Jesu li stari proroci prorekli Isusovo rođenje?

Ed Dickerson

Usnulo mjesto stoljećima nije bilo zamijećeno – do invazije. U ranim jutarnjim satima crkveno zvono pozvalo je stanovnike da dođu gasiti vatru u blizini mjesnog trga. Iznad brigade bunovnih mještana s kantama, na nebu su se rascvali deseci blijedih, okruglih cvjetova i bez zvuka spuštali na zemlju. Bilo je to 6. lipnja 1944. kad su američki padobranci 82. zrakoplovne divizije skočili u St. Mere Eglise. Kasnije je general Eisenhower preko radija objavio da su savezničke snage počele ispunjavati obećanje da će Europu osloboditi od nacista.

Jedno drugo mjesto, vremenom i prostorom daleko udaljeno od St. Mere Eglisea, bilo je stoljećima nezamijećeno – dok nije došlo do invazije. Te povijesne noći nikakva zvona nisu uzbunila mjesto prepuno posjetitelja i okupacijske vojske.

Ali iznad okolnih brežuljaka na nebu se pojavio sjajan oblak. Strani dostojanstvenici u više kilometara udaljenoj prijestolnici primijetili su nebeski krijes. A onda je jedan vjesnik objavio njegovu svrhu zbunjenim pastirima koji su u tom času gotovo jedini bili budni. “Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.” [1]

Počela je Božja invazija na ovaj grijehom okupirani planet: Bog je počeo ispunjavati obećanje da će osloboditi Zemlju od grijeha.

Mesijanska proročanstva: općenita ili posebna?

Gledajući u prošlost, novozavjetni su pisci uočili mnoge biblijske tekstove koji proriču Isusov dolazak. Nije ih uvijek bilo lako razumjeti. Na primjer, Mihej posebno proriče da će se u Betlehemu roditi moćni vladar. [2]

Ovo je dosta jasno. Ali ako ste slični meni, zbunjeni ste nekim takozvanim “pretkazanjima” – tekstovima i čak događajima koji su navodno “ukazivali” na Kristov dolazak. Međutim, jesu li ova starozavjetna proročanstva i pretkazanja ukazivala posebno na Isusa iz Nazareta ili na nekog općenitog izbavitelja?

Uzmimo tekst koji Matej navodi iz Izaije 7 o djevici koja će roditi sina. “Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel.” [3]

Ali rođenje tog djeteta zapisano je u osmom poglavlju. Kako onda ono može proricati i dolazak Isusa, rođenog stoljećima poslije? A što reći o Mateju kad citira proroka Hošeu: “Iz Egipta pozvah sina svoga”? [4]

U tom je tekstu Bog rekao Hošei da je toliko volio Izraela da ga je izbavio iz egipatskog ropstva. Kako to onda može biti proročanstvo o Isusovom životu, kad se On pojavio mnogo godina nakon toga?

Pogledajmo to ovako. U Drugom svjetskom ratu snage Osovine okupirale su Europu i Sjevernu Afriku, a civilna populacija nije imala snage da se sama oslobodi. Zato je vojna nužnost zahtijevala da savezničke snage napadnu ove zemlje s mora.

Pretpostavimo da je netko tko je 1942. živio u St. Mere Egliseu napisao: “Očekujem invaziju savezničkih snaga koje će oslobodi Europu.” Bi li time mislio posebno na Operaciju Overlord, invaziju u Normandiji? Ne bi. Operacija Overlord 1942. godine nije bila planirana niti tako imenovana. Pa ipak je taj isti mještanin mogao podići pogled i vidjeti kako se američki padobranci spuštaju na zemlju i s punim pravom reći: “To je trenutak koji sam čekao!” I gledajući unatrag, mogao je lako vidjeti da je saveznička invazija u Sjevernoj Africi i Italiji pretkazivala invaziju u Normandiji koja je učinila kraj nacističkoj vladavini u Europi.

Kad su Sotona i grijeh okupirali ovaj planet, Bog se našao pred sličnim problemom. Oni koji su živjeli pod vladavinom grijeha nisu imali snage da se sami oslobode.

Duhovna potreba pokazala je da samo invazija božanske sile može poraziti grijeh i uništiti Sotonu. Odmah nakon što su Adam i Eva sagriješili, Bog je objavio rat Sotoni i grijehu. Rekao je zmiji: “Ti i ta žena međusobno ćete se mrziti; tvoji i njezini potomci uvijek će biti neprijatelji. Jedan od njezinih potomaka ranit će ti glavu, a ti ćeš njega ujesti u petu.” [5]

Jedan od ženinih potomaka nanijet će smrtonosnu ranu Sotoni i grijehu.

