Kako opovrgnuti Bibliju?

Izjavom da će nevjernicima otkriti kako je moguće pobiti biblijske tvrdnje, evanđelist i govornik David Dare je začudio nevjernike, doveo u zabunu mnoge kršćane, a sve zajedno vrlo iznenadio.

Dvorana je bila dupkom puna, bez ijednog praznog mjesta. Prvi je tražio riječ gospodin Emerson.

— Gospodine Dare, namjeravate li kazati kako se biblijski zapis ipak može pobiti?

— Ne, naprotiv, ja čvrsto vjerujem da je nemoguće opovrgnuti bilo koji, pa i najmanji dio Svetog pisma — odlučno je odgovorio propovjednik.

— Ali zar niste sami izjavili da ćete nam pokazati kako se može pobiti vjerodostojnost Biblije — uzvratio je uzbuđeno gospodin Emerson.

— Da, ja ću to i učiniti.

— U Vašem obećanju izgleda da ima dosta proturječnosti, ali počekat ćemo ipak da čujemo Vaše objašnjenje — rekao je gospodin Emerson kratko.

— Vas i sve nevjernike sam Bog poziva da pobijete vjerodostojnost Njegovih proročanstava, ali Vam ujedno čini i veliku uslugu ukazujući Vam sam na način kojim ćete to postići. Dokaz u prilog ovome jest grad Tir koji stoji pred nama kao jasan poziv upućen svim nevjernicima: “Više se nikad nećeš podići, jer ja, Jahve, rekoh.” (Ezekiel 26,14) Ovdje je naveden i razlog zašto se taj grad više ne može sazidati. Ovaj problem Bog postavlja svakom hvalisavom nevjerniku: neka ponovno sazida Tir. Tko to učini, pobit će istinitost Biblije.

Mnogi primjeri kazuju nam kako se porušeni gradovi mogu za razmjerno kratko vrijeme ponovno sagraditi, često sa samo nekoliko odlučnih ljudi. Jeruzalem je sagrađen, iako je bio do temelja razrušen; Rim, što ga je Neron zapalio, ponovno je sazidan; Longview, grad u državi Washington, sazidan je ponovno u roku od nepune dvije godine. Kad sam ga nedavno posjetio, zadivio sam se onome što sam vidio. Ima još mnogo sličnih primjera.

Dovoljno bi bilo da svaki nevjernik iz Amerike priloži samo po jedan dolar i da se veliki grad Tir ponovno sazida. Time bi zauvijek bio uništen dobar glas i povjerenje koje uživa Biblija.

Područje na kom se nalazio ovaj grad prirodno je vrlo plodno jer obiluje mnogobrojnim živim izvorima koji svakodnevno daju 50 milijuna litara vode; zelena polja pružaju se do udaljenih brda koja okružuju ovaj kraj. A prorok je s takvom smjelošću i sigurnošću napisao ovo proročanstvo i do danas nije se našao ni jedan nevjernik koji bi se usudio tvrditi da ono nije istinito. Francuski nevjernik Volney piše kako je promatrajući ovo mjesto i ribare koji su na golom kamenu prostirali svoje mreže uvidio da se proročka riječ doslovno ispunila.

Vi to nazivate uspjelim nagađanjem. Ali to nije zadovoljavajuće objašnjenje. Nitko na ovom svijetu, osim biblijskih proroka, nije kroz sve minule vjekove dao tako točno proročanstvo o propasti jednog grada. Kako to da je samo Bibliji uspjelo izreći jedno tako “uspjelo nagađanje” s najvećom točnošću za 2000 godina unaprijed?!

Gospodin Emerson se javio i rekao:

— Sasvim je prirodno da netko gledajući neki porušeni grad kaže kako on nikad više neće biti sagrađen.

