljivi i puni obzira – i naučite promisliti prije nego progovorite.

Taktičnost je ne samo crta koja krasi pobožnog čovjeka, već je izuzetno važno sredstvo za građenje i održavanje odnosa s roditeljima, prijateljima, nastavnicima, poslodavcima i suradnicima. Ako se naučite ponašati s puno takta i diplomatski, pružit ćete sebi najbolju moguću šansu da proživite sretan i uspješan život neopterećen sukobima.

Edward de Bono

Tagged on: