Peter M. van Bemmelen
Kad proučavamo Bibliju od najveće je važnosti da budemo svjesni njezinog božanskog podrijetla i autoriteta, kao i njezinog ljudskog karaktera. Ako a priori odbacimo mogućnost natprirodnog otkrivenja, Bibliju će za nas biti čisto ljudski proizvod, a naše će tumačenje od samog početka biti pristrano. Ako s druge strane izgubimo iz vida njezin ljudski oblik, u opasnosti smo da njezine izjave protumačimo na nekritički, dogmatski način. S obzirom na njegov božansko-ljudski karakter, proučavanju Pisma trebamo pristupiti u duhu poniznosti kao i iskrenog istraživanja, uz ozbiljne molitve da nas Sveti Duh, Duh istine, uvede “u svu istinu” (Iv 16,13). Ovdje iznosimo neke praktične smjernice u našem nastojanju da preko Pisma osobno upoznamo Boga:
1. Proučavajmo Pismo s duboko osvjedočenom vjerom da je ono živi glas Božji koji govori osobno nama. “Ponovno rođeni” možemo biti samo zahvaljujući riječi “živoga i vječnog Boga” (1 Pt 1,23). Pravo poznanje Boga može rasti i sazreti samo poslušnim slušanjem Njegove Riječi (Rim 10,14-17; 16,25-27).
2. Najvažniji cilj Biblije je ojačati vjeru u Isusa Krista kao našeg Spasitelja od grijeha i Gospodina našeg života…(2 Tim 3,15). Čitati i proučavati Bibliju moramo uvijek s određenim ciljem da uzrastemo “u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista” (2 Pt 3,18).
3. Pri čitanju Biblije trebamo obratiti posebno pozornost na njezina brojna obećanja. Pomoću njih Bog želi da nađemo sigurnost oprosta, mir srcu i umu, utjehu u vrijeme patnje, nadu za ovaj život i onaj budući, te trajnu radost u spoznaji da nas je Bog u svojoj ljubavi i milosti posvojio kao sinove i kćeri po vjeri u Krista (Rim 15,4; 2 Pt 1,3.4).
4. Sveto pismo također služi kao vodič za praktični kršćanski život. Biblijsko načelo ljubavi prema Bogu i bližnjima osnova je našeg zdravlja u svim našim duhovnim i društvenim odnosima. Oni koji uz Božju pomoć proučavanju i žive sukladno Desetorim zapovijedima i mnogim biblijskim načelima za praktičan život koja iz njih proizlaze, uistinu će postati uravnotežene osobe, zdravoga tijela, uma i duha (Ps 119,1)
5. Budući da su Sveta pisma uistinu Božje riječi izrečene ljudskim jezikom, možemo biti sigurni da će uvijek govoriti istinu… Mi trebamo imati povjerenja u Božju Riječ, zato što je pouzdana. Ovo se ne odnosi samo na njezin duhovni nauk, već i na njezine zapise o podrijetlu i ranoj povijesti našeg svijeta, na izvještaje o potopu, patrijarsima, izlasku iz Egipta, povijesti Izraela, kao i zapise u Evanđeljima o Kristovom rođenju, službi, smrti i uskrsnuću te povijesti prve kršćanske crkve. Ovi izvještaji nisu mitovi, već autentični povijesni zapisi i trebamo ih kao takve primiti (Lk 1,1-4; 2 Pt 1,16-21). Nijekanje njihove povijesnosti prije ili kasnije dovest će do odbacivanja i duhovnih i moralnih učenja Svetoga pisma. Povijesna, duhovna i moralna učenja Biblije su nerazrješivo isprepletena i ne mogu se odvojiti jedna od drugih.
6. Budući da su Sveta pisma predmet ograničenja, nesavršenosti i povijesne uvjetovanosti ljudskog postojanja, korisno je i potrebno proučavati jezike kojima su pisana, povijesnu sredinu u kojoj su nastala i ljudske prilike s kojima su se pozabavila. Međutim, trebamo se čuvati preuveličavanja razlika, vremenske i prostorne udaljenosti između prilika u biblijska vremena i u naše vrijeme. Niti se promijenila ljudska narav, niti načela istine (usp. Prop 1,9.10). Božja Riječ je namijenjena svim ljudima u sva vremena, na svakome mjestu (Mt 24,14; 18,18-20; Dj 1,6-8; Otk 14,6).
Sve to sažmimo Pavlovim riječima: prihvatimo Pisma “ne kao riječ ljudsku, nego – kao što uistinu jest – riječ Božju, koja i očituje svoju snagu u vama, vjernicima” (1 Sol 2,13). Ta Riječ će nam dati nadu, utjehu, vjeru, mudrost, ljubav i na kraju vječni život pred našim dragim Gospodinom.