Abraham i Sara

“Saraja bijaše nerotkinja — nije imala poroda. Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.” (Postanak 11,30.31)

Ur Kaldejski postao je 1922. godine zanimljivo arheološko nalazište. Tijekom nekoliko godina sir Leonard Woolley, njegova supruga i ekipa otkrivali su čudesne rukotvorine iz Abrahamova i ranijeg vremena. Prema svemu sudeći, u ovom suhom i žednom pustinjskom području na obali Eufrata nalazio se moderni grad. Nađeni su lučki uređaji za riječne brodove, sudnice, škole, kanalizacijski sustavi, kuće s kupaonicama i tuševima. Zamislite kako se lijepa Sara osjećala kad je prije gotovo četiri tisuće godina trebala napustiti svoj udobni dom u Uru Kaldejskom!

U Postanku 11,31 piše da je Terah, Abrahamov otac, uzeo svoju obitelj, uključujući i snahu Saru i poveo u Haran. Vjerojatno je bilo teško zamijeniti način života u gradu životom pod šatorima. Imali su osiguran kruh i vodu, ali možda nije uvijek bilo mogućnosti da se okupaju niti odgovarajućeg mjesta za spremanje hrane, odjeće i drugih predmeta.

Nakon Terahove smrti Gospodin ih je pozvao da pođu u Kanaan. Tada je Bog Abrahamu dao prekrasno obećanje: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.” (Postanak 12,1-3) Prekrasnog li obećanja! Uskoro se Sara našla na putu zajedno s mužem, Abrahamovim bratićem Lotom i njegovom obitelji, sa slugama i mnoštvom stoke.

Prvo su stigli u Šekem, zatim su se premještali do Betela blizu Aja, a poslije su, zbog gladi, sišli u Egipat. U tom trenutku prvi put čitamo: “Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.” Nakon što je prošla glad, obitelj se vratila u Betel i Mamru. U to su se vrijeme obitelji i stoka namnožili pa ih je zemlja teško mogla prehranjivati zajedno. Stoga, kad je Abraham ponudio Lotu da izabere kamo će krenuti, ovaj je sišao u Sodomu u Jordanskoj dolini i tamo se nastanio.

U Postanku 11,30 čitamo: “Saraja bijaše nerotkinja — nije imala poroda.” Jednostavno rečeno: ova prekrasna žena imala je nedostatak koji je i danas vrlo veliki problem u biblijskim zemljama, a kamoli prije četiri tisuće godina. U ono vrijeme bilo je važno da se svaki naraštaj umnožava, posebno ako je to bio dio Božje obitelji. Bog je pozvao Abrahama da se preseli u Kanaan. To je u ono vrijeme bilo središte svijeta. Kroz zemlju u kojoj su “tekli med i mlijeko” prolazili su karavanski putovi. Ovdje su Abraham i njegovi potomci svakako mogli djelotvornije prenositi Božju ljubav nego u svojem zavičajnom gradu Uru. To je bila prilika da ostatak svijeta sazna za Boga koji se skrbi, voli i cijeni ljudski rod, premda griješi. U Abrahamovim grudima gorjela je nada svih ljudi u konačno otkupljenje. Bog je izabrao njega i njegove potomke da cijelom čovječanstvu prenesu spoznaju o vječnom Bogu i Njegovoj ljubavi.

U Postanku 18,1-10 saznajemo da su Abraham i Sara imali dar gostoljubivosti. Posebno rado ugošćivali su strance. Imali su dovoljno hrane pa je bila brzo i ukusno pripremljena. Abraham je volio svježe pečene pogače svoje žene pa ih je neizostavno posluživao svojim gostima, zajedno s telećim pečenjem. Kad je došlo vrijeme, ispunilo se obećanje koje je u spomenutoj prigodi Bog dao Abrahamu i Sari. Sara je u dobi od devedeset godina rodila Izaka. Abraham je dobio sina koji će postati jedan od Kristovih predaka. I Abraham i Sara počinili su pogreške, ali ih je Bog ipak stavio na popis slavnih osoba u Hebrejima 11,8-12. “Vjerom se Abraham pokori … i nastani se u šatorima … jer je očekivao grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac. Vjerom i sama Sara, i to unatoč poodmakloj dobi, postade sposobna da začne, jer je držala vjernim onoga koji joj je obećao.” Abraham i Sara ljubili su Boga i živjeli za Njega zbog čega ih On nije nikada zaboravio.

David i Gaya Currie

Tagged on: