U vrlo uljudnom dopisu Drago Plečko jučer među ostalim napominje: “Iako uvažavam Isusa kao Spasitelja, ne ide mi u glavu da će pokorni, kreposni, zamozatajni katolici praviti na Nebesima društvo pohlepnima, kradljivcima, ubojicama, pedofilima, zločincima, silovateljima i sličnima koji su se predomislili u zadnji čas.”
Pitanje je razložno. Isus na njega odgovara posebno u prispodobi o izgubljenom i nađenom sinu (Lk 15, 11-32). Kad se mladi rasipnik našao u bijedi, pokajao se i vratio ocu, stariji sin ne može prihvatiti da mu otac sve oprašta. “Kad dođe ovaj tvoj sin koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.” Otac tumači: “Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No, trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se”.
To je srž Isusova stava i Božjega oproštenja. Grešnik se ne “predomišlja” da bi Boga naveo na milosrđe, nego se iz temelja mijenja – umire da se iznova rodi. Iznova rođeni čovjek Božja je radost. Isus očekuje da to svi shvate. Bogu nije do pravde, nego do spasenja, ne želi suditi nego iznova prihvatiti čovjeka koji se tako iznova rađa. To je – kršćani vjeruju – moguće zbog toga što Isus umire i uskrisuje. U njegovoj smrti umiru ljudski grijesi – u njegovu uskrsnuću čovjek se ponovno rađa. Bog ne prihvaća one koji to odbijaju, ostavlja ih u slobodi njihova zla, ali nije mu do osude nego do čovjekova ponovnog rođenja. On zna tko se svoga grijeha stidi i tko ga se želi osloboditi. Tu ljudska računica ne pomaže. Ljudska pravda opravdano sudi zločincima na ovome svijetu, ali Bog može i sa stratišta i s lomače uzeti sebi onoga kojega prepoznaje kao iznova rođeno biće.
Nije to Božja slabost, nego snaga njegova otkupljenja, upravo Isusove smrti i uskrsnuća. To ne potiče čovjeka neka griješi pa će se na kraju ipak spasiti, nego ga stalno opominje da se grijeha može osloboditi i sasvim iznova zaživjeti kao novo stvorenje. Tu ne pomaže nikakva računica pravdoljublja – treba se radovati što je Bog trajno spreman oprostiti, raskajanoga iznova roditi. Takav preporođeni čovjek nije licemjer, nego novo stvorenje.
Živko Kustić
(kolumna u Jutarnjem listu, 01.02.2008)