— Iako takav zaključak izgleda sasvim prirodan, — odgovorio je propovjednik — ipak bi ovako smjela tvrdnja dovela proroka u vrlo težak položaj. Da bismo to objasnili, obratimo se ponovno proroku Ezekielu koji govori i o jednom mnogo starijem gradu, jedva pedeset kilometara udaljenom od Tira; riječ je o Sidonu. Ovaj grad bio je na zalasku svoje slave i moći dok je Tir još ponosno stajao. Vaše nagađanje u svezi s vremenom u kojem je napisano Ezekielovo proročanstvo potvrđuje naš dokaz jer Sidon je razorio perzijski kralj Artakserks Ohus 351. godine prije Krista. Po Vašem shvaćanju, gospodine Emersone, Ezekielovo proročanstvo trebalo je biti napisano još kasnije, bar u doba poslije Aleksandra Velikog. Da je prorok sudio po onome što je vidio 330. godine prije Krista, kao što ste Vi nagovijestili, onda bi on morao govoriti i o potpunom razorenju Sidona, jer ništa nije izgledalo tako sigurno kao to. Ali Sidon sa svojim stanovnicima postoji još i danas. Čitajmo riječi proroka Ezekiela: “I dođe mi riječ Jahvina: ‘Sine čovječji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega. Reci: Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone…’ I poslat ću na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi će posred njega padati od mača.” (Ezekiel 28,20-23)

Skrećem Vam pozornost na to da se ovdje ne proriče kako će grad biti potpuno uništen, nego da će biti samo pogođen strašnim krvoprolićem. Nijedan grad na svijetu, osim možda Jeruzalema, nije bio toliko puta razaran i ponovno zidan poput Sidona, a on stoji i dan-danas.

Da je prorok kazao kako će Tir i dalje postojati, a Sidon biti potpuno uništen, onda bi se nevjernici s pravom mogli rugati Bibliji. Ali Tir do danas nije ponovno sazidan, dok Sidon još uvijek postoji — točno kao što je Božji prorok objavio.

Pošto smo ovo objasnili, preostaje nam da riješimo još jedno teško pitanje. Sidon je mogao polako, kao i mnogi drugi stari gradovi, izgubiti svoju važnost i utjecaj. No, po čemu je Ezekiel unaprijed znao da će ovaj grad imati tako važnu ulogu u povijesti naroda i da će baš on postati poprište krvavih sukoba prelazeći iz ruke u ruku mnogih osvajača?

Gospodin Emerson je nato odgovorio:

— Istina je da su ova dva grada bila na glasu po svojoj veličini i moći, ali ja mislim da je već u doba proricanja o njihovoj sudbini bilo vidljivih znakova njihovog raspadanja. Ova proročanstva su istina prilično točna, ali Vi ipak ovakvim slabim dokazima ne možete tvrditi da je Biblija istinita.

— Ja to i ne tvrdim — odgovorio je propovjednik — ali ja ipak čvrsto vjerujem da ću na Vaš zahtjev, a nasuprot Vašim tvrdnjama, zajedno s Vama proučiti proročanstva koja će pobiti ovo što Vi tvrdite. Vi kažete da je sudbina Tira i Sidona bila već jasna. Ali spomenimo sada jedan drugi grad gdje je to bilo sasvim isključeno. Od mnogih gradova koje spominju proročanstva, uzet ćemo Aškelon. To je grad koji je u svoje vrijeme bio isto tako čuven kao i prethodna dva grada o kojima smo govorili. Aškelon “će opustjeti”. (Sefanija 2,4) “… Aškelon će pust ostati.” (Zaharija 9,5)

Ovaj grad osnovan je 1800 godina prije Krista i nalazio se na vrhuncu svoje slave nekako baš u Isusovo vrijeme. Prema tome, ne možete tvrditi da je prorok pišući ovo proročanstvo mogao znati kakva sudbina prijeti ovom gradu. Što ćemo reći u ovom slučaju? Dopustite mi da spomenem iz Enciklopedije Britannice, XIV. izdanje, svezak 2., stranica 544., sljedeće: “Danas vidimo još samo nenaseljenu pustinju duž morske obale, 12 milja sjeverno od Gaze… Goleme ruševine, koje se djelomično dižu iz pijeska, svjedoče o minuloj slavi toga grada. Taj kraj je inače vrlo plodan. Naročito dobro uspijeva vinova loza, maslina i mnoštvo drugih voćaka.”

