„Jer svi drugi ubaciše od viška svojega, a ona metnu od siromaštva svojega sve, što je imala, svu hranu svoju.” (Marko 12,44)
Neki smatraju desetkovanje starozavjetnim učenjem. Misle da je Isus svojom primjedbom farizejima da desetkuju metvicu i druge slične sitnice zaboravljajući mnogo važnije, omalovažio pravilo o desetkovanju. Međutim Isus je razjasnio da dok činimo jedno ne trebamo zanemariti drugo.
Jednog je dana žena udovica došla u Hram i stavila u kutiju za prikupljanje darova samo dvije lepte. Iz tog iskustva Isus je izvukao neke veoma važne pouke koje se tiču davanja. Jedna od njih bila je ova: Nebo vrednuje darove na potpuno različit način od nas.
Isus je rekao da je ova žena stavila mnogo više od svih ostalih. Kako je to moguće? Bog mjeri naša davanja ne prema svoti koju smo dali, već prema onome što nam je ostalo pošto smo dali. Zato, ako netko da 10 milijardi i ostane mu još 10 milijardi, dao je mnogo manje od onoga tko je dao svojih 200 kuna i nije mu ništa ostalo.
Naravno, moguće je dati sav svoj novac, i metalni i papirni, a posjedovati kuću u gradu, kuću na selu, jahtu u luci i tri nova automobila. Naša dobra isto moramo uračunati kad izračunavamo koliko nam je ostalo. 1. Korinćanima 4,7 kaže: „Što li imaš, što nisi primio? A ako si primio, što se hvališ, kao da nisi primio?“ Bila to hrana, novac ili druga dobra, Bog je taj koji nam daje snagu da dobavljamo sve to (5. Mojsijeva 8,18) i zato ima pravo na sve što nam je povjereno.
Prva količina našeg novca, koji je na poseban način Božji, jeste desetak. Ali, mi nismo završili kad smo svoje desetke vratili Bogu. On nas je pozvao da donesemo i svoje dragovoljne darove.
Malahija 3,8 kaže da je Bog zakinut za desetke i prinose. I više od toga; Bog ima pravo na sve što posjedujemo. Sve što posjedujemo je Gospodinovo i mi smo Mu odgovorni za način na koji sredstva koristimo. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)