Svi Božji postupci ukazivali su na Krista

No to ne znači da je Adamov i Evin grijeh iznenadio Boga. Bog nije poslao svojega jedinorođenog Sina na Zemlju kao posljednji pokušaj, nakon što je sve drugo propalo. Ne, Isus, to Janje “koje je žrtvovano od postanja svijeta”, [6] bio je jedini Božji plan za rješenje problema grijeha.

Prema tomu, svi Božji postupci s Njegovim narodom, planirani i nastali iz potrebe, uvijek su vodili i ukazivali na Krista.

Jaganjac. Od svih starozavjetnih simbola žrtveno janje najjasnije je ukazivalo na Krista. Kad su Adam i Eva sagriješili, oni nisu umrli jer su umjesto njih umrle životinje. Da pokrije njihovu sramotu, Bog ih je obukao u životinjske kože. Ovo je bila sjena koja je ukazivala na Isusovu žrtvenu smrt koja pokriva naše grijehe. Krv janjeta na dovracima domova Izraelaca navela je Anđela zatornika da “prođe” pokraj njih za vrijeme strašnog desetog zla u Egiptu. [7]

A kad je Izak na brdu Moriji upitao Abrahama: “Gdje je janje za žrtvu?” Ivan Krstitelj je dao konačni odgovor kad je pokazao na Isusa: “Evo Jaganjca Božjeg!” [8]

Pomazanik. Budući da je Bog oduvijek namjeravao poslati Isusa, svaki čovjek kojeg je uporabio da oslobodi Izraela bio je slika Osloboditelja koji će doći. Kad je uporabio Mojsija da izbavi Izraela iz egipatskog ropstva – što je spomenuo Hošea – Mojsijevi postupci bili su slika Božjeg izbavljenja od ropstva grijehu svih koji vjeruju u Isusa. Kad je Izaija objavio: “Tješite moj narod”, [9] ove su riječi ukazivale na Isusa, konačnu utjehu Božjeg naroda. Kad je prorok Hagaj objavio: “Tada će doći od svih naroda žuđeni”, [10] mi prepoznajemo da je Isus ispunjenje žudnje svih naroda da ih izbavi od grijeha. A kad čujemo Jobove riječi: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi”, [11] znamo da se i on nadao izbavljenju koje samo Isus može ostvariti. A ono Izaijino proročanstvo? Pa ono je bilo slika čudotvornog rođenja Obećanoga – Isusa.

Bog je također upozorio da ovi prvaci neće proći neozlijeđeni; zmija će “vrebati petu”. Kad je kralja Davida prevario njegov bliski prijatelj, to je bila slika Judine izdaje. [12]

A kad je Isus na križu povikao: “Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?” [13] bio je to odjek riječi iz dvadeset drugog psalma koje je psalmist izgovorio stoljećima prije, a sada je Isus njima izrazio svoju bol i nadu.

Možda slično kao i ja sumnjate u neke starozavjetne tekstove koji se odnose na Isusa. Nije li najbolje vrijeme sada, pred Božić, da još jednom, možda u nekoliko minuta samoće, pročitate staru priču?

Izaberite suvremeni prijevod, drukčiji od onoga koji obično čitate. Inače bi poznate riječi i izrazi vaš um poveli utabanim stazama.

Pročitajte nadušak jedno poglavlje u evanđeljima. Ili ponovno pročitajte starozavjetne izvještaje. Neka Krist postane leća kroz koju ćete cijelo Sveto pismo vidjeti u novom svjetlu.

Buka bitke je utihnula i St. Mere Eglise je opet usnulo mjesto. Ali u Betlehemu pucnjava malokalibarskog oružja, vika gnjevne mladeži koja baca kamenje i povremene eksplozije bombi guše uspomenu na Kneza Mira. A to je razlog više da se sjetimo prelijepog izvještaja o Isusu i još jednom čujemo pjevanje anđela.

    • [1] Luka 2,10,11.

  • [2]Vidi Mihej 5,1.

 

  • [3]Matej 1,23; Izaija 7,14.

 

  • [4]Matej 2,15; Hošea 11,1.

 

  • [5]Postanak 3,15 (parafrazirani prijevod).

 

  • [6]Otkrivenje 13,8 (Šarić).

 

  • [7]Vidi Izlazak 11. i 12. poglavlje, a posebno 12,13.

 

  • [8]Postanak 22,7; Ivan 1,29.

 

  • [9]Izaija 40,1.

 

  • [10]Hagaj 2,7 (Šarić).

 

  • [11]Job 19,25.

 

  • [12]Vidi Psalam 10,10; Ivan 13,18.

 

  • [13]Matej 27,46.