Pazimo dobro što se kaže u enciklopediji koju cijeli svijet uvažava o sadašnjem stanju Aškelona. U njemu se to mjesto naziva “pustinjom”. Prorok je već 2500 godina unaprijed u duhu gledao ovo što mi danas vidimo u zbilji. I pisac enciklopedije i prorok upotrebljavaju iste riječi da bi opisali stanje ovoga grada.

Iz istog izvora želim navesti i ovo: “U Aškelonu se rodio Herod Veliki. On je ovaj grad ukrasio divnim i veličanstvenim zgradama. Za vrijeme Rimljana grad je bio središte grčke znanosti. Od 104. godine prije Krista pa nadalje kroz više od dva i pol stoljeća bio je slobodni rimski grad, čak je postao i sjedištem biskupa.”

Ovdje smo, dakle, vidjeli kako su ovom gradu mnogo stoljeća kasnije, a poslije izrečenog proročanstva, neprestano rasle slava i moć. Godine 636. poslije Krista grad je pao u arapske ruke. Za vrijeme križarskih ratova bio je središtem jugozapadne Palestine. Poslije šest mjeseci opsade osvojio ga je Baldvin III. Dakle, još petanest stoljeća iza proročanstva o njegovoj propasti ovaj je grad još uvijek bio silan. Sljedećih 600 godina bilo je vrijeme strahota i krvoprolića. Godine 1270. njegove utvrde konačno je razorio sultan Beibar, a njegovu luku zatrpao kamenjem. Već sedam stoljeća Aškelon leži u ruševinama kao prava slika pustoši i u njemu nema ni žive duše.

Pretpostavimo da je Aškelon danas grad u kojemu život cvjeta, kao na primjer u Sidonu, ili da je proročanstvo glasilo obrnuto. Kako bi se samo bezbožnici i nevjernici otimali o te činjenice da se njima posluže kao oružjem za pobijanje istinitosti Božje Riječi! Ali pošto se ispunjenje potpuno slaže s providnošću, povijesne činjenice potpuno se poklapaju s onim što je prorok unaprijed rekao, to onda proročka riječ zaslužuje naše potpuno priznanje. Božja Riječ kaže: “Proročke govore ne prezirite, nego sve dobro provjeravajte, što je dobro zadržavajte.” (1. Solunjanima 5,19.20)

Vi ste tako spremni prezreti proročanstva, a niste ih toliko spremni podvrgnuti temeljitom ispitivanju. Ovdje imamo slučaj triju gradova. Proroci su tako točno unaprijed prorekli njihovu sudbinu da se to potpuno slaže s povijesnim činjenicama. Pa ipak, Vi pokušavate pronaći neka druga tumačenja. Ali nepobitna je činjenica da su proročanstva istinita.

Gospodin Emerson je iskoristio kratku stanku i primijetio:

— Vi ste izabrali tri grada na kojima ste dokazali kako su proročanstva istinita. Ako je uistinu Bog izvor ove providnosti, onda bi On morao biti u stanju unaprijed otkriti sudbinu cijelog ljudskog roda. Nadalje, trebalo bi da su ta pretkazanja dana za toliko vremena unaprijed koliko je izgledalo nemogućim predvidjeti njihovo ispunjenje, čak bi se trebala protezati u sadašnje vrijeme.

— Vaše su primjedbe sasvim umjesne. Zato ćemo sljedeći put proučiti najveće proročanstvo Svetog pisma, proročanstvo koje uključuje sve narode na Zemlji. Ono ima svoj početak prije otprilike 2400 godina i proteže se do našeg vremena. U to ćete se moći i sami uvjeriti.

Earle Albert Rowell (iz knjige Proročanstva govore)