Čudesni Stvoritelj

To Vrhovno Biće, što ga Biblija naziva Bogom, prauzrok je svemu što postoji, bilo živo ili neživo, od najvećeg sunca do najmanjeg kukca. On je objesio zvijezde u svemirskom prostoru i obojio leptirova krila. On je načinio planine i atome.

“U početku stvori Bog nebo i zemlju”, stoji u prvom retku Biblije, i ta objava uvijek se iznova ponavlja u ovoj Knjizi.

“Ti si, Jahve, Jedini!” kaže Nehemija. “Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve oživljavaš.” (Nehemija 9,6)

Psalmist pouzdano objavljuje o Bogu: “U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku Tvojih.” (Psalam 102,26)

“Podignite oči i gledajte”, poziva prorok Izaija, “tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu… Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje.” (Izaija 40,26.28)

Poganskim svećenicima u Listri, koji su mu namjeravali iskazati štovanje, Pavao je rekao: “Ljudi, što to činite? I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnu vijest donosimo zapovijed da se obratite od tih ispraznih stvorova živome Bogu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.” (Djela 14,15)

Pavao Atenjanima objavljuje da je “Bog Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu, On… je Gospodar neba i zemlje… svima daje životni dah i sve ostalo.” (Djela 17,24.25)

A Ivan poziva sve nas: “Bojte se Boga, i zahvalite Mu… Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” (Otkrivenje 14,7) Jeste li se zapitali kako je Bog stvarao svemir?

Vaša Biblija sadrži jednostavan odgovor. “Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.” (Hebrejima 11,3) Novi zavjet u prijevodu Dude i Fućaka taj tekst daje ovako: “Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.”

Zamijetimo kako taj tekst ne tvrdi da je Bog nešto stvorio ni iz čega, premda je to mogao učiniti. On ne ide u pojedinosti. Samo kaže da je Bog načinio vidljivo iz nevidljivoga, što bi mogao biti dovoljno snažan iskaz znanstvene istine da je energiju moguće pretvoriti u materiju.

Koliko je Bogu trebalo vremena da učini svako od tih velikih čuda? Samo toliko koliko je bilo potrebno za izgovaranje riječi.

“Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta Njegovih sva vojska njihova… Jer On reče — i sve postade, naredi — i sve se stvori.” (Psalam 33,6-9)

“Hvalite Ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! Neka hvale ime Jahvino, jer On zapovijedi i postadoše.” (Psalam 148,4.5)

To ne znači da je Bog stvorio u svemiru sve odjednom; to samo otkriva Njegov način stvaranja. Bog samo treba progovoriti, izraziti želju, i atomi se pokoravaju Njegovoj volji.

Prema tome, Bogu ne trebaju duga vremenska razdoblja da bi ostvario svoje zamisli. On može djelovati vrlo brzo. Kazati da su za evoluciju svijeta ili njegovih stvorenja potrebni eoni i eoni, to jest duga vremenska razdoblja, znači neopravdano ograničiti Božju moć. On se po svojoj volji može poslužiti vremenom, a može ga i posve zanemariti.

Svojim najsuvremenijim teleskopima Keck, Palomar i Hubble astronomi mogu snimiti svjetlosti zvijezde što je postojala prije milijardu godina. Ali tu zvijezdu je vječni, svemogući Stvoritelj mogao načiniti u jednom trenu — “dahom usta svojih”.

Kad je Bog odlučio stvoriti naš svijet, On je izabrao učini to za šest dana. To je bilo Njegovo pravo. Njemu za to nije trebalo šest dana. Bilo bi Mu dovoljno šest minuta ili samo šest sekundi.

Zašto je uzeo šest dana, a ne šest godina ili šest milijuna godina? Iz posebnog razloga koji će Vam postati jasnim kad čitate izvještaj u prvim dvama poglavljima knjige Postanka.

