“Tako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je u tamošnjim sinagogama, propovijedao radosnu vijest o Kraljevstvu i liječio svaku slabost i bolest. A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira.” (Matej 9,35.36)
Izraz “sažali se” dolazi od grčke riječi splaghnon, koja znači “unutarnji dijelovi”, “utroba” i odnosi se na sjedište osjećaja” ili “emocije”. U tom slučaju sažaljenje nadmašuje simpatiju koja može biti čisto razumska i intelektualna. Takvo sažaljenje dolazi iz dubine čovjekove duše, iz samog središta emocija i osjećaja.
To je imao Isus. Za Njega bi poigravanje s osobnim mukama bilo nezamislivo, a bacanje iskrenih molbi za molitvu u smeće potpuno neprihvatljivo. U evanđeljima Njegov odnos prema ljudima obilježava iskreno sažaljenje…
Gubavci su u Isusovo vrijeme bili izopćeni iz društva, ali evanđelja spominju niz slučajeva kad ih je doticao i ozdravljao. Šimun, u čiju je kuću Isus jednom bio pozvan na ručak, bio je gubavac (matej 26,6). Prostitutke su u Isusovo vrijeme bile izopćene iz društva, ali se On družio s njima; Marija iz Betanije, Lazarova i Martina sestra, bila je prostitutka. Samarijanci su bili izopćenici u Isusovo vrijeme, ali se On trudio da s njima uspostavi kontakt (vidi Ivan 4) i u usporedbi o milosrdnom Samarijancu zauvijek je pokazao njihovu pozitivnu stranu. Neznabošci su bili izopćenici u Isusovo vrijeme, ali pažljivim postupanjem sa Sirofeničankom (Matej 15,21-28; vidi Marko 7,24-30) nastojao je ukloniti predrasude u mislima svojih učenika i srušiti umjetne prepreke koje su podigli vjerski šovinisti. Nitko se nije nalazio izvan kruga Njegovog zanimanja…
Možda možemo razumjeti kako su Petar, Marija, Marta i Lazar mogli uživati tako prisni odnos s Njim. Ali kako se dogodilo da su ga ljudi diljem svijeta – i tijekom niza stoljeća – smatrali tako bliskim prijateljem? Kako je moguće da su doživjeli ovo iskustvo kao da su imali stvarni, fizički dodir s Njim? Prema onome što osjećam u svojoj duši, to je stvarno moguće. Samarijanci, nakon što ih je žena iz mjesta upoznala s Isusom, rekli su: “Ne vjerujemo više zbog tvoga govora, jer smo sami čuli i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta.” (Ivan 4,42)
Milijuni ljudi u prošlosti kao i danas mogu dati slično svjedočanstvo. Kako je to moguće? Ne znam može li to itko logično objasniti. Ali slutim da to nema nikakve veze s Njegovim ukazanjima, stvarnim ili zamišljenim. Sve dolazi od toga tko je i što je On bio. Upravo čovjek Isus – Njegova ljubaznost, svetost, sposobnost da liječi život, sposobnost da kaže kako se trebamo odnositi jedan prema drugome – privlači vjeru većine ljudi. To je način na koji Isus prikazuje Boga i daje nadu životu.
Roy Adams