„Jer ste milošću spašeni po vjeri, i to nije od vas, to je dar Božji. Ne od djela, da se tko ne pohvali.” (Efežanima 2,8.9)

Želio bih vas podsjetiti da nam se nigdje u Pismu ne kaže da spasenje dolazi samo kroz milost. Ono se javlja uvijek milošću kroz vjeru. Da to nije istina svi na svijetu bili bi spašeni, a poznato je da se to nikada neće dogoditi. Isus je rekao: „Uđite na uska vrata, jer su široka vrata i širok put, koji vodi u propast, i vrlo mnogi njim idu. Nasuprot uska su vrata i tijesan put, što vodi u život, i malo ih ga samo nalazi.“ (Matej 7,13.14)

Tako, iako je Božja milost dovoljna za svakog čovjeka, nije ni od kakve koristi nikome, sve dok je ne prihvati. A mi je prihvaćamo vjerom.

Kad koristite riječ vjera, uvodite pojam koji ukazuje na međusobni odnos. Iako je milost Božji dar, mi smo ti koji ga moramo primiti. Vjera zahtjeva međusobni odnos u kome jedna strana ima povjerenje u drugu. Moguće je prihvatiti nekoga danas, a odbaciti ga sutra. Moguće je biti u braku danas, a ne biti u braku kroz deset godina. Isto tako moguće je prihvatiti Božju milost u jednom trenutku, a odbaciti je u drugom. Da bismo imali trajnu sigurnost u spasenje moramo prihvatiti Božju milost na trajnoj osnovi. (Matej 24,13)

To nas dovodi do jednog od najznačajnijih tekstova koji objašnjavaju kako možemo biti sigurni u vječni život. Ivan 17,3: „A ovo je život vječni, da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i koga si poslao, Isusa Krista.“ Spasenje predstavlja nešto više od prihvaćanja Boga jedanput. Ono znači prihvatiti Ga, danas, sutra, sljedećeg tjedna i svakog dana, sve dok On ponovno ne dođe. Tako je vječni život, uključujući i našu nadu u vječni život, zasnovan potpuno na Božjoj milosti, a Njegova milost mora se prihvatiti na trajnoj osnovi. To u suštini znači poznavati Boga.

Tako, kada smo poduzeli korake svog hoda prema Kristu, iscrpli smo sve svoje vlastite snage i prihvatili Krista kao svog osobnog Spasitelja; to znači da smo nanovo rođeni. Tko god nastavi održavati taj međusobni odnos, i zajedništvo koje je otpočelo time što je došao Kristu, njegova vječna sudbina je osigurana.

Ali ako ne poznaje Boga kao svog osobnog Spasitelja iz dana u dan, i ne prihvaća svakodnevno Njegovu milost, zajednica s Kristom stoji pred velikom opasnošću, baš kao što zajedništvo sa prijateljem, mužem ili ženom propada ako ne postoji druženje i razgovor.

Da li biste danas voljeli biti sigurni u svoje spasenje. Ta sigurnost se nudi svakome koji dolazi Kristu i nastavlja hodati s Njim. Pitanje koje trebate postaviti sebi je ovo: Da li Ga osobno poznajem? Da li provodim vrijeme u održavanju zajednice s Njim iz dana u dan čitajući Njegovu Riječ i koristeći prednosti molitve? Da li razgovaram s Bogom? Za sve one koji vjerom stalno održavaju zajednicu s Njim, vječni život je osiguran. (Morris Venden, Upoznajmo Boga)