Prvog je dana Bog rekao: “Neka bude svjetlost! I bi svjetlost.” (Postanak 1,3) Bio je to početak smjenjivanju večeri i jutara, dana i noći.
Drugog je dana rekao: “Neka bude svod!” I pojavio se prostor između mora i oblaka (6. redak).
Trećeg dana pojavilo se kopno koje je iznenada prekrio biljni pokrov (9-12. redak).
Četvrtog je dana Bog rekao: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom” — i pojavili su se Sunce i Mjesec (14. redak).
Petog je dana Bog rekao: “Neka provrve vodom živi stvorovi, i ptice krilate nek polete nad zemljom, svodom nebeskim. Stvori Bog morske grdosije.” (20. i 21. redak)Odjednom su ptice zapjevale, a mora se napunila ribama.
Šestog je dana Bog rekao: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” (24. redak) I životinje raznih vrsta napučile su prekrasne šumarke i polja.

Bog je načinio prelijepi svijet. Bio je pun blaga — zlata, srebra, dragog kamenja; pun hrane — orašastih plodova, voća i žitarica te čiste vode; pun ljepote — drveća, paprati i cvijeća; pun čudesnih živih stvorenja — ptica, riba i životinja svake vrste i boja.

Tada, još uvijek šestoga dana, kad je sve bilo spremno za vrhunsko djelo stvaranja, Bog kaže: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična… Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (26. i 27. redak)

Na taj način Bog je ispunio svoju prvotnu zamisao o ovoj Zemlji, kako to otkriva prorok Izaija: “Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj — On je Bog — koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio i nije ju stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje.” (Izaija 45,18)

Sada su se pojavili njezini stanovnici, izvrsno opremljeni da se množe i napune Zemlju i sebi ju podlože. (Postanak 1,28) Upravo izišli iz Božje ruke, oni su bili tako prekrasna stvorenja da Vaša Biblija kaže kako su Adam i Eva bili okrunjeni “slavom i sjajem” i samo “malo manji” od anđela. (Psalam 8,5)

Od Boga danom moći da vide i čuju, mirišu i osjete, misle i odlučuju, biraju i pamte, razumiju i vole — oni su doista bili stvoreni na sliku Božju. Koliko je to bilo moguće, oni su bili Njegov sin i kći te zbog toga Njemu neizrecivo dragi.

Imajući to na umu, David kaže: “Znajte da je Jahve Bog: On nas stvori, i mi smo Njegovi.” (Psalam 100,3) A Malahija primjećuje: “Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio?” (Malahija 2,10) Zašto je Bogu trebalo šest dana za stvaranje ovog svijeta?

Vaša Biblija odgovara: “Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo i zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,11)

Cijeli izvještaj nalazimo u drugom poglavlju Postanka: “Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.” (Postanak 2,1-3)

Tako je Bog utemeljio tjedni ciklus — ne radi sebe, već radi čovjeka. Budući da je toliko brinuo za ta dva divna stvorenja koja je načinio, Bog je planirao da svaki sedmi dan tijekom njihova života bude posvećen. Svaka subota, kako ju je nazvao, trebala je za njih biti dan posvećen razmišljanju o Njemu. Tog dana, slobodni od redovnih životnih obveza, trebali su s Njime šetati i razgovarati te razmišljati o Njegovoj dobroti i ljubavi.

Bio je to prekrasan plan što je zauvijek trebao povezati čovjeka i Boga. Da su ga Adam, Eva i njihova djeca slijedili, bili bi pošteđeni bezbrojnih nevolja, i zauvijek bi uživali Božje obećane blagoslove.

Srećom, ti blagoslovi nisu bili ponuđeni samo Adamu i Evi. Bog ih je sačuvao u svom jedinstvenom i trajnom spomenu na stvaranje. U svim stoljećima od onog vremena naovamo ti su blagoslovi bili dostupni svakog sedmoga dana. Oni su i danas dostupni. I Vi ih možete dobiti.

Arthur S. Maxwell

Tagged on: